REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-13074/2019-61
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Felji kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja RH, zaposlenice tužitelja, po punomoći i punomoćnika tuženika, RHČ, zaposlenice tuženika, dana 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, u cijelosti:
"Tuženik Croatia Osiguranje d.d., Jagićeva 33, Zagreb dužan je platiti tužitelju HZMO, A. Mihanovića broj 3, svotu od 2.514,02 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 8 dana. "
II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, naknaditi tuženiku Croatia Osiguranje d.d., OIB: 26187994862, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.112,80 eura sa zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 2. prosinca 2019. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj u bitnome navodi da je osiguranik tužitelja ĆH stradao dana 1. prosinca 2025. u prometnoj nesreći koju je skrivio PH, upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika, registarskih oznaka [registarska oznaka], kao i da je radi posljedica predmetne prometne nesreće rješenjem tužitelja broj: IN-919538 od 17. listopada 1996. osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, te da je tužitelj u razdoblju od 1. listopada 2016. do 31. prosinca 2016. pretrpio štetu od ukupno 12.570,12 kn, na ime isplate invalidske mirovine, odnosno obzirom da je na invalidnost osiguranika tužitelja predmetni štetni događaju sudjelovao u uzroku invalidnosti za 20 %, to tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.514,02 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak predmetnog štetnog događaja te ne osporava da bi tužitelj svom osiguranika priznao pravo na invalidsku mirovinu. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, uzročno posljedičnu vezu između predmetne prometne nesreće i odlaska osiguranika tuženika u invalidsku mirovinu, te navodi da tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta niti da je isplata izvršena.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to: presliku Zapisnika o očevidu od 10. siječnja 1996. (list 4-7), presliku medicinske dokumentacije osiguranika tužitelja ĆH (list 8), presliku nalaza i mišljenja invalidske komisije za ĆH (list 9-12), presliku iznosa korisnika mirovine i prosječne mirovine za listopad 2019. list 26), presliku nalaza i mišljenja dr. OH (list 35-37), presliku izvatka iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 40-42), presliku nalaza i mišljenja dr. SH (list 43-44), kao i u spis tužitelja, broj: 229848 za ĆH, spis Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2764/16 te P-4147/16. Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 154-162, 260-269) te po sudskom vještaku medicine rada dr. Mariji Bubaš (list 128-138).
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.514,02 kn s osnova invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku na ime invalidske mirovine, a povodom ozljeda koje je isti zadobio u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika, a koje ozljede su prouzrokovale umirovljenje osiguranika tužitelja.
6. Među strankama nije sporno da je tužiteljev osiguranik ĆH zadobio tjelesne ozljede dana 1. prosinca 1995., u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika PH i da joj je tužiteljevim rješenjem broj IN-919538 od 17. listopada 1996. priznato pravo na invalidsku mirovinu ĆH.
7. Sporno je ima li pravo tužitelj na regresno potraživanje od tuženika nastalog na ime isplate invalidskih mirovina osiguranika tužitelja ĆH, uzročno posljedična veza između predmetne prometne nesreće i odlaska osiguranika tuženika u invalidsku mirovini te osnov i visina tužbenog zahtjeva.
8. Glede primjene materijalnog prava u konkretnom slučaju, valja napomenuti da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.(„Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
9. Naime, prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP-u.
10. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:
„Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“
11. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
12. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku trebala donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP-a koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“. Sukladno odredbi čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.
13. S obzirom da u ovom postupku treba utvrditi, a kako je to prethodno obrazloženo, postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i ukoliko postoji, kolika bi iznosila ta razlika, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 11. prosinca 2025. proizlazi da pod pretpostavkom da je invalidska mirovina osiguranika tužitelja prouzročena ozljedom na radu, iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje bio bi veći od pretpostavljene invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje bio bi veći od pretpostavljene invalidske mirovine osiguranika tužitelja, a razlike između isplaćene pretpostavljene invalidske mirovine omjer od 20% u razdoblju od 1. listopada do 31. prosinca 2016. iznosi ukupno 63,51 eura.
14. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji stranke nisu imale nikakvih prigovora niti primjedbi.
15. U odnosu na prigovor tuženika u pogledu osporavanja uzročno posljedične veze između predmetne prometne nesreće i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu te navoda tužitelja da tuženik istu ne može osporavati s obzirom da je ista utvrđena u upravnom postupku, valja napomenuti da je točno da je u konkretnom slučaju ocjeni radne sposobnosti osiguranika tužitelja prethodio upravni postupak koji je rezultirao donošenjem pravomoćnog i ovršnog rješenja u pogledu navedene ocjene te da navedeno rješenje predstavlja javnu ispravu. Međutim, sukladno odredbi čl. 230. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) propisano je da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice, ili da je isprava nepravilno sastavljena. Dakle, tuženik je ovlašten u ovom postupku dokazivati postoji li uzročno-posljedična veza između ozljede osiguranika tužitelja zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu. U ovom predmetu je potrebno utvrditi jesu li ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete ( šteta, štetna radnja, uzročno - posljedična veza između štetne radnje i štete, oštećenik, protupravnost ).
16. S obzirom da u ovom postupku treba utvrditi, a kako je to prethodno obrazloženo, postoji li uzročno posljedična veza između predmetne prometne nesreće i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu, provedeno je vještačenje po vještaku medicine rada dr. Marije Bubaš iz čijeg nalaza i mišljenja od 15. svibnja 2024. proizlazi da vještak smatra da nisu stečeni uvjeti za donošenje konačne ocjene o gubitku radne sposobnosti osiguranika tužitelja ĆH u vrijeme kada je ona donesena te zaključuje da se nastup invalidnosti i umirovljenja koje je uslijedilo ne može dovesti u neupitnu vezu s nastalim predmetnim štetnim događajem.
17. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka dr. Marije Bubaš prihvatio u cijelosti, jer je isti izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji tuženik nije imao nikakve primjedbe niti prigovore, dok se prigovor tužitelja odnosi na činjenicu da je u upravnom postupku utvrđeno da postoje uzročno posljedična veza te da je sud sukladno čl. 12. ZPP-a vezan za pravomoćnu odluku donesenu u upravnom postupku, a što je sud već prethodno obrazložio da nije vezan za istu i da tuženik i u ovom postupku ima pravo dokazivati postoji li navedena uzročno posljedična veza. Tužitelj je i sam podneskom od 9. listopada 2024. naveo da ne predlaže pozvati vještaka na ročište.
18. Slijedom navedenog, s obzirom da je utvrđeno da ne postoji uzročno posljedična veza između predmetne prometne nesreće i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu, sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno odlučio kao u izreci ove presude.
19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tuženiku priznao trošak u skladu s troškovnikom. Trošak se odnosi na uplaćene predujme za financijsko vještačenje i vještačenje po vještaku medicine rada u ukupnom iznosu od 1.112,80 eura, kako je to i odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu, 22. srpnja 2026.
Sudac:
Goran Felja
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. tužitelju
2. tuženiku
