Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-465/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pokojnog TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1953., umrlog **.**.2024., iz [adresa], odlučujući o žalbi Republike Hrvatske izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Kutini, posl.br. O-758/2024-9 od 25. svibnja 2026., 22. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e:

Uvažava se žalba Republike Hrvatske, rješenje Općinskog suda u Kutini, posl.br. O-758/2024-9 od 25. svibnja 2026. se ukida i predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

" Odbija se prigovor Republike Hrvatske izjavljen protiv rješenja javnog bilježnika Tomislava Vugrina broj O-758/2024 (UPP/OS-O-140/2024) od 7. listopada 2025., te se rješenje javnog bilježnika Tomislava Vugrina broj O -758/2024 (UPP/OS- O-140/2024) od 7. listopada 2025., održava na snazi u cijelosti. „

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela Republika Hrvatska, u kojoj je navela da rješenje prvostupanjskog suda pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Republika Hrvatska navodi da ju je sud oštetio stavljajući je u pravni položaj nasljednika koji bi bio odgovoran za dugove nasljednika te da ako korisnik nema nasljednika, Republika Hrvatska temeljem zakona stječe novčana primanja po osnovi neisplaćenog novčanog iznosa mirovine te se ne radi o ošasnoj imovini.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba Republike Hrvatske je osnovana.

5. Pobijanim rješenjem, prvostupanjski sud je odbio prigovor Republike Hrvatske izjavljen protiv rješenja javnog bilježnika te je rješenje javnog bilježnika održao na snazi u cijelosti. Prvostupanjski sud navodi da pravo na neisplaćeni novčani iznos mirovine kod HZMO čini ostavinu ostavitelja, jer da je to pravo bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, a isto se pravo može nasljeđivati, budući se radi o dospjelom novčanom primanju koje nije isplaćeno do smrti korisnika, u konkretnom slučaju svi poznati nasljednici odrekli su se nasljedstva, slijedom čega se ostavinska imovina ostavitelja smatra ošasnom imovinom.

6. Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu odluku u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), a u svezi s člankom 381. ZPP-a i u svezi s odredbom čl. 175.st. 2. Zakona o nasljeđivanju ( Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje: ZN).

7. Iz stanja spisa proizlazi da je ostavitelj ČU preminuo **.**.2024., te je u tijeku ostavinskog postupka utvrđeno da se ostavitelj nije ženio, da nije imao djece, roditelji ostavitelja da su bili T i AU koji su umrli prije ostavitelja, da ostavitelj ima brata GU i sestru SU, te da drugih zakonskih nasljednika nema, kao i da nema oporuke. Brat ostavitelja GU, odrekao se nasljedstva koju mu temeljem zakona pripada u svoje ime i u ime svojih potomaka na ročištu održanom 17.prosinca 2024. Sestra ostavitelja SU, na ročištu održanom 17.siječnja 2025., također se odrekla nasljedstva koje joj pripada temeljem zakona, u svoje ime i u ime svojih potomaka.

8. Drugi nasljednici u ostavinskom postupku nisu utvrđeni.

9. Odredbom čl. 130. ZN-a je propisano da se nasljednik može odreći nasljedstva javno ovjerovljenom izjavom ili izjavom danom na zapisnik kod suda do donošenja prvostupanjske odluke. Za nasljednika koji se odrekao u svoje ime smatra se kao da nikad nije bio nasljednik.

10. Po provedenom postupku javni bilježnik Tomislav Vugrin je 7.listopada 2025. donesao rješenje o nasljeđivanju kojim je utvrdio da ostavinsku imovinu iza pok. ostavitelja čine pokretnine: pravo na neisplaćeni novčani iznos mirovine kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a ova imovina je raspoređena Republici Hrvatskoj. Protiv navedenog rješenja, prigovor je izjavila Republika Hrvatska, a koji prigovor je odbio rješenjem od 25.svibnja 2026., Općinski sud u Kutini.

11. Odredbom čl. 20. ZN-a (ošasna imovina) je propisano da ostaviteljeve nekretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad na čijem se području nalaze. Pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalište na području [adresa].

12. Odredbom čl. 4. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022, 96/2025, dalje: ZMO / 13), koji se primjenjuje u ovom ostavinskom postupku na temelju odredbe čl.174. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 96/2025) s obzirom da je ostavitelj preminuo **.**.2024., propisano je da u prava iz mirovinskog osiguranja neotuđiva osobna materijalna prava, ne mogu se prenijeti na drugoga niti se mogu naslijediti. Dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mogu se nasljeđivati, a novčana primanja nakon smrti korisnika koji nema nasljednika iznimno od propisa o nasljeđivanju pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračunu.

13. Jednako tako, odredbom čl. 7. ZMO / 25 je popisano da su prava iz mirovinskog osiguranja neotuđiva osobna materijalna prava, ne mogu se prenijeti na drugoga niti se mogu naslijediti. Dospjela novčana primanja iz mirovinskog osiguranja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mogu se nasljeđivati. Novčana primanja iz stavka 2. ovoga članka korisnika koji nema nasljednika, iznimno od propisa o nasljeđivanju, pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračunu.

14. Dakle, nema spora da su se brat i sestra ostavitelja odrekli nasljedstva u svoje ime i u ime svojih nasljednika, te se smatra da nikada nisu bili nasljednici.

15. Nadalje, čl. 20. ZN propisuje da ostaviteljeve nekretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad na čijem se području nalaze.

16. Međutim, čl. 4. st.1. ZMO / 13 propisuje da se dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mogu nasljeđivati. U ovom konkretnom slučaju nasljednika iza pok. TU nema. Nadalje, čl. 4.st. 1 ZMO / 13 dalje propisuje da novčana primanja nakon smrti korisnika koji nema nasljednika iznimno od propisa o nasljeđivanju pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračunu.

17. Dakle, iznimno od propisa o nasljeđivanju, dospjela novčana primanja pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračunu , te se ne može tumačiti da ista predstavljaju ošasnu imovinu i da se slijedom toga raspoređuju u ostavinskom postupku, jer to tako čl. 4. ZMO / 13 ne propisuje.

18. Pri tome se i ukazuje, a što Republika Hrvatska osnovno navodi u žalbi da, na temelju čl. 139. st. 1. ZN-a nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. Odredbom čl. 139. st. 3. ZN-a je propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

19. Nadalje, odredbom čl. 139. st. 6. ZN-a je propisano da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine.

20. Ukoliko bi Republici Hrvatskoj prešla ošasna imovina, u tom bi se slučaju u odnosu na nju primjenjivale odredbe čl. 139. ZN-a.

21. Dakle, svakako za Republiku Hrvatsku nije isto na koji način stječe dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika.

22. Slijedom iznijetog, valjalo je uvažiti žalbu Republike Hrvatske, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak, koji će u nastavku postupka postupiti po odredbi čl. 187. ZN-a, te donijeti na zakonu utemeljenu odluku.

U Gospiću, 22. srpnja 2026.

Sutkinja:

Kristina Pavelić