REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-892/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja VĐ iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Petrovčić, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 2. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Brune Petrovčića - odvjetnika i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 9. Ugovora o kreditu broj: 218-50-3247427 sklopljenog dana 30.1.2006. godine između tužitelja VĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 u dijelu koji glasi:

„uz uvjete koje odredi Kreditor.“

II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju ĆĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 132,72 eur sa zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2011. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječa jnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za utvrđenje ništetnom odredbe sadržane u članku 9. Ugovora o kreditu br. 218-50-3247427 sklopljenog dana 30.1.2006. godine između tužitelja VĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, u dijelu koji glasi:

"“Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost“,

IV Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 naknaditi tužitelju ĆĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 704,64 eur sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 218-50-3247427 dana 30.1.2006. godine javnobilježnički solemniziran od strane javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca, pod brojem OU-245/06-1 dana 17.2.2006., da mu je predmetnim ugovorom odobren i isplaćen kredit u iznosu od 16.152,98 CHF protuvrijednost u kunama, obračunato po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita, ugovorena je obročna otplata kroz 84 mjeseca i u jednakim mjesečnim anuitetima, a kredit je vraćen u cijelosti. Tužitelj navodi da je prijevremeno otplatio kredit, a tuženik je tužitelju s danom otplate, odnosno, 4. siječnja 2011. godine naplatio jednokratnu naknadu radi prijevremene otplate kredita u iznosu od 1.000,04 tadašnjih kuna, a što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 132,72 eur, kako proizlazi iz knjigovodstvene kartice, a sve u skladu s čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu u kojem stoji da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor, odnosno, tuženik. Tužitelj navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te je kao jača ugovorna strana tužitelj doveden u neravnopravan položaj u kojem nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog tipskog ugovora, da tuženik prije i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o odredbi iz čl. 9. Ugovora, već je tužitelj bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“, da tuženik tužitelju nije prezentirao koje on to točno troškove ima u vezi prijevremene otplate pa da bi tužitelj iste morao nadoknaditi, niti mu je objasnio strukturu tih troškova, da u ugovoru nije navedeno po kojem će se tečaju obračunati takva naknada, pod kojim uvjetima, nego je određeno da će se raditi o načinu i uvjetima koje će odrediti sam kreditor jednostranom, proizvoljnom odlukom, prema nekom aktu za koji je isto nejasno da li je vrijedio u trenutku potpisivanja ugovora ili će vrijediti u trenutku eventualne prijevremene otplate. Tužitelj navodi da slijedom navedenog proizlazi kako je tuženik ugovaranjem opisane nepoštene ugovorne odredbe stekao bez osnove nepripadajući novčani iznos od 132,72 eur koji tužitelj ovom tužbom stoga potražuje. Slijedom navedenog tužitelj zahtjeva utvrditi ništetnom odredbu čl. 9. ugovora o kreditu broj: 218-50-3247427 dana 30.1.2006. u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.“, naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 132,72 eur sa zateznim kamatama od 4. siječnja 2011. do isplate uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: 218-50-3247427 dana 30. siječnja 2006. (list 6-11 spisa), kontrolni ispis unosa korištenja (list 12 spisa), otplatni plan (list 13-16 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 1. lipnja 2023. (list 17-20 spisa), otplatni plan (list 21-24 spisa).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 9. Ugovora o kreditu broj 218-50-3247427 dana 30. siječnja 2006. u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.“ te zahtjev za isplatu iznosa naplaćenog na temelju navedene odredbe ugovora o kreditu.

6. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 218-50-3247427 utvrđeno je da je isti zaključen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita dana 30. siječnja 2006. u kunskoj protuvrijednosti 16.152,98 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (čl.1.), s namjenom za vozila (čl.6.) te da je odredbom čl. 9. ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor.

7. U odnosu na svojstvo potrošača tužitelja valja istaknuti da tuženik nije podnio odgovor na tužbu odnosno nije osporio to svojstvo tužitelju, ali i da iz ugovora o kreditu proizlazi da je tužitelj kao korisnik kredita imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. tč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP), a obzirom je predmetni ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

8. Odredbom čl. 269. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, ne činjenju ili trpljenju, dok je st. 2. navedenog čl. propisano da ona mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Odredbom čl. 270. ZOO-a propisano je da, kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv da je ugovor ništav.

8.1. Odredbom čl. 272. st. 2. ZOO-a propisano je da ako treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu da je ugovor ništetan.

8.2. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a, važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4. propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. ZZP-a propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

9. Iz dijela sporne odredbe čl. 9. ugovora o kreditu proizlazi da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor, a koja odredba je sama po sebi lako uočljiva i jasna.

9.1. No valja istaknuti da uvjeti koji su ugovoreni Ugovorom o kreditu glede prijevremene otplate kredita odnosno naknada za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 269. i čl. 272. ZOO-a kao takvi moraju biti određeni, odnosno odredivi.

9.2. Tuženik u ovom postupku nije podnio odgovor na tužbu odnosno nije dokazao da je odredba čl. 9. predmetnog ugovora u navedenom dijelu određena odnosno odrediva, a isto tako nije niti dokazao da se prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o tom dijelu sporne odredbe. Nadalje, iz Ugovora o kreditu proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, pa po prirodi stvari se o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

9.3. Sud nalazi da općenita formulacija glede uvjeta pod kojima se može izvršiti prijevremena otplata kredita iz spornog dijela odredbe čl. 9. Ugovora o kreditu nije u skladu s načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužitelj, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, s obzirom da je na temelju takve formulacije tužitelj mogao znati samo da postoje uvjeti banke pod kojima može izvršiti prijevremenu otplatu kredita, ali nije mogao ocijeniti da je dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita, zašto, kako, temeljem čega i u kojem iznosu.

9.4. Iz sadržaja sporne ugovorne odredbe i nedostatka jasno definiranih parametara za naknadu za prijevremenu otplatu kredita, koji bi pritom bili razumljivi tužitelju kao prosječnom potrošaču, proizlazi da naknada nije bila određena, a niti odrediva, slijedom čega sud nalazi utvrđenim da sadržaj takve ugovorne odredbi nije jasan niti razumljiv bilo kojem prosječnom potrošaču, pa tako niti tužitelju.

9.5. S obzirom na utvrđeno te kako tuženik nije podnio odgovor na tužbu to tuženik nije dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarao o navedenom dijelu sporne odredbe i da ga je upoznao s uvjetima o kojima ovisi prijevremena otplata kredita odnosno s parametrima o kojima ovisi iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita i o posljedicama istog. Naime, banka je dužna upoznati klijente s elementima koji utječu na određivanje naknade kao i s posljedicama koje bi isto moglo imati na visinu obveze jer je znanje i iskustvo banke u kreditnom poslovanju superiorno u odnosu na znanje prosječnog potrošača što u konkretnom slučaju nije učinjeno s obzirom na općenitu i nedorečenu formulaciju o naknadama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, koja formulacija je tužitelju nerazumljiva. Dakle, tužitelju su u samom ugovoru morali biti određeno predočeni i objašnjeni razlozi i pojedinosti glede naknade kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje za njega iz ugovora mogu proizaći, pri čemu nije dovoljno da je tužitelj samo općenito znao da je dužan platiti naknadu. Kako je odredba ugovora o naknadama od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane - tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti plaćanja istih, to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao korisnika kredita.

10. Kako je u ovom postupku utvrđeno da sporna odredba čl. 9. ugovora o kreditu u dijelu koji glasi "samo uz uvjete koje odredi kreditor" nije određena niti odrediva to je ista u smislu odredbe čl. 270. ZOO-a ništava u tom dijelu. Nadalje, utvrđeno je da je sporna odredba u tom dijelu prouzročila i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te je kao takva nepoštena, a time i ništava i u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a.

11. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti dijela odredbe iz čl. 9. Ugovora o kreditu kako je navedeno u točki I izreke presude valjalo je prihvatiti kao osnovan i na temelju odredbe čl. 81. i čl. 87. st. 1. ZZP-a, čl. 3.-4., čl. 269., čl. 272. ZOO-a te Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) odlučiti kao u točki I izreke presude.

12. U odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijela odredbe čl. 9. ugovora o kreditu broj 218-50-3247427 od 30. siječnja 2006. kojim je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost valja istaknuti da je prema stavu suda odredba čl. 9. ugovora o kreditu u tom dijelu jasna i razumljiva glede samog sadržaja odnosno prava tužitelja na prijevremenu otplatu kredita pa ista u tom dijelu prema mišljenju suda ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao korisnika kredita.

12.1. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u točki III izreke presude.

13. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva valja istaknuti da visinu plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita i datum uplate iste tuženik nije osporio, a i da iz knjigovodstvene kartice proizlazi da su dana 4. siječnja 2011. tužitelju naplaćeni troškovi.

14. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetne odredbe ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja pa do isplate, jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

14.1. Stoga je tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate valjalo prihvatiti kao osnovan te naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 132,72 eur sa zateznim kamatama od 4. siječnja 2011. do isplate, sve temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115., čl. 29. ZOO-a, radi čega je odlučeno kao u točki II izreke presude.

15. S obzirom da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno izvedenim dokazima kao nepotrebno se ukazalo izvođenje ostalih predloženih dokaza.

16. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP -a, a obzirom tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, i na odredbi čl. 155. ZPP-a.

16.1. Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (tbr.7.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 2. srpnja 2026. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eur (tbr.9.tč.3. OT), sve uvećano za 25% PDV-a, što iznosi ukupno 625,00 eur. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 26,55 eur i trošak sudske pristojbe za presudu u zahtijevanom iznosu od 53,09 eur. Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 704,64 eur.

16.2. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

16.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV izreke presude.

U Zagrebu, 22. srpnja 2026.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun. – uz rješenje za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 110,00 eur

2. tuženik po pun.

3. spis