Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž Zk-141/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Vedrani Perkušić, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja Kinema-u likvidaciji, OIB: 94453321152, Ulica Maršala Tita 23/II, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, zastupanog po punomoćniku Robertu Jančiku, odvjetniku iz Zagreba, protiv protustranke Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-62197/2024-6 (Ozn. Z-43462/2024) od 13. ožujka 2025., dana 22. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z -62197/2024-6 (Ozn. Z-43462/2024) od 13. ožujka 2025., te se nalaže se brisanje zabilježbe žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je prigovor predlagatelja i potvrđeno je rješenje broj Z-43462/2024 od 12. prosinca 2024., dok je pod točkom II. izreke naložen upis zabilježbe odbijenog prigovora u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio predlagatelj i to zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) i članka 99. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19, 128/22, 155/23, dalje: ZZK), te je predložio da se pobijano rješenje ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predlagatelj je podnio zahtjev za uknjižbu prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pozivom na odredbu članka 360. i 364. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).

5. Odredbom članka 360. stavak 1. ZV-a propisano je da je pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije, time da će se za upise prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja u zemljišnim knjigama i u drugim javnim upisnicima koji su provedeni do dana stupanja na snagu ZV-a, uzeti da su upisi prava vlasništva.

6. Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, te stanju u zemljišnoj knjizi u trenutku podnošenja prijedloga na predmetnoj nekretnini uknjiženo je pravo vlasništva Republike Hrvatske, te pravo korištenja Kinema, poduzeće za promet, proizvodnji i prikazivanje filmova, Maršala Tita 23, Sarajevo.

7. Dakle, u vrijeme podnošenja prijedloga za uknjižbom prava vlasništva predlagatelja nije postojalo upisano društveno vlasništvo već je bilo uknjiženo pravo vlasništva Republike Hrvatske, čime je pravilna ocjena suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe ZV-a o pretvorbi društvenog vlasništva (članci 359.-365. ZV-a).

8. Međutim, sve i da je u zemljišnim knjigama još uvijek u cijelosti bilo upisano društveno vlasništvo, a kao nositelj prava korištenja predlagatelj, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na nekretnin i ne bi bile ispunjene.

9. Naime, na ovu nekretninu odnosi se Aneks G Ugovora o pitanjima sukcesije („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 2/04) koji sadrži samo načela za čiju primjenu treba sklopiti dodatne ugovore, a takve ugovore Republika Hrvatska s Bosnom i Hercegovinom nije sklopila pri čemu je nužno istaknuti da Odredbe Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije također ne daju pravo tužitelju na stjecanje prava vlasništva na nekretnini koja je predmet ove parnice.

10. To stoga što pravo vlasništva predlagatelj nije stekao na temelju samog Ugovora o pitanjima sukcesije, jer mu to pravo tek treba biti priznato (predlagatelj i ne tvrdi da je Republika Hrvatska odnosno neko njezino tijelo donijelo akt kojim mu priznaje pravo vlasništva na spornoj nekretnini), a što jasno proizlazi iz zadnje rečenice odredbe članka 2. stavak 1. toč. a Aneksa G koja glasi: „Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava“. Prema tome, predlagatelju bi tek trebalo biti priznato pravo vlasništva, a nakon toga nadležno tijelo bi trebalo odlučiti o tome vraća li mu se nekretnina ili mu se priznaje pravo na naknadu (tako i u odluci VSRH poslovni broj Rev-306/08 od 17. prosinca 2008.).

11. Sve dok Republika Hrvatska i Republika Bosna i Hercegovina u smislu Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije ne sklope bilateralni sporazum o uređenju imovinskopravnih odnosa na snazi su zabrane propisane Uredbom o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 36/91), Uredbom o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini („Narodne novine“ broj 46/00) i odredbama Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 29/94 i 35/94), pa pravne osobe iz Bosne i Hercegovine ne mogu stjecati pravo vlasništva na nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske osim ako takvu dozvolu ne ishode od nadležnih upravnih vlasti Republike Hrvatske (tako i u odluci Rev-389/2022-2 od 26. listopada 2022.), a što ovdje nije slučaj.

12. Stoga je zemljišnoknjižni sudac pravilno primijenio odredbu članka 145. stavak 4. ZZK-a kada je odbio prigovor predlagatelja kao neosnovan i potvrdio rješenje istog suda poslovni broj Z-43462/2024 od 12. prosinca 2024.

13. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 149. stavka 3. ZZK-a odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i naložiti brisanje zabilježbe žalbe.

U Splitu 22. srpnja 2026.

SUTKINJA

Vedrana Perkušić