Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: Povrv-194/2021.-55.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička 50, OIB: 81155143765, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, Domagojeva 18, protiv tuženika SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon dana 8. travnja 2026. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ilije Boića, odvjetnika u Zaboku i tuženika, dana 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka, poslovni broj: Ovrv-290/2021 od 1. travnja 2021., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tuženiku isplati iznos glavnice od 51.264,17 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 4. veljače 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i iznos redovnih kamata od 2.057,26 eura i zatezne kamate obračunate na glavnicu do 3. veljače 2021. u iznosu od 64.442,44 eura.

II. Nalaže se tuženiku SS isplatiti tužitelju Privrednoj banci Zagreb d.d. iznos od 39,26 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 4. veljače 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka, poslovni broj: Ovrv-290/2021 od 1. travnja 2021. u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje zakonskih zateznih kamata u iznosu od 1.769,49 eura te se utvrđuje da je za taj iznos tužba povučena.

IV. Nalaže se tuženiku SS naknaditi tužitelju Privrednoj banci Zagreb d.d. troškove ovog postupka u iznosu od 12.610,21 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 22. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljedn je glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Privredne banke Zagreb d.d. za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa iz točke IV. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka, poslovni broj Ovrv-290/2021 od 1. travnja 2021. naloženo tuženiku, ranije ovršeniku, SS namiriti tužitelju, ranije ovrhovoditelju Privrednoj banci Zagreb d.d. tražbinu u iznosu od 386.249,88 kn s osnova glavnice sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 4. veljače 2021. do isplate, s osnova redovnih kamata iznos od 15.500,46 kn te s osnova zakonskim zateznih kamata obračunatih na glavnicu do 3. veljače 2021. iznos od 498.873,80 kn. Ovrhovoditelju su odmjereni nastali troškovi ovršnog postupka u iznosu od 17.903,10 kn.

2. Tuženik je podnio prigovor u kojem je naveo da se isti odnosi na promijenjene okolnosti u proteklih deset godina od početka stečaja njegovog trgovačkog društva. Od tada su u korist vjerovnika, ovdje tužitelja, prodane na javnim dražbama: poslovni prostor društva SVEA d.o.o. u Rijeci, njemu kao sudužniku i založnom dužniku prodane su nekretnine i to stan u [adresa] i dvije obiteljske kuće u [adresa]. O obzirom na takve okolnosti, nije si mogao priuštiti odvjetničke usluge te niti o jednoj prodaji i naplati od strane vjerovnika nema pisani trag na koji su način provedena knjiženja iz kojih bi se vidjelo pravo stanje duga. Za konkretni ugovor br. 5010383190 naveo je da isti sadrži glavnicu jednog reprogramiranog kredita i iznose najamnine za poslovni prostor u Rijeci, kojeg je vjerovnik naplatio u suradnji sa stečajnim upraviteljem društva SVEA d.o.o. – u stečaju. Za isti ugovor između tužitelja i njega kao dužnika postoji teret upisan na nekretnini čkbr. [katastarska čestica], klijet, vinograd i voćnjak, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja još nije prodana na javnoj dražbi. Naveo je da je rješenjem ovog suda, poslovni broj Sp-379/2019 od 20. siječnja 2020. prihvaćen prijedlog Financijske agencije od 1. ožujka 2019. da se nad njegovom imovinom provede jednostavni postupak stečaja potrošača, u okviru kojeg je sud utvrdio da od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2019. nije imao novčanih primanja te da nema imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa.

3. Rješenjem od 28. listopada 2021. sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha te je ukinuo sve provedene radnje i odlučio je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Iako je tuženik (ranije ovršenik) podnio prigovor po primitku prijedloga za ovrhu i obavijesti javnog bilježnika, a prije donošenja rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, dok nakon donošenja rješenja o ovrsi prigovor nije podnio, sud je nastavio postupak prema pravilima parničnog postupka jer je postalo pravomoćno rješenje o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i o nastavljanju postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se očitovao o prigovoru tuženika navodeći da okolnosti koje tuženik navodi u svom prigovoru nisu relevantne za donošenju odluke u ovom predmetu jer da činjenica da je nad trgovačkim društvom SVEA d.o.o. u vlasništvu tuženika, proveden stečajni postupak ne utječe na osobnu odgovornost tuženika po predmetnom ugovoru o kreditu.

5. 1. Tuženik je na prvom pripremnom ročištu predao podnesak u kojem je naveo da su radi osiguranja naplate kredita, koje je tužitelj odobravao društvu SVEA d.o.o. , bile dane hipoteke na nekretninama u vlasništvu tog društva te u vlasništvu njega i OS kao fizičkih osoba te da su sve nekretnine prodane na javnim dražbama i to:

- poslovni prostor društva u Rijeci prema zapisniku Trgovačkog suda u Zagrebu od 3. listopada 2013. za iznos od 780.000,00 kn,

- prema rješenju Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 16. travnja 2019. prodana je kuća u [adresa] za iznos od 65.046,00 kn,

- prema zaključku Općinskog suda u Zlataru od 5. travnja 2022. prodani su klijet, vinograd i voćnjak u [adresa] za iznos od 101.000,00 kn,

- prema zaključku Općinskog suda u Zaboku od 9. rujna 2013. prodana je kuća s dvorištem u [adresa] za iznos od 350.000,00 kn, prema zaključku Općinskog suda u Zlataru, Stalna službe u Zaboku od 19. siječnja 2017. prodani su garaža i dvorište u [adresa] za 18.333,00 kn,

- prodan je stan u [adresa] za iznos od 260.000,00 kn,

- dakle sveukupno za iznos od 794.379,00 kn.

5. 2. Tuženik se potom osvrnuo na iznose priznatih tražbina u postupku stečaja njegovog trgovačkog društva, navodeći da nije u posjedu cjelokupne dokumentacije te da traži uvid u sve novčane transakcije tijekom poslovanja s tužiteljem.

5. 3. Tuženik je ukazao na činjenicu da su kratkoročni krediti bili odobravani kao okvirni, revolving i da nisu velikim dijelom iskorišteni, da u svim ugovorima postoji klauzula kod korištenja kredita: „prema mogućnostima kreditora“, a prema trenutačnim potrebama korisnika kredita. Naveo je da je društvo bilo dobar partner banci do 2010. godine i da su u banci imali dodatni status. Predložio je da sud na raspravu pozove stečajnog upravitelja društva US kako bi objasnio razloge zbog kojih nije uspio unovčiti imovinu društva i povoljnije prodati kredit banke od 2.280.000,00 kn jer se rijetko događa da banci njezina tražbina vrijedi deset puta manje. Naveo je da iza svih kredita stoje odluka i odobrenje banke te poslovna odluka prije plasmana novaca banke.

6. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 13. listopada 2025. predložio da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos glavnice od 51.264,17 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 4. veljače 2021. do isplate, za iznos redovnih kamata od 2.057,26 eura i za iznos zakonskih zateznih kamata od 64.442,44 eura. Pored toga istaknuo je zahtjev da se tuženiku naloži isplata glavnice od 39,26 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. veljače 2021. do isplate.

7. 1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o kratkoročnom kreditu na str. 7-13 spisa, u izvadak iz poslovnih knjiga na str. 14 spisa, u izvadak iz poslovnih knjiga i podatke o obračunu kamate na str. 33-35 spisa, u dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja na str. 59-119 spisa, u nalaz i mišljenje financijskog vještaka društva Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb na str. 124-134 spisa, u interne naloge na str. 173- 174 spisa, u izvatke iz poslovnih knjiga i dokumentaciju na str. 175-183 i 186-196 spisa te je izvršio uvid u predmetu ovoga suda, poslovni broj: Ovr-677/2015, Ovr-238/2015, Ovr-610/2018, Ovr-680/2015 i Ovr-681/2015.

7. 2. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje stečajnog upravitelja društva SVEA d.o.o. – u stečaju, niti je pribavljao dokumentaciju iz stečajnog postupka jer je na spornu okolnost postojanja i visine ovdje predmetne tražbine na zahtjev financijskog vještaka od tuženika pribavljena sva potrebna dokumentacija, a osim toga izvršen je uvid u ovršne predmete u kojima su vođene ovrhe na nekretninama radi naplate tužiteljevih tražbina. Također nije relevantno za ovaj postupak postupanje stečajnog upravitelja u postupku stečaja društva SVEA d.o.o. jer ovaj sud nije ovlašten preispitivati pravilnost i zakonitost odluka donesenih u stečajnom postupku.

8. Tužbeni zahtjev koji je postavljen podneskom tužitelja od 13. listopada 2025. je osnovan.

9. Tužitelj svoju tražbinu temelji na ugovoru o kratkoročnom kreditu br. 5010383190 od 15. studenoga 2010. Uvidom u navedeni ugovor utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao kreditora, društva SVEA d.o.o. [adresa] kao korisnika kredita i tuženika SS te OS kao sudužnika. Kredit je ugovoren u iznosu od 563.000,00 kn, a namjena kredita je bila zatvaranje dospjele glavnice po kreditu 5010130037 i zatvaranje cjelokupne glavnice po kreditu 5010353869. Rok za korištenje kredita ugovoren je s danom 30. studenoga 2010., a uvjeti korištenja su ugovoreni na način da će se kredit koristiti po sklapanju toga ugovora, ispunjenju svih njegovih uvjeta, zasnovanog osiguranja i prema mogućnostima kreditora. Kao način korištenja kredita ugovoreno je "kompenzacijom temeljem pravovaljane dokumentacije". Otplata kredita ugovorena je u 10 mjesečnih rata koje dospijevaju svakog zadnjeg dana u mjesecu na način da prvih devet rata iznosi po 20.000,00 kn, a posljednja 10. rata iznosi 383.000,00 kn. Dospijeće prve rate ugovoreno je s 31. prosinca 2010., a posljednje 30. rujna 2011. Ugovorom o kreditu određeno je da se na svakog sudužnika odnose obveze ugovora na isti način kao i na korisnika kredita. Kao osiguranje naplate svih tražbina proizašlih iz ugovora s pripadajućim kamatama, naknadama i drugim troškovima, ugovoreni su slijedeći instrumenti:

- dvije bianco akceptirane vlastite mjenice bez protesta korisnika kredita, uz mjenično očitovanje ovjerenog od javnog bilježnika,

- dvije zadužnice korisnika kredita ovjerene kod javnog bilježnika u formi i sadržaju prihvatljivom za kreditora,

- po dvije bianco vlastite akceptirane mjenice bez protesta svakog sudužnika uz mjenično očitovanje ovjereno kod javnog bilježnika,

- po dvije zadužnice svakog sudužnika, ovjereno kod javnog bilježnika u formi i sadržaju prihvatljivom za kreditora,

- trostrano potpisana cesija između PBZ Card d.o.o., korisnika kredita i kreditora,

- založno pravo na nekretnini u vlasništvu OS na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- založno pravo na nekretnini u vlasništvu OS na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- založno pravo na nekretnini u vlasništvu SS na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- založno pravo na nekretnini u vlasništvu SS na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- založno pravo na nekretnini u vlasništvu SS na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- založno pravo na nekretnini korisnika kredita na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Tuženik je osporavao postojanje i visinu tražbine navodeći u bitnome da sredstva kredita nisu isplaćena na njegov račun, niti na račun njegovog trgovačkog društva SVEA d.o.o. te sumnja u ispravnost zatvaranja obveza po kreditu s obzirom da su na javnoj dražbi prodane sve nekretnine na kojima je tužitelj imao zasnovano založno pravo radi osiguranja tražbine po predmetnom ugovoru o kreditu, pa smatra da je iz iznosa prodajnih cijena tužiteljeva tražbina trebala biti podmirena u većem dijelu nego što to proizlazi iz tužiteljeve knjigovodstvene dokumentacije. Tužitelj stoga osporava i postojanje i visinu predmetne tražbine.

11. 1. Radi utvrđivanja postojanja i visine tužiteljeve tražbine provedeno je financijsko vještačenja po društvu Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb.

11. 2. U pisanom nalazu i mišljenju financijski vještak je u Tabeli 1 prikazao izračun plana otplate kredita, s iskazivanjem anuiteta i strukture istih (glavnica i kamate). Utvrdio je da je na ime primljene svote od 563.000,00 kn obveza korisnika kredita bila platiti kreditoru iznos od ukupno 597.417,96 kn. S obzirom na kašnjenje u podmirenju dospjelih obveza, vještak je u Tabeli 2 prikazao obračun zateznih kamata primjenom jednostavnog kamatnog računa s proporcionalnim kamatnjakom, izračunatim na bazi stvarnog broja dana u godini, kao zakonom propisane metode uz primjenu propisanih kamatnih stopa zateznih kamata, važećih u pojedinim razdobljima obračuna, imajući u vidu činjenicu da se radi o trgovačkom ugovoru. U Tabeli 2 vještak je prikazao da je preostalo dugovanje po predmetnom kreditu na dan posljednje uplate (14. veljače 2020.) iznosilo: dospjela glavnica 563.000,00 kn, redovne kamate 34.417,96 kn i zatezne kamate 472.006,87 kn, dakle ukupno 1.069.424,83 kn. Obavljene uplate iznosile su 196.189,87 kn, nakon čega je preostalo dugovanje utvrđeno u iznosu od 873.234,96 kn. Na dan specifikacije dugovanja u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja (3. veljače 2021.), dugovanje je iznosilo: dospjela glavnica u iznosu od 563.000,00 kn, redovne kamate u iznosu od 34.417,96 kn, zatezne kamate 486.359,70 kn, ukupno 1.083.777,66 kn, umanjeno za obavljene uplate od 196.189,87 kn, nakon čega je preostalo dugovanje iznosilo 887.587,79 kn.

11. 3. Vještak je iznio mišljenje, prema kojemu je na dan posljednje evidentirane uplate (14. veljače 2020.) iznos duga po predmetnom kreditu iznosio 115.898,19 eura, a sastojao se od 2.057,26 eura dospjelih nepodmirenih redovnih kamata, 62.537,50 eura dospjelih nepodmirenih zateznih kamata i 51.303,43 eura nepodmirenog glavnog duga. Na dan specifikacije tražbine iz izvatka iz poslovnih knjiga od 3. veljače 2021. iznos duga po predmetnom kreditu bio je 117.803,13 eura, a sastojao se od 2.057,26 eura dospjelih nepodmirenih redovnih kamata, 64.442,44 eura dospjelih nepodmirenih zateznih kamata i 51.303,43 eura nepodmirenog glavnog duga. Vještak je naveo da se na nepodmireni dug od 51.303,43 eura obračunavaju daljnje zatezne kamate za razdoblje od 4. veljače 2021. do isplate, dok se na dospjele nepodmirene redovne kamate u iznosu od 2.057,26 eura obračunavaju daljnje zatezne kamate za razdoblje od 24. svibnja 2021. (datum pokretanja ovog sudskog postupka) do isplate. Vještak je napomenuo da su iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani u EUR uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).

12. 1. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju financijskog vještaka zbog nepostojanja vjerodostojnog i potpunog prikaza iskorištenja kreditnih sredstava temeljem kojih je protiv njega pokrenut ovršni postupak, navodeći da nema nedvosmislenog i sveobuhvatnog obračuna koji bi potvrdio stvarnu isplatu sredstava na račun korisnika kredita, odnosno zatvaranje naznačenih prethodnih dugovanja po kreditima br. 5010353869 i 5010130037/2006, a da je tužitelj kao vjerovnik prema odredbi čl. 1029. Zakona o obveznim odnosima, obvezan ispunjenje obveze dokazati na jasan i vjerodostojan način. Naveo je da nije imao uvid u transakcijske dokumente kojima bi se pokazalo kada, kome i u kojem iznosu je kredit zapravo realiziran. Naveo je da bankovni izvod s oznakama „ISKORIŠT. KREDI.“ u iznosima od 60.388,88 EUR i 14.334,06 EUR ne sadrži opis korisnika, niti poveznicu s prethodnim dugovanjima, a da su istovremeno u ispravi pod nazivom „Plan otplate“ navedeni mjesečni anuitet i, ali da nema rasporeda povlačenja sredstava. Predložio je da sud naloži tužitelju dostavu vjerodostojnog obračuna iskorištenja kredita, uključujući točan datum isplate sredstava, korisnike transakcija i stanja po kreditima koji su navodno zatvoreni iz sredstava predmetnog kredita, da priloži usklađenje uplata i duga po kreditnom računu i da pojasni pravnu osnovu temeljem koje predmetne iznose potražuje solidarno od sudužnika, kad nije dokazano ispunjenje od strane glavnog dužnika, odnosno društva SVEA d.o.o.

12. 2. Osim navedenog, tuženik se pozvao na odredbe čl. 20., 21. i 23. Direktive (EU) 2019/1023, prema kojima fizička osoba – poduzetnik koja je postupao pošteno, ima pravo na otpust duga nakon završenog stečajnog postupka i kojima se obvezuje države članice da fizičkim osobama jamcima omoguće pravnu zaštitu i razmatranje razmjernosti naplate. Tuženik je naveo da kao jamac nije imao osobnu korist od kredita društva, koje je u međuvremenu likvidirano te smatra da bi daljnje ovrhe i prisile nad njegovom osobnom imovinom predstavljale neproporcionalno zadiranje u njegova ustavna prava, uključujući pravo na dostojanstven život. Naveo je, također, da iznos kojeg banka od njega potražuje u ovom predmetu premašuje realnu sposobnost ispunjenja i da se naplata ne temelji na osobnoj koristi koju je imao, već na poslovnim obvezama društva. Predložio je da se u slučaja nastavka postupka omogući primjerna razmjernih mjera sukladno odredbi čl. 1.a Zakona o stečaju potrošača.

13. Povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, sud je saslušao predstavnika vještaka na glavnoj raspravi. Vještak je iskazao da je tuženik prigovorio nalazu vještaka prvenstveno u pogledu toga na što su utrošena sredstva kredita, odnosno kada je i kako tužitelj isplatio kredit. U vezi toga vještak je izjavio da je predmetni kredit iskorišten za zatvaranje dijela dospjelih obveza po dva kredita koja je od ranije koristilo društvo SVEA d.o.o., kao korisnik kredita, a što je u skladu s ugovornim odredbama predmetnog ugovora o kreditu. Naveo je da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je 23. studenoga 2010. u poslovnim knjigama tužitelja provedeno djelomično zatvaranje duga po kreditnoj partiji broj 5010130037 u iznosu od 14.334,06 eura te po kreditnoj partiji broj 5010353869 u iznosu od 60.388,88 eura. Vještak je istaknuo da se prilikom korištenja kredita za zatvaranje obveza po ranijim kreditima kod iste banke ne radi o prometu sredstava po žiro-računu, već se knjigovodstveno evidentira terećenje novog kredita i istovremeno zatvaranje u istom iznosu obveza po ranijem kreditu, a na taj je način postupljeno i u konkretnom slučaju. Vještak je izjavio da je prilikom vještačenja koristio svu dokumentaciju opisanu u uvodnom dijelu na laza, pa tako i ugovor o kratkoročnom kreditu br. 5010383190 od 15. studenoga 2010. te je ukratko naveo što je tim ugovorom dogovoreno između tužitelja kao kreditora te tuženika i OS kao sudužnika, a to se prvenstveno odnosi na namjenu korišten ja kredita, koja je bila zatvaranje dospjele glavnice po kreditu br. 5010130037 i cjelokupne glavnice po kreditu br. 5010353869. U odnosu na tuženikovo pitanje u pogledu novčanog tijeka, ponovio je da u skladu s pravilima računovodstva i bankarskog poslovanja, nije bilo novčanog tijeka jer banka nije imala kome što isplatiti, već je trebala u svojim poslovnim knjigama s jedne strane evidentirati zaduženje, dakle korištenje po predmetnom kreditu, a s druge strane podmirenje obveza društva SVEA d.o.o. po predmetna dva kredita, u skladu s ugovorom. Dakle, novčanog tijeka nije bilo jer ga nije niti trebalo biti budući se nema kome što isplatiti u skladu s ugovornim odredbama predmetnog kredita. Na pitanje mogu li se izvaci iz poslovnih knjiga tužitelja prihvatiti kao vjerodostojna dokumentacija pri korištenju predmetnog kredita, vještak je izjavio da nije bilo novčanih tijekova, a da iz izvadaka iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi smanjenje obveza po ranija dva kredita i istovremeno stvaranje obveze po predmetnom kreditu. U pogledu pitanja koja se odnose na izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 3. veljače 2021., temeljem kojeg je pokrenut ovaj postupak, vještak je izjavio da je prema njegovom izračunu ukupni dug na dan 3. veljače 2021. niži od onoga kojeg je iskazao tužitelj u izvatku iz poslovnih knjiga na isti dan i to za 37.438,23 kn ili 4.968,91 euro.

14. Tuženik je i nadalje prigovarao postojanju i visini tužiteljeve tražbine smatrajući da je tužitelj bio dužan dokazati je li mu i kada isplatio koji iznos novca po bilo kojem kreditu, jesu li postajali i kakvi novčani tijekovi, stvarne isplate sredstava, odnosno dokazi o zatvaranju prethodnih dugovanja. Naveo je da ne osporava postojanje dugovanja, ali da osporava visinu tužiteljeve tražbine jer smatra da je ista znatno manja i da tužitelj nije dokazao tražbinu u visini u kojoj ju potražuje tužbenim zahtjevom.

15. 1. Nakon provedenog financijskog vještačenja, a radi provjere osnovanosti tuženikovih navoda u pogledu postojanja i visine tužiteljeve tražbine koja je predmet ovog postupka (tražbina po ugovoru o kratkoročnom kreditu br. 5010383190) izvršen je uvid u ovršne predmete u kojima se vodila ovrha na nekretninama tuženika i njegove supruge OS kao sudužnika i založnih dužnika, radi namirenja novčanih tražbina tužitelja.

15. 2. Uvidom u predmet poslovni broj Ovr-680/2015 utvrđeno je da je u istome vođena ovrha između ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d. protiv ovršenice OS radi naplate novčane tražbine na nekretnini ovršenice i to čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Rješenjem o namirenju od 22. srpnja 2015. namirena je tražbina ovrhovoditelja s osnove redovne kamate po ugovoru o kreditu broj 5010130037 od 30. lipnja 2006. (ugovor po kojem je ovdje predmetnim kreditom zatvoren dio glavnice u iznosu od 14.334,06 eura) u iznosu od 62.844,82 kune i po ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 5010383190 od 15. studenoga 2010. (koji je predmet ovog postupka) u iznosu od 15.500,46 kuna te zakonska zatezna kamata u iznosu od 266.654,72 kn. Ovrhovoditelj je tada prijavio tražbinu po ugovoru o kreditu br. 5010130037 u ukupnom iznosu od 1.563.584,82 kn, a po ugovoru o kreditu br. 5010383190 u ukupnom iznosu od 621.983,46 kn. Rješenje o namirenju u tom predmetu postalo je pravomoćno.

15. 3. Uvidom u predmet ovoga suda poslovni broj Ovr-681/2015 utvrđeno je da je u istom vođena ovrha ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d. protiv ovršenice OS radi naplate novčane tražbine na nekretnini ovršenice čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Rješenjem o namirenju od 7. travnja 2017., namirena je tražbina ovrhovoditelja s osnova zatezne kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nekretnine kupcu u iznosu od 9.833,33 kune, s time da u rješenju nije navedeno na koji se ugovor o kreditu odnose zatezne kamate . Tražbina po ovdje predmetnom ugovoru o kreditu br. 5010383190 s osnova zateznih kamata prijavljena je u iznosu od 335.185,79 kn, po ugovoru o kreditu br. 5010130037 u iznosu od 757.021,68 kn, dok glavne tražbine nisu specificirane po pojedinim ugovorima, već su prijavljene u ukupnom iznosu po svim ugovorima i to s iznosom od 1.316.542,10 kn . Rješenje o namirenju u tom predmetu postalo je pravomoćno.

15. 4. Uvidom u predmet poslovni broj Ovr-238/2015 utvrđeno je da je u istom vođen ovršni postupak između ovrhovoditelja Privredne banke d.d. Zagreb i ovršenika SS radi naplate novčane tražbine na nekretnini ovršenika i to čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], (stan u zgradi) na adresi [adresa]. Rješenjem o namirenju od 12. lipnja 2018., koje je ispravljeno rješenjem od 11. rujna 2018., namiren je ovrhovoditelj u odnosu na tražbinu po ugovoru o dugoročnom kreditu broj 5010130037 od 30. lipnja 2006. (ugovor po kojem je ovdje predmetnim kreditor zatvorena dio glavnice u iznosu od 14.334,06 eura). Tražbina ovrhovoditelja po tom ugovoru namirena je djelomično i to u iznosu od 241.745,23 kune (a prijavljena je u ukupnom iznosu od 1.552.952,05 kn). Tražbina po ovdje predmetnom ugovoru br. 5010383190 prijavljena je u ukupnom iznosu od 924.192,10 kn te ista nije niti djelomično namirena. Rješenje o namirenju postalo je pravomoćno.

15. 5. Uvidom u predmet poslovni broj Ovr-677/2015 utvrđeno je da je u istome vođen ovršni postupak između ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d. i ovršenika SS, radi naplate novčane tražbine na nekretnini ovršenika čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Rješenjem o namirenju od 16. siječnja 2020. namiren je dio zakonskih zateznih kamata za posljednje tri godine od donošenja rješenja o dosudi nekretnine kupcu na tražbinu koja se temelji na ugovoru o dugoročnom kreditu broj 5010130037 od 30. lipnja 2006. u iznosu od 37.710,75 kn, a ostale su nenamirene preostale tražbine po navedenom ugovoru (tražbina po tom ugovoru prijavljena je u ukupnom iznosu od 1.349.859,50 kn), tražbina po ugovoru o kratkoročnom kreditu broj: 5010369949, tražbina po ugovoru o otvaranju akreditiva s odgođenim polaganjem pokrića i tražbina po ugovoru o kratkoročnom kreditu br. 5010383190 (koji je predmet ovog postupka) i to: glavnica od 469.761,69 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 16. studenoga 2011. do isplate, redovna kamata u iznosu od 15.500,46 kn i zakonska zatezna kamata u iznosu od 11.961,31 kn. Rješenje o namirenju postalo je pravomoćno.

15. 6. Uvidom u predmet poslovni broj Ovr-610/18 utvrđeno je da je u istome vođen postupak između ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d. protiv ovršenika SS radi naplate novčane tražbine na nekretnini ovršenika čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Rješenjem o namirenju od 24. studenoga 2022. namiren je ovrhovoditelj u odnosu na tražbinu po ugovoru o kreditu broj 5010130037 od 30. lipnja 2006. (ugovor po kojem je ovdje predmetnim kreditom zatvorena dio glavnice u iznosu od 14.334,06 eura) i to u iznosu od 70.556,28 kuna/9.364,43 eura, a koji iznos se odnosio na zatezne kamate, dok preostali dio tražbine po tom ugovoru nije namiren, a prijavljen je u ukupnom iznosu od 1.423.531,73 kn. Rješenje o namirenju postalo je pravomoćno.

15. 7. Nakon uvida u gore navedene ovršne predmete sud je ocijenio neosnovanom tvrdnju tuženika da je tužiteljeva tražbina po ovdje predmetnom ugovoru o kreditu br. 5010383190 u tim predmetima namirena u većem iznosu od onoga utvrđenoga financijskim vještačenjem, odnosno da je ostala nenamirena u manjem iznosu od onoga kojeg tužitelj potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Također nije dokazano da bi tražbine tužitelja po ugovorima o kreditima br. 5010130037 i br. 5010353869 (koje su jednim dijelom zatvorene predmetnim ugovorom o kreditu br. 5010383190) u trenutku realizacije predmetnog ugovora o kreditu bile manje od iznosa koji je tim kreditom zatvoren (za zatvaranje duga po kreditnoj partiji br. 5010130037 u iznosu od 14.334,06 eura i za zatvaranje duga po kreditnoj partiji br. 5010353869 u iznosu od 60.388,88 eura).

15. 8. Sud je ocijenio neosnovanom tvrdnju tuženika da ne postoji tužiteljeva tražbina po predmetnom ugovoru o kreditu jer nije bilo novčanog tijeka u smislu isplate iznosa kredita na račun društva Svea d.o.o. Financijski vještak je tu okolnost jasno obrazložio u svom iskazu kada je naveo da novčanog tijeka nije bilo jer banka nije imala kome što isplatiti, budući je iznos kredita u svojim poslovnim knjigama evidentirala kao zaduženje i korištenje kredita, a s druge strane je za taj iznos evidentirala podmirenje obveza društva Svea d.o.o. po osnovi kredita br. 5010130037 i br. 5010353869 i na taj je način zapravo smanjena obveza tog društva po osnovi podmirenja navedena dva kredita, a nastala je obveza vraćanja kredita po kreditnoj partiji br. 5010383190.

15. 9. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je isti izrađen na temelju cjelokupne dokumentacije u spisu, a vještak je na glavnoj raspravi usmeno obrazložio nalaz i mišljenje te je jasno odgovorio na sva postavljena pitanja. Konačno, nalaz i mišljenje te pravilnost izračuna vještaka nisu dovedeni u sumnju niti nakon izvršenog uvida u sve gore navedene ovršne predmete.

16. 1. Tuženik se u ovom predmetu neosnovano poziva na odredbe Direktive (EU) 2019/1023 Europskog parlamenta i Vijeća (u daljnjem tekstu: Direktiva) jer se on ne može smatrati poduzetnikom u smislu odredbi iste. Prema odredbi čl. 2. st. 1. t. 9. Direktive, "poduzetnik” znači fizička osoba koja obavlja trgovačku, poslovnu, obrtničku ili profesionalnu djelatnost. Tuženik se u pogledu predmetnog ugovora o kreditu ne može smatrati poduzetnikom u smislu Direktive, jer on nije bio fizička osoba koja obavlja poslovnu, obrtničku ili profesionalnu djelatnost, korisnik kredita bila je pravna osoba SVEA d.o.o., a tuženik je bio sudužnik i založni dužnik i to kao fizička osoba (ne i kao poduzetnik).

16. 2. Direktiva o okvirima za preventivno restrukturiranje, o otpustu duga i mjerama za učinkovitost postupaka koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga prenesena je u hrvatsko zakonodavstvo kroz Zakon o stečaju potrošača. Direktiva se primjenjuje na dužnike u financijskim poteškoćama, uključujući poduzetnike fizičke osobe, sa ciljem sprječavanja nesolventnosti i osiguravanja održivosti dužnika. Međutim, Direktiva se ne primjenjuje na fizičke osobe koje nisu poduzetnici, već se primarno odnosi na poduzetnike u financijskim poteškoćama, a ne na fizičke osobe koje su sudužnici u ugovoru o kreditu sklopljenom od strane pravne osobe kao korisnika kredita, osim ako te fizičke osobe nastupaju kao potrošači izvan okvira svoje profesionalne djelatnosti, što u ovom slučaju nije tako jer je ugovor o kreditu sklopljen u okviru djelatnosti pravne osobe – društva SVEA d.o.o.

17. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno postojanje i visina tužiteljeve tražbine , kako slijedi:

- 51.303,43 eura s osnova glavnice, na koji iznos dalje teku kamate od 4. veljače 2021. do isplate,

- 2.057,26 eura s osnova dospjele nepodmirene redovne kamate,

- 64.442,44 eura s osnova zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice, obračunatih do zaključno 3. veljače 2021.

18. Kako je platnim nalogom u rješenju o ovrsi javnog bilježnika tuženiku naloženo plaćanje glavnice u iznosu od 386.249,88 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 euro iznosi 51.264,17 eura, sud je u tom iznosu održao na snazi platni nalog, dok je za preostali iznos utvrđene glavnice od 39,26 eura prihvatio tužbeni zahtjev na način da je tuženiku naložio plaćanje istoga sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 4. veljače 2021. do isplate.

19. S obzirom da je utvrđeno postojanje tužiteljeve tražbine u gore navedenim iznosima po osnovi glavnice, redovne kamate i zatezne kamate, tuženik je istu dužan ispuniti tužitelju temeljem odredbi čl. 1021., čl. 9., čl. 65. i čl. 53. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

20. Za preostali dio zakonskih zateznih kamata koje su sadržane u platnom nalogu javnog bilježnika (1.769,49 eura), sud je ukinuo platni nalog jer iznos istih nije dokazan financijskim vještačenjem te je utvrdio da je tužitelj za taj iznos povukao tužbu, s obzirom da ih nakon provedenog financijskog vještačenja tužbenim zahtjevom više nije potraživao od tuženika.

21. 1. Kako je rješenjem suda u ovom predmetu stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to se o cjelokupnim troškovima ovog postupka , za koji se ima smatrati da je započeo podnošenjem zahtjeva za izdavanjem platnog naloga sukladno čl. 164. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP), odlučuje tek u presudi kojom se završava postupak pred sudom.

21. 2. Kako je tužitelj uspio u parnici, tuženiku je naloženo da mu naknadi troškove postupka temeljem odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

21. 3. Tužitelju su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to prema vrijednosti predmeta spora od 53.360,69 eura, koliko iznosi vrijednost glavnog zahtjeva (glavna tražbina od 51.303,43 eura i redovna kamata od 2.057,26 eura). Zakonske zatezne kamate obračunate u apsolutnom iznosu od 64.442,44 eura predstavljaju sporednu tražbinu i u smislu odredbe čl. 35. st. 1. ZPP -a ne uzimaju se u obzir kod utvrđivanja vrijednosti predmeta spora. Sukladno navedenome, sud je tužitelju odmjerio troškove zastupanja po punomoćniku, kako slijedi:

- za sastav prijedloga za ovrhu po tbr. 11. t. 1. u visini od 500 bodova,

- za sastav podnesaka od 25. studenoga 2021. i 13. listopada 2025. prema tbr. 8./1. u visini od 500 bodova za svaki podnesak,

- za sastav podneska od 16. listopada 2023. prema tbr. 8./4. u visini od 25 bodova,

- za zastupanje na ročištima 1. prosinca 2022., 1. veljače 2023., 13. listopada 2025., 8. travnja 2026. i 10. srpnja 2026. po tbr. 9./1. u visini od 500 bodova za svako ročište,

- za zastupanje na ročištima 2. listopada 2025. i 12. veljače 2026. po tbr. 9./2. u visini od 250 bodova za svako ročište,

- što ukupno iznosi 4525 bodova, odnosno 9.050,00 eura (računajući vrijednost jednog boda od 2 eura), kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% (2.262,50 eura), pa ukupni tuženikovi troškovi zastupanja po punomoćniku iznose 11.312,50 eura.

21. 4. Tužitelju nisu odmjereni troškovi za sastav podneska od 19. veljače 2025. jer je istim postavio tužbeni zahtjev, kojeg je kasnije izmijenio podneskom od 13. listopada 2025., a odluka je donesena prema tužbenom zahtjevu kako je isti postavljen podneskom od 13. listopada 2025., iz čega slijedi da podnesak od 19. veljače 2025. nije bio potreban za svrhovito vođenje postupka.

21. 5. Troškovima zastupanja tužitelja dodani su troškovi javnog bilježnika prema čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", br. 9/21.), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi, a s obzirom na pravilno utvrđenu vrijednost predmeta spora od 53.360,69 eura/352.046,12 kn, nagrada javnog bilježnika iznosila bi 3.720,46 kn/493,79 eura.

21. 6. Tužitelju su odmjereni troškovi uplaćenog predujma za pristup financijskog vještaka na glavnu raspravu u iznosu od 150,31 euro te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 653,61 euro, pa tužiteljevi ukupni troškovi iznose 12.610,21 euro, na koji iznos su dosuđene zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. ZPP-a.

21. 7. Kako je tužitelj zatražio naknadu troškova postupka u iznosu od 23.969,78 eura, sud je preko dosuđenog iznosa sud je odbio zahtjev za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 22. srpnja 2026.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvjetničko društvo Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, uz rješenje o pristojbi na presudu

2. SS, [adresa]