REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-228/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Dom za starije osobe Ksaver, Zagreb, Nemetova ulica 2, OIB: 42602329951, kojega zastupa punomoćnik Matija Dorić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Danijela Snoja, odvjetnika i punomoćnika tuženika Matije Dorića, odvjetnika, dana 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika kojom se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 11. travnja 2012. godine te izmijenjen Aneksom ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 12. lipnja 2019. godine UrBroj:844/19 te da navedena Odluka ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II./ Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad i omogući mu obavljanje poslova ugovorenih Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 11. travnja 2012. godine te izmijenjenog Aneksom ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 12. lipnja 2019. godine UrBroj:844/19, u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 22.7.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženik dana 30. prosinca 2024. donio Odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem radnika kojim se otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 11. travnja 2012. te izmijenjen Aneksom ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 12. lipnja 2019. UrBroj:844/19 za radno mjesto portir. Tužitelj je protiv Odluke izjavio Zahtjev za zaštitu prava dana 9. siječnja 2025. te je isti uručen tuženiku 11. siječnja 2025. Na Zahtjev za zaštitu prava tuženik nikada nije odgovorio, pa tužitelj temeljem čl. 133 st. 2. Zakona o radu zahtjeva zaštitu svojih prava pred sudom. Tužitelj smatra da je Odluka o otkazu cijelosti nedopuštena i nezakonita. Navodi da se tuženik u obrazloženju Odluke kao razloge za otkazivanje ugovora o radu poziva na navodne povrede zbog kojih je već ranije izdao opomene i upozorenja radniku te na gubitak povjerenja u radnika zbog čega nastavak radnog odnosa više nije moguć. Tužitelj ističe da gubitak povjerenja u radnika na koji se tuženik poziva u obrazloženju ne predstavlja otkazni razlog za redoviti otkaz ugovora o radu, točnije otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. Gubitak povjerenja u radnika isključivo predstavlja razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu. Navedeni stav zauzela je i sudska praksa u presudi Vrhovnog suda Rev-615/2022 od 12. rujna 2023. Nadalje, smatra da je pogrešan zaključak da se u predmetnom slučaju radi o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja iz čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a. To stoga što gubitak povjerenja predstavlja drugu osobito važnu činjenicu iz čl. 116. st. 1. ZR-a, odnosno opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Ističe da je isti stav zauzet je i u presudi Vrhovnog suda Revr-508/2018 od 15. svibnja 2019. Iz navedenog jasno proizlazi da ne postoji otkazni razlog kojim bi se mogao opravdati redoviti otkaz uzrokovan skrivljenim ponašanjem s obzirom da je gubitak povjerenja u radnika razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Slijedom navedenog, smatra da citirana Odluka o otkazu tužitelja nije zakonita jer istoj nedostaje otkazni razlog za otkazivanje ugovora o radu. Nadalje, poslodavac, ovdje tuženik ne može otkazati ugovor o radu iz razloga zbog kojih je ranije izdao opomenu odnosno upozorenje radniku što u svojoj Odluci čini tuženik pozivajući se na navodne ranije povrede radnih obveza od strane tužitelja za koje je je već izdao opomenu. Pogotovo jer se poziva na navodna kršenja od prije skoro 10 godina. Osim navedenog, u obrazloženju Odluke poslodavac, ovdje tuženik, kao presudan trenutka gubitka povjerenja u radnika navodi sporni događaj od 17. lipnja 2023. Tuženik, opis spornog događaja temelji isključivo na iskazu korisnika doma, iako isti nema nikakvih dokaza kao ni svjedoka da se sporni događaj odvio ni da je radnik, ovdje tužitelj počinio povredu iz radnog odnosa. Iako je radnik iznio svoje stajalište, poslodavac, ovdje tuženik, uopće nije sagledao obje strane priče te objektivno procijenio okolnosti samog slučaj. Radniku, ovdje tužitelju se stavljaju na teret povrede koje isti nije počinio te se istovremeno zanemaruje neugodno ponašanje korisnika doma kojem je bezrazložno odlučio vjerovati. Isto tako, tužitelj se obratio tuženiku kao svojem poslodavcu radi zaštite svojeg dostojanstva koje je ugroženo napadima i vrijeđanjima korisnika doma. Navedeno je poslodavac odlučio zanemariti te odlučio ne zaštititi dostojanstvo svojeg zaposlenika iako je čl. 7. st. 5. ZOR-a propisano je da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla. Obraćanje radnika poslodavcu radi zaštite svojih prava trebalo bi pomoći radniku, a ne ga staviti u nepovoljniji položaj. S obzirom da je ovdje tuženik zanemario obraćanje tužitelja radi zaštite dostojanstva, isti je bio primoran obratiti se javnim vlastima i upozoriti ih na propuste poslodavca te na taj način pokušati zaštiti svoja prava i dostojanstvo. Navedeno je tuženik odlučio iskoristiti kao otkazni razlog, iako je suprotno čl. 117. st. 2. ZR-a prema kojem obraćanje radnika nadležnim tijelima državne vlasti ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Konačno, tužitelj smatra da tuženik nije dokazao da je imao opravdani razlog za otkaz jer se u obrazloženju Odluke o otkazu poziva na sporni događaj za koji nema dokaza niti svjedoka da se uopće dogodio, a isto tako ni da je došlo do povreda iz radnog odnosa od strane tužitelja, a potom kao otkazni razlog navodi gubitak povjerenja koji ne predstavlja zakonski otkazni razlog za redovno otkazivanje uzrokovano ponašanjem radnika. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud utvrdi da je Odluka o otkazu nezakonita, da naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad kod tuženika, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Dana 11. travnja 2012. tuženik i tužitelj zaključili su Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kao i Aneks istog Ugovora od 12. lipnja 2019. Tijekom trajanja radnog odnosa kod tuženika, tužitelj je u više navrata grubo kršio obveze iz radnog odnosa, na što je bio svaki put upozoren i pisano opomenut od strane tuženika. Dana 18. lipnja 2015. tuženik je pisano upozorio tužitelja na propuštanje u postupanju po upozorenjima nadležnih voditelja odjela Doma za starije osobe Ksaver u slučaju stavljanja u funkciju ulazne rampe, parkiranja svog osobnog automobila ispred domske garaže, te odsustva s radnog mjesta „recepcionara“ zbog pušenja i pijenja kave. Dana 25. siječnja 2016. tuženik je ponovo pisano upozorio tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa s obzirom da je izvan radnog vremena obavljao poslove instaliranja televizora štićenicima tuženika, ostavljajući pritom i ostatke ambalaže, odnosno smeće na neprimjerenom mjestu. Nadalje, tuženik je temeljem prijave voditelja odjela održavanja JC od 4. listopada 2016., izvještaja PC od istog dana i pregleda video nadzora postavljenog kod tuženika ustanovio kršenje radnog odnosa od strane tužitelja na način da je tužitelj više puta bio bezrazložno odsutan s radnog mjesta na recepciji, slijedom čega mu je 4. studenoga 2016. uručeno pisano upozorenje o kršenju radnog odnosa neurednim izvršavanjem svoje radne obveze ustrajnim radnjama koje predstavljaju skrivljeno ponašanje. Tužitelj je, unatoč prethodnim upozorenjima, nastavio kršiti obveze iz radnog odnosa, slijedom čega je još jednom pisano opomenut dana 4. srpnja 2018. jer je propustio postupiti sukladno nalogu nadređenih, te zato što je vrijeđao osobu s invaliditetom i prema istoj se neprihvatljivo, grubo i neprofesionalno ophodio. Dana 24. ožujka 2023. tužitelj je još jednom grubo prekršio svoje obveze iz radnog odnosa tako što se osobito drsko ponašao prema štićenicima tuženika, kao i zbog pušenja na radnom mjestu, slijedom čega je isti dan pisano opomenut. Dana 17. lipnja 2023. tužitelj je počinio još jednu grubu povredu radnog odnosa koja je dovela do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja i potrebe donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem radnika. Spornog događaja dana 17. lipnja 2023. oko 18,00 sati tužitelj se sukobio sa štićenikom tuženika gospodinom NC u odnosu na kojeg je već prethodno u više navrata pokazivao svoj animozitet različitim prozivkama i postupcima poput demonstrativnog bacanja ključeva od sobe na pult porte i verbalnim provociranjem istog. Gospodin NC je tijekom spornog događaja prolazio dvorištem tuženika i uočio osobni automobil tužitelja parkiran u dvorištu, te ga je upitao je li namjerno parkirao auto u dvorište, nakon čega je tužitelj grubo odgovorio riječima: „Da, ja sam namjerno, ali ja smijem i ko ti jebe mamicu“, uputivši mu istovremeno psovke i time grubo povrijedio pravo osobnosti gospodina NC. U svom mailu od dana 19. lipnja 2023. upućenom djelatnicima Grada Zagreba, o čemu je ravnateljstvo tuženika obaviješteno istoga dana, tužitelj se obratio neprimjerenim riječima nazivajući gospodina NC promiskuitetnom osobom, pokazujući namjeru da incident podigne na još višu razinu potičući daljnji sukob. Dana **.**.2023. NC se obratio izjavom tuženiku, prilikom čega je iznio svoje viđenje spornog događaja i cjelokupne situacije. Upravno vijeće tuženika očitovalo se o ovom događaju pisanim putem dana 23. lipnja 2023., te su se tim povodom gospođa ĐC i gospodin RC, članovi navedenog Upravnog vijeća tuženika, izjasnili da su već upoznati na pritužbe prema tužitelju, dok u odnosu na gospodina NC nikad prethodno nisu čuli ikakve pritužbe. Svoje očitovanje o spornom događaju sačinila je dana 26. lipnja 2023. i gospođa DC, zamjenica ravnateljice tužitelja, u kojem je iznijela opis spornog događaja i poduzete radnje. Tužitelj je zatim dostavio tuženiku svoje pisano očitovanje u prilogu e-maila od dana 25. lipnja 2023. u kojem je iznio svoju obranu okrivivši za sporni incident gospodina NC koji ga je navodno provocirao i psovkama verbalno napao. Tuženik je slijedom utvrđenih činjenica i dokaza utvrdio da je tužitelj počinio opetovano kršenje obveze iz radnog odnosa zbog kojeg je došlo do gubitka povjerenja u tužitelja kao radnika, te zbog kojeg nastavak radnog odnosa kod tuženika nije moguć. Uzimajući u obzir da je tužitelj višestruko i uzastopno kršio svoje obveze iz radnog odnosa, zaključno sa zadnjim incidentom od dana 17. lipnja 2023., kao i da je neposredno nakon spornog događaja u svom e-mailu upućenom na adrese djelatnika Grada Zagreba grubo vrijeđao gospodina NC vršeći time potencijalno kazneno djelo, čime je praktički nastavio održavanje animoziteta i sukoba prema gospodinu NC, te da je postojala velika vjerojatnost da bi se takav sukob u budućnosti nastavio i potencijalno doveo do težih i nesagledivih posljedica, tuženik je pristupio donošenju predmetne Odluke o otkazu. Tuženik se dana 26. lipnja 2023. u svrhu uručenja redovnog otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika dopisom obratio Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske sukladno čl. 188. st. 1. Zakona o radu, s obzirom da je tužitelj u tom trenutku bio sindikalni povjerenik istog sindikata. Tužitelj je također temeljem čl. 151. st. 1. Zakona o radu, a prije namjeravanog otkaza ugovora o radu, dana 26. lipnja 2023. dopisom zatražio očitovanje Radničkog vijeća tuženika koje se u roku od 8 dana nije izjasnilo o davanju ili uskrati suglasnosti, što se smatra da je isto suglasno s odlukom tuženika sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o radu. Uzimajući u obzir da je tuženik dana 30. lipnja 2023. od Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske zaprimio pisano očitovanje o uskrati suglasnosti za otkaz ugovora o radu tužitelju, tuženik je podnio tužbu sudu radi donošenja sudske odluke koja bi nadomjestila potrebnu suglasnost sindikata, te je nakon provedenog sudskog postupka donesena pravomoćna odluka kojom je nadomještena suglasnost sindikata za otkaz ugovora o radu ovdje tužitelju. Nakon ishođene odluke suda o nadomještaju suglasnosti sindikata za otkaz ugovora o radu, odnosno nakon donošenja pravomoćne drugostupanjske odluke Županijskog suda u Zagrebu od 5. studenoga 2024. poslovni broj: Gž R-727/2024-2, tuženik je dana 30. prosinca 2024. donio Odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem radnika protiv koje je tužitelj najprije podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika od 9. siječnja 2025., te u konačnici tužbu od 4. veljače 2025. Smatra da tužitelj pogrešno upire na činjenicu da gubitak povjerenja u radnika na koji se tuženik poziva u obrazloženju svoje Odluke o otkazu ne predstavlja otkazni razlog za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, te da gubitak povjerenja u radnika isključivo predstavlja razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu. Tuženik je u svojoj Odluci o otkazu podrobno naveo brojna kršenja obveza iz radnog odnosa počinjena od strane ovdje tužitelja, a koja predstavljaju temelj za donošenje Odluke o otkazu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem radnika. Gubitak povjerenja u tužitelja kao radnika zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć predstavlja isključivo subjektivan osjećaj tuženika kao poslodavca uslijed okolnosti koje su nastale kršenjem obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja. Uostalom, nedvojbeni je stav sudske prakse da okolnost da je poslodavac radniku dao redoviti otkaz koji je za njega povoljniji, a ne izvanredni otkaz, ne utječe na zakonitost odluke o redovitom otkazu ugovora o radu. U tom smislu zauzeto je i shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 18. travnja 2019. Osim toga, tuženik ističe da poslodavac ima pravo izbora između redovitog otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika i izvanrednog otkaza ugovora o radu u situaciji kada su istovremeno ispunjene i pretpostavke za donošenje redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika i pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu. Prema tome, redoviti otkaz nije nedopušten zbog toga što razlog za otkaz ujedno predstavlja i dopuštenu osnovu za izvanredni otkaz. Tuženik također ističe kako je neosnovano i krajnje nelogično tužiteljevo poricanje spornog događaja od dana 17. lipnja 2023. imajući u vidu kako personalne tako i materijalne dokaze koje tuženik prilaže. Osim toga, sam tužitelj u svom mailu od dana 19. lipnja 2023. upućenom djelatnicima Grada Zagreba detaljno opisuje svoju verziju sukoba s gospodinom NC, dok u predmetnoj tužbi navodi kako tuženik nema nikakvih dokaza niti svjedoka da se sporni događaj odvio, što je u potpunosti kontradiktorno. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te proveo dokaz saslušanjem svjedoka NC te tužitelja i zz tuženika ČC.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, - dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Čl. 119. st. 1. ZR-a propisana je dužnost poslodavca da radnika prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. St. 2. istoga članka propisana je dužnost poslodavca da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika omogući radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Čl. 135. st. 3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

