Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-899/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Ivane Mašić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja , člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 30, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu u, poslovni broj Pn-492/20-53 od 19. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-492/20-53 od 19. svibnja 2023., pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 259,37 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2021. pa do isplate.

II. Odbija se žalba tužitelja i žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn -492/20-53 od 19. svibnja 2023., pod stavkom IV. i V. izreke, u kojima je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-492/20- 53 od 19. svibnja 2023., presuđeno je:

„I.Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., [adresa], OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.719,32 Eur / 12.954,22 kn sa zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos 1.459,95 Eur od 7. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 259,37 Eur od 15. travnja 2021. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., [adresa], OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 36,19 Eur / 272,67 kn sa zateznom kamatom tekućom od 7. svibnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 935,14 Eur s pripadajućom zateznom kamatom, dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos od 1.719,32 Eur za razdoblje od 8. studenog 2017. do 6. svibnja 2019., dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos 259,37 Eur za razdoblje od 8. studenog 2017. do

14. travnja 2021., kao i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 36,19 Eur za razdoblje od 20. travnja 2019. do 6. svibnja 2019.

IV. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., [adresa], OIB: 94472454976 naknaditi tužitelju CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 1.163,28 Eur / 8.764,73 kn sa zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika Adriatic osiguranju d.d., [adresa], OIB: 94472454976 za naknadu troškova parničnog postupka.“

2. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 259,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. travnja 2021. do isplate, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) te ujedno pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška postupka, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i trošak sastava žalbe.

3. Protiv navedene presude pod stavkom IV. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.163,28 EUR / 8.764,73 kn sa zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2023., žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP, te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti sukladno navodima žalbe, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Traži i trošak sastava žalbe.

4. Tužitelj i tuženik nisu podnijeli odgovore na žalbe.

5. Žalbe tužitelja i tuženika su neosnovane.

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

7. Neosnovano tužitelji ističu žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primjenio materijalno pravo.

8. Prvostupanjski je sud u smislu članka 8. ZPP provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje suda prvog stupnja u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete s osnova troškova liječenja, a povodom štetnog događaja od **.**.2017., kada je tužitelj stradao kao vozač vozila, a za koju štetu je odgovoran osiguranik tuženika.

10. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da se štetni događaj dogodio **.**.2017., kada je tužitelj stradao kao vozač vozila,

- da je prometnim vještačenjem utvrđeno da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak štetnog događaja,

- da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj zadobio istegnuće mišićno ligametarnih struktura vratne kralješnice te da nije zaostalo trajnih posljedica, ali je fizičke boli jakog intenziteta trpio 2 dana, srednjeg 3 dana, a slabijeg intenziteta mjesec i pol, dok je primarni strah jakog intenziteta bio prisutan u trenutku događaja, sekundarni strah jakog intenziteta tužitelj je trpio 2 dana, umjerenog 3 dana i slabiji strah kroz mjesec dana, dok mu je tuđa pomoć bila potrebna ukupno 51 sat,

- da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,32 EUR,

- da se tuženik tužitelju sa zahtjevom za mirno rješenje spora obratio **.**.2019.,

- da je tužitelj 15. travnja 2021.preinačio tužbeni zahtjev s osnova neimovinske štete od kojeg dana potražuje i zakonske zatezne kamate na taj preinačeni dio,

- da je neosnovan prigovor zastare glede preinačenog dijela tužbenog zahtjeva.

11. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je primjenom članka 1100. stavak 1. i 2., članka 189. stavak 2. i članka 1095. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. - dalje: ZOO), dosudio tužitelju s osnova naknade neimovinske i nenovčane imovinske štete iznos od 1.719,32 EUR, dok ga je u preostalom dijelu s tog osnova odbio za iznos od 935,14 EUR, kao i sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.719,32 EUR za razdoblje od 8. studenog 2017. do 6. svibnja 2019., te zahtjevom za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 36,19 EUR za razdoblje od 20. travnja 2019. do 6. svibnja 2019. Isto tako prvostupanjski sud je primjenom članka 1093. i 1095. stavak 1. ZOO dosudio tužitelju trošak liječenja u iznosu od 36,19 EUR te je na taj iznos i na dosuđenih 1.459,95 EUR (iznos zatražen tužbom) dosudio zateznu kamatu od 7. svibnja 2019. (dan zaprimanja odštetnog zahtjeva), temeljem članka 29. stavak 1. i 2., članka 1103. i članka 1085. stavak 3. ZOO u vezi sa člankom 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13.), dok mu je na preostalih 259,37 EUR zatezna kamata dosuđena od dana preinake tužbenog zahtjeva 15. travnja 2021. do isplate. Tužitelju je dosuđen i trošak parničnog postupka u iznosu od 1.163,28 EUR sa zateznom kamatom od 19. svibnja 2023.

12. S naprijed navedenim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava u cijelosti se slaže i ovaj drugostupanjski sud.

13. Tuženik žalbom osporava dopuštenost preinake tužbenog zahtjeva na iznos od 259,37 EUR, koja preinaka je učinjena na ročištu 15. travnja 2021., navodeći da je taj preinačeni dio tužbenog zahtjev u zastari. Tužitelj i tuženik osporavaju odluku o trošku parničnog postupka.

14. Prvostupanjski je sud pravilno u okolnostima konkretnog slučaja primijenio odredbu članka 190. stavak 2. i 3. ZPP s obzirom da je preinaka posljedica okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, odnosno donošenje novih Orijentacijskih kriterija po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

14.1. Naime, na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) koje su održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine (broj Su - IV- 47/2020-5) izmijenjeni su do tada važeći Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade od 29. studenog 2002. (broj Su -1331-VI/02 i 1372- 11/02) na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% i uz izričitu napomenu da se novi iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve postupke u tijeku. Stoga se ne može se smatrati razumnim zahtijevati od tužitelja da u vrijeme podnošenja tužbe (21. veljače 2020.) može tražiti naknadu štete u visini koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske naknadno odredio, jer tužitelj nije znao, niti je mogao znati za nešto što će naknadno biti u primjeni (visina u ovim situacijama se mogla stvarno utvrditi tek nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo novo pravno shvaćanje).

14.2. Isto tako neosnovana je tvrdnja žalitelja da je u zastari preinačeni dio tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske štete. Naime, tužba je podnesena 21. veljače 2020., a štetni događaj se dogodio **.**.2017. pa je evidentno da je tužba podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka propisanog člankom 230. stavkom 1. ZOO. Međutim, preinačenim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj je samo povisio tužbeni zahtjev s osnova neimovinske štete koji se odnosi na istu činjeničnu i pravnu osnovu, sukladno novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 27. svibnja 2024., a koje glasi: "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."). Stoga je po ocjeni ovog suda neosnovan žalbeni navod tuženika da je preinačeni dio tužbenog zahtjeva na iznos od 259,37 EUR u zastari.

14.3. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske štete (259,37 EUR) od 15. travnja 2021., kada je preinaka učinjena na istom ročištu, budući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., Rev-653/2023-2 od 27. rujna 2023.) izrazio pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev platiti tek od trenutka kada je isti zahtjev postavljen, a što je u konkretnom slučaju 15. travnja 2021.

15. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju trošak parničnog postupka primjenom članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP , pa stoga su po ocjeni ovog suda neosnovani žalbeni navodi tužitelja i tuženika glede odlučivanja prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju trošak medicinskog vještačenja, budući da sud ne raspolaže stručnim znanjem za utvrđivanjem vrstom i opsegom ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, o čemu ovisi osnov i visina naknade štete tužitelja, koju je sud tužitelju dosudio.

15.1. Na daljnje žalbene navode tuženika glede dosuđenog troška parničnog postupka tužitelju, valja odgovoriti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., na postavljeno pitanje: "Je li sud kod odluke o parničnim troškovima stranaka primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) u svezi čl. 90. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), a imajući na umu pravno stajalište izraženo u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 450/2023-2 od 30. kolovoza 2023., odluku treba donijeti na način da se za parnične radnje poduzete do 1. studenoga 2022. stranci prizna parnični trošak prema vrijednosti boda od 10,00 kuna, dok se za parnične radnje poduzete nakon 1. studenoga 2022. stranci treba priznati parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna ili pak odluku o parničnim troškovima stranaka treba donijeti na način da za sve poduzete radnje, odnosno i za one parnične radnje poduzete i prije 1. studenoga 2022. stranci prizna/dosudi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna?"dao odgovor:

Kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna (1,99 eura), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna (1,99 eura) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 eura), a jednako pravno shvaćanje je primijenjeno i u odlukama toga suda broj: Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. Stoga su žalbeni navodi žalitelja u pogledu dosuđenih troškova parničnog postupka tužitelju u cijelosti neosnovani.

16. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odlučeno je kao pod stavkom I. i II. izreke ove odluke.

17. Zahtjev tuženika i tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju članka 166. stavak 1. u svezi člankom 154. stavak 1. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ove odluke.

U Karlovcu 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Stokrp