REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

POVRV-285/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, Ferka Ivanščaka 3, protiv tuženika STATERA KNJIGOVODSTVO j.d.o.o., Zagreb, Savska cesta 41, OIB: 80353985908, radi isplate iznosa od 61,01 EUR-a, u pisanom postupku spora male vrijednosti, dana 22. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je dana 08. listopada 2025. godine donio javni bilježnik Valentino Koščak iz Zagreba, Metalčeva ulica 5 poslovni broj: Ovrv-99524/2025, UPP/OS-Ovrv-1415/2025 kojim se nalaže tuženiku da tužitelju na temelju vjerodostojne isprave i to izvtka iz poslovnih knjiga, 11001-7001238301, namiri tražbinu u iznosu od 61,01 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 53,08 EUR-a od 16. ožujka 2024.,

- na iznos od 7,93 EUR od-a 16. travnja 2024.,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08. listopada 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. srpnja 2026. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 25,00 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. srpnja 2026. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja donio javni bilježnik Valentino Koščak iz Zagreba, Metalčeva ulica 5 dana 08. listopada 2025. donio je rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv- 99524/2025, UPP/OS-Ovrv-1415/2025 kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelja iznos od 61,01 EUR-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose glavnice, a kako je to navedeno u ovršnom prijedlogu tužitelja pa do isplate, te mu nadoknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 08. listopada 2025. godine pa do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je izjavio prigovor pa je spis dostavljen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na postupanje, koji sud se rješenjem od 17. prosinca 2025. godine poslovni broj: POVRV-3429/2025 oglasio stvarno nenadležnim, te je nakon pravomoćnosti istog, predmet ustupio ovom sudu kao stvarno nadležnom.

3. Budući da je tuženik pravodobno izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, kojim je osporio prethodno citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti, to je ovaj sud rješenjem poslovni broj: POVRV-285/2026 od 24. ožujka 2026. godine, navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tuženik u prigovoru u u bitnome navodi da tužitelj nije dostavio dokumentaciju, odnosno dokaz od koga je otkupio tražbinu koja je predmet ovog postupka.

5. Tužitelj se podneskom od dana 22. travnja 2026. očitovao na prigovore tuženika u bitnome navevši da je tužitelj temeljem Ugovora o cesiji sklopljenim dana 11. travnja 2025. godine s društvom Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, postao vlasnik predmetnog potraživanja, te da je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl. 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO) i obavijestio tuženika o ustupu prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, odnosno prije pokretanja ovog postupka, koja obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji sukladno postojećoj sudskoj praksi. Nadalje, tužitelj navodi da se radi o dugovanju koje je tuženik imao prema starom vjerovniku društvu Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, a koje je tužitelj otkupio temeljem prethodno navedenog Ugovora o cesiji, kao i da se radi o nepodmirenim računima za 02. i 03. mjesec 2024. godine na ime mjesečne pretplate i potrošnje za broj [broj telefona], koju je tuženik ugovorio sa društvom Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, temeljem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od dana 18. prosinca 2020. godine.

6. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom dokumentaciju koja prileži spisu i to: izvod otvorenih stavki dužnika tužitelja od 17. rujna 2025. (list 6. spisa), presliku e-maila tuženika od 08. listopada 2025. (list 18. spisa), presliku Ugovora o cesiji od dana 11. travnja 2025. godine s Dodatkom br. 1. i 2. (list 40. – 52. spisa), presliku obavijesti tuženiku o prijenosu potraživanja (list 53. spisa), presliku Zahtjeva za zasnivanje ugovornog odnosa od dana 18. prosinca 2020. godine (list 54. – 58. spisa) i preslike utuženih računa sa specifikacijama (list 59. – 65. spisa).

7. Sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. 25/13., 89/14., 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), a u vezi čl. 461.a st. 4. ZPP-a, u ovom sporu male vrijednosti, sud nije održao ročište, budući da to nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, niti su to stranke predlagale, pa bi stoga po mišljenju ovog suda održavanje ročišta bilo nesvrsishodno, te protivno načelu ekonomičnosti postupka, kao i da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

8. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

9. Naime, predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 61,01 EUR- a na ime neplaćenih računa Telemach Hrvatska d.o.o., za mjesec veljaču i ožujak 2024. godine na ime mjesečne pretplate za broj [broj telefona] koju je tuženik ugovorio s Telemach Hrvatska d.o.o., a koje potraživanje je Telemach Hrvatska d.o.o. kao vjerovnik tuženika ustupio tužitelju.

10. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija, te osnov i visina potraživanja tužitelja, dok između stranaka nije sporno da tuženik nije podmirio utužene račune, koji su predmet ovog postupka.

11. Uvidom u presliku Zahtjeva za zasnivanje ugovornog odnosa od dana 18. prosinca 2020. godine (list 54. – 58. spisa), ovaj sud je utvrdio da je tuženik dana 18. prosinca 2020., ugovorio usluge u pokretnoj mreži za broj [broj telefona].

12. Uvidom u preslike utuženih računa sa specifikacijama (list 59. – 65. spisa), te izvod otvorenih stavki dužnika tužitelja od 17. rujna 2025. (list 6. spisa), kao vjerodostojnu ispravu, temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud je utvrdio da računi navedeni u izvodu otvorenih stavki dužnika tužitelja od 17. rujna 2025. u potpunosti odgovaraju dostavljenim utuženim računima, kao i njihovim specifikacijama, da se isti odnose na prethodno navedeni ugovoreni pretplatnički odnos, te da sukladno istima, tuženik duguje iznos od 61,01 EUR-a, dakle utuženi iznos.

13. Nadalje, uvidom u presliku presliku Ugovora o cesiji od dana 11. travnja 2025. godine s Dodatkom br. 1. i 2. (list 40. – 52. spisa), ovaj sud je utvrdio da je tužitelj s društvom Telemach Hrvatska d.o.o., dana 11. travnja 2025. sklopio ugovor o cesiji potraživanja kojim je društvo Telemach Hrvatska d.o.o., kao vjerovnik tuženika kao dužnika, prodao i ustupio tužitelju kao novom vjerovniku svoje potraživanje prema tuženiku kao dužniku i to potraživanje utuženih računa koji su predmet ovog postupka (list 59. – 65. spisa).

14. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Tijekom postupka tužitelj je iznio činjenice i dostavio dokumentaciju kojom dokazuje svoje tvrdnje, dok tuženik nije ničime doveo u sumnju valjanost dostavljenih isprava i činjeničnih navoda tužitelja, niti je dostavio ikakve dokaze iz kojih bi proizlazila neosnovanost tužbenog zahtjeva, u odnosu na sporne račune, poput pisanog prigovora na sporne račune koji je uputio Telemach Hrvatska d.o.o., odnosno dokaza da je isti vratio sporne račune Telemach Hrvatska d.o.o., ukoliko je iste smatrao neosnovanim, ili dokaze da isti podmirio utužene račune tužitelju ili Telemach Hrvatska d.o.o., u smislu odredbe čl. 82. st. 2. ZOO-a, odnosno dokaz da je tražbina tužitelja koja je predmet ovog postupka prestala, iako je prema prethodno navedenim odredbama Zakona o parničnom postupku, to bio dužan učiniti. Naime, tuženik unatoč paušalnim tvrdnjama, istaknute činjenice ničim nije dokazao.

15. Odredba čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO) propisuje da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu, dok odredba čl. 9. ZOO-a propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

16. Odredba čl. 80. st. 1. ZOO-a propisuje da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, dok odredaba čl. 84. st. 1. ZOO-a propisuje da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

17. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da između stranaka nije sporno da tuženik nije platio utuženi iznos, niti Telemach Hrvatska d.o.o., niti tužitelju, kao i da tuženik nije dokazao da je tražbina tužitelja prestala, pa makar i djelomično, iako je isti to bio dužan učiniti, to je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 61,01 EUR-a, pa je stoga, temeljem odredbe 9. ZOO-a, odredbe čl. 590. ZOO-a i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a , valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, kao osnovan, te na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

18. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a imajući u vidu da se radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud je presudio kao u toč. I. izreke ove presude.

20. U odnosu na ovršni trošak, tužitelj ima pravo na naknadu troška i to na ime javnobilježničke nagrade u iznosu od 20,00 EUR-a s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 5,00 EUR-a, što sveukupno iznosi 25,00 EUR-a, sukladno odredbi čl. 5. i 9. Pravilnika o nagradama i naknadama troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21., 18/22. i 154/22).

21. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

22. Slijedom navedenog, glede ovršnog troška, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

23. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. i III. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 61,01 EUR-a i to jednokatna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak od 100,00 EUR-a (Tbr. 7. t. 9. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a, te sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23; dalje: ZOSP), u iznosu od 13,27 EUR-a.

24. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

25. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

26. Tužitelju nije posebno dosuđen zatraženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR-a, s obzirom da je isti tužitelju priznat održavanjem na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu 22. srpnja 2026. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 EUR-a

2. tuženiku izravno