Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

22000 Šibenik

Poslovni broj P-2299/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sutkinji Emini Pekas, u pravnoj stvari tužiteljice OĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica dr. sc. Nada Mikulandra, odvjetnica u Šibeniku, Stjepana Radića 14 A, protiv tuženice JĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Zagrebu, Petrova 120/I, radi povrede zemljišnoknjižnog prava, nakon glavne rasprave zaključene 16. lipnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženice, 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Tisnom da na nekretninama katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] provede upis brisanja uknjižbe prava vlasništva na ime tužene JĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji je proveden pod brojem Z-9965/2020 od 20. kolovoza 2020. te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na ime „ MĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]“, odnosno na ime univerzalnog pravnog slijednika, tužiteljice OĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi trošak ovoga postupka isplatom 1.340,25 eura (tisuću tristo četrdeset eura i dvadeset pet centi) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 22. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova ovog postupka isplatom 2.500,00 eura (dvije tisuće i petsto eura) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 15. studenog 2022. podnijela brisovnu tužbu radi povrede zemljišnoknjižnog prava. U tužbi navodi da je tuženica s njezinim ocem, sada pokojnim LĆ **.**.2020. sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ovjerenim pred Općinskim sudom u Šibeniku pod poslovnim brojem R2 219/2020 (dalje: Ugovor) te da je proveden u zemljišnoj knjizi rješenjem poslovni broj Z- 9965/2020 od 20. kolovoza 2020. uknjižbom prava vlasništva na nekretninama označenim kao k. č. [katastarska čestica] ZGR i k. č. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] na ime tuženice. Tvrdi da Ugovor nije sadržavao valjanu klauzulu intabulandi jer se u članku 3. navodi da je "davateljica uzdržavanja", ovdje tuženica ovlaštena da izvrši upis brisanja prava vlasništva s imena "davateljice uzdržavanja", ovdje tuženice. S obzirom na to da je univerzalna pravna slijednica pokojnog LĆ, da je Ugovor proveden protivno članku 59. stavku 1. b) Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/2019., dalje: ZZK), predlaže da sud na temelju članka 150. stavka 1. ZZK-a prihvati tužbeni zahtjev kojim će se naložiti Zemljišnoknjižnom odjelu u Tisnom da na nekretninama označenim kao k. č. [katastarska čestica] ZGR i k. č. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] provede upis brisanja uknjižbe prava vlasništva s imena tuženice te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na ime njezinog sada pokojnog oca LĆ, odnosno na njezino ime.

2. Tuženica osporava tužbeni zahtjev. Prije svega ističe da tužiteljica nema pravni interes za vođenje ove parnice budući da je rješenje o uknjižbi bilo dostavljeno predniku tužiteljice LĆ koji je bio upoznat s Ugovorom i imao mogućnost podnošenja prigovora, a što nije učinio. Poziva se na članak 59. ZZK -a, navodeći da iz Ugovora jasno proizlazi da primatelj uzdržavanja i prednik tužiteljice LĆ prenosi nekretnine u vlasništvo davateljici uzdržavanja, ovdje tuženici i da je tuženica ovlaštena ishoditi uknjižbu na svoje ime, čime su ispunjene sve zakonske pretpostavke za uknjižbu prava vlasništva na temelju Ugovora. Tvrdi da je pravo vlasništva stekla na temelju valjanog pravnog posla s tadašnjim zemljišnoknjižnim vlasnikom LĆ, da su bile ispunjene opće i posebne pretpostavke za uknjižbu te da je uknjižba vrsta upisa kojim se prava stječu bez posebnog naknadnog opravdanja pa da je brisanje starog prava u takvom slučaju irelevantno.

3. U dokaznom postupku su pročitani povijesni zemljišnoknjižni izvadak za k. č. [katastarska čestica] ZGR i k. č. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina], pravomoćno rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Mire Grbac poslovni broj O-1373/21 UPP/OS-205/21-6 od 17. studenog 2021. iza LĆ i Ugovor te je izvršen uvid u ovosudni spis poslovni broj Z- 9965/20.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nije sporno da je pravni prednik i otac tužiteljice LĆ bio uknjižen kao vlasnik nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] ZGR i k. č. [katastarska čestica] ZGR te da je rješenjem posebnog zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda u [adresa] poslovni broj Z -9965/2020 od 20. kolovoza 2020. na tim nekretninama na temelju Ugovora provedena uknjižba prava vlasništva s imena LĆ na ime tuženice.

6. U ovoj pravnoj stvari sporno je prije svega je li tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje tužbe kojom predlaže brisanje uknjižbe prava vlasništva s imena tuženice te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja upisom prava vlasništva na ime njezinog pravnog prednika, sada pokojnog LĆ odnosno na njezino ime. Sporno je i to sadrži li Ugovor valjanu klauzulu intabulandi - izričitu izjavu primatelja uzdržavanja, sada pokojnog LĆ kojom dopušta uknjižbu u korist davateljice uzdržavanja, ovdje tuženice te posljedično tome ispunjava li Ugovor uvjete propisane člankom 59. stavka 1. ZZK-a za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenim kao k. č. [katastarska čestica] ZGR i k. č. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] na ime tuženice, kao davateljice uzdržavanja.

7. Radi ocjene osnovanosti prigovora nedostatka aktivne legitimacije u dokaznom postupku je pročitano pravomoćno rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Mire Grbac poslovni broj O-1373/21 UPP/OS-205/21-6 od 17. studenog 2021. iz kojeg proizlazi da je primatelja uzdržavanja LĆ naslijedila kćerka, ovdje tužiteljica kao jedina zakonska nasljednica ostavitelja.

8. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na brisovnoj tužbi iz članka 150. ZZK-a, stvarnopravnoj tužbi koju je ovlašten podnijeti nositelj knjižnoga prava čije pravo je povrijeđeno nevaljalom uknjižbom. Osim osobe koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj povrijeđenog zemljišnoknjižnog prava, brisovnu tužbu su ovlašteni podnijeti i njezini nasljednici. Prema članku 122. i članku 129. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019., dalje: ZN) smrću osobe otvara se njezino nasljedstvo, a nasljednik u trenutku ostaviteljeve smrti stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe. S obzirom na to da pravo na podnošenje brisovne tužbe nije strogo osobno pravo, tužiteljica je kao univerzalna nasljednica primatelja uzdržavanja i zemljišnoknjižnog vlasnika nekretnina iz Ugovora LĆ, sukladno članku 122. i članku 129. ZN-a, njegovom smrću stekla sva prava koje je imao on kao nositelj zemljišnoknjižnog prava na nekretninama označenim kao k. č. [katastarska čestica] ZGR i k. č. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] pa tako i pravo na podnošenje brisovne tužbe protiv tuženice kao davateljice uzdržavanja.

9. Rok za podnošenje brisovne tužbe prema članku 150. stavku 2. ZZK-a i sukladno postojećoj praski Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 1092/08-3 od 20. travnja 2011.) nije jedinstven, a ovisi o tome da li je u tužbi kao pasivno legitimiran (tuženik) označen neposredni stjecatelj, nepošteni treći stjecatelj ili pošteni treći stjecatelj. Tužba protiv neposrednog stjecatelja (osobe protiv koje je neposredno provedena uknjižba za koju se tvrdi da je nevaljana) kao u ovoj pravnoj stvari ili poštenog trećeg stjecatelja se prema članku 150. stavku 2. ZZK-a može podnijeti sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i inače prestalo. Dakle, podnošenje brisovne tužbe protiv osobe koja je neposredno stekla pravo nevaljanom uknjižbom i poštenog trećeg stjecatelja nije vezana uz rok.

10. Tuženica kao neposredni stjecatelj prava vlasništva na nekretninama označenim kao k. č. [katastarska čestica] ZGR i k. č. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da je pravo vlasništva stekla na temelju valjanog pravnog posla s prednikom tužiteljice i kao pošteni stjecatelj.

11. Uzimajući u obzir tvrdnje tuženice kao neposredne stjecateljice prava vlasništva na temelju Ugovora, ocjenjeno je da u ovoj pravnoj stvari nije nastupila prekluzija prava na podnošenje brisovne tužbe, odnosno da je tužiteljica pravodobno , na temelju članka 150. stavka 2. ZZK-a podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari.

12. Uvidom u ovosudni spis poslovni broj Z-9956/20 utvrđeno je da je rješenje poslovni broj Z-9965/2020 od 20. kolovoza 2020. kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva na nekretninama označenim kao k. č. [katastarska čestica] ZGR i k. č. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] s imena pravnog prednika tužiteljice i zemljišnoknjižnog vlasnika LĆ na ime tuženice na temelju Ugovora dostavljeno LĆ **.**.2020. Daljnjim uvidom utvrđeno je, kako to osnovano tvrdi tuženica, da LĆ nije protiv navedenog rješenja o uknjižbi izjavio prigovor, odnosno žalbu.

13. S tim u svezi valja istaknuti da podnošenje prigovora ili žalbe protiv rješenja zemljišnoknjižnog suda o uknjižbi prava vlasništva ne isključuje pravo na podnošenje brisovne tužbe budući da se prigovorom, odnosno žalbom pobija zakonitost i dopuštenost donošenja zemljišnoknjižnog rješenja o upisu zemljišnoknjižnog prava prema postojećem zemljišnoknjižnom stanju i jesu li bile ispunjene formalne pretpostavke za provedu te vrste upisa, dok se tužbom ispituje valjanosti i istinitost upisa i prava.

14. Slijedom obrazloženog, a na temelju članka 150. stavka 1. ZZK-a, a u svezi s člankom 122. i člankom 129. ZN-a te na temelju članka 150. stavka 2. ZZK-a, prigovor tuženice o nedostatku aktivne legitimacije nije osnovan.

15. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je dvostrano obvezni, konsenzualni ugovor kojim se jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine. Reguliran je člankom 586. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje: ZOO) i po formi je strogo formalni ugovor, što znači da je za njegovu valjanost nužno da sadrži sve bitne elemente pa tako i tabularnu izjavu (klauzulu intabulandi) – izričitu izjavu primatelja uzdržavanja ujedno i zemljišnoknjižnog vlasnika da pristaje da se u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižba prava vlasništva na njegovim nekretninama u korist davatelja uzdržavanja ili treće osobe. Prema članku 59. stavku 1. b) ZZK-a klauzula intabulandi je izričita izjava onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjižbu, a može se da ti i u posebnoj ispravi, ali u takvim slučajevima isprava mora sadržavati sve ono što se zahtijeva za uknjižbu.

16. Čitanjem članka 3. Ugovora utvrđeno je da su se ugovorne strane sporazumjele da je davatelj uzdržavanja, ovdje tuženica ovlaštena temeljem Ugovora, „zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i za cijelo“ na spornim nekretninama "uz istovremeni izbris istog prava s imena davatelja uzdržavanja", ovdje tuženice. Ugovor je ovjeren potpisom suca ovoga suda pod poslovnim brojem R2 219/2020, a iz potvrde ovjere proizlazi da je Ugovor pročitan strankama, protumačen i da je sudac upozorio stranke na prave posljedice sklapanja Ugovora.

17. Analizirajući sadržaj izjave iz članka 3. Ugovora i ostale odredbe ugovora zaključeno je da ne sadrži izjavu o izričitom pristanku primatelja uzdržavanja sada pokojnog LĆ da dopušta davateljici uzdržavanja, ovdje tuženici da na temelju tog Ugovora izvrši uknjižbu prava vlasništva na spornim nekretninama na način kako je popisano člankom 59. stavkom 1. b) ZZK-a. Izjava kojom nositelj zemljišnoknjižnog prava dopušta da se njegovo zemljišnoknjižno pravo prenese na drugu osobu ili ograniči mora biti izričita, dakle izjavljena na jasan, nedvosmislen način, ne ostavljajući nikakvu dvojbu o volji i namjeri zemljišnoknjižnog vlasnika . Upravo iz tog razloga ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je zakonski reguliran (članak 586. i članak 580., a u svezi s člankom 589. ZOO-a) kao strogo formalni ugovor kod kojeg je za pravovaljanost potrebna valjana tabularna izjava i dodan uvjet - ovjera suca ili potvrda (solemnizacija) javnog bilježnika ili sastavljanje ugovora u obliku javnobilježničkog akta kako bi povećala pravna sigurnost ugovornih stranaka i trećih te jasno definirale posljedice sklapanja ovakvog ugovora. U ovom slučaju uknjižba prava vlasništva tuženice na nekretninama koje su predmet Ugovora, kao davateljice uzdržavanja nije bila zakonita budući da u trenutku provedbe Ugovora nisu bile ispunjene sve pretpostavke za njegovu valjanost, konkretno Ugovor nije sadržavao izričitu i jasnu izjavu primatelja uzdržavanja i pravnog prednika tuženice sada pokojnog LĆ da prenosi svoje pravo vlasništva na tuženicu kao davateljicu uzdržavanja. Stoga tužiteljica kao nasljednica zemljišnoknjižnog vlasnika i primatelja uzdržavanja osnovano, na temelju članka 150. ZZK, članka 586. i članka 580., a u svezi s člankom 589. ZOO-a tvrdi da je uknjižbom provedenom pod poslovnim brojem Z-9965/2020 povrijeđeno njezino pravo te predlaže da se provede upis brisanja uknjižbe prava vlasništva s imena tuženice te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na ime njezinog prednika, odnosno sada nje kao univerzalne prave slijednice pokojnog LĆ. Uzimajući u obzir cilj i svrhu zbog kojeg je propisan strogo formalni oblik ugovora, tabularna izjava kao bitan element ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te dodati uvjet za valjanost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju – ovjera ili solemnizacija, Ugovor ne može konvalidirati u smislu članka 294. ZOO-a niti se uknjižba prava vlasništva na temelju Ugovora koji ne sadrži valjanu tabularnu izjavu može naknadno osnažiti. Zbog navedenoga, prijedlog tuženice da se u dokaznom postupku izvede dokaz njezinim saslušanjem ocjenjen je irelevantnim, a činjenice utvrđene čitanjem povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka kojim se dokazuje datum i osnova uknjižbe prava vlasništva tuženice na temelju Ugovora nisu posebno obrazlagane jer je ostalim, prethodno navedenim dokazima utvrđena osnovanost tužbenog zahtjeva.

18. Uz navedeno, potrebno je naglasiti da tuženica neosnovano prigovara o prenisko označenoj vrijednosti predmeta spora budući da u spisu nije priložen odgovarajući dokaz na temelju kojeg bi mogla provjeriti tvrdnja da je vrijednosti spornih nekretnina veća od iznosa označenog u tužbi.

19. Obje parniče stranke zahtijevale su naknadu troškova postupka.

20. Tužiteljica je u ovoj parnici u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom. Zbog navedenoga, zahtjev tuženice za naknadu troškova ovoga postupka je odbijen te joj je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a naloženo da tužiteljici naknaditi troškove koji su bili nužni za vođenje parnice.

21. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i odredbe Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/2022., 126/2022., 138/2023., dalje: Tarifa) tužiteljici je kao nužan priznat trošak od 1.340,25 eura. Priznati trošak sastoji se od naknade punomoćnice tužiteljice za sastav tužbe od 500,00 eura odmjerene prema Tbr. 7. t. 1. Tarife i Tbr. 54. Tarife i nagrade za zastupanje putem punomoćnice na ročištu održanom 16. lipnja 2026. od 500,00 eura odmjerene Tbr. 9. t. 1. Tarife i Tbr. 54. Tarife, PDV-a od 250,00 eura sukladno Tbr. 46. Tarife i naknade plaćene sudske pristojbe na tužbu od 90,25 eura sukladno članku 4. i članku 7. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne Novine broj 118/2018., 51/2023.), sve uvećano za zatezne kamate od dana donošenja ove odluke, sukladno članku 151. stavku 2. ZPP-a te članku 29. stavku 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a (Narodne novine broj 69/2026.)

U Šibeniku 22. srpnja 2026.

Sutkinja

Emina Pekas

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA

1. tužiteljica putem punomoćnice, uz rješenje o pristojbi na presudu

2. tuženica putem punomoćnika