Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-377/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, kao predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽI, zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 179. a KZ/11. u vezi s člankom 24. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. 126/19. , 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 31. ožujka 2026. broj K-127/2026-10, u sjednici održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ŽI i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 31. ožujka 2026. broj K- 127/2026-10, na temelju članka 550. stavka 1. i članka 552. stavka 1. Zakona o kaznenom postupu („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje ZKP), utvrđeno je da je optuženi ŽI u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo iz članka 179. a KZ/11. u vezi s člankom 24. KZ/11. te je, na temelju članka 554. stavka 1. ZKP-a te članka 51. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14., dalje: ZZODS) određen prisilni smještaj optuženog ŽI u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. ZKP-a, naloženo je optuženom ŽI podmiriti na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenice iznos od 375,00 eura, dok je, na temelju članka 554. stavka 1. ZKP-a, odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. – 5. ZKP-a te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, a na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a optuženi ŽI oslobođen je obveze plaćanja paušalne svote iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ŽI, po branitelju, odvjetniku Bošku Žaku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te "odluke o prisilnom smještaju." Predlaže drugostupanjskim sudu da prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe i odbije zahtjev za određivanje prisilnog smještaja, eventualno da presudu preinači na način da optuženiku izrekne mjeru liječenja na slobodi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP-a, spis predmeta je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Tvrdeći da pobijana presuda "uopće nema razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpunosti nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni", optuženi ŽI alternativno ukazuje na više oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, time da, tvrdeći da prvostupanjski sud nije obrazložio koja su to teža kaznena djela koja bi optuženik u budućnosti mogao počiniti i zašto se mjera liječenja ne bi mogla ne bi mogla provoditi ambulantno, optuženik jedino konkretizira i obrazlaže žalbenu tvrdnju o nedostatku razloga o odlučnim činjenicama.

6.1. Međutim, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, pobijana presuda ima razloga, ujedno, prvostupanjski je sud iznio jasne i dostane razloge o svim odlučnim činjenicama – utvrđenju da je optuženi ŽI svojim postupanjem ostvario obilježja protupravnog djela iz članka 179.a KZ/11., o njegovoj neubrojivosti kroz cijelo inkriminirano razdoblje, time da je ukazujući na rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja kojim je utvrđeno da je kod optuženika prisutan organski sumanuti poremećaj, uz moguće halucinacije i sumanutosti koje su vezane uz ljubomoru, kraj nedovoljnog uvida u postojanje bolesti, prvostupanjski sud iznio dostane i valjane razloge zbog kojih zaključuje, sukladno rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja, o postojanju vjerojatnosti da bi optuženik, zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo te da je radi otklanjanja te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. Osim toga, izneseni razlozi potpuno su jasni i među njima nema proturječja.

6.2. Stoga, kraj činjenice da se ne može očekivati precizno očitovanje o pravnoj oznaci težeg kaznenog djela za čije počinjenje vještakinja dr. sc. Nataša Đuran, dr. med. nalazi da postoji vrlo visoka opasnost počinjenja, uz činjenicu da je prvostupanjski sud ukazao na psihopatologiju kojom je motivirano inkriminirano postupanje optuženika, na aktualnu kliničku sliku bolesti, prisutnost sistemske bolesti, nekritičnost i nedovoljan uvid optuženika u postojanje bolesti, čime je iznio jasne, određene i valjane razloge zbog kojih se, liječenje optuženog ŽI u psihijatrijskoj ustanovi, sukladno mišljenju vještakinje dr. Đuran, ukazuje nužnim, to proizlazi da nije osnovana žalba optuženog ŽI zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.

7. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi ŽI u žalbi tvrdi da se utvrđenje prvostupanjskog suda o inkriminiranom postupanju, kojim su ostvarena zakonska obilježja protupravnog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11., temelji isključivo na iskazu žrtve OI i iskazu njegove kćeri ĆI, s kojima optuženik nije u dobrim odnosima, da njegov sin SI nije želio svjedočiti, a da bi zasigurno svjedočio i zaštitio majku da se doista optuženik prema njegovoj majci odnosio na takav ponižavajući način.

7.3. Međutim, protivno izloženim žalbenim tvrdnjama optuženika, s pravom je prvostupanjski sud prihvatio iskaze oštećene OI i svjedokinje ĆI, ocjenjujući da su njihovi iskazi uvjerljivi i međusobno suglasni. Uostalom, na vjerodostojnost iskaza oštećenice ukazuje i sadržaj medicinske dokumentacije Zavoda za hitnu medicinu (list 22 spisa), koji dokaz je prvostupanjski sud pročitao na raspravi, iz kojeg proizlazi da je **.**.2025. OI uslijed stresne situacije i uznemirenosti zbog obiteljske problematike pružena hitna medicinska pomoć. Osim toga, činjenica da je sin optuženika, svjedok SI prihvatio blagodat nesvjedočenja te nije želio iskazivati, nema značaj kakvog mu optuženik pridaje u žalbi, pa stoga nije u pravu optuženi ŽI kada u žalbi tvrdi da je "nije bilo dovoljno dokaza da je ... počinio" protupravno djelo koje je predmet ovog kaznenog postupka.

8. Nije u pravu optuženi ŽI kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud imao na raspolaganju izreći mu blažu mjeru psihijatrijskog liječenja na slobodi, koja bi bila adekvatnija s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja – njegovu životnu dob, činjenicu da je invalid i da do sad nije počinio kazneno djelo s elementima nasilja, niti ga se ovdje tereti za fizičko nasilje prema supruzi, zbog čega da bi se "eventualna opasnost koju predstavlja optuženik adekvatno mogla otkloniti psihijatrijskim liječenjem na slobodi".

8.1. Naime, u konkretnom slučaju utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju vjerojatnosti da bi optuženi ŽI mogao ponoviti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi, temelji se na rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je inkriminirano ponašanje optuženika, kroz cijelo razdoblje od jeseni 2023. do 21. listopada 2025. bilo motivirano psihopatologijom, organskim sumanutim poremećajem, zbog kojeg je u vrijeme počinjenja djela bio psihotičan i zbog toga nije mogao shvatiti značenje svojeg djelovanja i upravljati svojim postupcima. Prema tome, rizik od ponavljanja težeg kaznenog djela (kao što je uostalom i počinjeno protupravno djelo teže, s obzirom na posljedice koje je pretrpjela oštećenica) u konkretnom slučaju ne proizlazi iz kriminalnog obrasca ponašanja optuženika, poremećaja ličnosti ili socijalnih okolnosti, već proizlazi iz duševnih smetnji – organskog sumanutog poremećaja, koje je i dovelo do njegove neubrojivosti, a za otklanjanje tog poremećaja, prima prihvaćenom nalazu i mišljenju vještakinje dr. sc. Nataše Đuran, dr. med. neophodno je liječenje optuženika u psihijatrijskoj ustanovi. Trajanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu od šest mjeseci, prvostupanjski je sud pravilno odredio u skladu s odredbom članka 5a. stavka 2. ZZODS-a.

8.2. Zbog navedenog te kraj činjenice da optuženik u žalbi ne navodi koju to odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio, to nije osnovana žalba optuženog ŽI zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona iz članka 469. ZKP-a, koju uvodno navodi u žalbi, optuženi ŽI nije obrazložio, odnosno konkretno naveo u čemu nalazu tu povredu, a ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 476. stavkom 1. točkom 2. ZKP-a, nije našao da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

10. Slijedom navedenog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, u skladu s odredbom članka 482. ZKP-a, žalbu optuženog ŽI trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

Varaždin, 22. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić