Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-423/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJE

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Stokrp predsjednice, Vesne Britvec suca izvjestitelja i Ivane Mašić članice, u pravnoj stvari tužitelja ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., OIB 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, zastupanog po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. rujna 2025. broj Pn-2420/2019-38, u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. rujna 2025. broj Pn-2420/2019-38, u pobijanom dijelu pod točkom II izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849 isplatiti tužitelju ĆR (nominativ: ĆR) OIB [osobni identifikacijski broj], i daljnji iznos od 299,998 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 28.5.2017. pa do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. rujna 2025. broj Pn-2420/2019-38, u pobijanom dijelu pod točkom I izreke i nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju pored iznosa od 1.940,09 EUR i daljnji trošak postupka u iznosu od 1.131,47 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana dok se odbija zahtjev za naknadu troška postupak u iznosu od 200,00 EUR kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, naknaditi tužitelju ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak žalbe u iznosu od 651,54 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. rujna 2025. broj Pn- 2420/2019-38, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev i točkom I izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.700,02 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 28.5.2017. pa do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.940,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. Točkom II izreke odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim od tuženika potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 299,98 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 28.5.2017. do isplate.

Točkom III izreke odbija se zahtjev tuženika Allianz Hrvatska d.d. za naknadu troška parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj i to samo u odnosu na odbijajući dio presude suda prvoga stupnja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Tužitelj u bitnome pobija stav prvostupanjskog suda u svezi visine tuženog zahtjeva, jer smatra da je obzirom ne samo na Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda, već i na godišnju inflaciju, tužbeni zahtjev kako je uredio tužitelj nakon provedenog vještačenja trebalo usvojiti u cijelost. Tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka, pa predlaže žalbu prihvatiti, a u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti, odnosno, u protivnom u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - odluka US RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije zahvaćena niti donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, osnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na koju opisno upućuje tužitelj, budući pobijana presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

Iako je činjenično stanje pravilno utvrđeno i pravilno je primijenjeno materijalno pravo da je ozljeđivanjem tužitelja došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), prilikom određivanja novčane satisfakcije s osnova naknade štete koju potražuje tužitelj, prema stavu ovog suda pogrešan je pristup pitanju visine novčane satisfakcije za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, pa je pogrešno odredio visinu štete izraženu u novčanim jedinicama u ukupnom iznosu od 2.430,00 EUR, obzirom na činjenicu da su Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete izmijenjeni na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod poslovnim brojem Su- IV-47/2020-5, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% ali uz uvažavanje i inflacije, odnosno uzimanja u obzir gubitak i vrijednost novca.

6. Štetni događaj nije sporan, kao ni činjenica da je u mirnom postupku tužitelju isplate iznos od 729,98 EUR na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti.

7. Sporno je, je li isplatom navedenog iznosa tuženik u cijelosti naknadio štetu tužitelju.

8. Prvostupanjski sud je pravilno proveo sve dokaze i pravilno utvrdio činjenice, međutim, određujući visinu novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, zanemario je utjecaj inflacije kao i činjenicu da je tužitelj u vrijeme stradavanja 28.8.2016., bio učenik u dobi od 14 godina, kojemu su u štetnom događaju stradala, povrijeđena oba roditelja, da je u životnoj fazi ne samo fizičkog već i emotivnog sazrijevanja, te da stoga i povredu duševnog zdravlja doživljava s više senzibiliteta pogotovo u odnosu na strah uslijed nastale situacije povređivanjem kako njega tako i njegove obitelji.

9. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio natučenje glave, istegnuće mišića vrata i akutnu reakciju na stres i vještaci su opisali tijek tužiteljevoga liječenja.

10. Tako je nesporno da se tužitelj liječio kod kirurga, psihijatra, psihologa, neuropedijatra i fizijatra.

11. Vještakinja dr. Nada Lelas Bahun, neuropsihijatar, s neuropsihijatrijskog aspekta ocijenila je pretrpljeni strah i smanjenje životne aktivnosti, a dr. Žarko Rašić, kirurg, ocijenio pretrpljene bolove te smanjenje životne aktivnosti s kirurškog aspekta. Tako je dr. Nada Lelas Bahun ocijenila trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom, za koje je vještak dr. Žarko Rašić ocijenio da se uklapa i u njegovu ocjenu trajanja i opsega te potrebe, s kirurškog stajališta.

Vještaci su saslušani i dali objedinjene ocjene smanjenja životne aktivnosti, te su suglasno iskazali da je tužiteljeva životna aktivnost bila privremeno, kroz osam mjeseci po štetnom događaju, smanjena s neuropsihijatrijskog aspekta 5% te s kirurškog aspekta 2%, što bi objedinjeno bilo 6,5%. Potom tužitelj trpi, kao trajnu posljedicu štetnog događaja, smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 2%, i to s kirurškog aspekta.

12. Prema mišljenju vještaka tužitelj je trpio sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta kroz daljnjih sedam dana te manjeg intenziteta u trajanju od sumarno 30 dana. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj trpio jake bolove jedan dan, srednjeg intenziteta sumarno sedam dana te povremene bolove slabijeg intenziteta sumarno tijekom 45 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životne aktivnosti.

13. Zbog tjelesnih ozljeda i mogućih komplikacija te straha za roditelje, posebno za majku, koja je bila teže ozlijeđena, kod tužitelja se razvio strah jačeg intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta kroz daljnjih sedam dana te manjeg intenziteta u trajanju od sumarno 30 dana. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj trpio jake bolove jedan dana, srednjeg intenziteta sumarno sedam dana te povremene bolove slabijeg intenziteta sumarno tijekom 45 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životne aktivnosti. Naposljetku, tužiteljeva životna aktivnost bila je u razdoblju od osam mjeseci po štetnom događaju snižena za 6,5%, objedinjeno s psihijatrijskog i kirurškog aspekta te je tužitelju životna aktivnost trajno snižena s kirurškog stajališta u omjeru od 2%.

14. Prema provedenim medicinskim vještačenjima tužitelju je tuđa pomoć bila potrebna ukupno 45 sati pa na temelju odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a, prema stavu prvostupanjskog suda tužitelju pripada naknada za tuđu pomoć u iznosu od ukupno 180,00 EUR (45 sati po cijeni od 4,00 EUR po satu).

15. Prvostupanjski sud cijeneći nalaze i mišljenje vještaka o smanjenju životne aktivnosti koje je kod tužitelja nastalo kao posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, o trajanju i intenzitetu pretrpljenih fizičkih bolova i straha zauzima stav, da tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti (članak 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a) u iznosu od ukupno 2.250,00 EUR (na ime pretrpljenih bolova iznos od po 1.000,00 EUR prema kriteriju pretrpljenog straha iznos od 900,00 EUR, na ime smanjenja životne aktivnosti pripada iznos od 350,00 EUR).

16. Ukupno tužitelju po osnovi neimovinske i imovinske štete prema stavu prvostupanjskog suda pripada naknada u ukupnom iznosu od 2.430,00 EUR, a kako je tuženik tužitelju isplatio iznos od 729,98 EUR, tužitelju dosuđuje daljnji iznos naknade štete od 1.700,02 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom kao što je tužitelj potražuje (tijek zatražene kamate između stranaka nije sporan).

17. Prvostupanjski sud je stava ja tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 299,98 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, kao akcesornim potraživanjem neosnovan.

18. Prema stavu ovog suda, imajući u vidu životnu dob tužitelja kako u vrijeme stradavanja tako i u vrijeme liječenja (14 godina), te obzirom na rast životnih potreba, odnosno inflaciju i gubitak vrijednosti novca od dana donošenja izmijenjenih Orijentacijskih kriterija donesenih na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod poslovnim brojem Su-IV-47/2020-5, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, te činjenicu da orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja služi sa izračun prava na pravičnu satisfakciju naknade štete izražene u novčanim jedinicama, tužitelju je opravdano dosuditi i daljnji iznos naknade štete od 299,98 EUR kao pravednu satisfakciju zbog povrede prava osobnosti kao posljedice štetnog događaja, pa je na temelju članka 373. ZPP-a, u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinačio dosudivši tužitelju i preostali iznos tražen tužbenim zahtjevom.

19. Obzirom je u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinačena, to je i odluku o troškovima postupka valjalo preinačiti, time da uz troškove postupka koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao opravdane za rješenje ovog spora, tužitelj ima pravo i na naknadu troška podneska od 18.6.2020., kojim uređuje tužbeni zahtjev obzirom na Izmjene Orijentacijskih kriterija, i to u iznosu od 200,00 EUR, za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100.00 EUR, dok je za sastav podneska od 18.1.2020., prvostupanjski sud pravilno odbio priznati trošak budući se tim podneskom tužitelj očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu, i većinom ponavlja činjenice iz tužbe.

20. Stoga tužitelj koji je u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom (a ne sa 70% za koji postotak je prvostupanjski sud umanjio iznos troškova postupka), ima pravo i na daljnji trošak postupka u iznosu od 1.131,47 EUR, pored dosuđenog iznosa od 1.940,09 EUR.

21. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe članka 166. ZPP- a, u svezi s člankom 154. i člankom 155. ZPP-a.

22. Tužitelj je uspio u žalbenom postupku u pretežitom dijelom pa ima pravo na trošak sastava žabe s iznosom PDV od 625,00 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbe u iznosu od 26,54 EUR (Tbr.3.ST.1.Tarife o sudskim pristojbama – "Narodne novine" broj 37/23).

23. Slijedom navedenog odluka o troškovima postupka temelji se na članku 380. ZPP-a.

U Karlovcu 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp