Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-434/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vesne Gašparuš Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ONL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Željko Palatinuš, odvjetnik u Virovitici, protiv tuženika Triglav osiguranja d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici Stalna služba u Slatini poslovni broj Pn-29/2025-72 od 13. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Triglav osiguranja d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici Stalna služba u Slatini poslovni broj Pn-29/2025-72 od 13. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u cijelosti te pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu 2.619,38 eura.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Virovitici Stalna služba u Slatini poslovni broj Pn-29/2025-72 od 13. ožujka 2026. pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka preko iznosa 2.619,38 eura do iznosa 3.135,94 eura (za iznos 516,56 eura) i za navedeno sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice ONL za naknadom troškova postupka u iznosu 516,56 eura kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika Triglav osiguranja d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici štetu u iznosu 4.804,03 eura sa zateznim kamatama koje na iznos 4.733,52 eura teku od 5. listopada 2020. do isplate i na iznos 70,51 eura teku od 13. ožujka 2026. do isplate (točka I. izreke), odbijen je preostali dio zahtjeva u iznosu 6.515,35 eura (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu 3.135,94 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2026. do isplate (točka III. izreke) i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu 8.502,72 eura (točka IV. izreke).

2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer u odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, podneska i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici da mu nadoknadi troškove postupka. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu u ukupnom iznosu 501,49 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći 2. lipnja 2018. , a koju je skrivio osiguranik tuženika.

6. Presudom i rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-767/2024-2 od 19. ožujka 2025. potvrđena je ranija prvostupanjska presuda poslovni broj Pn-40/2021-50 od 28. lipnja 2024. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete s osnove izgubljene zarade, troškova liječenja i putnih troškova u iznosu 10.140,02 eura sa zateznim kamatama, dok je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te naknadom imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu 11.319,38 eura sa zateznim kamatama i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Dakle, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud je odlučivao o zahtjevu tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i naknadom imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu 11.319,38 eura sa zateznim kamatama, pri čemu nije bila sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost za štetu, a sporna je visina štete jer tuženik tvrdi da je isplatom iznosa od 7.299,76 eura u cijelosti namirio štetu koju je pretrpjela tužiteljica.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati. Iz navoda žalbe proizlazi da tuženik kroz ovaj žalbeni razlog zapravo pobija ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja a što nema značaj postupovne povrede.

9. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, niti bitne povrede koje kao žalbeni razlog navodi tuženik.

10. Prvostupanjski sud je visinu štete utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije dr. Ivice Foteza koji je utvrdio da je tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila ozljedu živčanog spIeta desne ruke, po donjem tipu (plexus brachialis), nategnuće mišića vrata, ranu razderotinu u području tjemenozatljno desno, ranu razderotinu desne potkoljenice, nategnuće unutarnjeg kolateralnog ligamenta desnog koljena, udarac u područje desnog koljena, udarac u područje lijeve potkoljenice i udarac u područje desnog prsišta te je zbog zadobivenih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju jednog tjedna, srednjeg intenziteta u trajanju tri tjedna i slabog intenziteta u trajanju šest mjeseci, zatim je trpjela primarni strah 10-ak minuta neposredno nakon štetnog događaja, sekundarni strah srednjeg intenziteta tjedan dana tijekom hospitalizacije u Čakovcu zbog neizvjesnosti za stanje bolnosti po tijelu i diferenciranja dijagnoze i oko mjesec dana zbog reakcije na teški stres te tjedan dana zbog neizvjesnosti ishoda operativnog zahvata i artroskopske toalete desnog ramena. Kod tužiteljice su ostale trajne posljedice zbog kojih joj je životna aktivnosti trajno smanjena za 20 %. Također postoji naruženje u vidu manje deformacije mekih tkiva u području desne potkoljenice, posttraumatski ožiljak u srednjoj trećini s unutarnje strane dužine cca 9 cm većim dijelom u horizontalnom, postooperativni ožiljak u obliku luka dužine cca 8 cm u području desnog ramena i nekontrolirana fleksija prstiju desne šake u području PIP zglobova bez razvoja kontrakture prstiju što vještak kao slabi stupanj naruženosti ponekad vidljiv trećim osobama.

11. U odnosu na ocjenu pretrpljenog straha vještak dr. Ivica Fotez dao je mišljenje da je s obzirom na opsežnu medicinsku dokumentaciju o liječenju tužiteljice po psihijatru i psihologu, potrebno zatražiti mišljenje sudskog vještaka specijaliste psihijatra. Sukladno prijedlogu tužiteljice, sud je odredio i proveo vještačenje po sudskoj vještakinji specijalisti psihijatru mr.sc. Štefici Deuš koja je u nalazu i mišljenju ocijenila intenzitet i trajanje pretrpljenog straha te da je štetni događaj s osnove duševne sfere zdravlja kod tužiteljice uzrokovao smanjenje životne aktivnosti od 0- 5%.

12. Nalaz vještaka dr. Ivice Foteza prvostupanjski sud je prihvatio osim u dijelu ocjene smanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 20 % jer da je provedenim vještačenjem po vještakinji specijalistici psihijatrije dr. Štefici Deuš utvrđeno da tužiteljica ima smetnje s osnova duševne (psihičke) sfere zdravlja zbog čega postoji smanjenje životne aktivnosti za dodatnih 0 do 5 %, odnosno smanjenje ukupne životne aktivnosti 20 do 25 %.

13. Prvostupanjski sud je tužiteljici sukladno članku 1045. stavak 3. i članka 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) odredio da pripada naknada neimovinske štete u iznos od 11.921,79 eura, a budući je tuženik u mirnom postupku s ove osnove već isplatio iznos od 7.188,27 eura, tužiteljici je dosuđen daljnji iznos naknade neimovinske štete od 4.733,52 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2020. kada je podnesen odštetni zahtjev.

14. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Ivice Foteza prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju dva tjedna po dva sata, odnosno ukupno 28 sati te je po slobodnoj ocjeni u smislu članka 223. stavak 1. ZPP-a i uz primjenu članka 1095. stavak 1. ZOO-a odredio visinu imovinske štete u iznosu 182,00 eura. Budući je tuženik u mirnom postupku s ove osnove već isplatio iznos od 111,49 eura, tužiteljici je dosuđen daljnji iznos naknade imovinske štete od 70,51 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 13. ožujka 2026.

15. Osnovano tuženik u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da bi kod tužiteljice životna aktivnost bila smanjena od 20 do 25 %. Naime, vještak dr. Ivica Fotez je proveo vještačenje te izradio nalaz i mišljenje u kojem je opisao tijek liječenja tužiteljice, ozljede koje je zadobila, te ocijenio posljedice tih ozljeda kroz ocjenu pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti od 20 % i naruženosti kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom. Prvostupanjski sud je saslušao vještaka dr. Ivicu Foteza kako bi isti obrazložio svoj nalaz i mišljenje i odgovorio na prigovore stranaka, te je ovaj vještak iskazao da vještakinja psihijatrica dr. Štefica Deuš nije dijagnosticirala klasificiranu bolest prema MKB (međunarodnoj klasifikaciji bolesti) i da stoga nema osnove za povećanje ocjene smanjenja životne aktivnosti koju je dao u svojem nalazu i mišljenu od 20 %.

16. Radi razjašnjenja jesu li kod tužiteljice zaostale trajne posljedice psihičkog zdravlja, saslušana je vještakinja dr. Štefica Deuš koja je objasnila da kod tužiteljice postoje smetnje koje smanjuju njezinu kvalitetu života, ali te smetnje ne iziskuju psihijatrijsko-psihologijsko testiranje te da kod tužiteljice ne postoje trajne psihičke posljedice koje umanjuju njezinu životnu aktivnost.

17. Prema tome, osnovano u žalbi navodi tuženik da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da kod tužiteljice postoji smanjenje životne aktivnosti od 20 % do 25 % budući takav zaključak ne proizlazi iz vještačenja koja su provedena po vještaku dr. Ivici Fotezu i vještakinji dr. Štefici Deuš, te usmenih obrazloženja tih nalaza i mišljenja pri čemu treba istaknuti da je vještakinja dr. Štefica Deuš odgovarajući na pitanje punomoćnika tuženika jasno navela da kod tužiteljice ne postoje trajne psihičke posljedice koje umanjuju njezinu životnu aktivnost iz čega je pravilno valjalo izvesti zaključak da kod tužiteljice postoji smanjenje životne aktivnosti od 20% koje proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Ivice Foteza, dok smetnje koje je opisivala vještakinja dr. Štefica Deuš trajno ne umanjuju životnu aktivnost tužiteljice.

