Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-108/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ivoni Rus, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tajana Vizetnin Brnabić i Ivona Rus, u Rijeci, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupana po punomoćnici Katarini Prelec, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-953/2019-29 od 16. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalba tužiteljice EZ i žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-953/2019-29 od 16. siječnja 2024. pod st. I., u dijelu pod stavkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate na iznos od 15,71 EUR od 1.6.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 29,45 EUR od 1.7.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 26,53 EUR od 1.8.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 34,47 EUR od 1.9.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 31,93 EUR od 1.10.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 26,55 EUR od 1.11.2010 do 30. rujna 2015.,
na iznos od 37,57 EUR od 1.12.2010 do 30. rujna 2015.,
na iznos od 50,80 EUR od 1.1.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 41,70 EUR od 1.2.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 45,03 EUR od 1.3.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 40,60 EUR od 1.4.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 41,29 EUR od 1.5.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 59,62 EUR od 1.6.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 60,85 EUR od 1.7.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 76,32 EUR od 1.8.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 69,59 EUR od 1.9.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 61,26 EUR od 1.10.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 60,23 EUR od 1.11.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 59,51 EUR od 1.12.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 63,20 EUR od 1.1.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 67,08 EUR od 1.2.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 67,40 EUR od 1.3.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 64,82 EUR od 1.4.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 66,13 EUR od 1.5.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 67,36 EUR od 1.6.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 65,46 EUR od 1.7.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 66,13 EUR od 1.8.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 65,06 EUR od 1.9.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 62,33 EUR od 1.10.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 65,26 EUR od 1.11.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 66,89 EUR od 1.12.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 66,35 EUR od 1.1.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 60,13 EUR od 1.2.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 65,47 EUR od 1.3.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 65,75 EUR od 1.4.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 63,54 EUR od 1.5.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 57,59 EUR od 1.6.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 57,46 EUR od 1.7.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 58,76 EUR od 1.8.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 61,20 EUR od 1.9.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 64,92 EUR od 1.10.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 63,04 EUR od 1.11.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 64,16 EUR od 1.12.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 65,43 EUR od 1.1.2014. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 65,82 EUR od 1.2.2014. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 67,46 EUR od 1.3.2014. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 66,96 EUR od 1.4.2014. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 65,04 EUR od 1.5.2014. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 64,25 EUR od 1.6.2014. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 64,46 EUR od 1.7.2014. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 66,95 EUR od 1.8.2014. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 68,76 EUR od 1.9.2014. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 68,35 EUR od 1.10.2014. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 70,08 EUR od 1.11.2014. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 71,29 EUR od 1.12.2014. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 70,65 EUR od 1.1.2015. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 71,51 EUR od 1.2.2015. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 71,51 EUR od 1.3.2015. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 71,51 EUR od 1.4.2015. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 71,51 EUR od 1.5.2015. do 30. rujna 2015. i
na iznos od 71,50 EUR od 1.6.2015. do 30. rujna 2015., pod st. III. izreke, u dijelu pod st. IV. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na iznos od 23,99 EUR od 1.9.2007. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 23,54 EUR od 1.10.2007. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 23,48 EUR od 1.11.2007. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 23,77 EUR od 1.12.2007. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 23,56 EUR od 1.1.2008. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 23,94 EUR od 1.2.2008. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 43,22 EUR od 1.3.2008. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 43,91 EUR od 1.4.2008. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 42,62 EUR od 1.5.2008. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 42,29 EUR od 1.6.2008. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 42,63 EUR od 1.7.2008. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 41,78 EUR od 1.8.2008. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 41,76 EUR od 1.9.2008. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 42,17 EUR od 1.10.2008. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 46,00 EUR od 1.11.2008. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 43,30 EUR od 1.12.2008. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 46,04 EUR od 1.1.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 47,73 EUR od 1.2.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 47,85 EUR od 1.3.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 47,17 EUR od 1.4.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 47,18 EUR od 1.5.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 46,33 EUR od 1.6.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 45,58 EUR od 1.7.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 45,66 EUR od 1.8.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 45,96 EUR od 1.9.2009 do 30. rujna 2015.,
na iznos od 45,84 EUR od 1.10.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 45,39 EUR od 1.11.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 46,00 EUR od 1.12.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 46,41 EUR od 1.1.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 47,12 EUR od 1.2.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 46,82 EUR od 1.3.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 47,75 EUR od 1.4.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 47,44 EUR od 1.5.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 47,81 EUR od 1.6.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 50,80 EUR od 1.7.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 50,04 EUR od 1.8.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 51,71 EUR od 1.9.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 51,04 EUR od 1.10.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 49,74 EUR od 1.11.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 42,00 EUR od 1.12.2010. do 30. rujna 2015.
na iznos od 44,24 EUR od 1.1.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 42,54 EUR od 1.2.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 43,02 EUR od 1.3.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 42,14 EUR od 1.4.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 42,17 EUR od 1.5.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 37,57 EUR od 1.6.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 37,64 EUR od 1.7.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 39,74 EUR od 1.8.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 30,83 EUR od 1.9.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 29,81 EUR od 1.10.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 29,62 EUR od 1.11.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 29,46 EUR od 1.12.2011. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 29,78 EUR od 1.1.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 30,12 EUR od 1.2.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 30,07 EUR od 1.3.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 29,70 EUR od 1.4.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 29,75 EUR od 1.5.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 29,80 EUR od 1.6.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 29,50 EUR od 1.7.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 29,48 EUR od 1.8.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 29,27 EUR od 1.9.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 28,89 EUR od 1.10.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 29,11 EUR od 1.11.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 29,19 EUR od 1.12.2012. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 29,03 EUR od 1.1.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 28,28 EUR od 1.2.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 28,75 EUR od 1.3.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 28,68 EUR od 1.4.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 28,35 EUR od 1.5.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 27,63 EUR od 1.6.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 27,51 EUR od 1.7.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 27,55 EUR od 1.8.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 27,71 EUR od 1.9.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 27,98 EUR od 1.10.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 27,69 EUR od 1.11.2013. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 27,70 EUR od 1.12.2013. do 30. rujna 2015. i
na iznos od 27,73 EUR od 1.1.2014. do 30. rujna 2015., i u dijelu pod st. V. izreke kojim je odbijena tužiteljica sa zahtjevom za isplatu iznosa od 416,82 EUR preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i sa zateznim kamatama na iznos od 6,74 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 7,53 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 9,40 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 10,23 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 7,63 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 8,05 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 4,66 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 1,76 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 2,41 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 4,08 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 3,90 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 2,30 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 5,29 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 7,47 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 10,99 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 10,08 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 14,61 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 13,63 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 71,51 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 71,51 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 71,51 EUR od 1. listopada 2015. do isplate i
na iznos od 71,51 EUR od 1. listopada 2015. do isplate.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-953/2019-29 od 16. siječnja 2024. u dijelu pod st. II. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos glavnice od 3.637,55 EUR i zatezne kamate koje na svaki pojedini iznos teku od 1. listopada 2015. do isplate, u dijelu pod st. IV. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos glavnice 2.875,40 EUR i zatezne kamate koje na svaki pojedini iznos teku od dana 1. listopada 2015. do isplate, pod st. V. izreke u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015., te pod st. VI. i VII. izreke i sudi:
1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa glavnice od 3.637,55 EUR s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i zateznih kamata na iznos od 15,71 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 29,45 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 26,53 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 34,47 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 31,93 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 26,55 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 37,57 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 50,80 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 41,70 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 45,03 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 40,60 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 41,29 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 59,62 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 60,85 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 76,32 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 69,59 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 61,26 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 60,23 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 59,51 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 63,20 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 67,08 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 67,40 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 64,82 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 66,13 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 67,36 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 65,46 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 66,13 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 65,06 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 62,33 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 65,26 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 66,89 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 66,35 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 60,13 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 65,47 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 65,75 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 63,54 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 57,59 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 57,46 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 58,76 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 61,20 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 64,92 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 63,04 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 64,16 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 65,43 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 65,82 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 67,46 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 66,96 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 65,04 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 64,25 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 64,46 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 66,95 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 68,76 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 68,35 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 70,08 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 71,29 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 70,65 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 71,51 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 71,51 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 71,51 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 71,51 EUR od 1. listopada 2015. do isplate i
na iznos od 71,50 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu glavnice u iznosu od 2.875,40 EUR s osnove ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope, i zateznih kamata na iznos od 23,99 EUR od 1. listopada 2015. do isplate, na iznos od 23,54 EUR od 1. listopada 2015. do isplate.,
na iznos od 23,48 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 23,77 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 23,56 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 23,94 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 43,22 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 43,91 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 42,62 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 42,29 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 42,63 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 41,78 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 41,76 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 42,17 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 46,00 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 43,30 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 46,04 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 47,73 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 47,85 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 47,17 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 47,18 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 46,33 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 45,58 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 45,66 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 45,96 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 45,84 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 45,39 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 46,00 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 46,41 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 47,12 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 46,82 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 47,75 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 47,44 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 47,81 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 50,80 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 50,04 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 51,71 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 51,04 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 49,74 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 42,00 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 44,24 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 42,54 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 43,02 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 42,14 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 42,17 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 37,57 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 37,64 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 39,74 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 30,83 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 29,81 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 29,62 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 29,46 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 29,78 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 30,12 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 30,07 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 29,70 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 29,75 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 29,80 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 29,50 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 29,48 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 29,27 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 28,89 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 29,11 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 29,19 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 29,03 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 28,28 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 28,75 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 28,68 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 28,35 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 27,63 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 27,51 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 27,55 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 27,71 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 27,98 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 27,69 EUR od 1. listopada 2015. do isplate,
na iznos od 27,70 EUR od 1. listopada 2015. do isplate i
na iznos od 27,73 EUR od 1. listopada 2015. do isplate.
3. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici zatezne kamate koje teku na iznos od 6,74 EUR od 1.11.2008. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 7,53 EUR od 1.1.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 9,40 EUR od 1.2.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 10,23 EUR od 1.3.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 7,63 EUR od 1.4.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 8,05 EUR od 1.5.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 4,66 EUR od 1.6.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 1,76 EUR od 1.7.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 2,41 EUR od 1.8.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 4,08 EUR od 1.9.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 3,90 EUR od 1.10.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 2,30 EUR od 1.11.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 5,29 EUR od 1.12.2009. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 7,47 EUR od 1.1.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 10,99 EUR od 1.2.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 10,08 EUR od 1.3.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 14,61 EUR od 1.4.2010. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 13,63 EUR od 1.5.2010. do 30. rujna 2015.,
iznos od 71,51 EUR od 1.7.2015. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 71,51 EUR od 1.8.2015. do 30. rujna 2015.,
na iznos od 71,51 EUR od 1.9.2015. do 30. rujna 2015. i
na iznos od 71,51 EUR od 1.10.2015. do 30. rujna 2015., koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
4. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od iznos od 1.482,32 EUR – 11.168,53 kn na ime razlike glavnice utvrđene na dan 30.09.2015. godine zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
5. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.623,42 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
6. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su ništetne odredbe članka 1. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 9010908821 od 19.12 2005 sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi: " ... iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 53.957,75 CHF po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita."
" kredit u iznosu od 53.957,75 CHF .... plativo u kunskoj protuvrijednosti po sre4dnjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...." (st. I. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.637,55 EUR/ 27.407,14 kn preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke), utvrđeno je da je ništetan dio odredbe čl. 4 Ugovora o kreditu broj 9010908821 od 19.12. sklopljenog između tužiteljice i tuženika odnoseće na redovnu kamatnu stopu koja glasi:
"...... sukladno odluci banke o kreditiranju građana ....." (st. III. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.875,40 EUR/ 21.664,28 kn preplaćen s osnove ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (st. IV. izreke), odbijena je tužiteljica s tužbenim zahtjevom kojim potražuje iznos od 416,82 EUR /3.140,53 kn preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (st. V. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.482,32 EUR – 11.168,53 kn na ime razlike glavnice utvrđene na 30.09.2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (st. VI. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 1.623,42 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tužiteljica žalbom pobija navedenu presudu pod st. V. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).
3. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu u dijelu kojim nije uspio u sporu, pod st. I., II., III., IV., VI. i VII. izreke, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP.
4. Žalbe stranaka djelomično su osnovane.
5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, isplata iznosa koje je tužitelj preplatio temeljem ništetnih ugovornih odredaba, te isplata iznosa od 1.482,32 EUR, na ime razlike neotplaćene glavnice.
