Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita

Posavskog 5

Poslovni broj: P-90/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sonja Marković, odvjetnica iz Siska, protiv tuženika AC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Bebek, odvjetnik u ZOU Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek, iz Siska, radi utvrđenja prava služnosti, nakon glavne rasprave održane i zaključene 10. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka te tužitelja osobno, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da u korist nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dvorište od 282 m2 i kuća, [adresa] od 188 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra postoji služnost puta, prolaza i provoza vozilom – pravo kolnika na teret nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dvorište od 406 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra u širini od 3m i dužini od 13m prema skici izmjere prikaza puta označen točkama A1-A2-A3-A4 koja je sastavni dio Nalaza i mišljenja izrađenog od strane trgovačkog društva Geoweb nekretnine d.o.o. za usluge iz Siska po dipl. ing. geod. Saši Vraniću od 18. rujna 2025. koja skica izmjere je sastavni dio ove presude, što su tuženik kao i svakodobni vlasnici poslužne nekretnine dužni trpjeti.

Ovlašćuje se tužitelja da temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti ishoduje kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sisku uknjižbu prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza vozilom – pravo kolnika na teret nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dvorište od 406 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra, a u korist nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dvorište od 282 m2 i kuća, [adresa] od 188 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra u širini od 3m i dužini od 13m prema skici izmjere prikaza puta označen točkama A1-A2-A3-A4 koja je sastavni dio Nalaza i mišljenja izrađenog od strane trgovačkog društva Geoweb nekretnine d.o.o. za usluge iz Siska po dipl. ing. geod. Saši Vraniću od 18. rujna 2025 . koja skica izmjere je sastavni dio ove presude, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate."

II. Nalaže se tužitelju UC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku AC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 Eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 22. srpnja 2026., pa do isplate, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj UC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje: tužitelj) podnio je 9. ožujka 2023. tužbu, protiv tuženika AC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje tuženik). U tužbi tužitelj navodi je vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] GC [adresa] od 470 m2 (dvorište od 282 m2, kuća [adresa]. od 188 m2) upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] . Tuženik je vlasnik susjedne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kuća na nekretnini tužitelja građena je početkom prošloga stoljeća i od tada pravni prednici tužitelja koriste susjednu nekretninu u vlasništvu tuženika koja ima izravni pristup na javno prometnu površinu [adresa] kao nekretninu preko koje ostvaruju pravo prolaza i provoza vozilom u širini cca 3,00 m i duljine cca 13 m, do nekretnine u vlasništvu tužitelja. Da se dio nekretnine tuženika dugi niz godina koristio kao pristup susjednoj nekretnini tužitelja – ostvarivanjem prava prolaza i provoza vozilom – mogu potvrditi i osobe koje su od oko 1960. godine stanovale u kući na nekretnini tužitelja te se redovito koristile spornim prolazom i provozom. Pisanom opomenom s početka ove godine, tuženik je zabranio tužitelju prolazak preko svoje nekretnine zbog planiranih zahvata na vlastitoj čestici. Radi preciznog utvrđivanja opsega služnosti, tuženik je angažirao tvrtku NI-AL d.o.o. Velika Gorica koja je izradila Prijedlog za zasnivanje služnosti puta na kopiji katastarskog plana. Prijedlog uvažava dugogodišnji način izvršavanja služnosti koja se proteže od [adresa], između dviju šahti s instalacijama za tuženikovu nekretninu, u širini od oko 3 m i duljini od oko 13 m, ravno do dvorišnih vrata na međi stranaka. Prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZVDSP), stvarna služnost stječe se na temelju zakona – dosjelošću. Tužitelj je, osobno i putem svojih prednika, u poštenom posjedu prava služnosti te kontinuirano izvršava njezin sadržaj više od šezdeset godina, pri čemu se vlasnik nekretnine niti njegovi prednici tome nisu protivili. Slijedom navedenog, tužitelj je stekao pravo stvarne služnosti prolaza i provoza vozilom u širini od oko 3 m i duljini od oko 13 m, na dijelu tuženikove nekretnine, radi čega potražuje da se utvrdi pravo služnosti u koristi svakodnevnog vlasnika.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 26. lipnja 2026., tuženik ne osporava činjenicu da tužitelj prelazi preko njegove nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi pristupa svojoj nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, u cijelosti osporava da su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza vozilom - kolnikom, zbog čega u potpunosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik prije svega ističe da je pravo vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji od 19. lipnja 2000. godine. U to vrijeme na terenu nije postojao nikakav put kojim bi se prolazilo do k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti je u zemljišnim knjigama na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bilo uknjiženo bilo kakvo pravo služnosti kao teret . U odnosu na pravo služnosti koje je na teret k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] eventualno stečeno temeljem zakona do 19. lipnja 2000., tuženik uživa zaštitu povjerenja temeljem odredbe čl. 230. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine broj“ 91/96 – 94/17, dalje ZV), a prema kojoj odredbi pravo stvarnih služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može se, niti kad je utvrđeno odlukom suda, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju zakona. To sve iz razloga jer nije protekao dvadesetogodišnji rok potreban za stjecanje stvarne služnosti dosjelošću, a koji je propisan odredbom čl. 229. st. 1. ZV-a, obzirom da je tužitelj počeo prelaziti preko tuženikove nekretnine radi pristupa svojoj nekretnini tek nakon potresa od 29. prosinca 2020. Kao drugi razlog ističe se da članak 229. stavak 1. ZV-a propisuje neprotivljenje vlasnika poslužnog dobra kao nužnu pretpostavku za stjecanje služnosti dosjelošću. U konkretnom slučaju, tuženik je svoje protivljenje jasno iskazao dopisom od 12. siječnja 2023., što je tužitelju poznato te to i sam potvrdno navodi u točki 4. tužbe. Treći je razlog nepošten i neistinit posjed služnosti od strane tužitelja. Naime, tužitelj je tuženikovu nekretninu bez njegova znanja i suglasnosti počeo koristiti za provoz tek nakon potresa 29. prosinca 2020., započevši radove na objektu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedena je čestica u to vrijeme imala izravan izlaz na javnu cestu u Žitnoj ulici. Unatoč tome, tužitelj je početkom 2021. godine izveo parcelaciju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dvije čestice (k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]) te je novonastalu k. č. br. [katastarska čestica] ugovorom o darovanju od 8. rujna 2021. prenio na oca IC. Time je tužitelj samostalno onemogućio pristup svojoj čestici s javne prometnice kako bi stvorio novi prolaz preko tuženikove nekretnine, što jasno ukazuje na nepošteno postupanje i zlouporabu prava. Slijedom svega navedenoga tuženik ističe kako se nisu ispunile pretpostavke za stjecanjem prava stvarne služnosti prolaza i provoza vozilom – pravo kolnika na teret poslužne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za korist povlasne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa stoga predlaže odbiti tužitelja u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz zemljišnih knjiga (stranica 5-6 spisa), izvod iz katastarskog plana (stranica 7 spisa), proveden je uviđaj na licu mjesta uz vještaka mjerničke struke, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka Saše Vranića (stranica 65-78 spisa), saslušani je svjedoci RC i GC, te tužitelj i tuženik kao stranke u postupku, izvršen je uvid u predmet Z- 6674/10,1060/2020, R1 147/17.

4. Brižljivom analizom provedenih dokaza sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

5. U ovom postupku između stranaka je sporno da li je tužitelj na u tužbi opisan način, stekao pravo služnosti prolaza nekretninama tuženika, te je sud sve provedene dokaze cijenio u navedenom smjeru.

6. Svjedokinja RC u svom iskazu je navela da je rođena 1951. u [adresa] te kuća koju je naslijedila od svoje bake i djeda je kraj nekretnine tužitelja. Od kada pamti, prednici tužitelja, a kasnije tužitelj su dolazili na nekretnine kolnim putem koji je bio širine cca 6 metara i duže cijele čestice sada tuženika. Prije je na čestici tužitelja živjela gospođa U do svoje smrti i ona je prolazila na gore opisani način sa svojim nekretnina preko nekretnina tuženika. Zna da je tamo imala podrume te su tim putem dovozili bačve, grožđe i slično. Nakon njene smrti te je nekretnine naslijedio Grad Sisak koji je iznajmljivao ljudima, između ostalog i ovdje svjedoku GC i oni su na isti način koristili taj kolni prolaz. Sjeća se da je na ulazu u nekretnine tužitelja bila drvena ograda sa drvenim vratima kroz koja se prolazilo i ta vrata i ta ograda su bili tamo do potresa, kada su srušeni. Kasnije je tek nekretnine od Grada Siska stekao ovdje tužitelj i on ih je nastavio koristiti na isti način i prolaziti preko nekretnina koje su sada u vlasništvu tuženika. Tamo je dolazio, kosio, a sada je tamo napravljena i nova kuća. Nadalje, svjedokinja iskazuje da ne zna točno kada je gospođa U umrla, zna da je ona bila dijete, ali je ona tada bila mlađa od 20 godina. Negdje 2000.-ih tamo živjela jedna gospođa koja je sada u domu ali se ne može sjetiti kako se ona zove. Nije joj poznato kada je gospodin IC došao u posjed nekretnina ali zna da je pretprošle godine srušio stariji objekt i izgradio novi. U trenutku kada je stara kuća srušena, u njoj nije nitko živio. Zadnji su tamo živjeli ovdje svjedok GC i ta gospođa koja je u domu, ona je živjela kasnije. Kada je tužitelj kupio ovu nekretninu, ona je bila prazna možda par godina. Na tu kuću nije bio pristup iz Žitne ulice, bio je pristup samo iz Strossmayerove ulice, odnosno preko nekretnina tuženika. U kući koja je sada vlasništvo tuženika, davno je živjela gospođa A, te koliko se sjeća, nju je naslijedila neka gospođa iz Mađarske te je tuženik tamo išao potpisati kupoprodajni ugovor. Kuća u kojoj je živjela gospođa A je bila tamo do potresa, odnosno nakon potresa kada je srušena. U svim tim kućama su živjeli stari ljudi, oni nisu imali automobile. Svjedokinji nije poznato da li je od 2000. na ovim nekretninama tuženika netko živio. Zaključno iskazuje da na nekretninama tužitelja u kojima je živjela ta gospođa koja je sada u domu, je dolazio sa autom njezin sin i tada je prolazio preko nekretnina tuženika. Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka u dijelu u kojem navodi da je tužitelj koristio ovaj prolaz preko nekretnina tuženika za dolazak na svoje nekretnine cijelo vrijeme jer je isto u suprotnosti sa provedenim materijalnim dokazima.

7. Svjedok GC iskazuje da je od 1996. do 2007. sa suprugom bio zaštićeni najmoprimac u nekretninama koje su sada u vlasništvu tužitelja, te je koristio te nekretnine na način da je tamo stanovao. Do navedenih nekretnina dolazio je iz Strossmayerove ulice putem koji je tamo oduvijek postojao, imao je velike drvene vratnice, a prije njega tamo je 40 godina živjela njegova punica. Taj put od Strossmayerove ulice se oduvijek koristio na ovaj način i nitko ga nikada nije ometao. On je prolazio tim putem automobilom, vozio je drva i nije postojao niti jedan drugi put osim tog puta. Kada je on 2007. otišao u kuću svoje majke u Mošćenicu, tamo je ostala živjeti LC koja je sada u staračkom domu, ne zna ni da li je sada živa, a nju je posjećivao njezin sin MC i ŽC. Nadalje, ono što on zna iz priče svoje punice, prve vlasnice tih nekretnina su bile dvije sestre i njihov je dogovor bio da se koristi taj put za prolaz do ove čestice. Vlasnica nekretnina na kojima je on živio je prije bila gospođa U, imena druge gospođe se ne može sjetiti. Nadalje iskazuje da se taj put i dalje tamo vidi. Od ulaza sa ceste na tom dijelu ne postoji niti ivičnjak pa se vidi da se radi o ulazu. Isto tako iz Strossmayerove ulice uz taj put ide voda i kanalizacija do kuće u kojoj su oni stanovali. Isto tako, na toj čestici u vlasništvu tuženika se nalazi i šahta koja pripada kanalizaciji od kuće u kojoj je on stanovao na susjednoj čestici. Taj put je širok cca 4,5 metra i on je kroz njega traktorom uvozio drva u dvorište kuće u kojoj se nalazio. Okolo te kuće u kojoj je živio je bila ograda cijelom dužinom i nije bilo niti jednog drugog puta osim ovog puta kojeg su koristili. Tužitelj je u toj kući u kojoj su stanovali od 1999. imao skladište u prizemlju i on je dolazio automobilom također do te kuće. Imao je automobil koji je parkirao u dvorištu kuće i tamo je napravio garažu i prolazio je preko tog puta do te kuće. Na adresi na kojoj je živio je gospodin IC imao skladište. I kada se odselio, znao je dolaziti na te nekretnine, dolazio je LC u posjetu. Svjedok nadalje navodi da tužitelja i njegovog oca zna iz voćarne, a oni su mu bili praktički susjedi. Gospodina AC ne poznaje. Samo zna da su mu rekli da ima pizzeriu. Kraj tog puta bila jedna mala kuća u kojoj je netko živio prije rata, a nakon rata je tamo živio neki G i žena koja je bila mentalno zaostala, a oni su tamo bili jedno 2-3 godine. Objekt od puta kojim su prolazili bio desno gledano sa ceste. I je živjela na nekretnini koje je sada vlasništvo ne zna koga, ali to nije kuća u kojoj je on živio i ta kuća je bila s lijeve strane puta.

8. Tužitelj u svom stranačkom iskazu u bitnome navodi da su on i tuženik vlasnici susjednih nekretnina te on sada dolazi do svojih nekretnina na kojima ima kuću od 1999. jer je u šupama imao robu koju je ostavljao za posao, upravo putem nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tamo se do potresa nalazila ograda sa velikim vratima i on je održavao i tu ogradu i ta vrata kroz koja se ulazilo do nekretnina koje je koristio. Uvijek je na svoje nekretnine dolazio iz Strossmayerove ulice, putem koji je bio širine 3-4 metra i širio se sa unutarnje strane čak do 6 metara. U potresu se urušila njegova kuća, ograda je polomljena i tada je grad donio odluku da se sve to mora srušiti radi sigurnosti i sada više te ograde i tih vrata, međutim on i dalje koristi taj put za ulazak i dolazak do svojih nekretnina i to od ceste (Strossmayerova ulica) pa do svojih nekretnina. Prije jedno godinu dana došao ovdje tuženik i rekao da on ima namjeru na svojim nekretninama postaviti čvrstu ogradu, što bi značilo da on više nema kako doći do svojih nekretnina, a kako je nesmetano uživao taj put, podnio je ovu tužbu kako bi se riješilo navedeno. Može iskazati da do njegove kuće postoje instalacije odvoda i dovoda koje se nalaze na nekretninama ovdje tuženika. Isto tako postoje i dvije šahte za odvod i dovod i te instalacije su tamo od kada postoji i njegova kuća, a ona je bila građena negdje 1860. Ograda koja je prije bila između njihovih nekretnina je srušena u potresu, on je sada stavio kapiju na njihovu među kako bi zaštitio da mu u dvorište ne ulaze ljudi koji se tamo okupljaju. Nitko mu nikada nije osporavao pravo prolaza i provoza. Poznavao je osobe koje su prije stanovale u kući koja je sada njegovo vlasništvo i te osobe su prolazile tuda. Tuženik je postao vlasnik zajedno sa njegovim ocem 1999. i tada je on to znao. Ranije je imao veću površinu svoje čestice ali je dio svoje čestice darovao ocu, to je bilo 2021. godine. Oni su bili suvlasnici na toj čestici i tuženik je tu česticu podijelio sa svojim ocem u postupku diobe. Nadalje iskazuje da svoje nekretnine on održava od 2017., a počeo je graditi kuću poslije potresa, 2022. Ne zna točno kada je netko živio na nekretninama prije njega. Gospodin GC je živio tu prije njega i gospođa VC. Kroz taj put on prolazi pješke ili automobilom, ne ostavlja svoje automobile, već ih parkira u svoje dvorište. Može iskazati da je na međi između njega i tuženika bila garaža i ista je dijelom prelazila na njegove nekretnine, sada je ta garaža srušena, postoji samo ploča i on je tu postavio ogradu koja navodno da prelazi 30 cm u nekretnine tuženika. To je bilo kada je radio kuću, to je bilo prije godinu i pol. Žalio se firmi koja je izvodila radove rušenja, da su mu uništili šahte koje su bile za odvod i dovod na nekretninama tuženika, te su oni došli popraviti šahte, samo poklopce, šahte su bile.

9. Tuženik je u svom stranačkom iskazu naveo da je 2000. kupio ovopredmetne nekretnine od CC koja je tada bila suvlasnica sa drugima osobama. Nakon njega, dio tih nekretnina je kupio IC, otac ovdje tužitelja. On je imao 10/16, a tužitelj 6/16, te je pokrenuo postupak diobe suvlasničke zajednice koji je završio sudskom nagodbom kojom su oni podijelili nekretnine. Kuća tužitelja se nalazi iza njegovih nekretnina nije mu poznato da bi tužitelj i bilo tko drugi prolazio njegovim dijelom nekretnina, to je prolaz iz Strossmayerove ulice, već su oni imali prilaz iz Žitne ulice koji je sada ucrtan kao takav. Na tim nekretninama je postojala velika ograda, ali to nije bila ograda kojom se dolazilo na nekretnine tužitelja, već je to bila ograda kojom se dolazilo do nekretnine na Strossmayerovoj ulici koje je tuženik kupio uz ovu nekretninu. Nije mu poznato da li je dio tužiteljevih nekretnina tužitelj darovao svom ocu. Tužitelj se počeo koristiti tim putem kada je počeo graditi svoju kuću nakon potresa, samovlasno je stvorio put na njegovim nekretninama, da ga on kosi, a sve to kada je počeo graditi kuću, isto je tako zvao i za izgradnju tih šahta, te je on nakon toga zvao policiju pa pretpostavlja da negdje postoji zabilješka vezana i uz to. Nadalje tuženik iskazuje da je tužitelj na taj dio njegovih nekretnina znao ostavljati i parkirana vozila. Od kada je on vlasnik nekretnine, nitko nikada do ovog postupka nije tražio niti služnost prolaza niti bilo koji drugi postupak. Taj put i kanalizacija koju je postavio tužitelj kod gradnje kuće, onemogućavaju ga da kopa i gradi na svojoj nekretnini. Nekretnina mu je sada otvorena i želi postaviti čvrstu ogradu i nije to do sada napravio upravo radi ovog postupka jer je onemogućen. Tuženik ističe da ne poznaje RC ni GC.

10. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Saše Vranića utvrđeno je da na području predmetnih katastarskih čestica (327/2, 328/1 te susjedne 327/1 i 328/3) katastarski plan je izrađen najvećom mogućom točnošću (točnost plana je unutar 10 cm). Postoje identični detalji koji se nisu promijenili u odnosu na stanje prije ili tijekom potresa, odnosno od vremena 2021. godine kada su katastarske čestice mjerene kroz izradu geodetskih elaborata. Katastarske čestice [katastarska čestica] su mjerene elaboratom 2021. godine (Klasa: UP/I-932-07/2021-02/355), a k. č. [katastarska čestica] nastale su geodetskim elaboratom 2020. godine (Klasa: UP/I-932-07/2021-02/355). Pokazivanjem svjedoka, tužitelja i tuženika načina na koji je bila definirana međa k. č. [katastarska čestica] uz k. č. [katastarska čestica] (Strossmayerova ulica) nema proturječnosti, kao što je i ranije navedeno u nalazu (točke A13-B1-A2-A1-A14). Također, nema proturječnosti da je put označen točkama A1-A2-A3-A4 postojao i ranije. Međutim, o načinu i pravu korištenja toga puta postoje razlike. Također, svjedok i tužitelj tvrde da su šahte (točke A5-A6-A7-A8, A9-A10-A11- A12) postojale i prije potresa, te da je samo gornja ploha betonirana naknadno, dok tuženik tvrdi kako te šahte ranije nisu postojale. Sudski vještak je izmjerio na k. č. [katastarska čestica] te 327/1 građevinu (bivša voćarnica) te natkriveni prolaz na k. č. [katastarska čestica]. Isto tako, na k. č. [katastarska čestica] se nalazi i živa ograda (živica) označena točkama C2-P4. Parcelacijskim elaboratom iz 2021. godine (Klasa: UP/I-932-07/2021-02/355), k. č. [katastarska čestica] podijeljena je na čestice 328/1 i 328/3, čime je k. č. [katastarska čestica] izgubila pristup na javnu površinu, tj. na k. č. [katastarska čestica] (Žitna ulica). Međutim, sudski vještak ne može tvrditi da je prije 2021. godine bio moguć prolaz kroz današnju česticu 328/3 bilo automobilom ili pješačkom stazom.

11. Uvidom u predmet Z-6674/10 utvrđeno je da je otac tužitelja ČC podnio dana 30. lipnja 2020. prijedlog za pojedinačni z.k. ispravni postupak protiv protustranke FC. U navedenom predlaže da se utvrdi pravo vlasništva na nekretninama upisanim u z. k. uložak [broj ZK uloška] na ime TC, te u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] u korist FC. U navedenom prijedlogu nigdje ne spominje da bi na kčbr. [katastarska čestica] postojalo pravo služnosti prolaza.

17. Uvidom u predmet Z-1060/20 utvrđeno je da izvršena uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] u korist TC, dok u odnosu na nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] u korist FC. Niti ovdje se na kčbr. [katastarska čestica] ne spominje nikakva služnost prolaza.

18. Uvidom u predmet R1- 147/17 utvrđeno je da je ovdje tuženik dana 17. listopada 2016. podnio prijedlog za diobu suvlasničke zajednice nekretnina upisanih u zk ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] ukupne površine 665 m2 kojih je AC suvlasnik u 10/16 dijela, a IC u 6/16 dijela. Uvidom u kopiju katastarskog plana utvrđeno je da je ova čestica koja je bila predmet diobe temeljem sudske nagodbe stranka podijeljena na dvije čestice. Navedena nagodba je sklopljena 4. prosinca 2019. Niti u navedenoj sudskog nagodbi se ne spominje da bi na tuženikovom dijelu postojala služnosti prolaza. Iz nalaza i mišljenja vještaka Vranića ( stranica 72 spisa ) jasno je utvrđeno da nakon ove sudske nagodbe u predmetu R1 - 147/17 ovdje tužitelj je izvršio 2021. parcelaciju kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] čime je kčbr. [katastarska čestica] izgubila pristup na javnu površinu ( Žitnu ulicu).

19. Dakle temeljem provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je kčbr. [katastarska čestica] parcelacijom iz 2021. podijeljena na kčbr. [katastarska čestica] i kojom je kčbr. [katastarska čestica] izgubila pristup na javnu površinu, dakle ta kčbr. [katastarska čestica] je imala pristup na javnu površinu , te ga je izgubila 2021. kada je tuženik parcelirao tu česticu i kčbr. [katastarska čestica] darovao svom ocu, pa sada nema pristup na cestu nego preko kčbr. [katastarska čestica] koja je vlasništvo tuženika.

20. Člankom 19. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZOVO), posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, te se smatra da posjed koji je stečen traje neprekidno, a tko tvrdi da je prestao ili da je prekinut, treba to dokazati. Iz provedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da sve do parcelacije iz 2021. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], je imala neposredan pristup na javnu prometnicu. To što se prednici tužitelja koristili put preko kčbr. [katastarska čestica] tijekom sredine prošlog stoljeća, a što je utvrđeno iz iskaza svjedoka ne znači da je taj prolaz nastavio koristiti i tužitelj na isti načini, odnosno da postoji kontinuitet koji predstavlja uvjet za stjecanje prava služnosti dosjelošću. Tužitelj je očito imao drugi pristup na svoje nekretnine preko svojih nekretnina te nije životno i logično da bi u tom slučaju koristio nekretnine koje nisu njegove. On je taj put mogao koristiti sve dok uslijed parcelacije nije sam sebi ograničio pristup na javnu cestu i od kada prema provedenim dokazima i logično je da i on koristi put za pristup na javnu cestu, preko nekretnina tuženika, no to vrijeme samo po sebi nije dostatno za stjecanje prava služnosti prolaza dosjelošću, a u odnosu na prednike tužitelj nije dokazao da taj posjed je bio neprekinut.

21. Temeljem članka 160. ZOVO-a, a u svezi sa člankom 10. ZOVO-a, određeno je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću. Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću. Na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

22. Člankom 159. ZOVO-a, određeno je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

23. Radi svega navedenog sud smatra da tužitelj nije dokazao da su ispunjeni uvjeti za stjecanje služnosti prolaza temeljem dosjelosti. Naime tužitelj nije dokazao da je nakon svojih prednika i on nastavio koristiti prolaz u kontinuitetu, pa kako je došlo do napuštanja korištenja prolaza, njemu se ponovno računa rok za služnost prolaza. Ono što je nesporno utvrđeno temeljem provedenih dokaza ( materijalnih dokaza) je da je tužitelj nakon 2021. izgubio svaki pristup javnoj površini i od tada zasigurno koristi ovaj prolaz. Svi protekli rokovi se u pravilu poništavaju, osim ako korisnik odmah ne zaštiti svoj posjed pred sudom, a što tužitelj nije učinio.

24. Temeljem članka 154. ZPP-a sud je tuženiku dosudio parnični trošak zastupanja i to: trošak jednokratne naknade u iznosu od 625,00 EUR.

25. Radi svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

Sisak, 22. srpnja 2026.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda i to e- komunikacijom u roku od 15 dana od dostave ovjerenog prijepisa ove presude ili putem pošte u tri primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po Sonji Marković, odvjetnici iz Siska

2. Tuženiku po punomoćniku Marku Bebeku, odvjetniku iz Siska