Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-283/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽIB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-396/2015-29 od 21. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužiteljice ŽIB i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao djelomično neosnovane te potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-396/2015-29 od 21. studenoga 2024.

- pod točkom I. izreke u cijelosti,

- u dijelu točke II. izreke kojom je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici zatezne kamate tekuće:

- na iznos od 61,62 eura od 07.08.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 61,58 eura od 30.04.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 61,54 eura od 31.05.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 61,50 eura od 30.06.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 61,46 eura od 08.08.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 57,93 eura od 09.09.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 61,38 eura od 10.10.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 61,34 eura od 13.11.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 61,29 eura od 10.12.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 61,26 eura od 12.01.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 61,20 eura od 16.02.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 61,17 eura od 17.03.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 61,11 eura od 10.04.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 61,07 eura od 15.05.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 61,03 eura od 10.06.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 60,98 eura od 15.07.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 59,23 eura od 14.08.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 59,18 eura od 11.09.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 59,13 eura od 12.10.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 59,08 eura od 11.11.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 59,03 eura od 11.12.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 58,98 eura od 14.01.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 58,93 eura od 08.02.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 58,87 eura od 09.03.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 58,82 eura od 09.04.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 58,77 eura od 07.05.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 58,71 eura od 09.06.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 58,65 eura od 12.07.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 56,94 eura od 10.08.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 56,88 eura od 10.09.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 56,83 eura od 11.10.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 56,76 eura od 08.11.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 45,18 eura od 30.11.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 45,13 eura od 31.12.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 45,08 eura od 31.01.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 45,03 eura od 28.02.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 44,97 eura od 31.03.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 44,92 eura od 30.04.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 36,75 eura od 31.05.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 36,70 eura od 30.06.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 36,65 eura od 09.08.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 28,55 eura od 09.09.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 28,50 eura od 10.10.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 28,47 eura od 31.10.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 28,42 eura od 30.11.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 28,92 eura od 31.12.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 28,86 eura od 31.01.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 26,98 eura od 29.02.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 28,84 eura od 31.03.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 27,91 eura od 30.04.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 28,84 eura od 31.05.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 27,91 eura od 30.06.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 28,84 eura od 07.08.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 28,84 eura od 11.09.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 27,91 eura od 09.10.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 28,84 eura od 09.11.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 27,91 eura od 10.12.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 28,84 eura od 31.12.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 28,91 eura od 08.02.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 26,12 eura od 28.02.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 28,92 eura od 10.04.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 27,99 eura od 10.05.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 28,92 eura od 10.06.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 27,99 eura od 09.07.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 25,78 eura od 08.08.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 25,67 eura od 12.09.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 24,84 eura od 15.10.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 25,67 eura od 15.11.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 24,84 eura od 13.12.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 25,19 eura od 15.01.2014. do 30.09.2015.,

- u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 274,23 eura.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-396/2015- 29 od 21. studenoga 2024. u dijelu pod točkama II. i III. izreke te u cijelosti pod točkama IV. i V. izreke i za navedeno sudi:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 3.100,38 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos:

- na iznos od 61,62 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 61,58 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 61,54 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 61,50 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 61,46 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 57,93 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 61,38 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 61,34 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 61,29 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 61,26 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 61,20 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 61,17 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 61,11 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 61,07 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 61,03 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 60,98 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 59,23 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 59,18 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 59,13 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 59,08 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 59,03 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 58,98 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 58,93 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 58,87 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 58,82 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 58,77 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 58,71 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 58,65 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 56,94 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 56,88 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 56,83 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 56,76 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 45,18 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 45,13 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 45,08 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 45,03 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 44,97 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 44,92 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 36,75 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 36,70 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 36,65 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 28,55 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 28,50 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 28,47 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 28,42 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 28,92 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 28,86 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 26,98 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 28,84 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 27,91 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 28,84 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 27,91 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 28,84 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 28,84 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 27,91 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 28,84 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 27,91 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 28,84 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 28,91 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 26,12 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 28,92 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 27,99 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 28,92 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 27,99 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 25,78 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 25,67 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 24,84 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 25,67 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 24,84 eura od 01.10.2015. do isplate,

- na iznos od 25,19 eura od 01.10.2015. do isplate.

2. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da isplati tužiteljici ŽI

ŽIB zatezne kamate tekuće:

- na iznos od 35,49 eura od 31.08.2007.do 30.09.2015.

- na iznos od 35,47 eura od 30.09.2007. do 30.09.2015.

- na iznos od 35,44 eura od 31.10.2007. do 30.09.2015.

- na iznos od 35,42 eura od 30.11.2007. do 30.09.2015.

- na iznos od 35,39 eura od 31.12.2007. do 30.09.2015.

- na iznos od 35,36 eura od 31.01.2008. do 30.09.2015.

- na iznos od 61,66 eura od 29.02.2008. do 30.09.2015.

- na iznos od 61,62 eura od 31.03.2008. do 06.08.2012. i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. prema stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 76/96., 72/02. i 153/04.), za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana.

3. Svaka stranka snosi svoje troškove

III. Odbija se zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna (ispravno: ništava) odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u članku 4.1., članku 4.2. i članku 7.2. Ugovora o kreditu kojeg su tužiteljica i tuženik sklopili 4. kolovoza 2005. (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici preplaćene anuitete s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 3.100,38 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka II. izreke), odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 274,23 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do 30. rujna 2015. (točka III. izreke), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu 2.170,34 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. studenoga 2024. do isplate , a odbijen je preostali dio zahtjeva u iznosu 2.835,79 eura (točka IV. izreke) i odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu 3.354,26 eura (točka V. izreke).

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točke III. izreke prvostupanjske presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer je obrazloženje paušalno. Predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I., II., IV. i V. izreke navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je presuda nerazumljiva i ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbama Ustava Republike Hrvatske i odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da mu nadoknadi parnične troškove, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 312,50 eura i trošak sudske pristojbe za žalbu.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe tužiteljice i tuženika su djelomično osnovane.

6. Neosnovani su žalbeni navodi stranaka da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno takvim navodima pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima kao i razloge o svim prigovorima te se presuda može ispitati, a navedeno je i koje je materijalno pravo prvostupanjski sud primijenio.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim (ispravno: ništavim) odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate.

9. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita 4. kolovoza 2005. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren kredit u protuvrijednosti 70.200,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dana korištenja kredita s ugovorenom namjenom za kupnju nekretnine,

- da je člankom 4. ugovorena promjenjiva redovna godišnja kamata u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,35%, dok je člankom 7. ugovorena otplata u 300 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan plaćanja,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o spornim odredbama Ugovora o kreditu, niti joj je tuženik objasnio o čemu ovisi rast kamate, već joj je kredit u CHF ponuđen kao najpovoljniji što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice,

- da su stranke 11. prosinca 2015. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15. – dalje: ZID ZPK/15) kojim je provedena konverzija iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015.

- da je konverzijom utvrđena preplata u iznosu 585,43 eura,

- da je konverzija provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15,

- da se tužiteljica poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenu u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, a kojom je utvrđeno da su tužene banke, između ostalih i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u istima, ništave i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača (u tom dijelu presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.),

- da je u skladu s člankom 502.c ZPP-a u ovoj parnici u kojoj se tužiteljica poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača,

- da je vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi do konverzije 30. rujna 2015. preplatila anuitete u iznosu 3.374,61 eura.

11. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio da su ništetne (ispravno: ništave) odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te je zaključio da tužiteljica provedenom konverzijom nije obeštećena s osnove takve ništave odredbe pa je uz primjenu članka 1111. i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO/05) naložio tuženiku da isplati tužiteljici preplaćeni iznos 3.100,38 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate.

12. Također je prvostupanjski sud polazeći od toga da je konverzijom tužiteljici priznata preplata u iznosu 585,43 eura, za taj iznos umanjio preplatu utvrđenu vještačenjem u ovom postupku i to na način da je sam koristeći izračun zateznih kamata dostupan na Internet stranici ius-info, odbio dio zahtjeva tužiteljice za isplatom zateznih kamata (točka III. izreke).

13. Na pravni odnos stranaka prvostupanjski sud pogrešno je primijenio odredbe ZOO/05, jer u situaciji kada je Ugovor o kreditu sklopljen 4. kolovoza 2005., dakle prije stupanja na snagu navedenog Zakona (stupio na snagu 1. siječnja 2006.) na spor je trebalo primijeniti odredbe zakona koji je važio u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a to su odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94. i 26/96. - dalje: ZOO/91). No, kako oba zakona na bitno istovjetan način reguliraju sporni odnos između stranaka i pravilnom primjenom materijalnog prava, trebalo je na jednak način odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

14. U žalbenoj fazi postupka prvenstveno je sporno tumačenje učinka sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu na pravo tužiteljice da zahtijeva utvrđenje ništavosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i isplatu iznosa preplaćenih anuiteta s osnove takvih ništavih ugovornih odredbi.

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. odgovarajući na pitanje koje je sporno i u ovom postupku zauzeo pravo shvaćanje: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".

16. Dakle, bez obzira što je tužiteljica pristala na konverziju kredita i sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu koji je valjan i ima pravne učinke na ugovorni odnos stranka, to ne znači da je time otklonjena nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz osnovnog Ugovora o kreditu.

17. Pravilno je prvostupanjski sud polazeći od ocjene iskaza tužiteljice, zatim da je riječ o unaprijed formuliranim standardnim (tipskim) odredbama ugovora trgovca za koje se prema članka 81. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje: ZZP/03) smatra da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da je sud u smislu članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, utvrdio da su ništave odredbe osnovnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

18. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ukazuje da je bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s kretanjem određenih indeksa, valja reći da to nije sporno, ali je u konkretnom slučaju sporno je li ta odredba ugovorena na zakonit način. U ovom postupku je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se radilo o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača zbog čega su takve odredbe nepoštene i ništave primjenom članka 81. i članka 87. ZZP/03.

19. U odnosu na pravo tužiteljice na isplatu preplaćenih anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope, a polazeći od pravnog shvaćanja VSRH zauzetog u odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026., valja zaključiti da tužiteljica nema pravo na isplatu preplaćenih anuiteta u iznosu 3.100,38 eura, kao i isplatu zateznih kamata koje na taj iznos teku od 1. listopada 2015. do isplate (točka II. izreke) i isplatu iznosa od 274,23 eura (točka III. izreke), pa je u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen.

20. Nasuprot tome, tužiteljica ima pravo na isplatu zateznih kamata koje na preplaćene iznose anuiteta s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi teku od plaćanja anuiteta do dana konverzije 30. rujna 2015. sve uz primjenu članka 214. ZOO/91 i u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO/05 te je u tom dijelu potvrđena točka I. izreke i preinačena točka III. izreke prvostupanjske presude. Napominje sa da je za preplaćeni anuitet u iznosu 61,62 eura s dospijećem 31. ožujka 2008. dio tijeka zatezne kamate dosuđen u točki I. izreke prvostupanjske presude i potvrđen točkom I. izreke ove drugostupanjske presude (za razdoblje od 07.08.2012. od 30.09.2015.), a dio tijeka zateznih kamata je dosuđen točkom II.2. izreke ove drugostupanjske presude (za razdoblje od 31.03.2008. do 06.08.2012.).

21. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare jer je neosnovanost ovog prigovora utemeljena na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništavost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Tada to znači da se za sve anuitete, bez obzira kada su dospijevali, zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i to od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 371. ZOO/91, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 17. ožujka 2015.

22. Nisu osnovani žalbeni navodi da je tuženiku povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 14. stavak 2., člankom 26, člankom 29. stavak 1. i člankom 115. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske te člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, budući da tuženik nije točno i određeno argumentirao u čemu se sastoji povreda tog prava u okolnostima konkretnog slučaja, već paušalno navodi da prvostupanjski sud nije propisano ispitao njegove navode i prigovore iznesene u tijeku postupka. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je dao dostatne i relevantne razloge koji isključuju sumnju da bi presuda bila izraz sudske samovolje ili arbitrarnosti te je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su u konkretnom slučaju mjerodavni te ispitao sve navode i prigovore tuženika iznesene tijekom postupka zbog čega ovaj sud ne nalazi da je tuženiku povrijeđeno ustavno pravo na pristup sudu, niti povrijeđeno konvencijsko pravo kao aspekt prava na pravično suđenje.

23. U odnosu na odluku o troškovima postupka valja istaknuti da pravila o naknadi parničnih troškova iz članka 154. ZPP-a (načelo causae) imaju legitiman cilj osigurati uredno funkcioniranje pravosudnog sustava i odvratiti tužitelje od podnošenja neutemeljenih i pretjerano visokih zahtjeva. Kako bi se pravo na pristup sudu doista i ostvarilo, odnosno kako ono ne bi ostalo teoretskim i iluzornim, nužno je voditi se okolnostima konkretnog slučaja uzimajući u obzir da stranke ne smiju snositi financijski teret nerazmjeran legitimnu cilju odredaba o troškovima postupka. Dakle, sud ne smije odredbe primjenjivati mehanički ne vodeći računa o nužnosti da se pravo na pristup sudu stvarno i ostvari u svakom slučaju. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, odlučujući o troškovima u konkretnom predmetu, iskoristio diskrecijsku ovlast koju ima na temelju članka 154. stavak 2. ZPP, te uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu. Valja dodati da u, trenutku podnošenja tužbe, tužba nije bila lišena sadržaja niti je bila očito nerazumna jer u tom trenutku domaća sudska praksa nije bila ustanovljena. U specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, tužiteljica nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh, niti se pouzdati u sudsku praksu koja pred sudovima nije bila utvrđena, a revizijski sud se o tome još nije izjašnjavao. U takvim okolnostima tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh niti je visina zahtjeva bila nerealno postavljena (naprotiv, temeljila se na nalazu i mišljenju sudskog vještaka), te je u konačnici i uspjela s djelom zahtjeva (za isplatu zateznih kamata) u skladu s kasnije izraženim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u učincima provedene konverzije (Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026.). Nadalje, u odnosu u kojem je tužiteljica kao potrošač slabija ugovorna strana, njezina težnja da se ostvari pravo na isplatu, pa makar i dijela iznosa po osnovi ništavosti neke ugovorne odredbe, sustav raspodjele troškova postupka ne smije imati odvraćajući učinak na tužiteljicu kao potrošača od ostvarenje tog prava. U konkretnom slučaju, ako bi se doslovno gramatički i aritmetički primijenio članak 154. stavak 2. ZPP, tužiteljica bi bila dovedena u situaciju da je dužna nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu većem od iznosa koji joj je dosuđen po osnovi utvrđenog stjecanja bez pravne osnove, čime bi tužiteljici bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravo na mirno uživanje vlasništva.

24. Uvažavajući i praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice Čolić protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10, presuda od 18. studenoga 2021.), ovaj sud smatra da je u skladu sa sadržajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pravičan postupak i u njemu sadržanog prava na pristup sudu, kao i prava na mirno uživanje imovine, uz rezultat cjelokupnog postupka i činjenicu da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

25. Slijedom navedenoga, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika kao djelomično neosnovane i potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. u cijelosti i djelomično pod točkom II. i III. izreke, te je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda djelomično pod točkom II. i III. izreke te u cijelosti pod točkama IV. i V. izreke.

26. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka odnose se i na troškove žalbe pa je stoga odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

U Velikoj Gorici 22. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak