REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3587/2026-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja HT OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vuljak, odvjetnik iz Koprivnice, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave, 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. OIB: 87939104217 isplatiti tužitelju HT (nominativ: HT) OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.321,34 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, i to:

- na iznos od 8,53 EUR počevši od 2.12.2009. do isplate,

- na iznos od 19,83 EUR počevši od 2.1.2010. do isplate,

- na iznos od 23,10 EUR počevši od 2.2.2010. do isplate,

- na iznos od 22,17 EUR počevši od 2.3.2010. do isplate,

- na iznos od 27,30 EUR počevši od 2.4.2010. do isplate,

- na iznos od 25,90 EUR počevši od 2.5.2010. do isplate,

- na iznos od 28,70 EUR počevši od 2.6.2010. do isplate,

- na iznos od 43,64 EUR počevši od 2.7.2010. do isplate,

- na iznos od 39,91 EUR počevši od 2.8.2010. do isplate,

- na iznos od 52,98 EUR počevši od 2.9.2010. do isplate,

- na iznos od 45,98 EUR počevši od 2.10.2010. do isplate,

- na iznos od 40,84 EUR počevši od 2.11.2010. do isplate te

- na iznos od 942,43 EUR počevši od 10.11.2010. do isplate

s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. OIB: 87939104217 naknaditi tužitelju HT (nominativ: HT) OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 22. srpnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 16. veljače 2006. s Volksbank d.d., pravnim prednikom tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., zaključio ugovor o kreditu, u iznosu kunske protuvrijednosti od 23.541,00 CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja te tvrdi da je tuženik u taj ugovor ugradio ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, pa stoga tužitelj tužbenim zahtjevom citiranim pod točkom I./ izreke ove presude potražuje od tuženika ukupan iznos koji je tužitelj platio tuženiku na temelju ništetnih ugovornih odredbi, sa zakonskom zateznom kamatom od pojedinih izvršenih plaćanja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da su parnične stranke 16. veljače 2006. zaključile ugovor o kreditu, na razdoblje od 84 mjeseca, u iznosu od 23.541,00 CHF.

2.1 Tuženik tvrdi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Ističe prigovor zastare. Tvrdi da utvrđenja iz parnice ''Potrošač'' nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe te navodi da sve i kada bi utvrđenja iz te parnice bila primjenjiva, da niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude VTS-a, kao i da sve i kada bi presuda iz parnice ''Potrošač'' bila primjenjiva, da ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u toj parnici. Ističe da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Tvrdi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP). Naposljetku tuženik navodi da ne osporava visinu kondemnatornog tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu te je saslušan tužitelj.

4. Po ovako provedenom postupku, ocijenivši izvedene dokaze primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Nije sporno da je tužitelj 13. prosinca 2007. s pravnim prednikom tuženika zaključio ugovor o kreditu broj 763263, na temelju kojega je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos od 23.541,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize, kojim je ugovoren valutna klauzula (čl. 4. Ugovora o kreditu) te promjenjiva kamatna stopa (čl. 2. ugovora o kreditu). Nadalje nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

6. Između stranaka je sporna osnova tužbenog zahtjeva. Nadalje je sporno je li utuženo potraživanje zastarjelo.

7. Radi utvrđenja okolnosti zaključenja Ugovora o kreditu; konkretno, postupanja tužitelja i (prednika) tuženika kao ugovornih stranaka, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja.

9.1 Tužitelj je iskazao da je zaključio ugovor o kreditu u Volksbank d.d. jer da mu je trebao automobil za osobne potrebe. Radi kupnje automobila otišao je u auto kuću i izabrao je automobil marke Ford Focus, u auto kući su imali ugovorenu suradnju s Volksbank d.d., njemu je trebao kredit i ''auto kuća je sve riješila''. Tužitelj je iskazao nadalje da je banka provjerila njegovu kreditnu sposobnost te da mu je bilo rečeno da nije kreditno sposoban zaključiti ugovor o kreditu ni u kunama, niti s valutnom klauzulom u EUR, već isključivo s valutnom klauzulom u CHF; da je po zanimanju vozač i da ne zna što je valutna klauzula te da mu u tom smislu nije bilo jasno što potpisuje, kao i da je cijeli ugovor bio unaprijed pripremljen, a on ga je samo potpisao te da nije bilo nikakvih pregovora. Naposljetku je tužitelj iskazao da automobil kupljen sredstvima pribavljenim predmetnim kreditom nikada nije koristio da bi ostvario neku zaradu, niti se ikada bavio obrtništvom, niti poduzetništvom.

10. Ovaj sud nalazi da je tužitelj iskazivao jasno i logično te potpuno suglasno sadržaju pregledanog Ugovora o kreditu, pa stoga ovaj sud tužiteljev iskaz ocjenjuje u cijelosti istinitim. Naime, iz ugovora o kreditu, a što nije ni sporno, proizlazi da se radi o kreditu s valutnom klauzulom u CHF te promjenjivom kamatnom stopom te da je namjena kredita kupnja vozila (čl.3. Ugovora o kreditu). Nadalje, pregledavanjem predmetnog Ugovora o kreditu, kao i saslušanjem tužitelja, utvrđeno je da je Ugovor o kreditu standardizirani (tipski) ugovor sastavljen i otisnut od strane prednika tuženika, dakle banke. Odredbom čl. 81.st.1. Zakona o zaštiti potrošača ''Narodne novine'' broj 96/2002, 46/2007 - dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

11. Odredbom čl. 3. st. 1. al. 9. ZZP određeno je da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Iz sadržaja Ugovora o kreditu ne proizlazi da je tužitelj bio kreditiran kao trgovac. Naime, u tom Ugovoru nije navedeno zanimanje ili djelatnost tužitelja, kao niti za koju bi to poslovnu aktivnost ili poduzetničku djelatnost tužitelj bio kreditiran, a što bi bilo sasvim očekivano da je tužitelj kreditiran kao trgovac. Nadalje, saslušanjem tužitelja te prihvaćanjem njegovog logičnog, uvjerljivog, spontanog i iskrenog iskaza utvrđeno je da tužitelj sredstvima pribavljenim kreditom kupio automobil za svoje osobne potrebe. Ovaj sud slijedom izloženoga zaključuje da tužitelj Ugovor o kreditu s tuženikom nije zaključio u svrhe koje su bile namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti niti poduzetničkoj djelatnosti, što znači da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. al. 9. ZZP te da kao potrošač uživa zaštitu prema odredbama ZZP.

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. (ovo je notorno i među strankama nesporno), te je u odnosu na ovdje tuženika pravomoćno odlučeno da je tuženik u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je naloženo skupini banaka među kojima je i tuženik da prekinu s gore opisanim postupanjem i zabranjuje im se takvo ili slično postupanje u buduće.

12.1 Odredba čl. 502. c ZPP propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te je ovaj sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, pod pretpostavkom da je tužitelj Ugovor o kreditu zaključio kao potrošač, a koja činjenica je utvrđena slijedom izloženoga pod točkom 11. ovoga obrazloženja. Dakle, radi se o ugovoru o potrošačkom kreditiranju te su navedene sporne odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka ništetne.

13. Budući da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, na temelju odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO odlučeno je kao pod točkom I./ izreke ove presude. Pritom se odluka o početku tijeka zatezne kamate temelji na odredbi čl. 1115. ZOO, jer je tuženik nesavjestan stjecatelj. Naime, tuženiku je od zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu bilo poznato da je u taj Ugovor ugradio ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

14. Prethodno je neosnovanima ocijenjen prigovor zastare.

14.1 Naime, valutna klauzula u valuti CHF o kojoj se potrošače nije adekvatno informiralo u potrošačkim kreditima s promjenjivom kamatnom stopom sukladno jednostranoj odluci banke pravomoćno je utvrđena ništetnom 14.06.2018., donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018., te se ima smatrati temeljem odredbe čl. 502.c ZPP-a da tužitelju pravo na isplatu s ovog osnova teče upravo od tog datuma, tj. od dana 14.06.2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 23. svibnja 2022. vidljivo je da je podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka za tražbine s naslova stečenog bez osnova iz čl. 225. ZOO-a, pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 214. st. 1. ZOO-a u korist tuženika u odnosu na iznos za koji se tuženik neosnovano obogatio primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

14.2 Budući da je dio presude u kolektivnom sporu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu postao pravomoćan 13. lipnja 2014., zastara potraživanja stečenog bez osnove primjenom ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi navršila se 13. lipnja 2019.; dakle, prije podnošenja tužbe u ovom parničnom predmetu. Međutim, budući da tuženik nije iznio niti dokazao koliki je iznos od iznosa zatraženog tužbenim zahtjevom tuženik stekao primjenom ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti za svoj takav navod predložio financijsko vještačenje, tuženik nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva koji je zastario, pa je stoga ovaj sud primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) tužitelju dosudio cjelokupni tužbenim zahtjevom zatraženi iznos.

15. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i 4. i čl. 155. ZPP.

15.1 Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastavljanje tužbe - 75 bodova prema Tbr. 7/1 OT, za sastavljanje podnesaka od 30.11.2022., 24.02.20923. i 08.11.2023. po 75 bodova prema Tbr. 8/1 OT te za zastupanje na ročištima 27.03.2024. i 20.05.2026. po 75 bodova prema Tbr 9/1 OT, što iznosi ukupno 450 bodova, odnosno 900,00 EUR te uvećano za PDV 1.125,00 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom II./ izreke ove presude tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u navedenom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate.

15.2 Tužitelju nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude jer taj trošak od uvođenja e-komunikacije, odnosno e-oglasne ploče, više nije trošak potreban radi vođenja parnice. Naime, nije potrebno da punomoćnik tužiteljice pristupi sudu kako bi na ročištu na kojem se presuda objavljuje saznao za sadržaj presude, jer mu se ta presude odmah dostavlja i odmah mu je vidljiva. Stoga taj trošak, kao nepotreban za vođenje parnice, ne može pasti na teret suprotne strane.

15.3 Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom VI./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 22. srpnja 2026.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun,

2. Tuženiku