7. Iz iskaza tužiteljice razvidno je da joj nije bilo omogućeno pregovaranje o spornim ugovornim odredbama, te da joj je dan na potpis unaprijed sastavljen tipski ugovor, a tuženik nije dokazao suprotno tome sukladno čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 i 46/07, dalje: ZZP).
8. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer se tužiteljica u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvala (Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), a koji se zaključak suda temelji na odredbi čl. 502.c ZPP. Stoga neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da su tužiteljici bile jasne sporne ugovorne odredbe, jer kao što je rečeno, da se radi o ugovornim odredbama koje su nepoštene prema čl. 81. st. 1. ZZP utvrđeno je u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a sud je za ta pravna utvrđenja vezan. Tuženik je u ovom postupku mogao dokazivati da se pojedinačno pregovaralo o spornim ugovornim odredbama, i da su tužiteljici od strane djelatnika banke razjašnjene sve pojedinosti formiranja tečaja i promjenjive kamatne stope, u kojem slučaju ne bi bile ispunjene zakonske pretpostavke za primjene čl. 81. st. 1. ZZP, a što nije dokazao.
9. Nadalje, pravilno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).
10. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 22. svibnja 2019., nije protekao zastarni rok od 5 godina, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, niti je protekao zastarni rok tražbine tužiteljice s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., tako da računajući od toga dana do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, nije protekao zastarni rok od 5 godina, koliko iznosi opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) koji se kod kondikcijskih zahtjeva primjenjuje.
11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 81. st. 1. ZZP, kada je utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne (čl. 87. st. 1. ZZP), tako da je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. i III. izreke presude.
12. Nakon što je zaključen sporan ugovor o kreditu, stranke su 10. prosinca 2015. temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15, dalje: ZIDZPK), zaključile Dodatak ugovoru o kreditu, kojim su konvertirale kreditne obveze tužiteljice iz osnovnog ugovora o kreditu koji je bio zaključen sa valutnom klauzulom u CHF, u ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u EUR, sa promjenjivom kamatnom stopom koja se određuje sukladno ZIDZPK.
13. Prema pravilima iz odredaba čl. 19.a - 19.f Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22 i 156/23 - dalje: ZPK) o konverziji kredita, koja korespondiraju sa istim pravilima sadržanim u odredbama čl. 375.a - 357.f Zakon o kreditnim institucijama ("Narodne novine", broj 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20, 47/2020, 146/20, 151/22 i 145/24 - dalje: ZKI) konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.b ZPK-a), izračunom propisanim odredbom čl. 19.c ZPK-a, te ostale uvjete određene čl. 19.d i čl. 19.e ZPK-a.
14. Iz navedenih propisa proizlazi da su odredbama ZPK-a i ZKI-a postavljeni temelji za rješavanje problema kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, da oba Zakona uređuju istu vrstu odnosa, s time što je stupanjem na snagu ZID ZKI/2015 samo proširen krug ovlaštenika i na adresate koji nisu obuhvaćeni odredbama ZID ZPK/2015, odnosno određen sadržaj, način i učinci konverzije kredita te primjena odredbi propisa kojima se uređuje obveznopravni odnosi na sve obveznopravne odnose između potrošača i trgovca koji nisu uređeni posebnim zakonima.
15. Isto tako, općim propisima sadržanim u odredbama ZOO-a je određeno, između ostalog, da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2.), da ih mogu urediti i drugačije nego što je odredbama ZOO-a određeno (čl. 11.), da obveze prestaju suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu (čl. 160. st. 1.), da se prestankom glavne obveze gase i druga sporedna prava (čl. 160. st. 2.) i da su odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora, sastavni dijelovi tih ugovora (čl. 248. st. 2.).
16. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženog kao kreditora sklopljen navedeni Dodatak ugovora o kreditu, kojim su stranke suglasno utvrdile iznos preplate, te je isti ukalkuliran u namirenje budućih anuiteta, čime je isti suštinski iscrpljen kondemnatorni zahtjev za isplatom s osnova stečenoga bez osnova i tužitelj nema pravo na daljnje obeštećenje, te bi se eventualnim usvajanjem tužbenog zahtjeva naplatio dva puta, dakle, s osnova pretplate koja je konverzijom ukalkulirana kao i s osnova ovdje postavljenog tužbenog traženja. Tim Dodatkom je suglasno regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, te je u skladu s čl. 19.c st. 1. t. 3. ZID ZPK-a otplatni plan iz Osnovnog ugovora u CHF zamijenjen novim otplatnim planom izrađenim u skladu s odredbama ZID ZPK.
17. Prema tome, tim se Dodatkom, osnovni ugovor o kreditu mijenja u pogledu valute kredita, kamatne stope i eventualnih iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita i ujedno se postiže sporazum o raspolaganju mogućom preplatom. Na navedenu izmjenu tužiteljica je pristala tako da su sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu prestale u tom dijelu obveze parničnih stranaka iz osnovnog Ugovora o kreditu odnosno zaključenjem tog Dodatka osnovni ugovor o kreditu je u tom dijelu prestao postojati jer ga je u cijelosti zamijenio novi kreditni ugovorni odnos, sadržan u Dodatku ugovora. Sklapanjem tog Dodatka tužiteljica se suglasila s izračunom konverzije na dan 30. rujna 2016., te su parnične stranke ujedno ugovorile da se svi iznosi (pa tako i iznosi s osnove razlike između ugovorne i nezakonito mijenjane promjenjive kamatne stope), koje je tužiteljica platila tuženiku u ispunjenju svoje obveze korisnika kredita prema ranijem Ugovoru o kreditu u CHF, uračunaju u ispunjenje obveze tuženika iz Dodatka uz Ugovor o kreditu u EUR.
18. Prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica kao potrošač ima pravo na potpunu restituciju u situaciji kada je, kao u ovom slučaju, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi Ugovora o kreditu o valuti i promjenjivoj kamatnoj stopi odlukama banke, neovisno od toga što je dobrovoljno pristupila zaključenju Dodatku ugovora o kreditu od 25. siječnja 2016.
19. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti. Naime, suglasnom voljom stranaka iskazanom u Aneksu ugovoru o kreditu, sastavni dio kojeg je i Plan otplate, restrukturirane su međusobne obveze stranaka, u skladu sa odredbama ZPK i postignuta svrha konverzije regulirana čl. 19.b st. 2. ZPK - položaj tužiteljice kao potrošača izjednačen je s položajem u kojem bi bio da je koristila kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR.
20. Imajući u vidu da je predmetni Dodatak Ugovora o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost ( tako i VSRH u odluci Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022.).
21. Dakle, tuženik je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignuta suglasnost o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu, dok ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije sada u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO.
22. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu, valja reći da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZIDZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZIDZPK/15, a upravo to je u konkretnom slučaju i učinjeno.
23. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom, a koje su na temelju nepoštenih ugovornih odredbi sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, slijedom čega je valjano prestala obveza tuženika za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja je proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Aneksa Ugovora o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), i nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate i valutne klauzule iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje te uplate.
24. Dakle, u situaciji kada su stranke temeljem ZIDZPK sklopile Dodatak ugovora o kreditu kojim su izvršile konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR u okviru kojeg je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kojim su sadržane sve uplate koje je izvršio u okviru ispunjenja obveza iz izvornog ugovora o kreditu, korisnik kredita nema osnove da zahtijeva isplatu razlike između ugovorne kamate ugovorene osnovnim ugovorom o kreditu i nezakonito mijenjane promjenjive kamatne stope. Naime, tuženik je izračun konverzije bio dužan izvršiti sukladno čl. 19.c ZPK, u okviru kojeg je bio dužan uzeti u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio pa tako i one iznose koji se odnose na razliku između ugovorene i nezakonito mijenjane stope ugovorne kamate. Na temelju takvog izračuna konverzije koji je, između ostalog, morao sadržavati jasan pregled svih promjena (čl. 19.e st. 4. ZPK), utvrđivao se iznos preostale neotplaćene glavnice kredita s valutnom klauzulom u valuti EUR (čl. 19.c st. 1. toč. 7. ZPK), a na isti je tužiteljica kao korisnica kredita dala svoj pristanak. Tim pristankom je pristala da se i iznosi koje je imao temelja potraživati s osnove razlike između ugovorne i nezakonito mijenjane promjenjive kamatne stope da nije bilo konverzije, obračunaju prilikom izračuna konverzije.
25. Naime, ne može tužiteljica s jedne strane, pristajati da joj se svi uplaćeni iznosi (što obuhvaća i iznose s osnove razlike između ugovorne i nezakonito mijenjane promjenjive kamatne stope te valutne klauzule) uzmu u obzir prilikom izračuna konverzije na osnovu kojih joj se utvrdio iznos neotplaćene glavnice kredita konvertiranog u valutu EUR, a onda, s druge strane, nakon tog pristanka, zahtijevati da mu se ti isti iznosi koji su uzeti u obzir prilikom izračuna konverzije vrate jer se odnose na razliku između početno ugovorne i nezakonito mijenjane stope ugovorne kamate odnosno valutne klauzule. Protivno shvaćanje bilo bi, prema ocjeni ovog suda, suprotno svrsi donošenja ZIDZPK.
26. U vezi s pitanjem jesu li, inače prilično stroga i detaljna, pravila o konverziji i načinu njezina izračuna uspostavila narušenu ravnotežu između korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, od odlučnog je značenja i da je potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZIDZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZIDZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, slijedom čega bi potrošači koji nisu prihvatili konverziju bili u nejednakom položaju sa onima koji su prihvatili konverziju i povrh toga još zahtijevaju pretplatu koja im je već uračunata. Prema tome, sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovora o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZIDZPK/15 osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao slijedom čega se ne može ni u kojem slučaju smatrati da potrošači koji su konvertirali kredite imaju nižu razinu zaštite potrošačkih prava jer im je pravo na restituciju omogućeno upravo sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu.
27. Pri tome se posebno ima na umu i ustaljeno stajalište Suda EU prema kojem se u odnosu na poduzetnike poput banaka u istim ili srodnim pravnim odnosima kao predmetnom, potrošač nalazi u slabijem položaju (tako i u odluci broj C-26/13 od 30. travnja 2014.), kao i da je ZIDZPK/15 imao primarni cilj zaštitu potrošača CHF kredita kao slabije ugovorne strane, a ostvarenje tog cilja imalo je veći značaj od pravne sigurnosti druge strane (tako i Ustavni sud, U-I/3685/2015 od 4. travnja 2017., točka 30.). Stoga je ZIDZPK/15 u odredbama članaka 19.d. i 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužiteljica kao potrošač bio u prilici još i prije sklapanja ugovora o konverziji proučiti njegove odredbe. Štoviše, još prije donošenja ZID ZPK/15, Vlada Republike Hrvatske je u obrazloženju Konačnog prijedloga tog Zakona (P.Z./899 od 10. rujna 2015.) istakla, među ostalim, da ZIDZPK/15 predstavlja izvanrednu i jednokratnu zakonodavnu intervenciju koja je temelj za "trajno rješenje problema u CHF."
28. Stoga, zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužiteljice kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.
29. Isto tako, učinak konverzije prema ZIDZPK djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe (tako i Sud EU u presudi C- 308/156 PBĆ, točka 62.), i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje.
30. Slijedom navedenog, kako su provedenom konverzijom 2016., u skladu sa ZPK, koju je tužitelj izričito prihvatio neutralizirani štetni učinci problematičnih (nepoštenih / ništetnih) odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2005., to je na temelju suglasne volje sudionika u obveznom odnosu, u smislu odredbe čl. 160. st. 1. ZOO, u vezi s čl. 2. st. 2. ZZP-a prestala obveza tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao potrošaču i korisnici kredita na postupanje prema ništetnim (nepoštenim) ugovornim odredbama o načinu promjene ugovorene stope redovne kamate iz konvertiranog (izvornog) kredita uz valutnu klauzulu CHF i njihovim posljedicama (podudarno sa shvaćanjem iskaznim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 637/2019-2 od 15. studenoga 2022.), kojom suglasnom voljom ugovornih strana je u biti isključeno pravo tužiteljice na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene stope redovne (ugovorene) kamate i valute CHF iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a što zakonom nije zabranjeno. Stoga, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Dodatku tako da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, pogrešno je prvostupanjski sud naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznose preplate.
31. Međutim, tužiteljica je tužbom zatražila i zatezne kamate pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO, i to od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do konverzije. Taj dio, kako je razvidno iz naprijed navedenih odredaba, nije obuhvaćen obračunom konverzije uređenim posebnim propisom, kao što nije uključen ni u iznose koje snose potrošači. Dakle, ostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO.
32. To dakle znači, da potrošač koji je sklopio Dodatak ugovora o kreditu na temelju odredbi ZIDZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZIDZPK/15 (zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta).
33. Slijedom navedenog, tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu tekuću na pojedinačne mjesečne iznose konverzijske preplate odnosno zatezne kamate na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZIDZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-586/2019 od 21. prosinca 2022.), a izračune konverzije je učinjen 30. rujna 2015., te tužiteljici do toga dana pripadaju zatezne kamate na iznose preplate po obje utužene osnove.
34. Prvostupanjski je sud pravilno na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka Tomislava Prpića, stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, od 12. listopada 2023., koji je prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, utvrdio pojedinačne iznose preplate po osnovi razlike u kamatnim stopama i po osnovi promjene valutnog tečaja, a kako iz naprijed navedenih razloga tužiteljici pripadaju samo zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos preplate od dana dospijeća do dana izračuna konverzije, odnosno do 30. rujna 2015., trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. II. i IV. izreke presude u dijelu dosuđenih zateznih kamata od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 30. rujna 2015., dok je temeljem čl. 373. t. 3. ZPP trebalo preinačiti pobijanu presudu pod st. II. i IV. izreke i odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na svaki pojedinačni iznosi od 1. listopada 2015. do isplate, te je trebalo preinačiti presudu pod st. II. i IV. izreke i odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu glavnice u iznosu od 3.637,55 EUR i u iznosu od 2.875,40 EUR, te preinačiti u cijelosti st. VI. izreke i odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.482,32 EUR, jer tužiteljici nakon izvršene konverzije kredita ne pripada pravo na obeštećenje u visini razlike između neotplaćene glavnice kredita na dan konverzije.
35. Neosnovano je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 416,82 EUR, koji je preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer iako je taj iznos tužiteljica zatražila tek u podnesku od 2. studenog 2023., zastara je prekinuta podnošenjem tužbe po toj osnovi, tako da je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi st. V. izreke presude u dijelu kojim je odbijena tužiteljica sa zahtjevom za isplatu iznos od 416,82 EUR, te u dijelu kojim je odbijena za zahtjevom za isplatu zateznih kamata na taj iznos od 1. listopada 2015. do isplate, dok je trebalo temeljem čl. 373. t. 3. ZPP preinačiti pobijanu presudu u tome dijelu i dosuditi tužiteljici zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos od dana dospijeća do 30. rujna 2015.
36. U odnosu na troškove postupka treba reći da prema praksi Europskog suda za ljudska prava (primjerice E i A protiv RH, zahtjev br. 72152/13, presuda od 6. rujna 2016.) u situaciji kada tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh jer sudska praksa o spornom pitanju nije bila utvrđena pred drugostupanjskim sudovima i Vrhovnim sudom Republike sudom, nije dužan snositi troškove postupka. U takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh. Prema tome, u vrijeme podnošenja tužbe tužiteljica je imala legitimna očekivanja da će uspjeti u sporu, odnosno ne može se reći da je predmetna tužba lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna jer je tek nakon podnošenja tužbe, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 457/2025 27. svibnja 2026. zauzeto pravno stajalište da potrošač u slučaju kada zaključi Dodatak ugovora o kreditu i izvrši konverziju kredita u valutu EUR, ima pravo samo na zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do dana obračuna konverzije, odnosno do 30. rujna 2015.
37. Slijedom toga, iako je u sporu u većoj mjeri uspio tuženik, trebalo je temelje čl. 380. t. 3. ZPP preinačiti st. VII. izreke presude i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška te odlučiti temeljem čl. 154. st. 4. ZPP da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
38. Iako je tuženik djelomično uspio u žalbenom postupku, ne pripada mu pravo na naknadu troška za sastav žalbe iz istih razloga iz kojih je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
U Velikoj Gorici 22. srpanj 2026.
Predsjednica vijeća
Tihana Cišper
