Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž Ovr-97/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji Ivani Mašić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Jarić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić j.t.d. u Osijeku, protiv ovršenika OPĆA BOLNICA DR. IVO PEDIŠIĆ SISAK, OIB: 01066571771, sa sjedištem u [adresa], radi ovrhe naplate troškova postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ovr-372/2025-3 od 6. ožujka 2026., dana 22. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ovr-372/2025-3 od 6. ožujka 2026.
Obrazloženje
1 .Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ovr-372/2025-3 od 6. ožujka 2026., riješeno je :
"Odbacuje se prijedlog ovrhovoditelja KN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] za naknadu troškova izvansudske ovrhe od 13. siječnja 2022. kao nepravodoban."
2. Protiv pobijanog rješenja žali se ovrhovoditelj iz razloga sadržajno određenih člankom 353. stavkom 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijano rješenje ukine te preinači sukladno žalbenim navodima.
2.1. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud morao donijeti rješenje o dovršetku ovrhe sukladno članku 73. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. – dalje: OZ) i da rok od 30 dana propisan člankom 14. stavak 6. OZ počinje teći od dana pravomoćnosti tog rješenja o dovršetku ovrhe, a koje rješenje prvostupanjski sud nije donio, radi čega je pobijano rješenje nezakonito.
3. U odgovoru na žalbu ovršenik je osporio žalbene navode ovrhovoditelja.
4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja povodom žalbe ovrhovoditelja i po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. u vezi s odredbom iz članka 381. ZPP, koji se u ovršnom postupku primjenjuju temeljem odredbe članka 21. stavak 1. OZ, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijano rješenje nije doneseno uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je prijenos novčanih sredstava u predmetnom postupku izravne naplate od 28. listopada 2021., izvršen u cijelosti 15. studenog 2021., a da je ovrhovoditelj 13. siječnja 2022. podnio zahtjev za naknadom troška izvansudske ovrhe, slijedom čega prvostupanjski sud primjenom članka 73. stavak 1. OZ smatra da je ovršni postupak dovršen provedbom posljednje radnje, tj. prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava na račun vjerovnika. Kako je prijenos novčanih sredstava izvršen u cijelosti 15. studenog 2021., prvostupanjski sud zauzima stav da je zahtjev ovrhovoditelja od 13. siječnja 2022. nepravodoban, jer isti nije podnesen u roku propisanom člankom 14. stavak 6. OZ, radi čega ga je isti zahtjev odbacio kao nepravovremen.
7. S naprijed navedenim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava slaže se i ovaj drugostupanjski sud.
8. Člankom 14. stavak 6. OZ, propisano je da se zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka.
9. Člankom 73. stavak 1. OZ propisano je da se postupak ovrhe smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom.
10. Kako se u smislu članka 73. stavak 1. OZ ovrha smatra dovršenom provedbom posljednje ovršne radnje, ocjena je ovog suda da postupak izravne naplate dovršen u trenutku namirenja ovrhovoditelja, odnosno isplatom zaplijenjenih iznosa na njegov račun, pa ovrhovoditelju upravo od tog dana, kada je u cijelosti namiren (15. studenog 2021.), teče rok za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova, koji je propisan člankom 14. stavak 6. OZ.
11. Naime, u konkretnoj pravnoj stvari radi o izvansudskoj ovrsi za čiju provedbu je nadležna FINA, a ne sud, pa je stoga predmetni postupak dovršen kada je FINA isplatila cjelokupnu tražbinu ovrhovoditelju i od tog dana se računa rok od 30 dana propisan člankom 14. stavak 6. OZ i u kojem roku je po ocjeni ovog suda ovrhovoditelj morao imati saznanje da je naplaćen u cijelosti, jer je FINA zaplijenjena novčana sredstva prebacila upravo na njegov račun.
12. Prema tome, kako ovrhovoditelj nije u zakonom propisanom roku od trideset dana zahtijevao naknadu troškova, to nema pravo na priznanje daljnjih troškova predmetnog ovršnog postupka, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava takav njegov zahtjev valjalo odbaciti kao nepravovremen.
13. Slijedom navedenog, kako neosnovano ovrhovoditelj žalbom osporava pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja valjalo je, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ, odbiti žalbu i pobijano rješenje potvrditi te odlučiti kao u izreci.
U Karlovcu 22. srpnja 2026.
Sutkinja
Ivana Mašić
