Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž R-6/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp predsjednice vijeća, Vesne Britvec suca izvjestitelja i članice vijeća i Ivane Mašić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Leni Ivančiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika VG Komunalac d.o.o., OIB: 09228704508, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Dejanu Stajčiću odvjetniku iz OD Marić, Stajčić & Perkov j.t.d., Zagreb, i umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, Zagreb, radi naknade štete, odlućujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 29. listopada 2025., broj Pr- 442/2024-31, u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 29. listopada 2025., broj Pr- 442/2024-31 i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak u stadij glavne rasprave.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu od 29. listopada 2025., broj Pr- 442/2024-31, točkom I. izreke odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: " Nalaže se tuženiku VG Komunalac d.o.o., [adresa], platiti tužitelju ZE iz [adresa], iznos od EUR 4.400,00 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9.travnja 2021. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te mu se nalaže tužitelju naknaditi parnične troškove, sve u roku od 8 dana.", kao neosnovan.
Točkom II. izreke nalaže se tužitelju ZE naknaditi tuženiku VG Komunalac d.o.o. parnični trošak u iznosu od 1.783,18 EUR, u roku od 15 dana, a točkom III. izreke navedene presude nalaže se tužitelju ZE naknaditi umješaču EUROHERC osiguranje d.d. parnični trošak u iznosu od 1.625,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22,155/23,– dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pobija i odluku o troškovima postupka. Tužitelj navodi da predmet spora nisu tužiteljeva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja o kojima je odlučeno uz primjenu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (dalje: ZOZO) i uz tumačenja u skladu s tim Zakonom, nego naknada štete koja mu je nastala ozljedom na radu o kojoj se odlučuje uz primjenu članka 25. Zakona o zaštiti na radu (dalje: ZZR), pa da je stav prvostupanjskog suda pogrešan da je vezan konačnim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) kojim tužitelju nije priznata ozljeda na radu, pa zbog toga odbija tužbeni zahtjev. U žalbi tužitelj navodi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u upravnom postupku odlučivao o pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja prema ZOZO-u pa je ozljedu koja je nastala tužitelju 9. travnja 2021. procjenjivao ozljedom na radu samo u smislu tog Zakona, a kako i proizlazi iz odredbi članaka 66. i 67. ZOZO. Prema žalbenim navodima tužitelja o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba odlučiti na temelju Zakona o zaštiti na radu (dalje: ZZR). To zato što je za pravilnu odluku o tome je li štetni događaj koji je predmet spora ozljeda na radu ili nije, potrebno primijeniti članak 3. stavak 1. točku 14. ZZR prema kojem je ozljeda na radu ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad, vodeći računa o tome da ZZR, koji je mjerodavni posebni propis, za razliku od ZOZO, ne sadrži negativnu definiciju ozljede na radu. Konkretni štetni događaj o kojem je riječ u ovom postupku zabilježen je u prijavi ozljede na radu tužiteljeva poslodavca. Tužitelj navodi u žalbi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da ozljeda tužitelja od 9. travnja 2021. nije ozljeda na radu u smislu propisa koji je mjerodavan za odgovornost tuženika kao poslodavca tužitelja za štetu koja radniku - tužitelju nastane zbog ozljede na radu. Odgovornost poslodavca određena člankom 25. ZZR-a zajedno s pretpostavkama za njezino umanjenje ili oslobođenje od te odgovornosti. Tužitelj navodi dalje da tuženik tijekom postupka nije iznosio tvrdnje o tome o kojim je nesavjesnim i neodgovornim radnjama ili propustima tužitelja riječ, a koje navodi u odgovoru na tužbu. Tužitelj u žalbi upućuje na odredbe Zakona o radu (dalje: ZR), prema kojima ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu prema općim propisima obveznog prava. Navedena ozljeda predstavlja povredu prava osobnosti na koje upućuje članak 19. stavak. 2. ZOO-a i to povredu prava na tjelesno zdravlje. Tužitelj predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.400,00 EUR s pripadajućom zateznim kamatama i troškovima postupka, a ukoliko nađe da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te traži trošak žalbe.
3. Na žalbu tužitelja tuženik se očitovao te ističe kako se nikako ne može prihvatiti stav tužitelja da sud u ovom sporu nije vezan pravomoćnim Rješenjem HZZO- a kojim je odlučeno o postojanju ozljede na radu kao prethodnom pitanju za ovaj spor, a sve iz razloga što je HZZO u upravnom postupku odlučivao o pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja prema ZOZO-u te je predmetnu ozljedu koja je nastala procjenjivao ozljedom na radu samo u smislu ZOZO-a, a ne i u smislu odredbi ZZR-a. Tuženik se poziva na odredbe članka 3. i članka 25. ZZR-, članka 66. i članka 67. ZOZO-a, te smatra da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te predlaže žalbu tužitelja odbiti, a pobijanu presudu potvrditi i traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije zahvaćena niti donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, osnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između obrazloženja pobijane presude i stanja spisa, prvenstveno u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka. Činjenično stanje nije potpuno utvrđeno te je i zbog pogrešnog pravnog stava materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
6. Predmet spora je naknada štete iz rada zbog povrede prava osobnosti.
7. Prvostupanjski sud je zauzeo stav da ozljeđivanjem tužitelja obavljanjem radnih zadataka kod tuženika nije došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa da tužitelju ne pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), jer da je o povređivanju tužitelja odlučeno u upravnom postupku pred HZZO-om u kojem je utvrđeno da se kod tužitelja ne radi o ozljedi na radu i da ne ostvaruje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
8. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi:
- da nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu poslovođe i da je 9. travnja 2021., radeći na postavljanju kanalizacijskih cijevi došlo do ozljeđivanja tužitelja na način da je skočio u iskop dubine 1 m i nezgodno doskočivši ozlijedio desno koljeno,
- da rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje – dalje HZZO, klasa: UP/I-502-03/21-02/1453, urbroj:338-21-02-02-21-5 od 25. svibnja 2021. tužitelju nije priznata ozljeda na radu, radu jer da se ta ozljeda ne može dovesti u vezu s radnim procesom nego zdravstvenim stanjem tužitelja koje je bilo predispozicija za nastanak ozljede, pa da ne ostvaruje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja,
- da tužitelj tužbom ne taži priznanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja zbog ozlijede na radu, već traži naknadu štete zbog povrede prava osobnosti prema odredbama obveznog prava, odnosno ZOO-a,
- da je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr.sc. Mladenu Miškulinu ortopedu i traumatologu, koji je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju 9. travnja 2021., na radnom mjestu zadobio ozljedu desnog koljenja iščašenjem i nategnućem (fibularnog) (tibijalnog) kolateralnog ligamenta desnog koljena,
- da su saslušani svjedoci JE, IE i AE na okolnost nastanka štetnog događaja i na okolnost uobičajenog postupka prilikom ulaska u iskope,
- da je tužitelj iskazao da je skokom iz sjedećeg položaja u kanal dubine 1 m i doskokom na šljunak kojim je bila djelomično zasuta kanalizacijska cijev (točka 18 . obrazloženja pobijane presude) ozlijedio desno koljeno,
- da je vještak dr.sc. Mladen Miškulin saslušan na ročištu 15. listopada 2025., koji je iskazao da činjenica da se tuženik liječi od spondiloartritisa, nije od utjecaja na ocjenu koju je vještak dao u nalazu i mišljenju, pa čak niti da se tužitelj prije ozljeđivanja liječio od reumatoidnong artritisa, te da niti jedna od navedenih bolesti nije od utjecaja na posljedice predmetnog štetnog događaja.
9. Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski sud zauzima stav da tužbeni zahtjev nije osnovan utemeljivši takav stav na temelju rješenja HZZO-a, kojim rješenjem tužitelju nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja jer se ne radi o ozljedi na radu zbog ranijeg zdravstvenog stanja tužitelja.
10. Obzirom je nesporno da je do povređivanja tužitelja došlo na radnom mjestu u radno vrijeme prilikom obavljanja poslova za koje je tužitelj zadužen i da je vještak decidirano odgovorio na sve primjedbe tuženika vezane za uzročno posljedičnu vezu zdravstvenog stanja tužitelja i posljedicu povrede koju je tužitelj zadobio na radu, jer da zdravstveno stanje tužitelja nije od utjecaja za posljedicu povređivanja, odnosno da ne postoji uzročno posljedična veza, to se kod tužitelja radi o povredi na radu koja nije uzročnoj vezi s zdravstvenim stanjem tužitelja.
11. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o povredi na radu, a za štetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom poslodavac odgovara po općim propisima obveznog prava, sukladno odredbi članka 103. stavak 1. ZR. Prema odredbi članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR) poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi s radom po načelu objektivne odgovornosti. Iznimno od stavka 1. ovoga članka poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.
12. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. stavak 2. ZZR, koji je poseban specijalni propis i pravo poslodavca na oslobađanje od objektivne odgovornosti u ovom slučaju mora se prvenstveno prosuđivati kroz primjenu tog propisa.
13. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama članka 111. ZR, kojom zakonskom odredbom je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.
14. Opći propisi obveznog prava kojeg ima u vidu odredba članka 111. ZR, odnosi se na odredbu članka 1067. ZOO-a, koja odredba se primjenjuje podredno, kao opći propis.
15. Člankom 25. stavak 1. ZZR propisana je odgovornost poslodavca za štetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom po načelu uzročnosti, što znači da postoji oboriva pretpostavka poslodavčeve krivnje i teret dokazivanja suprotnoga leži na poslodavcu.
16. Obzirom je zbog pogrešnog pravnog pristupa da se kod tužitelja ne radi o ozljedi na radu, nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, poglavito glede odgovornosti za nastanak štetnog događaja, te i uz bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud nije mogao pobijanu presudu preinačiti zbog pogrešne primijene materijalnog prava, te je na temelju članka 369. i članka 370. ZPP-a, prihvatio žalbu tužitelja i pobijanu presudu ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
17. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 166 ZPP-a.
18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom, te će upotpuniti činjenično stanje glede odgovornosti za nastanak štetnog događaja i donijeti novu na zakonu osnovanu odluku kojom će ujedno odlučiti i o troškovima žalbenog postupka.
U Karlovcu, 22. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Vesna Stokrp
