Poslovni broj: Povrv-1130/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista JĆ, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB:85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika VESNA CENTAR d.o.o., Zagreba, Trakošćanska ulica 4, OIB: 33502979734, kojeg zastupa punomoćnica Maria Mandić, odvjetnica iz Zaprešića, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 22. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivice Vukovića iz Zagreba, Draškovićeva 13, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-44/2024 od 26. veljače 2024. godine pod točkom I.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se ovršeniku VESNA CENTAR D.O.O., OIB: 33502979734 , TRAKOŠĆANSKA 004, 10000 Zagreb, da ovrhovoditelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga,190898844, namiri tražbinu u iznosu od 923,86 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 131,98 EUR od 25.11.2020.,

- na iznos od 131,98 EUR od 16.12.2020.,

- na iznos od 131,98 EUR od 16.01.2021.,

- na iznos od 131,98 EUR od 17.02.2021.,

- na iznos od 131,98 EUR od 17.03.2021.,

- na iznos od 131,98 EUR od 17.04.2021.,

- na iznos od 131,98 EUR od 15.05.2021.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 190898844, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 212,50 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 190898844, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 450,00 EUR, u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u cijelosti, kao i zahtjev tuženika za naknadu troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 17. siječnja 2024.g. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 923,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, uz naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Ivica Vuković donio rješenje o ovrsi, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-44/2024 dana 26.02.2024.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći da osporava i osnov i visinu potraživanja. Ističe da ovršni prijedlog nije dokazan nikakvim računima ili specifikacijama računa, te da izvadak iz poslovnih knjiga ne predstavlja vjerodosrojnu ispravu sukladno Ovršnom zakonu. Ističe prigovor zastare te osporava visinu ovršnog troška. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.: Povrv- 1130/2024 od 28.10.2024.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-44/2024 od 26.02.2024.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješen ju ovog suda od 28.10.2024.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, a imajući u vidu da su stranke prekludirane u iznošenju daljnjih dokaznih prijedloga u smislu čl. 461.a stavak 8. ZPP-a.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga (list 11 spisa), korespondenciju između stranaka (list 48-51 spisa), prijepise utuženih računa (list 31-34 spisa), presliku z.k. izvatka za nekretninu koja je predmet ovog postupka (list 41-47 spisa), podneske stranaka, te ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe kako se prije upuštanja u raspravljanje protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva od strane tužitelja. Okolnost da je dio utuženih računa u zastari tužitelj je znao i prilikom podnošenja ovršnog prijedloga / tužbenog zahtjeva tako da nije ni trebao utužiti te račune, pa kako ih je unatoč tome utužio, sam snosi rizik takvih procesnih radnji. Tuženik osporava tvrdnje tužitelja iz podneska od 02.12.2024. a posebice tvrdnje da je on tuženiku navodno „pružio javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada na adresi [adresa] za poslovnu nekretninu na toj adresi i za gospodarske potrebe“. Tuženik nema nikakvu „poslovnu nekretninu“ na Zavrtnici tj. izgrađeni objekt u kojem bi se stvarao nekakav komunalni otpad pa nije jasno kakav je to tužitelj komunalni otpad tamo mogao sakupljati i fakturirati tuženiku. Na lokaciji Zavrtnica tuženik ima u vlasništvu nekretnine ali samo građevinska zemljišta ali nikakvu „poslovnu nekretninu“. Da bi bilo potpuno jasno o tome na kojoj nekretnini je tužitelj navodno skupljao komunalni otpad, a obzirom da na katastru nije moguće naći nekretninu koja bi imala adresu [adresa], tuženik poziva tužitelja da točno identificira kč.br. nekretnine na kojoj je navodno skupljao komunalni otpad pa da tuženik može dokazati da na predmetnoj čestici nema nikakvog objekta. Ističe da on u svojim poslovnim knjigama nema knjižen niti jedan od utuženih računa, po potrebi podaci o tome se mogu pribaviti po nalogu suda od nadležne Porezne uprave. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

8. U odnosu na tuženikov zastarni prigovor, tužitelj je tijekom postupka, podneskom od 02.12.2024.g. iskazao kako povlači dio tužbenog zahtjeva za iznos od 395,88 Eur u odnosu na račune koji su dospjeli u razdoblju od 24.11.2020. do 16.1.2021. jer je od dospijeća do utuženja od dana 17.1.2024. protekao trogodišnji zastarni rok, dok ostaje kod tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na platež iznosa od 527,98 eura sa pripadajućom kamatom, uz naknadu ovršnog i parničnog troška.

9. Kako se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva u odnosu na dio tražbine koje su u zastari, sud je nastavio postupak po tužbenom zahtjevu istaknutom u ovršnom prijedlogu.

10. U odnosu na tuženikov zastarni prigovor, sud isti ocjenjuje djelomično osnovanim u dijelu za koji je tužitelj snizio tužbeni zahtjev. Kako se u ovoj pravnoj stvari potraživanje tužitelja odnosi se na usluge odvoza komunalnog otpada, a koja je usluga obavljena za potrebe poslovnog prostora, slijedom čega se primjenjuje odredba čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05. i 41/08., dalje: ZOO) koja propisuje da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razdobljima i koja zastarijevaju u roku od tri godine od dospjelosti svakoga pojedinoga davanja, slijedom čega sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, zastara za svaku pojedinu uslugu odvoza komunalnog otpada za potrebe tuženikovog poslovnog prostora nastupa protekom roka od 3 godine od dana dospijeća potraživanja. Kako je ovršni prijedlog podnijet dana 17.01.2024.g., to sud nalazi da su računi za mjesec listopad, studeni i prosinac 2020.g. koji su dospijeli na dane 24.11.2020.g., 15.12.2020.g. i 15.01.2021.g. zastarjeli.

11. U odnosu na tuženikove prigovore, tužitelj je podneskom od 05.06.2025.g. iskazao kako se radi o nekretnini za koju je tuženik dana 14.2.2013. zatražio promjenu podataka o vlasniku nekretnine na adresi [adresa], upisana u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], a tužitelj je temeljem ovog zahtjeva izvršio evidentiranje tuženika kao korisnika javne usluge na nekretnini. Tuženik je dana 6.3.2013. tražio stavljanje promjenu iznosa naknade za pružanje usluge s naznakom adrese [adresa], a koji je tužitelj i uvažio jer na nekretnini nije bilo aktivnosti. Sukladno čl. 10. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima, poslovni prostori, a na zahtjev Korisnika prostora, za koje se zapisnički ustanovi da se trenutno ne koriste, posebno se evidentiraju i stavljaju u stanje mirovanja do stavljanja u ponovnu funkciju. U razdoblju dok je prostor u stanju mirovanja Korisniku se obračunava samo naknada za prijevoz miješanog komunalnog otpada (hladni pogon). Sukladno čl. 6. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima, postojeći korisnici dužni su, sve promjene koje se odnose na eventualne promjene tvrtke, promjene adrese na koju se šalju računi kao i o drugim relevantnim promjenama koje utječu na međusobne odnose u isporuci i korištenju usluge, o tome obavijestiti davatelja usluge (usmeno na zapisnik ili u pisanoj formi) u roku od 15 dana od dana nastale promjene, a ako to ne učine, dužni su podmiriti cijenu usluge sve dok ne izvrše predmetne promjene. Ističe da tuženik, kao postojeći korisnik javne usluge nije obavještavao tužitelja kao davatelja usluge, o relevantnim promjenama koje utječu na međusobne odnose , obzirom da je zgrada na predmetnoj nekretnini srušena te je iz tog razloga rješenjem od 7.7.2020. ukinuta adresa [adresa], ali o ovoj okolnosti tuženik nije obavijestio tužitelja dok su ujedno od 2013. do danas vršene znatne izmjene na nekretnini iz k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška]. Nekretnina nije niti u posljedičnom razdoblju utvrđena srušenom ili nekretninom koja se trajno ne koristi te je stoga tuženik u obvezi platiti utuženu tražbinu.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 923,86 eura na ime naknade za uslugu odvoza komunalnog otpada na nekretnini u vlasništvu tuženika za razdoblje od listopada 2020.g. do travnja 2021. godine, kao i pripadajuće zatezne kamate.

13. Među strankama nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik nekretnine na koju se odnosi utuženo potraživanje, kao i da se predmetna nekretnina u utuženom razdoblju nije koristila i da se u istoj nije proizvodio komunalni otpad.

14. Sporno je ima li tužitelj osnova za naplatu naknade za uslugu odvoza komunalnog otpada za nekretninu koja se ne koristi i u kojoj se ne proizvodi komunalni otpad, je li tuženik sam zatražio da mu se naplaćuje trošak hladnog pogona te je sporna visina tužbenog zahtjeva.

15. U razdoblju na koje se odnosi utužena tražbina na snazi je bio Zakon o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj: 94/2013., dalje: ZOGO).

16. Odredbom čl. 28. st. 1. t. 1. ZOGO-a propisano je da je jedinica lokalne samouprave dužna na svom području osigurati javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada.

17. Prema odredbi čl. 29. st. 10. ZOGO-a, način gospodarenja komunalnim otpadom u svezi obveza propisanih čl. 28. – 29. ZOGO-a, granične količine miješanog komunalnog otpada za određeno razdoblje i način obračuna poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada propisuje Vlada uredbom.