6. Iz Odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 30.12.2024. proizlazi da je tuženik otkazao tužitelju na radnom mjestu „portir“ zbog učestalog kršenja obveza iz radnog odnosa. Iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je tužitelj u više navrata kršio obveze iz radnog odnosa na što je bio upozoren od strane tuženika. Tako je 18.06.2015. tuženik pisano upozorio tužitelja na propuštanje u postupanju po upozorenjima nadležnih voditelja odjela tuženika u slučaju stavljanja u funkciju ulazne rampe, parkiranja svog osobnog vozila ispred garaže tuženika te odsustva s radnog mjesta recepcionara zbog pušenja i pijenja kave, 25.01.2016. s obzirom da je izvan radnog vremena obavljao poslove instaliranja televizora korisnicima tuženika ostavljajući pritom ostatke ambalaže na neprimjerenom mjestu, da je temeljem prijave voditelja održavanja 04.10.2016., izvještaja ĆC i pregleda video nadzora ustanovljeno da je više puta bezrazložno bio odsutan s radnog mjesta na recepciji, 04.07.2018. jer je vrijeđao osobu s invaliditetom i prema istoj se neprihvatljivo, grubo i neprofesionalno ophodio te 24.03.2023. jer se drsko ponašao prema korisnicima kao i zbog pušenja na radnom mjestu. U obrazloženju Odluke o otkazu se navodi da je 17.06.2023. tužitelj počinio još jednu grubu povredu radnog odnosa koja je dovela do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja i donošenja Odluke o otkazu, a odnosi se na događaj 17.06.2023. u 18,00 sati kada se tužitelj sukobio s korisnikom tuženika NC u odnosu na kojeg je prethodno u više navrata pokazivao animozitet različitim prozivkama i postupcima poput demonstrativnog bacanja ključeva od sobe na pult porte i verbalnim provociranjem. Navodi se da je tog dana NC prolazio dvorištem i uočio vozilo tužitelja parkirano u dvorištu te ga upitao je li namjerno parkirao vozilo u dvorište, nakon čega mu je tužitelj grubo odgovorio: "Da, ja sam namjerno, ali ja smijem i tko ti jebe mamicu" uputivši mu istovremeno psovke i time grubo povrijedio pravo osobnosti NC. U Odluci o otkazu se također navodi da je tužitelj u e-mailu od 19.06.2023. upućenom djelatnicima Grada Zagreba, tužitelj koristio neprimjerene riječi nazivajući NC promiskuitetnom osobom. Navodi se i da je **.**.2021.. NC uputio Dopis tuženiku i iznio svoje viđenje događaja te da se Upravno vijeće istoga dana očitovalo na način da su ĐC i RC, članovi Upravnog vijeća, naveli da su upoznati s pritužbama tužitelju, a da u odnosu na NC nikad nisu čuli ikakve pritužbe. Tužitelj je nakon toga 25.06.2023. dostavio tuženiku pisano Očitovanje putem e-maila u kojem je iznio svoju obranu okrivivši NC za sporni incident koji ga je navodno provocirao i psovkama verbalno napao. U obrazloženju Odluke o otkazu se zaključuje da je tuženik slijedom utvrđenih činjenica nedvojbeno utvrdio da je tužitelj počinio opetovano kršenje obveza iz radnoga odnosa uslijed kojega je došlo do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja te da brojni prethodni incidenti i ponašanje tužitelja upućuju na to da je sporni događaj nastupio na način kako je to NC naveo u svom Dopisu od 23.06.2023., kao i da uzimajući u obzir da tužitelj neposredno nakon spornog događaja u e-mailu Gradu Zagrebu grubo vrijeđa NC vršeći time potencijalno kazneno djelo, tuženik zaključuje da na taj način nastavlja održavanje animoziteta prema NC te da postoji velika vjerojatnost da će se takav sukob u budućnosti nastaviti i dovesti do težih i nesagledivih posljedica zbog čega se tuženik odlučio na donošenje Odluke o otkazu.

7. Uvidom u pisanu Izjavu od 23.06.2023. u kojoj je naznačeno da ju je potpisao NC sud je utvrdio da je u istoj navedeno da je NC prolazio dvorištem i vidio osobni automobil tužitelja, da ga je upitao je li namjerno parkirao auto u dvorište, a da mu je tužitelj odgovorio: "Da, ja sam namjerno, ali ja smijem i tko ti jebe mamicu" te mu dva puta opsovao psovkom kojom optužuje njega te da on nije izrekao niti jednu psovku niti ičim uvrijedio tužitelja. U odnosu na Dopis tužitelja upućen djelatnicima Grada Zagreba navodi da je isti laž.

8. Iz iskaza svjedoka NC proizlazi da je korisnik tuženika već četiri i pol godine, da tužitelja poznaje jer je radio na porti kod tuženika, da je teško bolestan i ne smije se uzrujavati, a doktor mu je preporučio da ne dolazi na ročište jer da je to preveliki stres, ali da je došao samo iz poštovanja prema ravnateljici i prema ostalim zaposlenicima tuženika. Svjedok je također izjavio da nije pisao nikakvu pisanu izjavu o incidentu sa tužiteljem, da s tužiteljem uopće nije kontaktirao, a on sam se ponašao sukladno kućnom redu koji je ustanovila ravnateljica, a kada mu se predočuje izjava od 23.06.2023. navodi da ne zna je li sastavio tu izjavu, da je potpis na izjavi njegov te da je u potpunosti zaboravio taj događaj.

9. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka NC jer je iskazivao jasno. S obzirom da je svjedok u svom iskazu naveo da nije pisao ikakvu pisanu izjavu o incidentu s tužiteljem, da s istim nije kontaktirao te da ne zna je li sastavio izjavu i da je zaboravio cijeli događaj, to ovaj sud ne može uzeti kao istinit sadržaj pisane izjave od 23.06.2023. i tijek događaja 17.6.2023. kako je navedeno u Odluci o otkazu. Slijedom navedenog, sud smatra da tuženik nije dokazao da bi se tužitelj 17.06.2023. sukobio s korisnikom NC i povrijedio njegovo pravo osobnosti u spornom događaju od 17.6.2023. pa onda tuženik nije ni objektivno mogao izgubiti povjerenje u tužitelja.

10. Uvidom u pisanu Izjavu ĐC od 23.06.2023. sud je utvrdio da je ista predstavnica korisnika u Upravnom vijeću, da je s događajem od 17.06.2023. upoznata od strane ravnateljice te da nikada nije čula da se netko od korisnika ili zaposlenika pritužuje na NC, dok su RC i ona često čuli da se korisnici žale na tužitelja, ali da to sve ostaje na razini usmene predaje.

11. Uvidom upisanu Izjavu RC od 23.06.2023. sud je utvrdio da se u istoj navodi da je s događajem od 17.06.2023. upoznat od strane ravnateljice, da nije bilo pritužbi na NC, dok je tužitelj u nekoliko navrata vodio sudske sporove, obraćao se pritužbama Upravnom cvijeću za vrijeme mandata višeg ravnatelja te imao verbalne sukobe sa zaposlenicima, ali da sve ostaje na razini usmene predaje.

12. Uvidom u Očitovanje DC od 26.06.2023. sud je utvrdio da se u istom navodi da je 19.06.2023. kada je stigla na posao na službenom mobitelu vidjela da je 17.06. zabilježen propušten poziv sa recepcije tužitelja, da je istog dana zaprimljen poziv od strane ravnateljice od koje je saznala da je 17.06.2023. tužitelj imao sukob s korisnikom NC, da je 19.06. s NC o tome obavila razgovor, ali da je NC naveo da nije ništa opsovao tužitelju te da se dobro slaže sa svim ostalim djelatnicima recepcije, osim s tužiteljem. Navedeno je i da je 20.06.2023. obavljen telefonski razgovor s tužiteljem kojem je rečeno da je ravnateljica upoznata s događajem i da će poduzeti potrebne korake.

13. Iz gore citiranih izjava ĐC, RC i OC proizlazi da nemaju neposrednih saznanja o događaju 17.06.2023., već samo da je prije spornog događaja bilo pritužbi na tužitelja, a da nije bilo pritužbi na korisnika NC.

14. Dovodeći sadržaj gore navedenih pisanih Izjava u vezu sa sadržajem Odluke o otkazu u kojem je navedeno da brojni prethodni incidenti i ponašanje tužitelja upućuju na to da je sporni događaj nastupio na način kako je to NC naveo u svom Dopisu od 23.06.2023., sud ističe da eventualni prethodni incidenti i ponašanje tužitelja i korisnika NC ne mogu upućivati niti upućuju na zaključak da bi tužitelj u konkretnom događaju 17.06.2023. opsovao korisnika NC jer da je to radio i prije. Naime, prethodni incidenti i ponašanje ikoga, pa tako ni tužitelja ni NC, ne mogu biti dokaz takvog eventualnog budućeg ponašanja pa tako i projiciranja i na sporni događaj od 17.6.2023.

15. Prema tome, iz gore provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da tuženik nije dokazao da bi tužitelj korisniku NC uputio psovke i grubo povrijedio pravo osobnosti u spornom događaju od 17.06.2023. Upravo suprotno proizlazi iz iskaza tužitelja, zz tuženika i dokumentacije u spisu (knjiga primopredaje u kojoj je tužitelj zabilježio incident, tužiteljevo kontaktiranje ravnateljice, a nakon toga i nadležnih osoba Grada Zagreba kao osnivača od kojih traži zaštitu), kako to sud utvrđuje niže.

16. Tako iz iskaza zz tuženika ČC proizlazi da radi kao ravnateljica tuženika od studenog 2017., da u vezi spornog događaj može reći da ju je istog dana navečer nazvao upravo tužitelj, da bio je vrlo usplahiren i rekao joj da ga je korisnik NC izvrijeđao, a kako ona nije bila na radnom mjestu u to vrijeme pitala je treba li dolaziti, a on je odgovorio da je NC sada u svojoj sobi, na što je upitala: „Možemo li o tome sutra razgovarati?", a tužitelj je rekao da mogu, da joj je u narednim danima tužitelj iznio svoj tijek događaja, te zatim i povjereniku za zaštitu dostojanstva i njegovom zamjeniku. ZZ tuženika je također iskazala da su osim tužitelja poslušali i korisnika NC, da su nakon toga Upravno vijeće i ostala tijela tuženika zaključili da je došlo do povrede prava korisnika od strane tužitelja jer su postojala već prethodna upozorenja tužitelju na njegove obveze pa su zaključili da bi mu trebalo otkazati ugovor, da je bilo očito da ne postoji više povjerenje koje poslodavac daje zaposleniku. ZZ tuženika je iskazala da su razlog bila opetovana upozorenja na nefunkcionalnost na radnom mjestu, da je svrha upozorenja promjena ponašanja tužitelja, da su tužitelju ponudili sporazumni raskid jer su smatrali da to tako više ne ide, da je na prvu tužitelj prihvatio tražeći dva mjeseca dok se ne snađe, ali nakon toga je promijenio mišljenje, da su upozorenja koja su dana tužitelju dana upravo zbog povreda koje je on napravio, te da nisu izmišljena. ZZ tuženika je također iskazala da nije bilo svjedoka događaja od 17.06.2023., ali da ona nije nikome poklonila vjeru, da je onako kako je to navedeno u otkazu utvrđeno temeljem tijela koja su provela proceduru, da nije bilo primjedbi na ponašanje korisnika Najmana od strane drugih korisnika, da je upoznata s izjavom korisnika AC koja prileži spisu, da su po izjavi korisnika AC razgovarali s korisnikom NC, da nema mišljenje o tome da bi AC neistinito ili istinito navodio događaje u izjavi, da je tužitelj upozoren da ne pomaže korisnicima prilikom instalacije TV-a jer imaju tri kućna majstora, da ne zna zašto bi korisnici zvali tužitelja, a ne kućnog majstora, da radni odnos više nije moguć jer je narušeno povjerenje i takav odnos više ne može doprinijeti nekom osjećaju zadovoljstva na radnom mjestu. Na upit u kojem trenutku je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja i jesu li razlog gubitka povjerenja upozorenja ili sporni događaj iz lipnja 2023. zz tuženika je iskazala da su propusti o radu koji su se događali kontinuirano, i prije njenog mandata i u njenom mandatu, doprinijeli da se izgubilo povjerenje u zaposlenika, a na upit je li izgubila povjerenje prije lipnja 2023. navodi da je povjerenje bilo narušeno, ali su mu dali priliku. Konačno, zz tuženika je navela da je otkaz dan zbog svih događaja iz upozorenja i nakon upozorenja te da nema nikakav animozitet prema tužitelju.

17. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kod tuženika radio kao recepcionar te su njegovi radni zadaci bili rad sa strankama i kontroliranje ulaska/izlaska korisnika tuženika, da mu je neposredno nadređena bila je voditeljica tehničke službe, da u vezi spornog događaja od 17.06.2023. može reći da je tada došao u noćnu smjenu 10-ak minuta prije početka i parkirao auto pred zgradom tuženika, da se u stvari ne radi o parkingu, već o požarnom putu gdje obično parkiraju auto kada dođu na posao, da je zatim primio smjenu od svoje kolegice, nakon čega je došao korisnik NC koji mu je rekao: "Zapiši u knjigu primopredaje da si se tu stao, pizda ti materina!" te mu to ponovio još jedanput istim tim riječima, da je bio šokiran i pogođen takvim riječima i ponašanjem, da je taj događaj evidentirao u knjigu primopredaje, a zatim nazvao i ravnateljicu te od nje zatražio zaštitu svojeg digniteta od postupanja korisnika jer da je taj korisnik i prije imao verbalne napade na njega pa mu je u prijašnjima ispadima uzvikivao: "Peder!", da si „fućka svojoj mami" i slične riječi da je ravnateljica na njegov zahtjev reagirala na način da je rekla da ga je tužitelj sigurno isprovocirao, što je negirao, da se nakon toga nije ništa dogodilo pa je napisao opširan e-mail gradonačelniku i pročelnici socijalne službe s obzirom je tuženik po njihovom ingerencijom, da se ponovo ništa nije dogodilo, već ga je samo ravnateljica nakon nekog vremena pozvala u ured gdje mu je ponudila sporazumni raskid radnog odnosa, koji je odbio, a kako je predstavnik sindikata, tuženik je zatim tražio suglasnost za njegovo otkazivanje koja mu je uskraćena, pa je suglasnost dobio u sudskom postupku. Tužitelj je istaknuo da korisniku NC nikada nije uputio ikakve ružne riječi niti ga prozivao ili se prema njemu ružno ponašao, da nikada nije verbalno provocirao korisnika NC niti je ikada demonstrativno bacao ključeve od sobe na pult porte, da nikada nije NC rekao ono što mu se stavlja na teret: "Da, ja sam namjerno, ali ja smijem i ko ti jebe mamicu!", da to nije njegov vokabular te mu nije upućivao psovke. Priznaje da je u e-mailu Gradu Zagrebu zaista NC nazvao promiskuitetnom osobom, a to je učinio zbog njegovog ponašanja. Tužitelj je u svom iskazu naveo i da je osim prethodno navedenih poslova, kod tuženika bio i svojevrstan helpdesk, odnosno pomogao je korisnicima oko sitnih popravaka i problema kao što je mobitel, televizor ili laptop kada bi imali problema s korištenjem istih, a to nije ulazilo u njegov opis poslova po ugovoru o radu, već je to radio dobrovoljno, da po njegovom saznanju nije bilo primjedbi drugih korisnika na njegov rad ili ponašanje, da ima saznanja da su neki drugi korisnici imali pritužbe na korisnika NC pa mu se tako potužila ĐC da ju je NC verbalno izvrijeđao. Objašnjava da je ona bila predstavnik korisnika kod tuženika, a tužitelj je čuo deranje i viku od strane korisnika V jednom prilikom kada su stajali pored caffe aparata. Također navodi da mu se požalila i korisnica J da ju je nazvao "odvratnom babetinom" i sl. izrazima, te da je i korisnik AC koji je, nažalost, preminuo doživio verbalni ispad korisnika V. Objašnjava da se radilo o situaciji kada se V parkirao ispred zgrade tuženika, što je prema odluci ravnateljice bilo zabranjeno pa ga je nazvao telefonom da se mora preparkirati na što mu je V poklopio slušalicu, da ga je ponovno nazvao nakon nekoliko minuta sa istim zahtjevom, na što je on odgovorio da ne čuje dobro pa je zamolio AC koji je išao do V da mu kaže da mora preparkirati auto sukladno odluci ravnateljice, da se AC vratio nakon 10 minuta, cijeli se tresao i bio vidno uznemiren, da je rekao da je V imao verbalni ispad, da mu je rekao da šta njega briga za parkiranje, poslao ga je u rodno mjesto, da je nakon večere V maknuo auto, ali kada je prolazio pred njega da je dobacivao svakakve riječi i uvrede: što si ja umišljam, da će on maknuti auto kada on hoće i sl. i pritom vičući, odnosno derao se. Tužitelj navodi da nema saznanja je li ravnateljica zaštitila korisnike tuženika koje je V vrijeđao, niti zna jesu li oni to rekli ravnateljici. U odnosu na upozorenja od 18.06.2015. navodi da ulazna rampa nekada nije radila, nekada je radila, a došlo je i do promjene te rampe kasnije, da svoj auto nije parkirao ispred domske garaže, a ukoliko bi to učinio, to je bio zaista izuzetak jer nigdje drugdje nije bilo mjesta te je bio uobičajeno, odnosno i drugi su se tako parkirali, da u slučaju pušenja i pijenja kave da bilo je uobičajeno da svatko od zaposlenika izađe van i popuši cigaretu i popije kavu, te da zbog takvog postupanja nisu trpile njegove obveze niti njegovi radni zadaci. U odnosu na upozorenje od 25.01.2016. navodi da je smeće bilo od korisnika Doma, a ne njegovo niti je on odgovoran za to smeće, niti ga je dužan zbrinuti ili ukloniti, a to se odnosi na ambalažu TV-a korisnika. U odnosu na upozorenje 04.10.2016. u kojem se navodi da je bio bezrazložno odsutan s radnog mjesta na recepciji navodi da je bio odsutan jer je otišao do toaleta. U odnosu na upozorenje od 04.07.2019. navodi da nije propustio postupiti sukladno nalogu niti je vrijeđao osobu s invaliditetom kao što se prema istoj nije neprihvatljivo, grubo i neprofesionalno ponašao, da se radilo o gospođi koja nije invalid, već je imala longetu ili gips na nozi koja je vozilom došla u posjet nekome od korisnika te se parkirala direktno ispred Doma, na što ju je upozorio da to nije dozvoljeno sukladno odluci ravnateljice i da se može parkirati iza Doma, ali da se ona parkirala 50 metara dalje, također na nedozvoljeno mjesto te ju je ponovno upozorio, nakon čega je otišla i parkirala se iza Doma, da tek kada ju je vidio da na štaki prilazi Domu da je shvatio da ima longetu i rekao joj da mu je mogla reći da joj je otežano hodanje te da bi joj onda dozvolio da se parkira na mjesto na koje se prvo stala, da je nastavila posjet, a on ne zna je li se pritužila ili ne te da događaju nije nitko neposredno nazočio. Ističe da se nije drsko ponašao prema korisnicima tuženika kako mu se stavlja na teret u upozorenju od 24.03.2023., da mu tuženik nije omogućio obranu prilikom izricanja prethodno navedenih opomena, kao i da nitko nije nazočio događaju s V jer se dogodilo u vremenu u kojem obično nema nikoga na tom mjestu, da nije imao nikakvih konfliktnih situacija s ostalim korisnicima tuženika, da ga nitko kod tuženika nakon ovog spornog događaja nije pozvao na razgovor da se situacija s korisnikom V razjasni, da ne zna zašto je ravnateljica poklonila vjeru V u odnosu na ovaj događaj, da smatra da je njegovo obraćanje Gradu Zagrebu doprinijelo odluci ravnateljice otkazu jer se ona osjećala uvrijeđenom što se obratio Gradu Zagrebu, a on je smatrao da ih treba obavijestiti o ovom događaju i da se treba nešto poduzeti da se zaštiti ne samo njegov dignitet, već i ostali korisnika i zaposlenika.

18. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja jer je iskazivao jasno, uvjerljivo i životno te u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu (očitovanje od 25.06.2023. i dopis Gradu Zagrebu, kao i izjava AC). Iz dokumentacije koju je tužitelj sastavio o spornom događaju i iskaza tužitelja postoji kontinuitet i dosljednost te sud smatra isti jasnim i uvjerljivim. Njegove navode je potvrdila i sama zz tuženika u svom iskazu kada je navela da ju je uzrujan kontaktirao neposredno nakon spornog događaja, a kasnije i da se u vezi toga obratio i nadležnima u Gradu Zagrebu. Takav tijek događaja upravo potvrđuje navod tužitelja da ga je V izvrijeđao, a logično je kada tuženik i zz tuženika nisu poduzeli po tom pitanju ikakve radnje da se obratio Gradu Zagrebu kao osnivaču.

19. U odnosu na navod tužitelja da je zaista korisnika V nazvao promiskuitetnom osobom u Dopisu Gradu Zagreb, sud je izvršio uvidu u isti Dopis te je utvrdio da je tužitelj u istom iznio tijek spornog događaja i zatražio postupanje nadležnih osoba te upotrijebio navedeni izraz. Sam tužitelj navodi da ga je upotrijebio radi Najmanovog ponašanja. Sud smatra da se radi o neprimjerenom izrazu, ali još uvijek nedovoljnom da bi se moglo govoriti o povredi prava osobnosti korisnika V. Osim toga, niti sam svjedok u svom iskazu tvrdi da mu je tužitelj povrijedio pravo osobnosti pa ovaj sud smatra da tuženik nije imao opravdani razlog za otkaz tužitelju.

20. U odnosu na iskaz ravnateljice sud joj je poklonio vjeru u dijelovima u kojima je u suglasnosti sa iskazom tužitelja. Međutim, iz njenog iskaza proizlazi da su zaključili da tužitelju treba otkazati zato što je došlo do povrede prava korisnika od strane tužitelja jer su postojala već prethodna upozorenja, da ne postoji više povjerenje koje poslodavac daje zaposleniku, da su razlog opetovana upozorenja na nefunkcionalnost na radnom mjestu te da u pogledu spornog događaja nikome nije poklonila vjeru, već da su utvrđenja iz Odluke o otkazu utvrđena od strane tijela koja su provela proceduru. Prema tome, niti iz njenog iskaza proizlazi da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz tužitelju, a prethodna upozorenja ne mogu biti opravdan razlog za otkaz.

21. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da tuženik nije dokazao da bi imao opravdani razlog za otkaz tužitelju skrivljenim ponašanjem tužitelja pa je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti.

22. Kako je Odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom, to je valjalo tužitelja vratiti na rad kod tuženika temeljem čl. 124. st. 1. ZR-a.

23. S obzirom da je u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, to sud nije provodio daljnje dokaze kao nepotrebne i neodlučne. Naime, sud smatra nepotrebnim i neodlučnim provoditi saslušavanja svjedoka koji nemaju neposredna saznanja o spornom događaju, kao i na okolnosti koje nisu odlučne.

24. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

25. Tužitelju je priznat trošak sastava Zahtjeva za zaštitu prava – 100,00 EUR (Tbr. 30.) i sukladno Tbr. 7/2 i Tbr. 52/4 trošak postupka u vidu jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 EUR (tužba, sastav podneska od 16.5.2025., pristup na ročište 19.5.2025. i sastav podneska od 13.6.2025.), što uz 25% PDV-a (125,00 EUR) iznosi 625,00 EUR.

26. Tužitelju je sukladno Tbr. 7/2 za svaku daljnju radnju (podnesak od 2.10.2025., pristup na ročišta 30.10.2025., 5.3.2026. i 12.5.2026.) priznat trošak u iznosu od po 100,00 EUR, što uz 25% PDV-a (100,00 EUR) iznosi 500,00 EUR.

27. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 1.125,00 EUR.

28. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 16.5.2025. (drugi podnesak) jer istim dostavlja priloge koje je omaškom propustio dostaviti uz prethodni podnesak od 16.5.2025. (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

29. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen je jer je u cijelosti izgubio spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. srpnja 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika