Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-430/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po ZOU Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek iz Siska, protiv tuženika ZG Dom – stan d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 1a, OIB: 90938255505, zastupan po punomoćniku Domagoju Krišto, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, protiv dijela presude Općinskog suda u Sesvetama broj: Pn-154/2025. od 28. svibnja 2026., dana 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Sesvetama broj: Pn-154/2025. od 28. svibnja 2026. u pobijanom dijelu (točka I. izreke) potvrđuje.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Sesvetama broj: Pn-154/2025. od 28. svibnja 2026. naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 800,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 977,32 EUR-a (točka I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 35,08 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen (točka I. izreke) žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode, te predložio žalbu kao neosnovanu odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 800,00 EUR-a na ime naknade izmakle koristi jer da za vrijeme izvođenja radova sanacije nije mogao stan davati u najam te zahtijeva i naknadu troškova električne energije i vode nastalih za vrijeme dok su radnici tuženika u stanu izvodili radove u iznosu od 35,08 EUR-a.
6. S obzirom da je vrijednost spora u ovom postupku iznos od 835,08 EUR-a, to se ovaj spor temeljem odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) smatra sporom male vrijednosti, pa se stoga sukladno odredbi članka 467. stavak 1. istoga Zakona presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. istog Zakona, a prema stavku 2. istoga članka u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti se primjenjuje se odredbe članka 370. toga Zakona.
7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju te navode tuženika u žalbi ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje drugostupanjski sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku pazi po službenoj dužnosti.
8. Ovaj sud nije našao niti da je donošenjem prvostupanjske presude sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, a niti je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je tuženika obvezao na isplatu iznosa od 800,00 EUR-a.
9. Protivno žalbenim navodima štetu u stanu tužitelja izazvao je izljev vode do kojeg je došlo zbog loše obavljenih radova postavljanja hidroizolacije u tuš kabini, a što je sanirano u razdoblju od 12. srpnja do 18. rujna 2024. kada tužitelj stan nije mogao davati u najam, pa je tužitelju tako nastala šteta u vidu izmakle koristi u visini dvije mjesečne najamnine odnosno od ukupno 800,00 EUR-a koju naknadu tužitelj prema odredbi članka 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) ima pravo zahtijevati od tuženika jer je tuženik odgovoran što je stan tužitelja bilo potrebno sanirati.
10. Predmetni stan je prije pojave vlage bio iznajmljen ŽĆ koji je zbog toga otkazao Ugovor o najmu koji najam je započeo od 1. listopada 2023.
11. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. stavak 5. i 155. Zakona o parničnom postupku, a odluka je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
12. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, a presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu (točka I. izreke) potvrditi, dok je prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu (točka II. izreke) ostala neizmijenjena.
13. Odluka o trošku žalbenog postupka tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.
14. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odlučeno je na temelju odredbe članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tuženika.
Vukovar, 22. srpnja 2026.
SUDAC
Vesna Vrkić Perak