18. Odredbom čl. 30. st. 1. ZOGO-a propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, pri čemu je korisnik te usluge, sukladno stavku 5. istoga članka, vlasnik nekretnine te je upravo on dužan, sukladno stavku 6. istoga članka, koristiti javne usluge propisane tim člankom na način sukladan ZOGO-u i propisima donesenim na temelju ZOGO-a te općim aktima koje jedinice lokalne samouprave donose na temelju ZOGO-a, kao i snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

19. Prema čl. 30. st. 7. ZOGO-a, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga iz stavka 1. istoga članka koja, između ostalog, sadrži i kriterij obračuna količine otpada, najmanju učestalost odvoza otpada prema područjima, obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu, opće uvjete ugovora s korisnicima i drugo.

20. Odredbom čl. 33. st. 1. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO-a na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća", ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ZOGO -a, uredbe iz čl. 29. st. 10. i odluke iz čl. 30. st. 7. ZOGO-a. Prema stavku 2. istoga članka, davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO-a razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz čl. 30. st. 7. ZOGO - a. Prema stavku 4. istoga članka, davatelj usluge je dužan u cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO-a uključiti i troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz čl. 29. st. 10. ZOGO-a, dok prema stavku 5. istoga članka davatelj usluga, sukladno odredbama iz st. 1., 2. i 4. toga članka, uredbe iz čl. 29. st. 10. i odluke iz čl. 30. st. 7. ZOGO-a, cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada te je dužan cjenik objaviti na svojoj mrežnoj stranici.

21. U konkretnom slučaju tuženik nije proizvodio otpad u utuženom razdoblju, već mu je tužitelj ispostavljao račune samom činjenicom da je vlasnik nekretnine na koju se odnosi utuženo potraživanje, ali takvo je postupanje protivno jednom od osnovnih načela gospodarenja otpadom "onečišćivač plaća", prema kojem proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad (čl. 6. st. 1. t. 1. ZOGO-a). Po tom načelu, usluga sakupljanja i odvoza komunalnog otpada može se naplaćivati samo u slučajevima kada je izvršena, odnosno, nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena i koje stoga nisu onečišćivači.

22. Ujedno se ukazuje i na zaključak zauzet na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 4. prosinca 2017.: „U situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „onečišćivač plaća“ - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.“ Iako je navedeni zaključak donesen u odnosu na naplatu odvoznog smeća iz kućanstva, valja ga na odgovarajući način primijeniti i u odnosu na druge potencijalne onečišćivače.

23. Stoga ja valjalo, imajući u vidu da među strankama nije sporno da tuženik u utuženom razdoblju nije koristio nekretninu na koju se odnosi utuženo potraživanje te da nije proizvodio otpad na toj nekretnini, obzirom da u utuženom razdoblju niti nije bilo nekretnine za koju se traži naknada za zbrinjavanje otpada budući je zgrada srušena tijekom 2020. godine prije utuženog razdoblja, pa samim time niti koristio usluge tužitelja, ukinuti platni nalog predmetnog rješenja o ovrsi i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, pa je bespredmetno odlučivanje o ostalim prigovorima i spornim činjenicama.

24. Obzirom je tužitelj odbijen u pogledu glavnog potraživanja, to je isti odbijen i u pogledu sporednih potraživanja, kako zatražene zakonske zatezne kamate, tako i u odnosu na troškove postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a. Nadalje, a kako je stav sudske prakse da kada se presudom ukida u cijelosti ili djelomično platni nalog, potrebno je istom presudom odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva i tužbeni zahtjev u cijelosti ili djelomično odbiti, slijedom čega je sud u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi te je odlučeno kao u točkama I i II izreke presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.)

25. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a obzirom je u cijelosti uspio u sporu, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr 11 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u visini od 75 bodova te na trošak sastava podnesaka od 11.05.2026.g. i od 16.06.2025.g., svaki u visini od 75 bodova, dakle ukupno 225 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 450,00 eura. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki III izreke presude u odnosu na trošak postupka.

26. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točki IV izreke presude.

27. Tuženoj nije priznat trošak pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 80,00 eura obzirom ista nije imala navedeni trošak, niti je pozvana na plaćanje navedene pristojbe. Također joj nije priznat materijalni trošak u iznosu od 4,00 eura s naslova poštarine, koverta i kopiranja jer nije ničim dokazala njegovu visinu u smislu čl. 219 ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu, 22. srpnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP -a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 80,00 eura

2. tuženiku po punomoćnici

U Zagrebu, 22 srpnja 2026. godine