Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1492/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. LL, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okr. LL, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka od 8. veljače 2026., klasa:211-07/26-1/2207, urbroj:511-09-34-26-1, u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se kao osnovan prigovor okr. LL te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri i novčanoj kazni na način da se, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku ŽL izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca, s tim da se u vrijeme trajanja navedene zaštitne mjere uračunava vrijeme izrečene mjere opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole, te se, na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, određuje obročna otplata izrečene novčane kaznu od 660,00 eura(šestošezdeseteura) u 3 (tri) jednaka mjesečna obroka u iznosu od po 220,00 eura (dvjestodvadeseteura), s tim da prvi obrok dospijeva u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ostala 2 (dva) obroka u razmacima od po 30 (trideset) dana, pa ukoliko okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik VL obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik VL i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.
Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da ne osporava počinjeni prekršaj, izražava iskreno žaljenje zbog učinjenog i da je svjestan ozbiljnosti ovakvog ponašanja, no dodaje da nije nikada kažnjavan za prekršaje ove vrste, onkološki je bolesnik i korisnik je vojne mirovine koja iznosi 616,00 eura mjesečno i izrečena novčana kazna i zaštitna mjera predstavljaju izuzetno veliko opterećenje te bi ozbiljno ugrozile njegovu egzistenciju i mogućnost redovitog liječenja, pa moli sud za umanjenje novčane kazne ili plaćanje iste u obrocima, kao i za ublažavanje ili ukidanje zaštitne mjere. U prilogu prigovora dostavlja medicinsku dokumentaciju sa dijagnozom C20.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Dakle, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 do 1990,00 eura, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.
Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o imovinskim i obiteljskim prilikama okrivljenika, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.
7. Međutim, cijeneći navode prigovora, ovaj sud nalazi, da u konkretnom slučaju ima opravdanja za primjenu čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, koji propisuje da u opravdanim slučajevima (ovisno o visini novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika) sud može odrediti obročnu otplatu novčanu kazne u vremenu do 6 mjeseci, te je preinačio prvostupanjsku presudu i odredio obročnu otplatu novčane kazne, na način i u roku navedenom u izreci ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina izrečene novčane kazne opravdava takvu odluku, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti ( članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
8. Razmatrajući nadalje odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da je prestroga odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od dva mjeseca.
Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
Međutim, po ocjeni ovog Suda, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika i uvažavajući navode iz prigovora, posebno priznanje djela i iskazano žaljenje i svjesnost o ozbiljnosti ovakvog ponašanja, zatim da u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bila prekršajno osuđivan zbog prekršaja, da inkriminiranim ponašanjem okrivljenika nisu nastale konkretne štetne posljedice, te da je utvrđena koncentracija alkohola kod okrivljenika (1,08 g/kg) gotovo na samoj donjoj granici koncentracije alkohola predviđenoj za odnosni prekršaj, kao i da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da zdravstveno stanje okrivljenika zahtjeva učestalo korištenja vozila, a što činjenici njegove neosuđivanosti daje veći značaj, budući da mu je za potrebe liječenja u znatnoj mjeri potreban prijevoz motornim vozilom, zaštitna mjera je izrečena u predugom trajanju i stajalište je ovog suda da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinim izricanjem u kraćem trajanju.
Stoga je ovaj sud, uvažavajući sve navedeno, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca, smatrajući da će se i u naznačenoj duljini trajanja ove zaštitne mjere postići svrha kažnjavanja i da će dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Sukladno članku 58. stavku 4. Prekršajnog zakona, vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole okrivljeniku (prema Naredbi o određivanju mjere opreza od 8. veljače 2026.) uračunat će se u vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom.
9. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i navedene zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
11. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 22. srpnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, Postaji prometne policije Rijeka u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
