Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5075/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆŽ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/ 2022., 114/2022., 133/2023. i 145/24. ), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I policijska postaja Zagreb od 1. svibnja 2026., broj: 211-07/26-1/7449, u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenika ĆŽ kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. ĆŽ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I policijske postaje Zagreb od 9. svibnja 2026., broj: 211-07/26-1/7449, okrivljenik ĆŽ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 199. stavku 7. tog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna 660,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi 66,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije dva mjeseca.
2. Okrivljenik ĆŽ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, svjestan je pogreške, izražava kajanje, ističe raniju nekažnjavanost, opisuje okolnosti koje su prethodile počinjenju prekršaja, navodi da mu je vozačka dozvola nužna za svakodnevno obavljanje posla (zaposlen kao realizator vijesti na televiziji Nova TV, te gdje zbog izvanrednih vijesti mora biti dostupan u bilo koje vrijeme, uključujući večernje i noćne sate, vikende i blagdane), a moli i za ublažavanje novčane kazne jer mu ista predstavlja financijsko opterećenje.
6. Po ocjeni ovog suda, okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, okrivljeniku je izrečena najmanja propisana novčana kazna za predmetni prekršaj te ovaj sud smatra da, a cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanja kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako se to predlaže u prigovoru.
6.1. U odnosu na navod prigovora kojim se ističe prethodna nekažnjavanosti, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se po stavu ovog suda, navedena okolnosti ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanje kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog posebnog minimuma.
6.2. Stoga nije osnovan prigovor okrivljenika o dijelu odluke o novčanoj kazni.
7. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo, osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije od dva mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, a u skladu je i s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o nužnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog rada, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere. Potrebno je naglasiti da je okrivljenik, ako mu je vozačka dozvola doista neophodna za rad, morao barem biti svjestan mogućnosti da upravljajući vozilom brzinom većom od dozvoljene, može počiniti prekršaj.
7.1. Duljina trajanja izrečene mjere dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa.
7.2. Stoga prigovor okrivljenika nije osnovan niti u tom dijelu.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 30,00 eura, dakle vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je okrivljenik eventualno dužan uzdržavati.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 22. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Kristina Sesar, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, I policijska postaja Zagreb u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
