Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-80/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilišta u Zagrebu - Arhitektonski fakultet, OIB: 42061107444, iz Zagreba, Kačićeva 26, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Bušurelo & Žužul d.o.o. iz Zagreba, protiv tužene ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Denis Dugač, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-338/2025-7 od 14. svibnja 2026., 22. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-338/2025-7 od 14. svibnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi troškove žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:
«Odbija se prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere koji glasi:
"I Zabranjuje se tuženoj bilo kakvo otuđenje ili opterećenje: - nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zk.č.br. 1337/28 KUĆA I DVORIŠTE U [adresa], površine 50 čhv, i to u odnosu na 5. Suvlasnički dio: 1/3, - nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Mali Lošinj, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Grad, označene kao zk.č.br. 1234 KUĆA I DVORIŠTE, ukupne površine 84 m2, i to u odnosu na 5. Suvlasnički dio: ½. II Određuje se upis navedene zabilježbe u zemljišnu knjigu. III Žalba protiv rješenja o određivanju privremene mjere ne zadržava izvršenje ovog rješenja. IV Određena privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog postupka".»
2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje, a podredno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška za sastav žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženica ocjenjuje da je žalba tužitelja neosnovana u cijelosti jer je sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo i predlaže da sud drugog stupnja žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu, a pobijano rješenje potvrdi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj u žalbi tvrdi da je donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a u vezi s člankom 381. ZPP-a, jer u rješenju nije iznio nikakve razloge u pogledu primjene odredbe članka 344. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ).
5.1. Ispitujući pobijano rješenje u smislu tako istaknutog žalbenog razloga bitne povrede utvrđeno je da žalbene tvrdnje nisu osnovane. Prema odredbi članka 344. stavak 2. OZ-a predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. istog članka (opasnost da će bez privremene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati) ako učini vjerojatnim da bi predloženom privremenom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Tužitelj se podnoseći prijedlog za određivanje privremene mjere nije pozvao na odredbu članka 344. stavak 2. OZ -a, odnosno nije iznosio činjenice kojima bi učinio vjerojatnim da bi predloženom privremenom mjerom protivnica osiguranja pretrpjela samo neznatnu štetu iz kojih razloga sud nije bio dužan po službenoj dužnosti razmatrati mogućnost primjene odredbe članka 344. stavak 2. OZ-a te navoditi razloge u odnosu na primjenu te odredbe. Kako je o svim odlučnim činjenicama sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja dao jasne razloge, rješenje suda prvog stupnja po žalbi tužitelja bilo je moguće ispitati zbog čega nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavak 1. OZ-a, kao niti bilo koja druga bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.
6. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj protiv tuženice podnio tužbu radi naknade štete koju je ona počinila tijekom trajanja radnog odnosa kod tužitelja na radnom mjestu šef računovodstva time što je stupila u pisanu komunikaciju s nepoznatom osobom koja se u tu svrhu služila email adresom dekana tužitelja ĐD te se neistinito predstavljala kao zakonski zastupnik tužitelja, a nakon zaprimljenog zahtjeva za isplatu od strane nepoznate osobe izvršila je isplatu, a da nije provjerila email adresu s koje je zahtjev upućen, niti je izvršila provjeru okolnosti o tome na što bi se točno odnosila isplata iznosa od 39.000,00 eura.
6.1. U smislu odredbe članka 344. stavak 1. OZ-a sud ocjenjuje da je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema tuženici, međutim, ocjenjuje da nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da će tuženica otuđiti ili prikriti svoju imovinu ili na drugi način njome raspolagati čime bi spriječila ili znatno otežala naplatu tužiteljeve tražbine. Sud utvrđuje da tužitelj u dokaz vjerojatnosti opasnosti navodi činjenicu da su preostali suvlasnici nekretnina kojih je tuženica suvlasnica tuženici bliske osobe , dok druge činjenice ne iznosi. Sud ocjenjuje da tužitelj u prijedlogu nije naveo niti jednu konkretnu radnju tuženice na temelju koje bi sud mogao zaključiti da postoji vjerojatnost da će ona raspolagati svojom imovinom u cilju sprječavanja ili otežavanja naplate tužiteljeve tražbine. Iz tih razloga sud ocjenjuje da je prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina u suvlasništvu tuženice neosnovan.
7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.
8. Po ocjeni ovog suda u konkretnoj situaciji u kojoj je tužitelj iznio teoretsko postojanje opasnosti da tuženica kao suvlasnica nekretnine svoje nekretnine otuđi ili optereti, pri čemu nije razumljivo zbog čega bi činjenica da su preostali suvlasnici tuženici bliske osobe ukazivala na takvu opasnost, nije dovoljna da se dopusti izdavanje privremene mjere. Naime, opasnost koju tužitelj kao predlagatelj osiguranja treba učiniti vjerojatnim treba proizlaziti iz određenog ponašanja tuženice kao protivnice osiguranja, dakle mora postojati subjektivna opasnost, a takve činjenice tužitelj kao predlagatelj osiguranja u prijedlogu nije iznio, kao što nije iznio niti činjenice koje bi ukazivale na vjerojatnost da bi predloženom privremenom mjerom tuženica kao protivnica osiguranja pretrpjela samo neznatnu štetu.
9. U podnesenoj žalbi tužitelj iznosi drugačije pravno shvaćanje u primjeni odredbe članka 344. stavak 1. OZ-a u odnosu na pravno shvaćanje suda prvog stupnja te obrazlaže da bi privremenom mjerom tuženica pretrpjela samo neznatnu štetu. Žalbene tvrdnje nisu osnovane jer je i po ocjeni ovog suda o prijedlogu za određivanje privremene mjere sud prvog stupnja pravilno odlučio primjenom odredbe članka 344. stavak 1. OZ-a jer je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da bi bez privremene mjere tuženica spriječila ili znatno otežala naplatu tražbine tužitelja tako što bi svoju imovinu otuđila, prikrila ili na drugi način njome raspolagala. Također, žalbene tvrdnje o tome da tuženica izdanom privremenom mjerom ne bi trpjela posebnu štetu nisu osnovane iz razloga što tu činjenicu tužitelj kao predlagatelj osiguranja nije iznosio u prijedlogu, niti tijekom postupka do donošenja pobijane odluke.
10. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
11. Obzirom da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, neosnovan je i njegov zahtjev da mu tuženica plati troškove žalbenog postupka iz kojih razloga je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.
Koprivnica, 22. srpnja 2026.
Sutkinja
Tatjana Kučić