18. Međutim, usprkos nepravilno izvedenom zaključku o postotku smanjenja životne aktivnosti, uz pravilnu primjenu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a te Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete u visini kako je to dosudio prvostupanjski sud i to vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tek paušalno osporava visinu odmjerene i dosuđene neimovinske štete s osnove pretrpljenih fizičkih bolova i straha te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti.

19. U odnosu na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 1095. stavak 1. ZOO-a kada je tužiteljici na ime naknade imovinske štete odredio iznos od 182,00 eura računajući jedan sat tuđe pomoći i njege u iznosu 6,50 eura, umjesto da je jedan sat tuđe pomoći i njege računao u iznosu 5,00 eura, valja odgovoriti da je odluku o visini ovog vida štete prvostupanjski sud donio prema slobodnoj ocjeni u nominalnom iznosu, a koja visina nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika koji samo ističe da je za njega nesporna cijena od 5,00 eura za jedan sat tuđe pomoći i njege pri čemu nije sporno da visina naknade nije utvrđivana prema neto zaradi osobe koja takvu uslugu pruža, već je ista dosuđena uz primjenu članka 223. stavak 1. ZPP-a.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je uz pravilnu primjenu članka 154. stavak 2. ZPP-a na način da je prvostupanjski sud uzeo u obzir uspjeh u sporu pogledu visine i osnove zahtjeva.

21. Tuženiku u odnosu na žalbene navode kojima ukazuje da je osnovanost osnove tužbenog zahtjeva bila nesporna jer da je on priznao postojanje obveze na naknadu štete i tužiteljici je isplatio nesporni iznos štete te da je uspjeh u sporu trebalo ocijeniti samo u odnosu na visinu dosuđene štete, valja ukazati na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Rev-736/2023 od 21. veljače 2024. u kojoj je zauzet stav da kada je tuženik istaknuo prigovor namirenja cjelokupne isplaćene štete da je time osporio i osnovu tužbenog zahtjeva te da provođenjem medicinskog vještačenja tužiteljica dokazuje i osnovu i visinu potraživanja.

22. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud, a uzimajući o obzir da je tuženik osporio visinu potraživanja preko nesporno isplaćenog iznosa, zaključio da je time tuženik osporio osnov zahtjeva zbog čega je omjer uspjeha u parnici pravilno ocijenjen prema konačno postavljenom zahtjevu vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove i visine zahtjeva.

23. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud izračunao omjer uspjeha u parnici, što osnovano u žalbi navodi tuženik, jer je tužiteljica s osnovom uspjela 100%, dok je u visini uspjela 22,38 % (prvostupanjski sud je pogrešno izračunao uspjeh u visini od 28,84 %), tj. njezin uspjeh u parnici iznosi 61,19% (100+22,38=122,38:2=61,19). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 38,81% (100% - 61,19% uspjeha tužiteljice), što znači da je tužiteljica u većoj mjeri uspjela u parnici i od njezinog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te je tužiteljici pravilno trebalo odmjeriti naknadu troškova u omjeru od 22,38% (61,19% uspjeha tužiteljice umanjeno za 38,81% uspjeha tuženika).

24. Kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tuženik određeno ne pobija visinu troškova koje je utvrdio prvostupanjski sud u iznosu 7.996,37 eura, to je tužiteljici u omjeru od 22,38 % valjalo priznati troškove u iznosu 1.789,59 eura te u cijelosti troškove vještačenja u iznosu 829,79 eura, odnosno ukupno 2.619,38 eura.

25. Prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio troškove postupka u iznosu 3.135,94 eura što znači da su neosnovano dosuđeni troškovi u iznosu 516,56 eura (preko iznosa 2.619,38 eura do iznosa 3.135,94 eura).

26. Slijedom navedenog, žalba tuženika odbijena je kao djelomično neosnovana i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke u cijelosti te pod točkom III. izreke u dijelu kojim su tužiteljici dosuđeni troškovi postupka u iznosu 2.619,38 eura, dok je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a djelomično uvažena žalba tuženika i preinačena točka III. izreke u dijelu kojim su tužiteljici dosuđeni troškovi postupka preko iznosa 2.619,38 eura do iznosa 3.135,94 eura, odnosno za iznos 516,56 eura za koji je tužiteljica odbijena sa zahtjevom.

27. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na članku 166. stavak 1. i 2. ZPP-a. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu, jer njegova žalba nije osnovana glede glavne stvari, a u odnosu na troškove postupka je djelomično osnovana samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

28. Točke II. i IV. izreke prvostupanjske presude nisu ispitivane jer nisu pobijane žalbom tuženika (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 22. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak