Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-534/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u Karlovcu, [adresa] (OE, UE, DE, SE, O (U), TE, KE (D), ČE, JE, CE, PE, IE, ME, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske (Papež), S, RE, ĆE, Ministarstvo branitelja (T), ĐE, FE, HE, LE (vl. O)), svi zastupani po upravitelju K-Index d.o.o., OIB: 03334333643, iz Zagreba, Medvešćak 23/1, a on po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tužene BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Darku Gojak, odvjetniku u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-48/2025-15 od 5. ožujka 2026., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-48/2025-15 od 5. ožujka 2026.:

- potvrđuje u točki I. izreke,

- preinačuje u točki IV. izreke tako da se rješava:

Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 355,60 EUR (slovima: tristo pedeset pet eur i šezdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 5. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe.

III. Točke II. i III. izreke presude nisu bile predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice Blanke Žaja iz [adresa], posl. br. Ovrv-889/2024 od 21. svibnja 2024. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužiteljima isplati iznos od 1.035,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose od njihova dospijeća do isplate kako je to specificirano. U točki II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice Blanke Žaja iz [adresa], posl. br. Ovrv-889/2024 od 21. svibnja 2024. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužiteljima isplati troškove ovršnog postupka u iznosu od 266,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. U točki III. izreke odbijen je i odbačen dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 391,51 eura. U točki IV. izreke naloženo je tuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 700,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 5. ožujka 2026. do isplate.

2. Protiv točke I. i IV. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 15. ožujka 2026. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže ih da tuženici naknade parnični trošak i trošak žalbe ili podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao suvlasnika stambene zgrade na adresi u [adresa], da im tuženica na račun specifične namjene plati iznos od 1.426,86 eura s osnove mjesečne pričuve za vremenski period od 1. travnja 2020. do 20. siječnja 2024., odnosno za 46 mjeseci.

5.1. Tuženica je osporila osnovu i visinu potraživanja u cijelosti, osporila je aktivnu legitimaciju tužitelja i vođenje parničnog postupka te je istakla prigovor zastare.

5.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da je između stranaka nesporno da se potraživanje tužitelja odnosi na pričuvu za stan u [adresa], na adresi [adresa], i da je tuženica vlasnica posebnog dijela (stana) u zgradi na navedenoj adresi.

5.3. Iz Međuvlasničkog ugovora od 16. studenog 2009. utvrđeno je da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa] uredili međusobne odnose u svezi upravljanja i korištenja predmetne nekretnine te su utvrdili da je od 1. veljače 2010. upravitelj nekretnine K-Indeks d.o.o. iz Zagreba.

5.4. Iz popisa vlasnika s utvrđenim površinama, VI. Aneksa Ugovora o upravljanju zgradom prvostupanjski sud utvrđuje kako su suvlasnici predmetne nekretnine u studenom 2009. donijeli odluku da zajednička pričuva iznosi 2,50 kn/m2, koja je kasnijom odlukom iz srpnja 2016. povećana na iznos od 3,00 kn/m2, od 1. studenog 2021. na iznos od 5,00 kn/m2, a od 1. siječnja 2024. u iznosu od 0,75 eura/m2 mjesečno plus 4,00 eura mjesečno po svakom stanu. Odluku o visini pričuve koja se odnosi na utuženo razdoblje od 1. travnja 2020. do 20. siječnja 2024. da je donijela većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Stoga međuvlasnički ugovor kao i ugovor o upravljanju obvezuje sve suvlasnike navedene zgrade, uključujući i tuženicu.

5.5. Tuženica da nije osporila odluku o suglasnosti većine suvlasnika za promjenu visine pričuve niti izmjene Međuvlasničkog ugovora u pogledu promjene visine pričuve, kao što nije osporila niti da je vlasnica stana u zgradi na adresi [adresa], površine 49,50 m2, a što proizlazi i iz zemljišnoknjižnog izvatka.

5.6. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. i 81/2015.-pročišćeni tekst; dalje: ZV) kojim je propisano da zajednička pričuva iz članka 85. stavak 2. ovog Zakona je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove. Dopuštena su samo ona plaćanja iz pričuve koja su učinjena radi plaćanja troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine ili otplatu zajma uzetoga za pokriće tih troškova; ovrhu je dopušteno provoditi na zajedničkoj pričuvi samo radi podmirenja tih tražbina. Upravitelj kojem je završila uprava dužan je bez odgađanja položiti račun o pričuvi i ostatak predati novom upravitelju; razriješi li sud upravitelja, naložit će mu da u roku od 14 dana pod prijetnjom ovrhe preda utvrđeni ostatak novom upravitelju. Suvlasnik koji je otuđio svoj suvlasnički dio nekretnine nema pravo zahtijevati povrat svog doprinosa u zajedničku pričuvu, nego taj ostaje i dalje u njoj kao doprinos tog suvlasničkog dijela.

5.7. Nadalje, pozvao se i na članak 375. stavak 1. ZV-a kojim je propisano da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), te da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

5.8. Obzirom da su suvlasnici zgrade sukladno članku 90. ZV-a obvezni plaćati pričuvu, da iz priloženih isprava u spisu proizlazi da za sporno utuženo razdoblje tuženica nije platila pričuvu, zaključak je prvostupanjskog suda da je dužna platiti utužena sredstva zajedničke pričuve kako je to suđeno. Visinu neplaćenih mjesečnih iznosa pričuve prvostupanjski sud je utvrdio iz priložene financijske kartice prostora, uz činjenicu da tuženica nije dokazala da je platila pričuvu za utuženo razdoblje, te je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice broj Ovrv-889/2024 od 21. svibnja 2024. za iznos od 1.035,35 eura, odnosno za vremensko razdoblje od rujna 2021. do siječnja 2024.

5.9. Na dosuđene mjesečne iznose pričuve dosuđena je i zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

5.10. Odbijen je prigovor nedostatka aktivne legitimacije s pozivom na članak 378. stavak 5. i 379. stavak 1. ZV-a iz kojih da proizlazi da sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju ima pravo pokrenuti upravitelji, u konkretnom slučaju tvrtka K-Indeks d.o.o. kao upravitelj zgrade.

5.11. Djelomično je prihvaćen prigovor zastare i prigovor litispendencije.

5.12. Zastarni rok za naplatu pričuve iznosi tri godine pa kako je prijedlog za ovrhu podnesen 19. veljače 2024., to da su u zastari potraživanja dospjela do 19. veljače 2021. Uvidom u presudu istog suda broj Povrv-441/2021-16 od 20. lipnja 2024. utvrđeno je da se između istih parničnih stranaka u vezi istog predmeta spora vodio spor koji nije pravomoćno završen, za utuženo razdoblje do 21. kolovoza 2021., pa da se radi o litispendenciji za one mjesečne iznose pričuve koji su dospjeli do 21. kolovoza 2021. Stoga je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a djelomično odbacio tužbu za ukupni iznos od 391,51 euro za vremensko razdoblje od 19. veljače 2021. do rujna 2021.

5.13. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.). Prvostupanjski sud je utvrdio kako su tužitelji uspjeli sa 70 % postavljenog tužbenog zahtjeva te nakon što je utvrdio da bi tužiteljima pripadao ukupno iznos troška od 1.000,00 eura, dosuđen im je iznos od 700,00 eura sukladno postotku njihovog uspjeha.

6. U svojoj žalbi tuženica navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude. Isto tako da je počinjena i bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8. ZPP-a jer da prvostupanjski sud nije svoju odluku donio temeljem savjesne i brižljive ocjene.

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, za svoju odluku je dao jasne razloge, a ista se temelji na činjenicama koje su utvrđene na temelju dokaza provedenih u postupku. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6.2. Suprotno ocjeni tuženice, prvostupanjski sud je svoju odluku donio pravilnom primjenom članka 8. ZPP-a, pa nije učinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.

7. Tuženica osporava pravilnost primjene materijalnog prava jer da nije pravilno odlučeno o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije. Pri tome se poziva na članak 44. ZV-a kojim je propisano kako suvlasnici mogu suglasno povjeriti upravljanje stvarju određenoj osobi kao upravitelju, koji će djelovati kao njihov opunomoćenik. Za upravitelja mogu izabrati jednog ili nekolicinu između sebe, a mogu upravljanje povjeriti i bilo kojoj drugoj poslovno sposobnoj fizičkoj ili pravnoj osobi. Odlučivanje o postavljanju i djelokrugu upravitelja da je posao izvanredne uprave, ali ako se suvlasnici ne mogu o tome suglasiti, svaki od njih može zahtijevati da umjesto njih o tome odluči sud u izvanparničnom postupku. U članku 41. ZV-a da su određeni izvanredni poslovi, a to su oni koji premašuju okvir redovitog poslovanja za što je potrebna suglasnost svih suvlasnika, a u sumnji radi li se o izvanrednim poslovima, da se smatra da posao premašuje okvir redovitog poslovanja. Primjenom tih odredbi da je trebalo prihvatiti prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer je međuvlasnički ugovor potpisalo 59,14 % suvlasnika, što ne predstavlja suglasnost svih suvlasnika. Tužitelji da su trebali dokazati da su ovlašteni za pokretanje postupka radi naplate utuženih iznosa. Također smatra da se u konkretnom slučaju i kad se radi o pričuvi primjenjuje jednogodišnji rok zastare iz članka 232. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO).

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio upravo one odredbe ZV-a na koje se pozvao, pa stoga ne stoji niti prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja, a odluke koje proizlazi iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, kao što je to u ovom slučaju.

7.2. Člankom 85. ZV-a propisano je da cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenog posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako ovim Zakonom nije što drugo određeno. Suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu. U članku 86. ZV-a pobrojani su poslovi redovite uprave, među koje ulazi i imenovanje i opoziv zajedničkog upravitelja, a člankom 93. stavak 1. i 2. ZV-a propisano je da upravitelj, bio postavljen od suvlasnika ili suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. U upravljanju nekretninom upravitelj je ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

7.3. Dakle, iz navedenih odredaba ZV-a proizlazi kako je za podnošenje tužbe radi naplate zajedničke pričuve ovlašten upravitelj kojeg su imenovali suvlasnici temeljem zaključenog Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju koji je potpisan od strane suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi iznose više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, te je neosnovan prigovor promašene aktivne legitimacije. Međutim u konkretnom slučaju tužbu su podnijeli suvlasnici stambene zgrade, dok ih upravitelj zastupa, pa su navodi žalbe o nedostatku aktivne legitimacije promašeni.

7.4. Neosnovan je i prigovor zastare jer je zastarni rok kad se radi o naplati pričuve tri godine, a ne jednu godinu kako to ocjenjuje tuženica, obzirom da se ne radi niti o jednom trošku koji je pobrojan u članku 232. ZOO-a.

7.5. Tuženica prigovara i utvrđenoj visini pričuve, međutim iz dostavljene dokumentacije u spisu prvostupanjski sud je pravilno utvrdio koliko je iznosila pričuva u utuženom razdobljima, odnosno u spis su dostavljene odluke o promjeni visine pričuve.

8. Tuženica osporava i odluku o parničnom trošku jer da tužitelji nisu uspjeli sa 100 % osnove tužbenog zahtjeva jer je dio tužbenog zahtjeva odbijen, odnosno dio tužbe je odbačen, zbog čega ne stoji utvrđenje prvostupanjskog suda da su tužitelji uspjeli sa 70 %.

8.1. U tom dijelu žalba tuženice je osnovana. Tužitelji su utužili ukupno 46 mjesečnih obroka pričuve, a suđeno im je njih 29, pa je uspjeh u osnovi 63 %, dok je uspjeh u visini 72,56 %. Kad se ti postotci zbroje i podijele s dva, proizlazi da je uspjeh tužitelja 67,78 %, dok je uspjeh tuženice 32,22 %. Kad se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženice, proizlazi da tužiteljima pripada trošak parničnog postupka, sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a od 35,56 % priznatih troškova.

8.2. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu parničnog troška tužiteljima u iznosu od 1.000,00 eura, pa bi tuženica tužiteljima bila dužna naknaditi 35,56 % navedenog iznosa, a što iznosi 355,60 eura. U tom dijelu je preinačena točka IV. izreke.

9. Kako je tuženica uspjela samo sa neznatnim dijelom žalbe i samo u odnosu na dio dosuđenog parničnog troška, to joj se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

10. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista preinačena primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a.

11. Točke II. i III. izreke presude nisu bile predmet drugostupanjskog postupka jer protiv njih i nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 22. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković