Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Pn-181/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić, u pravnoj stvari tužitelja PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mauri Dorčić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zastupan po OD Grgić & Partneri, Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, Zagreb, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 23. lipnja 2026. i izvršene objave 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, da tužitelju PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 902,32 EUR (devetstodva eura i tridesetidva centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja počinje teći od 22. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, da tužitelju PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.370,12 EUR (tritisućetristosedamdeset eura i dvanaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja počinje teći od 22. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 % -tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatom iznosa iznad dosuđenog u stavku I. izreke ovosudne presude pa do visine od 1.298,89 EUR tužitelj se odbija kao sa previsoko postavljenim zahtjevom.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tuženog zahtjeva koju je tužitelj izvršio u podnesku od 25. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade imovinske štete na vozilu. U činjeničnom supstratu tužbe naveo je da je 13. veljače 2021. došlo do štetnog događaja u [adresa], u [adresa], gdje tužitelj ima prijavljeno prebivalište i to na predviđenom prostoru za parkiranje vozila zgrade u kojoj isti prebiva i to na način da je uslijed jakog vjetra (udar vjetra 65 – 150 km/h) došlo do oštećenja poklopca vozila marke Peugeot 308, reg. oznake [registarska oznaka] i to prilikom kontakta između poklopca plastičnog kontejnera za otpad i poklopca vozila, kojom prilikom je na poklopcu vozila nastala imovinska šteta u vidu udubljenja. Pojasnio je da se poklopac kontejnera za otpad u neposrednoj blizini mjesta parkiranja predviđenog za vozila zgrade kritične zgode nekontrolirano otvarao i time posljedično udario u poklopac vozila (hauba). Istakao je da je razlog takvom kretanju poklopca u činjenici da predmetni spremnik za otpad nije imao ugrađeni sistem – graničnik – za zadržavanje prekomjernog otvaranja poklopca, što je rezultiralo slobodnim otvaranjem poklopca uslijed naleta vjetra do kuta od približno 270 stupnjeva i konačno zaustavljanja na poklopcu vozila.

2. Štetu koja mu je tom zgodom pričinjena na vozilu ocijenio je prema dobivenoj ponudi ovlaštene tvrtke Kuželka d.o.o. za popravak iste i to u visini od 6.798,54 kn.

3. Glede pasivne legitimacije, naveo je da je tuženik osiguratelj KD Čistoća d.o.o. temeljem zaključenog Ugovora o osiguranju od odgovornosti, a kojim se tvrtka osigurala za slučaj odgovornosti za pričinjenu štetu povodom nastanka osiguranoga slučaja trećim osobama. Pojasnio je da se po događaju obratio KD Čistoća d.o.o. radi pokušaja mirnog rješenja spora i reparacije počinjene mu štete, koji zahtjev je tvrtka proslijedila tuženiku kao svom osiguravatelju, a isti je dopisom od 17. ožujka 2021. neosnovano otklonio odgovornost u predmetnom štetnom događaju.

4. Kako predmetnu štetu na vozilu nije popravio, predložio je da sud nakon provedenog postupka usvoji postavljeni zahtjev i obveže tuženika da mu s osnova naknade imovinske štete isplati iznos u visini od 6.798,54 kn sa pripadajućim sporednim davanjima tekućim od presuđenja pa do isplate, uz naknadu prouzročenog parničnog troška, uvećanog za sporedna davanja.

5. U odgovoru na tužbu, tuženik je učinio nespornim postojanje police osiguranja 804253822 koju je izdao osiguraniku KD Čistoća d.o.o.. Ne sporivši vremenske uvjete kritičnoga dana navedene u tužbi, smatrao je da na opisani način nije moglo nastati oštećenje na poklopcu motora vozila tužitelja, a što je za zaključiti iz priloženih fotografija gdje su vidljivi sitni tragovi udubljenja promjera 2 – 3 cm na više mjesta po cijeloj površini poklopca. Na način kako je tužitelj opisao da je došlo do oštećenja poklopca motora, na istome su trebala biti vidljiva oštećenja u liniji. Posebno je naglasio da je tužitelj na svom vozilu 2020.pretrpio štetu zbog koje se obratio osiguravatelju Uniqa osiguranje d.d. radi naknade štete te je stoga istaknuta oštećenja na poklopcu motora povezao sa predmetnom štetom.

6. Glede same odgovornosti, istakao je da policom osiguranja nisu pokrivene štete nastale zbog grube nepažnje osiguranika KD Čistoća d.o.o., neispravnosti proizvoda te zbog činjenice da je šteta nastala jer osiguranik nije otklonio izvor opasnosti, zbog čega je i došlo do štete. Stoga je osporio osnovanost osnova postavljenoga zahtjeva tužitelja.

7. Glede visine zatražene naknade, naveo je da je tužitelj istu temeljio na ponudi koja uključuje zamjenu poklopca motora, iako je štetu moguće reparirati i popravkom nastalih oštećenja na poklopcu motora. Stoga je učinio nespornom visinu popravka nastalih oštećenja u iznosu od 686,10 EUR.

8. Podredno, osporio je i tijek sporednih davanja koje tužitelj potražuje od presuđenja pa do isplate, smatrajući da je takav zahtjev moguće istaći u eventualnom ovršnom postupku po proteku paricijskog roka ukoliko se ne podmiri naknada koja je dosuđena stranci. Stoga je predložio odbijanje tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva , uz naknadu parničnog troška.

9. Iznijete navode odgovora na tužbu tuženika, tužitelj je u cijelosti otklonio kao neosnovane. Smatrao je indikativnim da procjenitelj tuženika po događaju nije bio na licu mjesta i utvrdio sve relevantne činjenice. Glede isticanja da je na vozilu u ranijem vremenskom razdoblju došlo do oštećenja zbog kojih se obratio drugome osiguravatelju, istakao je nespornim takav navod, pri čemu je smatrao da tada nastala oštećenja na vozilu nisu u nikakvoj svezi sa lokacijom oštećenja kritične zgode na vozilu, s obzirom da je šteta tada nastala na vjetrobranskom staklu, a ne na haubi vozila i to iz posve različitog uzroka od onog kritične zgode.

10. U odnosu na samu dinamiku štetnoga događaja , istaknuo je da valja cijeniti da spremnik za otpad koji se nalazi na području na kojem uobičajeno pušu jaki vjetrovi, što posljedično može dovesti do prevrtanja kontejnera i nekontroliranog udaranja poklopca spremnika na automobile što se i dogodilo kritične zgode, ima se smatrati prema sudskoj praksi opasnom stvari.

11. Naveo je da skladno članku 1. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti, tuženik odgovara za štetu koja je nastala u vezi s opasnom stvari. Suprotno stavu tuženika smatrao je da djelatnici osiguranika tuženika nisu postupali krajnjom nepažnjom, već običnom nepažnjo koju valja cijeniti ukoliko sud utvrdi da se u predmetnom slučaju ne radi o opasnoj stvari. Što se tiče navoda tuženika o isključivanju odgovornosti, pozivanjem na točku 18. članak 4. Uvjeta, naveo je da tuženik izostavlja cjelokupni sadržaj odredbe koja propisuje nužno prethodno upozorenje osiguraniku od strane osiguratelja ili suda radi otklona izvora opasnosti, što je u konkretnom slučaju tuženik i propustio učiniti.

12. Glede osporavanja visine postavljenog zahtjeva, naveo je stav sudske prakse prema kojoj ukoliko stranka nije popravila štetu, sud će istoj dosuditi svotu novca koja je potrebna za popravka stvari i na taj način oštećenikovu materijalnu situaciju dovesti u ono stanje u kojem je ista bila prije štetne radnje. S tim u svezi, istakao je da valja cijeniti prigovor glede dospijeća sporednih davanja cijeneći činjenicu da šteta nije popravljena, s obzirom da u takvoj pravnoj situaciji sporedna davanja teku od dana donošenja prvostupanjske presude, bez obzira na to kada je procijenjena šteta.

13. U daljnjem vremenskom tijeku postupka tužitelj je ističući istu dinamiku nastanka štetnog događaja i posljedično štete na vozilu kao u tužbi, podneskom od 25. siječnja 2024. povisio postavljeni tužbeni zahtjev ističući zahtjev za naknadom štete u iznosu od 1.298,89 EUR. U odnosu na sporedna davanja, kao i na zahtjev za naknadom prouzročenog troška uvećanog za sporedna davanja, ustrajao je kod ranije navedenog zahtjeva kao u tužbi. Glede tako postavljenoga zahtjeva, istakao je da s obzirom da nije popravio vozilo valja cijeniti da će popravak uslijediti prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zbog čega iznos naknade mora omogućavati oštećeniku popravak štete na vozilu.

14. Tako postavljen zahtjev argumentirao je ponudom ovlaštene auto kuće Kuželka d.o.o. od 20. rujna 2023. (list spisa 141).

15. Postupanje tužitelja, tuženik je ocijenio kao preinaku tužbenog zahtjeva čemu se u cijelosti protivio. Osim protivljenja preinačenom tužbenom zahtjevu, tuženik se protivio cijenjenju priložene ponude auto kuće Kuželka d.o.o. od 17. listopada 2024. kao dokaza, a koja ponuda je dostavljena na održanom ročištu 18. listopada 2024. Smatrao je da je takav dokaz dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega je tužitelj prekludiran u dostavljanju dokaznih sredstava .

16. Isticanje tuženika da je tužitelj podneskom od 25. siječnja 2024. izvršio preinaku postavljenog tužbenog zahtjeva, ovaj sud je smatrao osnovanim. To stoga jer je tužitelj povisio ranije istaknuti zahtjev u tužbi, a što prema odredbi članka 190. ZPP-a predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva. Unatoč protivljenju tuženika preinačenju tužbenog zahtjeva, ovaj sud je cijenio svrsishodnim dopustiti preinaku smatrajući da je to u cilju trajnog rješenja odnosa između stranaka.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

18. Priloženu ponudu auto kuće Kuželka d.o.o. od 17. listopada 2024., koju je tužitelj priložio na održanom ročištu za glavnu raspravu 18. listopada 2024., ovaj sud nije cijenio kao dokaz, smatrajući da je tužitelj takav dokaz priložio izvan stadija predviđenog za isticanje dokaznih prijedloga, a koji je trajao do zaključenja dokaznog postupka.

19. Ispravno ističe tužitelj da je zakonodavac u procesnom zakonu predvidio iznimku od osnovnog načela isticanja dokaznih prijedloga, međutim ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti koji su propisani kod takve iznimke .

20. Valja istaći da je tužitelj podneskom od 25. siječnja 2024. povisio prvotno postavljeni zahtjev, sada potražujući isplatu naknade u visini od 1.298,89 EUR, a što je argumentirao priloženom ponudom ovlaštenog auto salona od 20. rujna 2023. Naime, u istome je upravo i naveden iznos obuhvaćen preinačenim tužbenim zahtjevom. Kada govorimo o daljnjoj ponudi od 17. listopada 2024., koju sud nije cijenio kao dokaz, valja istaći da predmetna ponuda glasi na iznos od 1.406,36 EUR, koji iznos nije u relaciji sa ranije preinačenim tužbenim zahtjevom, a niti sa ponudom istog izdavatelja od 20. rujna 2023.

21. Valja istaći da je ponuda od 17. listopada 2024. priložena na ročištu održanom 18. listopada 2024. na kojem je tužitelj u svom stranačkom iskazu istaknuo da je nedavno popravio vozilo i to kod partnera servisa Kuželka.

22. Logički je da bi tužitelj ističući novu činjenicu u vidu popravka vozila koje se do tada nije spominjalo, već se kao i u tužbi isticalo da vozilo nije popravljeno, kao dokazni prijedlog dostavio račun koji je izdan nakon izvršenog popravka. Takva aktivnost stranke u svezi predlaganja dokaznih prijedloga u vidu nove dokumentacije, moglo bi se cijeniti, s obzirom da se radi o novom elementu koji nije obuhvaćen tužbom, a niti je istican do zaključenja prethodnog postupka.

23. Međutim, tužitelj nije dostavio račun o izvršenom popravku, već je dostavio opetovanu ponudu auto salona kod kojeg nije vršen popravak vozila datirane od 17. listopada 2024.

24. Stoga ovaj sud smatra da se ne radi o dokumentaciji koja prati kazivanje stranke koje ista nije mogla isticati do zaključenja prethodnog postupka pa je stoga ovlaštena to činiti i tijekom stadija glavne rasprave.

25. odredno se ističe da je takav sadržaj s obzirom na istaknuti tužbeni zahtjev u podnesku od 25. siječnja 2024. koji je potkrijepljen ponudom od 20. rujna 2023. i irelevantan s obzirom da ne samo da ne potvrđuje isticanje popravka vozila, već predstavlja samo ponudu kao saznanje o visini vrijednosti popravka, a istaknutom visinom popravka prelazi postavljeni zahtjev kao u podnesku od 25. siječnja 2024., odnosno suprotan je sadržaju ponude od 20. rujna 2023.

26. S obzirom da će u daljnjem tijeku obrazloženja sud iznijeti svoj stav o isticanju tužitelja da je posljedica trajanja povećanje vrijednosti rada i materijala u svezi popravka vozila, prilikom usporedbe ranije navedenih ponuda isto se ne navodi.

27. Na održanom ročištu 18. listopada 2024. po donošenju raspravne odluke kojom sud nije prihvatio kao dokaz ponudu od 17. listopada 2024., tužitelj je istaknuo da je time sud povrijedio članak 1. Konvencije i to u dijelu koja se odnosi na vlasništvo, smatrajući da je takvim postupanjem isti onemogućen saznati po kojoj cijeni će se izvršiti popravak vozila, s obzirom na dužinu trajanja postupka. Smatrao je da isključivo na temelju dostavljene ponude se može utvrditi takav slijed.

28. Ovaj sud smatra da ranije citiranim raspravnim rješenjem donesenim na održanom ročištu za glavnu raspravu 18. listopada 2024., sud je postupao skladno odredbama procesnog zakona.

29. Kako se tuženik protivio cijenjenju ranije navedene ponude kao dokaznog sredstva iz točno navedenih razloga, sud je bio pozvan raspravnim rješenjem donijeti odluku o tome. Pri tome valja istaći da time nije po mišljenju suda postupano protivno odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kako to ističe tužitelj.

30. Pravo vlasništva Konvenciji je dodano Protokolom broj I. (član 1.) radi zaštite imovine pojedinaca i pravnih osoba od proizvoljnog uplitanja države. Pri tome valja istaći da Europski sud za ljudska prava pri analizi povrede prava vlasništva propituje eventualnu povredu s osnova načela mirnog uživanja imovine, postojanja uvjeta za lišavanje imovine, kao i s osnove kontrole korištenja imovine. Pri tome se cijeni da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano korištenje i raspolaganje svojom imovinom, a eventualno oduzimanje imovine od strane države je isključivo moguće u javnom interesu pod uvjetima predviđenim zakonom i uz pravednu naknadu. Kada govorimo o kontroli korištenja imovine, takvo korištenje je moguće od strane države ograničiti ili kontrolirati, ako je to u općem interesu kao što je situacija porezne politike, urbanističkih planova u prostoru i slično. Pod pojmom imovina sud cijeni ne samo nekretnine i pokretnine, već i određena potraživanja kao što su pravomoćno dosuđeni novčani iznosi, odnosno legitimna očekivanja usmjerena na ostvarivanje određenog imovinskog prava na temelju važećeg zakona i sudske prakse.

31. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio tužbu sudu očekujući ostvarivanje prava na naknadu štete što predstavlja njegovo legitimno očekivanje i svakako ulazi u segment imovine.

32. Isticanje tužitelja da je isključivo prilaganjem dokaza u vidu ponude o popravku vozila od 17. listopada 2024. moguće očekivati ostvarenje takvog legitimnog očekivanja, ovaj sud nije smatrao osnovanim. Naime u stadiju pripremnog postupka , sud je cijenio istaknute dokazne prijedloge i osim uvida u priležeću dokumentaciju, prihvatio je prijedlog tužitelja da se provede prometno i procjeniteljsko vještačenje. Podredno se ističe da je u trenutku isticanja da je šteta na vozilu popravljena tijekom faze glavne rasprave, tužitelj u svojim podnescima isticao da je u takvoj pravnoj situaciji moguće odluku donositi cijeneći stranački iskaz oštećenika – ovdje tužitelja, koji će valorizirati vještak kroz svoj nalaz i mišljenje, ukoliko se radi o situaciji da oštećenik nije u mogućnosti priložiti račun popravka.

33. Stoga je mišljenje ovoga suda da ponuda koja datira iz listopada 2024., a kazuje o eventualnom trošku budućeg popravka je sasvim irelevantna. Posebno se ističe da je osobno tužitelj na održanom ročištu 1. travnja 2025. isticao da je vozilo popravljeno 2023. od strane tvrtke MA-NO d.o.o. iz Kostrene. Dakle, predmetna ponuda datira najmanje deset mjeseci nakon izvršenog popravka po tužitelju , a izdana je od strane treće osobe, a ne od strane tvrtke koja je izvršila popravak vozila.

34. Stoga ovaj sud ne nalazi povredu konvencijskih prava na štetu tužitelja , kako to isti navodi.

35. U daljnjem vremenskom tijeku tužitelj je ustrajući kod činjeničnog supstrata iz utuženja, podneskom priloženom na ročištu za glavnu raspravu 1. travnja 2025. opetovano povisio tužbeni zahtjev, sada potražujući isplatu naknade u iznosu od 1.400,00 EUR, dok je ustrajao kod preostalog dijela zahtjeva kao u podnesku od 25. siječnja 2024.

36. Tuženik se protivio opetovanoj preinaci tužbenog zahtjeva, ističući prigovor zastare.

37. Cijeneći odredbu članka 190. ZPP-a, sud nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva smatrajući da nisu ispunjeni uvjeti koji daje pravo sudu da u slučaju divergentnosti stranaka oko izvršene preinake tužbenog zahtjeva istu dopusti. Valja istaći da se radilo o sukcesivnoj preinaci tužbenog zahtjeva koja se odnosila na isti činjenični supstrat obuhvaćen tužbom, kao i prethodnom preinakom od 25. siječnja 12024. Razlika se odnosila isključivo na sukcesivno povećanje samog zahtjeva za isplatom naknade štete.

38. U svojim očitovanjima nakon što je tužitelj sukcesivno vršio preinaku tužbenog zahtjeva potražujući veće iznose s osnove naknade štete, tuženik je istaknuo postupanje tužitelja koji tijekom postupka prvotno dostavlja ponudu jednog servisa za popravak štete te prema istom postavlja tužbeni zahtjev, da bi tijekom postupka dostavio daljnju ponudu za popravak vozila, pri tom izjavljujući kako je vozilo popravio u drugom servisu.

39. Smatrao je indikativnim da tužitelj posjeduje ponude različitih servisa, dok račun kojeg je po popravku podmirio ne dostavlja.

40. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, čitanjem korespodencije tužitelja i Grada Rijeke po događaju, odštetnog zahtjeva upućenog KD Čistoća d.o.o. te tuženiku. Proveo je dokaz uvidom u preslike fotografija lica mjesta i vozila tužitelja, čitanjem Izvješća Ministarstva unutarnjih poslova ravnateljstva civilne zaštite od 13. veljače 2021. vezano za vremenske prilike u Rijeci, čitanjem Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti tuženika, uvidom u podnesak i priloge Uniqa osiguranja od 21. listopada 2022. i priležeće fotografije, uvidom u presliku ponude broj 57-10-0000131-21 od 15. veljače 2021., ponude broj 57-10-0000802-23 od 20. rujna 2023., obje izdane od tvrtke Kuželka d.o.o. Proveden je dokaz očevidom na licu mjesta te čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještak dipl. Srećka Hlišća, kao i čitanjem očitovanja na iznijete primjedbe stranaka na izrađeni nalaz i mišljenje vještaka, kao i uvidom u preostalu opsežnu dokumentaciju koja prileži spisu.

41. Tijekom postupka sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka PĆJ. Predmetni dokazni prijedlog tuženika usmjeren na saslušanje svjedoka kao procjenitelja, ovaj sud je smatrao irelevantnim s obzirom da je određeno provođenje dokaza tehničkim vještačenjem upravo na okolnost sporne dinamike nastanka štetnog događaja i posljedično lokacije štete na vozilu tužitel ja, kao i na okolnost procjene visine štete.

42. Iako je sud s obzirom na isticanje popravka vozila tijekom 2023., o čemu tužitelj nije pružio dokaz u vidu računa popravka, prihvatio prijedlog tuženika i zatražio od tvrtke MA-NO Car repairs Zagreb da se očituje o specifikaciji izvršenog popravka i cijenama istoga, ukoliko takav sadržaj nije moguće dokazati izdanim računom, takav dokaz nije proveden s obzirom da je navedena tvrtka u više navrata ostala u cijelosti pasivna.

43. Stoga je sud navedene činjenice cijenio na temelju načela tereta dokazivanja.

44. Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih ukupno sud je ocijenio postavljeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

45. Između stranaka nije sporno da je kritične zgode u mjestu stanovanja tužitelja ([adresa] – [adresa]) puhao jak vjetar, ali je sporna dinamika nastanka štetnoga događaja s obzirom da tuženik smatra da utvrđena oštećenja na vozilu ne prate samu dinamiku događaja jer da bi se moralo raditi o oštećenjima u liniji, a ne disperzivnim oštećenjima u vidu udubljenja na poklopcu motora vozila. Također je sporna visina postavljenog zahtjeva, a po isticanju tužitelja tijekom postupka da je šteta na vozilu popravljena, sporno je i pitanje je li postavljenim zahtjevom zatražena naknada isključivo štete koja se odnosi na ovosudni spor ili je zahtjevom obuhvaćena naknada štete na vozilu koju je tužitelj popravio tijekom postupka, a odnosi se dijelom i na oštećenja na drugim dijelovima vozila. To stoga, jer tuženik smatra da ne bi bio dužan podmiriti dio troškova popravka štete koji nije nastao u štetnom događaju. Podredno se navodi, a što ulazi i u sporni element visine samoga zahtjeva, koji iznos popravka je tužitelj podmirio s obzirom da određenim dokazom u vidu računa isto nije dokazano.

46. Saslušan tijekom postupka, tužitelj je u svom iskazu naveo da je kritičnoga dana parkirao vozilo u poslijepodnevnim satima na predviđenom mjestu za parkiranje ispred zgrade gdje uobičajeno stanari parkiraju svoja vozila. Kako se parkiranje vrši prema slobodnom parkirališnom prostoru, istakao je da je vozilo parkirao na tada jedino slobodnom parkirnom mjestu u blizini prostora predviđenog za kontejnere za otpad. Naveo je da se radilo o tri kontejnera koja su bila položena na betoniranu podlogu, a od prostora gdje se vozila parkiraju odijeljeni su onižim željeznim segmentom. To željezno pojačanje naveo je da je niže od kontejnera i ne može spriječiti da eventualno poklopac kontejnera se uslijed određene sile ili radnje podigne. Vozilo je parkirao na način da je prednjim dijelom bilo okrenuto kontejneru.

47. Iskazao je da je te noći, kao i slijedećeg jutra bilo vrlo loše vrijeme te je puhala olujna bura orkanskog intenziteta. Sjećao se da je za područje Rijeke bio ustanovljen crveni alarm.

48. Slijedećeg jutra oko 11,00 sati uputio se do vozila i primijetio kako je poklopac kontejnera položen na haubi njegovoga vozila. Provjerio je stanje haube i utvrdio pet određenih oštećenja na istoj. Povodom događaja, kontaktirao je KD Čistoća d.o.o. kao i tuženika čiji je djelatnik pregledao vozilo i oštećenja na njemu na području Pećina.

49. Istakao je u iskazu da je nedavno vozilo popravio i to putem partnera ovlaštenog servisa Kuželka d.o.o. gdje je i kupio vozilo. Za to da je platio 1.400,00 EUR. Pojasni je da je aktivirao kasko osiguranje, zbog čega je popravak predmetnog oštećenja na vozilu objedinio i sa popravkom drugih oštećenja na vozilu na drugim lokacijama. Sjećao se da je ukupno podmirio iznos od 2.500,00 EUR, unutar kojeg iznosa se navedenih 1.400,00 EUR odnosilo upravo na oštećenja iz kritičnog događaja.

50. Pojasnio je da je popravak navedenih oštećenja iz kritičnog događaja izveo na način da nije zamijenjen poklopac motora (hauba) već da je prilikom popravka korištena nova tehnologija koja nije obuhvaćala klasično farbanje i ravnanje podloge. Objasnio je saznanje da ukoliko bi se ravnalo i farbalo poklopac motora, prilikom vršenja ultrazvuka u slučaju prodaje bi se izvjesno utvrdile tako poduzete radnje. Stoga je prihvatio sugestiju P da se na limu, od čega je sastavljen poklopac motora popravak u smislu ravnanja i farbanja ne vrši. Nije bio u mogućnosti predočiti račun popravka.

51. Iz dokumentacije koja prileži spisu, utvrđeno je da se punomoćnik tužitelja pismeno obratio KD Čistoća d.o.o. u svezi događaja i odštetnog zahtjeva i izvijestio da je zahtjev proslijeđen tuženiku koji je naknadno zahtjev ocijenio pravno neosnovanim. Iz dopisa tuženika, utvrđeno je da izvršenom procjenom štete na vozilu se ne može utvrditi da su prijavljena oštećenja nastala na vozilu kao posljedica udarca poklopca kontejnera za smeće, s obzirom da na lice mjesta nisu pozvani djelatnici policije radi utvrđenja činjeničnog stanja.

52. Iz priloženog dopisa osiguravatelja Uniqa od 21. listopada 2022. utvrđeno je da je vozilo tužitelja bilo predmetom procjene štete koja je nastala u prometnoj nezgodi 23. lipnja 2020., a kojom prilikom su se oštećenja odnosila na područje vjetrobranskog stakla. Iz priloženih fotografija i dokumentacije osiguravatelja, nije utvrđeno da bi se oštećenja iz štetnog događaja od 23. lipnja 2020. na vozilu odnosila na lokaciji pričinjene štete u kritičnom događaju od 13. veljače 2021.

53. Stranački iskaz tužitelja ovaj sud je u pretežitom dijelu cijenio objektivan, životan i logičan. Sud nije cijenio dio kazivanja tužitelja da je predmetnu štetu na vozilu popravio, kao i navedeni iznos popravka. To stoga jer u tom dijelu nije pružen niti jedan dokaz.

54. U svom nalazu i mišljenju, stalni sudski vještak dipl. ing. Hlišć, naveo je opće podatke o nezgodi, a koji se odnose na stanje lica mjesta koje je zajedno sa sudom obiđeno na održanom očevidu. Utvrđeno je betonirano povišenje u nastavku obilježenog parkirnoga prostora, koje povišenje ima nagib prema jugoistoku te je dijelom ograđeno betonskim zidićem i višim metalnim cijevnim ogradama, a na kojem su se povišenju uz pješački nogostup s jugozapadne strane kolnika [adresa] (kod kbr. 84 b) nalazila ograđena tri plastična kontejnera za otpad, kojima su se poklopci otvarali od nogostupa prema parkiralištu, kao i tri kontejnera sjeverozapadnije na nogostupu izvan ograđenog prostora.

55. Vještak ističe da je iz priloženih fotografija stanja lica mjesta nakon štetnog događaja vidljivo da kontejneri u to vrijeme uz vlastiti kočnički mehanizam nisu bili na neki način sapeti, kao što su bili u vrijeme obavljanja sudskoga očevida dodatnom niskom metalnom cijevnom ogradom usporedno s postojećom, koja ograničava kretanja kontejnera, a s otvorene prednje strane okrenute nogostupu lančanom ogradom (vidljivo list 126).

56. Glede oštećenja na vozilu, vještak navodi da je prijavljeno oštećenje u vidu utiskivanja na pet mjesta, od koja su dva mjesta jedno iza drugo duž sredine dužine desnog rubnog dijela konstruktivne izbočine poklopca prostora motora, a tri udubine se nalaze na središnjem dijelu poklopca oblikujući svojim položajem trokut s jednim vrhom okrenutim prema prednjem i dva prema stražnjem dijelu vozila.

57. Vještak izričito navodi da spisu nije priložen izvid štete na vozilu tužitelja , već isključivo fotografije oštećenja i mjesta događaja.

58. Cijeneći ranije navedeni opis lica mjesta i parkirno mjesto na kojem je tužitelj kritične zgode parkirao vozilo, vještak je istaknuo da uslijed konfiguracije kontejneri i osobno vozilo nisu bili u istoj ravnini, niti su ravnine međusobno usporedne. Na taj način osobno vozilo je prednjim dijelom na višem dijelu od stražnjega, a po poprečnoj osi je desna strana vozila na povišenom položaju u odnosu na lijevu, što istovremeno s nagnutošću kontejnera dovodi do toga da je desna strana poklopca prostora motora izloženija udaru poklopca kontejnera od lijeve strane.

59. U vrijeme štetnog događaja prema fotografijama kretanje kontejnera nije bilo ograničeno niskim metalnim ogradama i lancima u odnosu na utvrđenje kod sudskog očevida.

60. Na samom očevidu utvrđeno je da u slučaju nepostojanja niske metalne cijevne ograde, kontejneri stražnjim dijelom mogu doći do više metalne cijevne ograde, a otvoreni poklopci svojim prednjim rubnim dijelom i početkom bočnih dijelova mogu doprinijeti do sredine dužine poklopca prostora motora osobnog vozila koje je bilo parkirano čelnim dijelom tik do betonskog povišenja.

61. Vještak je istaknuo da poklopci kontejnera nisu kruti već se uvijaju pa rubovi ne moraju biti u istoj ravnini. Stoga je zaključio da se ne može isključiti da su oštećenja na poklopcu motora tužiteljevog vozila nastala nekontroliranim udarima poklopaca kontejnera za smeće, a koji su se mogli slobodno gibati unutar ograđenog prostora te zauzimati manje ili više zakrenute položaje u odnosu na tada postojeću ogradu.

62. Glede samih oštećenja i popravka istih, vještak je u svom zaključku naveo da je tehnički moguće i ekonomičnije popraviti oštećeni poklopac ravnanjem aluminijskog lima umjesto njegovom zamjenom čime se umanjuje vrijednost tri godine i četiri mjeseca starome vozilu u odnosu na potpuno isto takvo neoštećeno vozilo, zbog čega je u konkretnom slučaju prihvatljivo izvršiti zamjenu poklopca motora, jer se time u cijelosti otklanja šteta vizualno i strukturno.

63. Glede visine kada govorimo o postupku popravka vozila sa zamjenom poklopca i nužnom zamjenom amblema zbog lakiranja površine, vještak je naveo da bi visina štete iznosila 902,32 EUR.

64. Izjasnio se da je poklopac motora izrađen od aluminija koji je zahtijevniji za limarsku obradu od čeličnog lima. Dovođenje utisnute aluminijske površine u ranije stanje ravnanjem ovisi o karakteristikama svake dubine, pri čemu nije moguće garantirati da se utisnuće neće moći raspoznati na površini kao što je poklopac motora. ako se ista ne zaravna kitom prije površinskog lakiranja. Međutim, istakao je da se lakirana površina kod profesionalno izvedenih radova ne može uočiti, ali se može utvrditi ultrazvučnim mjerenjem debljine slojeva naliča.

65. Na taj način izvršeni popravak otklanja štetu vizualno, ali ne i strukturno, jer se mjerenjem debljine slojeva naliča može utvrditi da poklopac nije u tvorničkom stanju, već da je bio oštećen i popravljan ravnomjerno. Trošak popravka takvom metodom iznosio bi 686,10 EUR i svakako bi bio jeftiniji od troška popravka zamjenom poklopca prostora motora.

66. U svom očitovanju vezano za primjedbe i pitanja u svezi izrađenog nalaza i mišljenja, vještak je istaknuo da ne može utjecati na cijene dijelova i radova, a koje su navedene u računu o izvršenom popravku kako bi se vozilo dovelo u prvobitno stanje. Pojasnio je da kao vještak ne može komentirati tržišne cijene dijelova iako je prema stanju u spisu vidljivo da bi "zadnji trošak popravka vozila" metodom potpune zamjene poklopca prostora iznosio 1.406,36 EUR.

67. Glede primjedbe tuženika, a koja se odnosi na činjenicu da poklopac spremnika za otpad ne dopire do mjesta oštećenja poklopca motora vozila tužitelja, vještak je ukazao na dio nalaza i mišljenja u kojem se izričito navodi da u kritično vrijeme nije postojala zaštita izrađena od cijevi unutar mjesta gdje se nalaze spremnici pa se spremnik mogao micati dalje prema parkirnom mjestu. Apostrofirao je da je stanje lica mjesta prilikom provođenja očevida izmijenjeno od vremena štetnoga događaja kada "manja ogradica" nije postojala.

68. U svezi kazivanja o metodologiji popravka koju je naveo tužitelj u svom iskazu, vještak je naveo da takva metodologija u cijelosti otklanja vizualno i strukturno pričinjenu štetu na vozilu te se stručnim pregledom ne može provjeriti da li na poklopcu prostora motora postoje tragovi popravka u vidu izravnavanja limene površine i nanošenja kita gdje se površina ne bi dala idealno poravnati. Izričit je bio na upit o mogućem kitanju da je takvu radnju prilikom sanacije moguće izvesti. Istakao je da se i u proizvodnji novog vozila obavlja lakiranje te se otklanjaju na karoseriji minimalne nesavršenosti. U konkretnom slučaju po vještaku bi problem nastao ako bi bilo potrebno termički obrađivati metalnu površinu, što u konkretnom slučaju nije bilo potrebe. Istakao je da je moguće vršiti popravak, međutim je pitanje rezultata koje se dobiva takvim popravkom.

69. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, kao i njegovo usmeno očitovanje, ovaj sud je u cijelosti ocijenio stručnim, iscrpnim i objektivnim.

70. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđena je objektivna mogućnost nastanka štetnog događaja kako ga je opisao tužitelj u tužbi i posljedično tome objektivna mogućnost nastanka štete na dijelu vozila – poklopcu motora (haubi).

71. Valja istaći da je prilikom takvoga zaključka, sud cijenio opsežnu dokumentaciju u vidu fotografija koje je tužitelj priložio uz tužbu, a koje prikazuju stanje lica mjesta u vrijeme događaja, a koje je različito od onog utvrđenog prilikom održavanja očevida, što tužitelj nije sporio. Naime, u vrijeme održavanja očevida postojala je čvrsta barijera u vidu cijevnog segmenta koja je onemogućavala slobodno kretanje kontejnera za otpad prema mjestu gdje je vozilo tužitelja bilo parkirano i samim time uslijed sile vjetra koji je nedvojbeno utvrđeno puhao kritične zgode, kontakta između poklopca kontejnera i same haube vozila.

72. Vještak je dao zoran i logički slijed dinamike kontakta između poklopca kontejnera i haube vozila tužitelja. Kako poklopac kontejnera nije bio određenim mehanizmom pričvršćen, a sam kontejner se mogao micati u prostoru po podlozi uslijed naleta vjetra, došlo je do otvaranja poklopca koji se preklopio u odnosu na kontejner i svojim dijelom udarao u poklopac motora vozila tužitelja. Vještak je dao točna logična objašnjenja nastalih točkastih udubljenja na poklopcu motora.

73. Ovaj sud smatra dokazanim postojanje uzročno posljedična veza između nastalih oštećenja na poklopcu motora vozila tužitelja i samog kretanja poklopca kontejnera podignutog uslijed naleta vjetra koji se kretao u smjeru samog vozila tužitelja i svojim dijelom doticao predmetni poklopac vozila. Valja navesti da iako nije kritične zgode proveden očevid na licu mjesta, radi fiksiranja bitnih parametra u svez i dinamike nastanka štetnog događaja, ovaj sud smatra da valja cijeniti decidirano mišljenje vještaka o objektivnoj mogućnosti tako nastalih oštećenja uslijed kontakta dijela poklopca kontejnera i samog poklopca motora vozila tužitelja. Podredno se ističe da po stavu ovoga suda i u slučaju provedenog očevida takav slijed nije mogao biti utvrđen prilikom održavanja očevida, jer je izvjesno do kontakta između poklopca kontejnera i poklopca motora vozila tužitelja uslijed naleta vjetra koje je trajalo određeno vrijeme došlo ranije. Stoga je sud cijenio mišljenje stručnjaka iz tehničkog područja kao što je vještak prometne struke.

74. Isticanje tuženika da bi u takvoj situaciji oštećenja trebala biti u liniji opovrgnuta su mišljenjem vještaka, koje ovaj sud u potpunosti cijeni.

75. Činjenica da tužitelj po uočavanju oštećenja na vozilu nije pozvao policiju na lice mjesta te nije proveden očevid, ovaj sud smatra da nije bilo od utjecaja za utvrđenje nastanka događaja kako ga ističe tužitelj, o čemu je ranije bilo govora u ovosudnom obrazloženju.

76. Iz dokumentacije koja prileži spisu, razvidno je da je kritične zgode puhao jak vjetar na lokaciji gdje je vozilo bilo zaustavljeno te je objektivno i životno da je i do kontakta između poklopca kontejnera predviđenog za otpad i samog vozila tužitelja u predjelu poklopca motora i došlo uslijed naleta vjetra.

77. Kazivanje tuženika da policom osiguranja nisu bile pokrivene štete nastale zbog grube nepažnje osiguranika, ovdje KD Čistoće, zbog neispravnosti proizvoda te zbog toga što je šteta nastala jer osiguranik nije otklonio izvor opasnosti zbog čega je i došlo do štete, skladno Uvjetima za osiguranje, ovaj sud nije smatrao osnovanim.

78. Predmetni kontejneri za odlaganje otpada u vrijeme nastanka štetnog događaja bili su standardizirani i postavljeni na predviđenim mjestima kako bi građani mogli otkloniti otpad. Mišljenje je ovoga suda na strani osiguranika tuženika postavljanjem predmetnih kontejnera se ne može dovesti u vezu sa njegovom grubom nepažnjom. Činjenica da kontejneri nisu imali predviđeni mehanizam koji bi onemogućavao ovakav slijed događaja, a o čemu je kazivao vještak u nalazu i mišljenju, ne može voditi zaključku o neispravnosti proizvoda (kontejnera za otpad). Glede isticanja da osiguranik nije otklonio izvor opasnosti, zbog čega je i došlo do štete, a pod što bi se moglo podvesti postavljanje određenih graničnika ili određenih kočionih mehanizama, o čemu se izjašnjavao vještak u kritično vrijeme, po stavu ovoga suda tužitelj ispravno navodi da se radi o pogrešnoj interpretaciji tuženika, s obzirom da je prema Uvjetima o osiguranju bilo potrebno dati prethodno upozorenje osiguraniku od strane osiguravatelja ili suda, radi otklona izvora opasnosti, što je propušteno učiniti.

79. Valja cijeniti da postavljanje kontejnera za otpad ulazi u komunalnu djelatnost te se kontejneri postavljaju na pozicije koje određuje jedinica lokalna samouprave (Grad Rijeka) ukoliko se isti lociraju na javnoj površini. Naime, Odlukom o komunalnom redu Grada Rijeke propisano je da se smještavaju na način da ne ugrožavaju sigurnost prometa te da su dostupne specijalnom vozilu za odvoz otpada. U kritično vrijeme, po mišljenju ovoga suda kontejneri na licu mjesta bili su upravo i smješteni od strane osiguranika tuženika skladno Odluci.

80. Međutim, ovaj sud smatra isto irelevantnim za ocjenu odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju.

81. Po ocjeni ovoga suda cijeneći da je kritične zgode puhao jak vjetar, postavljeni kontejneri za otpad u blizini mjesta predviđenog za parkiranje vozila na adresi Š [adresa], bez da su bili na određeni način zaštićeni od pomicanja te im je bilo onemogućeno pomicanje poklopca i time nekontrolirano otvaranje poklopca uslijed vjetra, imaju obilježja opasnih stvari, s obzirom da tako ne zaštićeni i ne zablokirani kontejneri u takvoj životnoj situaciji predstavljaju povećanu opasnost za okolinu te opasnu stvar, za koju bi vlasnik (KD Čistoća d.o.o.) bio odgovoran za pričinjenu štetu po principu objektivne odgovornosti samom činjenicom što je šteta prouzročena bez obzira na krivnju.

82. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da tuženik skladno članku I. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti, odgovara tužitelju za pričinjenu štetu koja mu je nastala u svezi s opasnom stvari. Cijeneći da je tuženik osiguratelj iz djelatnosti vlasnika kontejnera temeljem nesporno izdane police osiguranja, isti je dužan naknaditi tužitelju prouzročenu imovinsku štetu koja je istome nastala u kritičnom događaju i to temeljem ugovora o osiguranju iz djelatnosti u smislu odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO-a.

83. Tužitelj je dokazao da je prethodno utuženju kontaktirao vlasnika kontejnera radi naknade štete, koji je takav odštetni zahtjev proslijedio tuženiku kao osiguravatelju, a isti je dopisom izvijestio punomoćnika tužitelja u ožujku 2021. da bi zahtjev bio neosnovan.

84. Tužitelj je svoj zahtjev za naknadom prouzročene mu štete prvotno temeljio na ponudi broj 57-10-0000131-21 tvrtke Kuželka d.o.o. od 15. veljače 2021. u kojem je taksativno naveden sadržaj popravka oštećenog dijela vozila. Iz stavaka ponude razvidno je da bi popravak obuhvaćao poklopac motora – zamjena + lakiranje u iznosu od tadašnjih 6.798,53 EUR, slijedom čega je i istakao zahtjev za isplatom naknade štete u navedenoj visini. Valja istaći da je taj zahtjev temeljio na ponudi s obzirom da vozilo u vrijeme podnošenja tužbe nije bilo popravljeno.

85. Tijekom postupka, s obzirom na spornu visinu postavljenoga zahtjeva, sud je proveo dokaz prometnim vještačenjem i to ne samo na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja već i na okolnost visine nastale štete.

86. Iz nalaza i mišljenja vještaka procjenitelja dipl. ing. Hlišć utvrđeno je da se vještak izjasnio da bi potpuna reparacija štete na vozilu, koja je nastala kritične zgode obuhvaćala zamjenu poklopca motora vozila i nužnu zamjenu amblema zbog lakiranja površine. Pojasnio je da takav način popravka u cijelosti otklanja štetu kako vizualno tako i strukturno, jer se vozilo dovodi u stanje prije nastanka štete. Argumentirao je činjenicom da je na predmetom vozilu marke Peugeot 308 1.6 HDI, godina proizvodnje 2017.poklopac prostora motora izrađen od aluminija koji je zahtjevniji za limarsku obradu od čeličnog lima. Dovođenje utisnute aluminijske površine u ranije stanje ravnanjem po vještaku ovisi o karakteristikama svake udubine, pri čemu se ne može garantirati da se utisnuće neće moći raspoznati na površini kao što je poklopac prostora motora, ako se ista ne zaravna kitom prije površinskog lakiranja. Iako se lakirana površina kitana kod profesionalno izvedenih radova ne može uočiti, naveo je da se može utvrditi ultrazvučnim mjerenjem debljine slojeva naličja.

87. Takav bi popravak po vještaku vizualnu otklonio štetu, ali ne i strukturno jer bi se moglo utvrditi mjerenjem da poklopac nije u tvorničkom stanju, već je popravljen ravnomjerno.

88. U odnosu na popravak štete koji bi se izveo ravnanjem te potom lakiranjem površine koja je kitana, vještak se izjasnio da bi trošak iznosio 686,10 EUR te bi predstavljao jeftiniji način popravka od troška popravka zamjenom poklopca prostora motora, čiji popravak štete motora, a koji popravak bi iznosio 902,32 EUR. Napomenuo je da bi se zamjenom poklopca motora u cijelosti otklonila šteta vizualno i strukturalno, dok kod drugog oblika popravka bi bio zadovoljen vizualni sadržaj, ali ne i strukturalni, o čemu se već izjasnio.

89. Valja istaknuti da je tehničko vještačenje kako glede dinamike, tako i glede visine postavljenog zahtjeva provedeno u fazi postupka kada je tužitelj isticao kao i u tužbi da šteta na vozilu nije popravljena. Podneskom od 25. siječnja 2024. koji je uslijedio nakon priloženog nalaza i mišljenja vještaka spisu, tužitelj je povisio tužbeni zahtjev, pri tome ističući da vozilo nije popravljeno, da bi u daljnjem tijeku postupka, prvotno u svom stranačkom iskazu danom na ročištu 18. listopada 2024., kao i u daljnjem očitovanju isticao da je vozilo popravljeno.

90. Tužitelj tijekom postupka nije dostavio dokaz o podmirenju troškova popravka.

91. Iako je teret dokaza na tužitelju, tužitelj nije dostavio račun iz kojeg bi bila razvidna dinamika i sadržaj izvršenog popravka na vozilu, kao i o kojoj visini troška se radi te kada je vremenski popravka izvršen i plaćen popravak.

92. O navedenim segmentima tužitelj se izjasnio u svom stranačkom iskazu ističući da iako ne posjeduje račun da je trošak cjelokupnog popravka iznosio 2.500,00 EUR, s obzirom da je osim pričinjene štete na vozilu kritične zgode izvršio i popravak daljnjih oštećenja na vozilu, koja su se odnosila na druge lokacije na samome vozilu. Pojasnio je da je "nedavno popravio vozilo", pri čemu se nije mogao izjasniti o točnom vremenskom slijedu. Glede načina popravka istakao je da je šteta popravljena na poklopcu motora vozila te da nije zamijenjen poklopac, međutim da je korištena nova tehnologija pri popravku, s obzirom da bi klasičnim načinom popravka se prilikom vršenja ultrazvuka u slučaju prodaje vozila utvrdila tako provedena radnja, a što bi ukazivalo na izvršeni popravak.

93. U svojim daljnjim očitovanjima iznijeti na ročištima za glavnu raspravu 1. travnja 2025. i 24. lipnja 2025., tužitelj je istaknuo da u svezi cijene popravka nije moguće razlučiti segment koji se odnosi na oštećenja na vozilu, a to stoga jer je račun izdan za cjelokupno poduzeti rad, odnosno na uklanjanju i preostalih oštećenja koja su postojala na drugim dijelovima vozila, a ne samo na poklopcu motora, a za što da je korišteno kasko osiguranje. Ujedno je istaknuto da je popravak izvršen od partnera tvrtke Kuželka d.o.o, tvrtke MA-NO iz Zagreba i to krajem 2023., za što je izvjesno tvrtka izdala račun koji je podmiren, a koji stranka nije u mogućnosti dostaviti u spis.

94. Valja istaći da unatoč potrebi utvrđenja točnog trenutka izvršenog popravka, visine troškova takvog popravka, kao i vremenskog razdoblja izvršenog popravka, sud tijekom postupka navedene relevantne elemente nije utvrdio.

95. Tužitelj je od utuženja pa nadalje dostavljao niz ponuda tvrtke Kuželka d.o.o. koje se odnose na mogućnost popravak navedenog segmenta vozila, a što vodi zaključku da su iste izdane prethodno izvršenom popravku. Naime, popravak po kazivanju tužitelja nije izvršila tvrtka Kuželka d.o.o. ,već tvrtka MA-NO kao partner Kuželke d.o.o. Osim što spisu ne prileži račun o izvršenom popravku, a iz kojeg bi se moglo utvrditi visina samoga popravka, kao i opseg i dinamika popravka, ne postoji dokumentacija kojom se dokazuje da je izdani račun o izvršenom popravku i podmiren.

96. Radi se naime o elementima relevantnim za ishod spora, s obzirom da je tuženik osporavao ne samo osnovanost osnova postavljenog zahtjeva, već i visinu istoga preko iznosa od 686,10 EUR. Taj iznos odnosio se na klasični popravak ravnanjem te bojanjem i kitanjem, iako je tužitelj opisno naveo u svom iskazu da takav segment nije proveden, već da je popravak vršen koristeći novu tehnologiju, jer ravnanje i bojanje ne bi zadovoljilo potrebu cjelokupnog popravka u slučaju prodaje vozila, s obzirom da bi se primjenom ultrazvuka moglo utvrditi da je vršeno popravljanje dijelova lima poklopca motora.

97. U odredbi članka 1085. ZOO-a, propisano je popravljanje imovinske štete te je u stavku 1. propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Prema stavku 3. kada uspostava nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

98. Popravkom oštećene stvari, ne novčana materijalna šteta pretvara se u novčanu tražbinu (trošak popravka), koja se visina određuje prema cijenama u vrijeme učinjenih izdataka. To stoga jer se radi o zahtjevu za naknadu ne novčanog oblika materijalne štete koji je repariran.

99. Ovaj sud cijeni kazivanje tužitelja da reparacija pričinjene mu štete valja biti učinjena na način da se kod eventualnog pregleda vozila ne može nikakvim postupcima, a posebno ultrazvučnim mjerenjima debljine slojeva naliča utvrditi da se radi o poklopcu koji nije u tvorničkom stanju, već da je bio oštećen i ravnomjerno popravljen.

100. Vještak se izjasnio da kompletan popravak tako nastale štete, koja otklanja štetu vizualno i strukturno predstavlja zamjena poklopca motora vozila, za što je potrebno izdvojiti veći iznos i to u visini od 902,32 EUR. Dok popravak koji bi u sebi sadržavao ravnanje poklopca motora te lakiranje bi vizualno reparirao štetu, ali ne strukturnu, iako je cijena takvog popravka iznosila 686,10 EUR.

101. Sud cijeni da u situaciji kada nije objektivno moguće utvrditi opseg popravka štete i visinu iste, jer za to nisu pruženi dokazi od strane tužitelja, valja cijeniti isključivo rezultat provedenog vještačenja. Sud je stoga cijenio isticanje vještaka da je vizualno i strukturno popravak štete provediv kroz zamjenu poklopca motora vozila, a koji troškovi popravka sa svim segmentima dosežu iznos od 902,32 EUR. To stoga jer reparacija štete ima za cilj da se oštećeni predmet dovede u prvobitno stanje zadovoljavajući kvalikativno i kvantitativno njegov raniji sadržaj. Stoga nije dovoljno izvršiti reparaciju konkretne štete popravkom koje bi zadovoljilo samo vizualni segment, a ne i strukturni, koji popravak bi bio znatno niže ekonomske vrijednosti i iznosio 686,10 EUR kako se izjasnio vještak, jer time ne bi bila zadovoljena u potpunosti kvaliteta reparacije.

102. Stoga je tužitelju temeljem odredbe članka 1085. ZOO-a dosuđena naknada u visini od 902,32 EUR.

103. Tužitelju su dosuđena i sporedna davanja tekuća od presuđenja pa do isplate. Podredno se ističe da bi prema odredbi članka 1086. ZOO-a u slučaju reparirane štete takva sporedna davanja tekla od trenutka izvršene reparacije, odnosno od k ada je oštećenik sam otklonio štetu prije sudske odluke. Međutim, kako tužitelj nije dokazao izvršenu reparaciju, kao i vrijeme kada je ista učinjena, sporedna davanja teku od presuđenja kako je to isti i potraživao.

104. Tužitelj je tijekom postupka u više navrata preinačavao tužbeni zahtjev, što sud dijelom nije prihvatio, a svoju aktivnost je opravdavao činjenicom velike dužine vremenskog tijeka od kad je šteta pričinjena na vozilu pa do donošenja odluke suda.

105. Mišljenje je ovoga suda da predmetni vremenski odmak unutar kojeg je došlo do određenih kretanja u vidu povišenja cijena materijala i rada uslijed inflatornih kretanja i smanjenja vrijednosti novca, ne može utjecati na visinu novčanog iznosa naknade štete. Zauzimanjem pravnog shvaćanja suprotno tome bilo bi suprotno načelu monetarnog nominalizma propisanog odredbama. ZOO-a.

106. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku I. izreke presude.

107. Zahtjev tužitelja za naknadom štete iznad dosuđenog iznosa pa do visine od 1.298,89 EUR sud je smatrao previsoko postavljenim te je u tom dijelu tužitelj odbijen sa zahtjevom, zbog čega je odlučeno kao u stavku III. izreke presude.

108. Podredno se ističe da sud u svojoj odluci nije se izjašnjavao o prigovoru zastare kojeg je tuženik iznio tijekom postupka. To stoga jer je takav prigovor istaknut u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj potraživao isplatu naknade u visini od 1.400,00 EUR, a koju preinaku sud nije dopustio te o tako postavljenom zahtjevu nije niti donosio odluku.

109. Tužitelj je djelomično uspio sa postavljenim tužbenim zahtjevom usmjerenim na isplatu naknade štete u visini od 1.298,89 EUR, slijedom čega bi striktnom primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a valjalo mu dosuditi naknadu troškova srazmjerno uspjehu u sporu.

110. Međutim, prilikom utvrđivanja omjera uspjeha stranke u parnici sud ocjenjuje ne samo konačno postavljeni zahtjev, već vodi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. U konkretnom slučaju tuženik je osporavao osnovanost osnova i visinu postavljenog zahtjeva. Tužitelj je dokazao osnovanost osnova, odnosno da mu je pričinjena šteta kritične zgode za koju odgovara tuženik.

111. U odnosu na osporeni osnov, kao i visinu postavljenog zahtjeva, provedeni su dokazi tijekom postupka te ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju u odnosu na neuspio dio zahtjeva tužitelja nisu nastali posebni troškovi, a radi se o razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva i to u odnosu na visinu zatražene naknade štete.

112. Stoga je u konkretnom slučaju sud cijenio stavak 5. citirane zakonske odredbe, gdje je zakonodavac propisao mogućnost da jedna stranka nadoknadi sve troškove protivnoj strani ukoliko ista nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog kojega nisu nastali posebni troškovi.

113. Tužitelju je dosuđen trošak prema troškovniku koji prileži spisu, a koji se sastoji od sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, sastava tužbe i obrazloženih podnesaka od 1. travnja 2022., 24. siječnja 2024. i 24. listopada 2024.,zastupanja punomoćnika na održanim ročištima 10. listopada 2022., 28. travnja 2023., 18. listopada 2024., 1. travnja 2025., 24. lipnja 2025., 2. veljače 2026. i 23. lipnja 2026. prema Tbr. 28, 7/1 i 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 2.400,00 EUR, iznos PDV-a od 25 % u iznosu od 600,00 EUR, trošak očevida na licu mjesta i provedeno tehničko vještačenje u iznosu od 330,30 EUR te sudskih pristojbi na tužbu i presudu prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama u pojedinačnom iznosu od 19,91 EUR, odnosno ukupan novčani iznos u visini od 3.370,12 EUR.

114. Na dosuđeni iznos naknade troška dosuđena su i sporedna davanja tekuća od presuđenja pa do isplate.

115. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku II. izreke presude.

U Rijeci, 22. srpnja 2026.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika