Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kžmp-39/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića predsjednika vijeća, Jasmine Štrucelj i Ivana Klapšića, članova vijeća, uz sudjelovanje Paule Vlašić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog JN, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019 i 84/2021 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj Kmp-38/2022- 18 od 28. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku broj Kmp-38/2022-18 od 28. svibnja 2024. okrivljeni JN proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. KZ/11. Okrivljenom JN za navedeno kazneno djelo na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a uz daljnju primjenu članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11 okrivljenom JN izriče se uvjetna osuda na način što se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljeni JN u vremenu od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavak 6. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025 i 13/2026 - dalje: ZKP) okrivljeni JN se djelomično se obvezuje na plaćanje troška kaznenog postupka i to iznos od 106,18 ,00 eura na ime sudsko medicinskog vještačenja, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbu je uložilo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, zbog odluke o sankciji iz članka 471. stavak 1. ZKP, odluke o troškovima postupka iz članka 471. stavak 2. ZKP i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. i stavak 3. ZKP, te predlažu da Županijski sud kao sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Žaleći se zbog odluke o kaznenoj sankciji državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani ovog okrivljenika dok je nedovoljno cijenio otegotne okolnosti, posebno okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno. Navodi i da ranija neosuđivanost okrivljenika nije olakotna okolnost jer zakonodavac kod propisivanja kazne za pojedina kaznena djela polazi od pretpostavke da su zapravo svi budući počinitelji kaznenog djela neosuđivani. Navodi i da je uočen porast kaznenih djela s elementima nasilja među mladima pa da se ovakvom sankcijom neće ostvariti svrha kažnjavanja. Državni odvjetnik smatra i da je sud prilikom određivanja troškova postupka činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrdio te zbog tako utvrđenog činjeničnog stanja djelomično oslobodio okrivljenog JN plaćanja troškova kaznenog postupka te ga obvezao samo na platež 106,18 eura troškova koji se odnose na provedeno sudsko medicinsko vještačenje.

7. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji utvrdio i cijenio okrivljenom JN kao olakotne okolnosti njegovo potpuno priznanje kaznenog djela te izraženo kajanje, mlađu životnu dob u vrijeme počinjenja djela te činjenicu da nije osuđivan, dok nije utvrdio na strani ovog okrivljenika otegotne okolnosti.

8. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljenom JN pravilno utvrdio sve okolnosti važne za odmjeravanje vrste i mjere kazne te sve te okolnosti i u dostatnoj mjeri cijenio. Tako je ispravno prvostupanjski sud na strani okrivljenika cijenio priznanje kaznenog djela koje je ubrzalo kazneni postupak i izraženo kajanje kao olakotne okolnosti. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika pravilno je prvostupanjski sud okrivljenom JN cijenio kao olakotnu okolnost i njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost. Naime, kaznena neosuđivanost počinitelja jedna je od okolnosti koju sud treba cijeniti prilikom izbora vrste i mjere kazne te se nikako ne može prihvatiti tvrdnja državnog odvjetnika da ranija kaznena neosuđivanost nije olakotna okolnost jer da zakonodavac kod propisivanja kazne za pojedina kaznena djela polazi od pretpostavke da su svi počinitelji kaznenog djela ranije neosuđivani. Imajući u vidu sve navedeno, te vodeći računa o općim pravilima o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11 te o svrsi kažnjavanja, ovaj drugostupanjski sud smatra da je uvjetna osuda koja je izrečena okrivljenom JN na način da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a koja kazna zatvora se neće izvršiti ako u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini kazneno djelo, u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima te će se njome ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije odnosno utjecati na okrivljenog JN, ali i na sve ostale da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Strožom kaznom kako to predlaže državni odvjetnik pretjerano bi se naglasila retributivna funkcija svrhe kažnjavanja.

8.1. Nisu osnovani niti žalbeni navodi državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o troškovima postupka pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenika djelomično oslobodio plaćanja troškova postupka te mu samo naložio da plati 106,18 eura na ime troškova provedenog sudsko medicinskog vještačenja. Naime, okrivljeni JN je bez vrijednije imovine, ali je zaposlen i ostvaruje primanja u visini minimalne plaće u RH. Stoga ga je prvostupanjski sud osnovano djelomično oslobodio plaćanja troškova postupka te mu naložio da plati samo iznos od 106,18 eura. Naime, i po ocjeni ovog vijeća obvezivanjem ovog okrivljenika da plati kompletne troškove kaznenog postupka bilo bi dovedeno u pitanje njegovo osobno uzdržavanje. U odnosu na žalbene navode da je u izreci prvostupanjske presude navedeno da je okrivljenik dužan platiti iznos od 106,18,00 eura, dok u obrazloženju se navodi da je dužan platiti 106,18 eura, ističe se da je očito riječ o grešci u pisanju. Naime, okrivljenik, a kako to proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude je dužan platiti 106,18 eura. Navedena greška u pisanju ne čini prvostupanjsku presudu nerazumljivom da se ne bi ta presuda mogla ispitati.

9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. ZKP nisu utvrđene povrede kaznenog postupka, niti je utvrđeno da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon, a na koje povrede vijeće pazi po službenoj dužnosti te je stoga na temelju članka 482. ZKP presuđeno kao u izreci.

U Karlovcu 22. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ante Ujević