Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-551/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IT (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupane po Matku Novinc, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7652/2025-3 od 23. ožujka 2026., u dijelu pod točkom II. izreke, 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se odluka o trošku sadržana u točki II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7652/2025-3 od 23. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 9.1. i 9.2. Ugovora o kreditu br. [broj kredita] od dana **.**.2012. godine koji su zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, a koja glasi: „9.1. Za obradu kreditnog zahtjeva Korisnik plaća naknadu u iznosu od 0,600 % (nulacijelihšezdeset posto) iznosa kredita, odnosno minimalno =250,00 HRK (dvjestopedeset) kuna. 9.2. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati iz Kredita prilikom isplate Kredita.“ II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe tužitelju naknadi parnični trošak 303,10 €, sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

2. Protiv presude u pravovremenom roku žali se tuženik u dijelu po točkom II. izreke u kojom mu je naloženo da tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 303,10 eura zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi ističe da se prilikom odmjeravanja troškova postupka sud vodio utvrđenom vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.330,00 eura, a čime je primijenio viši tarifni razred . Iz predmetne tužbe razvidno je da tužiteljica postavlja deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva koje u naravi predstavlja prethodno pitanje za potencijalno potraživanje tužiteljice u iznosu naplaćene naknade u visini od 2.077,94 kn, odnosno u iznosu od 275,79 eura. Slijedom navedenog, vrijednost predmeta spora je bila očito suviše visoko naznačena te se postavlja pitanje prava na naknadu troškova postupka. Naznačeni iznos vrijednosti predmeta spora očigledno je usmjeren na podizanje troškova postupka te nije ni u kakvoj stvarnoj ili pravnoj vezi sa samim iznosom naplaćene naknade, te kao takav predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja od strane tužiteljice pa je slijedom navedenog, prvostupanjski sud bio dužan temeljem odredbe članka 40. stavka. 3. ZPP-a rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora prema visini naplaćene naknade od gore navedenih 275,79 eura, a što je propustio učiniti. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke ili podredno da istu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 365,59 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke (odluci o troškovima postupka) povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijanog dijela presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 381. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se sadržajem žalbe poziva tuženik, a ovo iz razloga jer prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu – odluci o parničnom trošku nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni i ne proturječe dokumentaciji priloženoj u spis.

7. Neosnovano tuženik osporava odluku o parničnom trošku budući je ista pravilna i zakonita, kako po osnovu tako i po visini, ista je pravilno obrazložena, sadrži potrebne razloge, pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad troškova odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u tužbi vrijednost predmeta spora označio u iznosu od 1.330,00 eura, koju vrijednost tuženik nije osporio u odgovoru na tužbu, a niti je dao odgovor na tužbu iako mu je uredno dostavljen poziv za podnošenje odgovora na tužbu i ostavljen rok od 30 dana za podnošenje odgovora na tužbu od dostave tužbe. Prema stanju spisa tužba je tuženiku uredno dostavljena 17. siječnja 2026., a presuda zbog ogluhe u ovom predmetu donesena je 23. ožujka 2026.

9. Budući da na ovako naznačeni iznos vrijednosti predmeta spora tuženik nije prigovorio, a niti je sud po službenoj dužnosti tako naznačenu vrijednost predmeta spora izmijenio svojim rješenjem, a naznačena vrijednost predmeta spora može se mijenjati samo na jedan od načina iz odredbe članka 40. ZPP-a (Rev-1306/2010-2 od 26. veljače 2013.).

10. Odredbom članka 40. stavak 1. ZPP-a propisano je: "Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota". Stavkom 2. istog članka propisano je: "U drugim slučajima kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio." Stavkom 3. istog članka propisano je: "Ako je u slučaju iz stavka 2. ovog članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti, te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora."

11. Dakle, obzirom na sadržaj navedene odredbe prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno primijenio odredbe materijalnog prava kada je kao vrijednost spora uzeo iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi.

12. Naime, tuženik je prigovorio vrijednosti predmeta spora tek u žalbi, osporavajući odluku o trošku, a sukladno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP -a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice, a niti predlagati novi dokazi, a što upravo neosnovano čini tuženik svojim žalbenim navodima.

13. Stoga je valjalo primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci presude ovog žalbeno suda.

14. Tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova žalbe je odbijen kao neosnovan, jer isti nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP).

U Gospiću, 22. srpnja 2026.

Sutkinja:

Milka Vraneš