Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-797/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Ivane Mašić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Britvec, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Marijani Temali, odvjetnici u Dubrovniku, protiv 1. tuženice DJ iz [adresa]. tuženika ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Mariu Obradoviću, odvjetniku u Dubrovniku, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1158/2016-37 od 17. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. i 2. tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1158/2016-37 od 17. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P- 1158/2016-37 od 17. ožujka 2023. odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužni su tuženici u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužiteljima i ostalim osobama koje su upisane kao vlasnici posebnih dijelova nekretnina (stanova) u čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasnicima nekretnine zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dio nekretnine označen kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to baš sjeverni dio nekretnine koji je označen u izreci presude Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P-1087/06 kao dio na kojem tuženica ad.1 nije stekla pravo vlasništva, sa svime što se na tom dijelu nekretnine nalazi izgrađeno, a koji dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je preciziran nalazom vještaka Mija Pende od 17. travnja 2022. u površini od 166 m2 koji se prilaže i čini sastavni dio ove presude.“ II. Nalaže se tužiteljima po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženicima iznos od 1.916,16 Eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.891,28 Eura kao neosnovan."

2. Protiv te presude žale se 1. i 2. tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), pobijaju i odluku o troškovima te predlažu da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljica i obveže tuženike na naknadu parničnog troška 1. i 2. tužiteljici uvećan za troškove sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba 1. i 2. tužiteljce je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tužitelj u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Neosnovano tužitelj ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

8. Prvostupanjski je sud u smislu odredbe članka 8. ZPP provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje suda prvog stupnja u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

9. Predmet parnice je zahtjev za predaju u posjed realnog dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to dijela površine 166 m2 koji je označen u skici geodetskog vještaka od 17. travnja 2022. sa svime što je na tom dijelu nekretnine sagrađeno.

10. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio:

- da su čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] u zemljišnim knjigama upisane kao općenarodna imovina s pravom korištenja Specijalne bolnice za dječje bolesti "Nemanja Vlatković",

- da se na čest. zgr. [katastarska čestica] nalazi više stanova od kojih su neki upisani kao etažno vlasništvo ovdje tužiteljica, dok su preostali stanovi upisani kao etažno vlasništvo drugih osoba,

- da se na spornom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] nalazi dvoetažni objekt – u donjoj etaži se nalaze šupe (tzv. praonica) i garsonijera, dok se na gornjoj etaži nalazi stan

(sagrađen na šupama i garsonijeri),

- da su prednici tužiteljica stanove stekli otkupom od Specijalne bolnice za dječje bolesti "Nemanja Vlatković",

- da se u kupoprodajnim ugovorima temeljem kojih su tužiteljice stekle svoje stanove ne spominje da uz stanove stječu drvarnicu niti šupu,

- da su predmet kupoprodajnih ugovora sa Specijalnom bolnicom za dječje bolesti "Nemanja Vlatković" bili samo stanovi na čest. zgr. [katastarska čestica], a ne i čest. zem. [katastarska čestica] izvan zemljišta pod zgradom i zemljišta koje je nužno za redovnu uporabu zgrade,

- da tužiteljice nisu dokazale koji dio čest. zem. [katastarska čestica] predstavlja zemljište nužno za redovnu uporabu zgrade koja je sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], slijedom čega prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja odbija tužbeni zahtjev jer tužiteljice nisu dokazale svoje vlasništvo spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica], čiju predaju u posjed zahtijevaju u ovoj parnici.

11. U ovoj pravnoj stvari radi se o pravoj vlasničkoj tužbi pa su tužiteljice u skladu sa člankom 162. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017. – dalje: ZVDSP), da bi uspjele u parnici, prije svega bile dužen dokazati da sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini 166 m2 predstavlja njihovo suvlasništvo.

12. Međutim, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, iz stranačkih iskaza samih tužiteljica jasno proizlazi kako one priznaju da nisu vlasnice stana koji se nalazi na gornjoj etaži objekta koji je sagrađen na spornom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] (stan kojeg je sagradio ŠJ na temelju odobrenja Specijalne bolnice za dječje bolesti "LJ"). S obzirom da su tužiteljice po vlastitoj dispoziciji tužbeni zahtjev postavile na način da zahtijevaju predaju u posjed spornog dijela zemljišta sa svime što je na njemu izgrađeno, čime je obuhvaćen i stan na gornjoj etaži objekta (sagrađen na šupama-praonici i garsonijeri), a tužiteljice same priznaju da taj dio objekta ne predstavlja njihovo vlasništvo, to se već iz tog razloga nije mogao prihvatiti onakav tužbeni zahtjev kakvog su tužiteljice postavile.

13. Međutim, i neovisno o navedenome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako tužiteljice nisu dokazale da sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] predstavlja njihovo suvlasništvo (kao i suvlasništvo ostalih osoba koje su vlasnici stanova na čest. zgr. [katastarska čestica]). S obzirom na činjenične tvrdnje tužiteljica o tome da sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] predstavlja suvlasništvo vlasnika stanova čest. zgr. [katastarska čestica], a imajući u vidu da se radilo o zemljištu u društvenom vlasništvu (kako je to i danas upisano u zemljišnoj knjizi), to se pri rješavanju spornog odnosa između stranaka valja imati na umu odredbe prijašnjih propisa i to Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj: 6/1980. – dalje: ZOVO) i Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine broj: 54/1980. – dalje: ZGZ). Naime, tim propisima bilo je uređeno pitanje na kojem dijelu zemljišta u društvenom vlasništvu postoji pravo korištenja vlasnika zgrade u privatnom vlasništvu (članak 12. ZOVO), odnosno nositelja prava korištenja vlasnika zgrade u privatnom vlasništvu (članak 34. ZGZ), a po oba ta propisa vlasnik zgrade odnosno nositelj prava korištenja zgrade imao je trajno pravo korištenja samo na onom dijelu zemljišta koje služi za redovnu uporabu zgrade. Stoga su prilikom pretvorbe društvenog vlasništva i uspostave pravnog jedinstva nekretnine i to najprije Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/1991.), a potom i Zakonom o vlasništvu i drugim pravnim stvarima (Narodne novine broj 91/1996.), vlasnici stanova postali suvlasnicima samo onog dijela zemljišta koje je nužno za redovnu uporabu zgrade jer je do tada njihovo pravo korištenja postojalo samo na tom dijelu zemljišta. Zbog navedenog je u ovoj parnici, a s obzirom na činjenične tvrdnje tužiteljica, bilo ključno utvrditi koji je dio zemljišta (na dan pretvorbe društvenog vlasništva za predmetnu nekretninu) služio za redovnu uporabu stambene zgrade koja je sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], odnosno tužiteljice su bile dužne dokazati da je upravo sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] služio za redovnu uporabu stambene zgrade sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] jer bi tek u tom slučaju vlasnici stanova sa čest. zgr. [katastarska čestica] automatizmom bili vlasnici i spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica]. Budući da tužiteljice navedenu odlučnu činjenicu u ovoj parnici nisu dokazale (nisu predložile odgovarajuće vještačenje na tu okolnost niti dostavile drugu ispravu iz koje bi se moglo sa sigurnošću utvrditi koje je točno zemljište nužno za redovnu uporabu navedene stambene zgrade) to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda (članak 221.a ZPP) da tužiteljice kao vlasnice stanova na čest. zgr. [katastarska čestica] samim time nisu (su)vlasnice spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica]. Pri takvom stanju stvari, tužiteljice su vlasništvo spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] mogle steći samo na nekom drugom činjeničnom i pravnom temelju (različitom od stjecanja vlasništva stanova na čest. zgr. [katastarska čestica]), što u ovoj parnici također nisu dokazale, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pri čemu valja napomenuti da su same tužiteljice u svojim stranačkim iskazima potvrdile da se u njihovim kupoprodajnim ugovorima kao predmet kupoprodaje ne navode šupe ni drvarnice (koje se nalaze na spornom dijelu čest. zem. [katastarska čestica]).

14. Na žalbene navode tužiteljica o tome da je sporni dio čest. zgr. [katastarska čestica] (na kojem su bile sagrađene šupe) predstavljao pripadak zgrade sa čest. zgr. [katastarska čestica], ponovo se ističe da su tužiteljice odnosno njihovi prednici prilikom pretvorbe društvenog vlasništva i uspostave pravnog jedinstva nekretnine mogli steći vlasništvo samo na onom dijelu zemljišta koje je potrebno za redovnu uporabu zgrade, a kako je već obrazloženo na temelju dokaza koji su provedeni u ovoj parnici ne može se sa sigurnošću utvrditi da je sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] predstavljao zemljište nužno za redovnu uporabu građevine na čest. zgr. [katastarska čestica]. Protivno žalbenim navodima tužiteljica prvostupanjski sud zaključak o tome koje zemljište je bilo potrebno za redovnu uporabu zgrade sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] nije mogao s potrebnom razinom sigurnosti utvrditi samo na temelju Izvoda iz zapisnika sa sastanka Zbora radnih ljudi od 9. veljače 1982. te iskaza svjedoka ĆJ i 2. tužiteljice, pa je stoga prvostupanjski sud prilikom odlučivanja pravilno primijenio pravilo o načinu i teretu dokazivanja.

15. Za pravilnost pobijane presude bez značaja su žalbeni navodi o tome da tuženici nisu vlasnici spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica], kada tužiteljice nisu dokazale da su upravo one (su)vlasnice tog dijela nekretnine i da su ovlaštene zahtijevati njegovu predaju u posjed.

16. Iz prethodno izloženih razloga pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljice u smislu članka 162. stavak 1. ZVDSP nisu aktivno legitimirane zahtijevati predaju u posjed spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] od tuženika, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen uz pravilnu primjenu materijalnog prava na pravilno utvrđeno činjenično stanje.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015. i 37/2022.) tako da su i ti žalbeni navodi po ocjeni ovog suda u cijelosti neosnovani.

18. Slijedom navedenog, valjalo je pobijanu presudu potvrditi temeljem članka 368. stavak 2. ZPP, radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp