REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj P-788/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Mateo Erceg, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice VĐ iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 22. srpnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, OIB: 43965974818 isplati iznos od 208,80 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 88,80 EUR od 22. veljače 2022.

- na iznos od 88,80 EUR od 22. ožujka 2022.

- na iznos od 31,16 EUR od 07. travnja 2022.

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, OIB: 43965974818 isplati trošak ovog postupka u iznosu od 131,64 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. srpnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženica još od 2010. upisana kao vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], Broj [adresa], površine 1627 m2, DVOR.UZ.ST.ZGR., površine 500 m2, PERADARNIK, površine 19 m2, ORANICA, površine 979 m2, PERADARNIK, površine 6 m2, OBIT.ST.ZGR., površine 95 m2, G.ZGR.ŠUPA, površine 28 m2, sveukupne površine 1627 m2 k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu: nekretnina). Navodi da je tuženik nekretninu stekla na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 21. srpnja 2000. i Smrtnog lista, Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Matični ured Pula, klasa: 223-04/10-02/318 od 3. ožujka 2010., a sve kao nasljednica iza pok. PĐ. Pok. PĐ bila je nasljednica iza pok. NĐ. Stjecanjem vlasništva nekretnine za tuženicu je nastala obveza podmirivanja svih obveza i tereta u vezi s vlasništvom nekretnine, a koja je propisana Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Također, Općim uvjetima za opskrbu električnom energijom (NN 14/2006) (dalje u tekstu: Opći uvjeti) propisana je obveza pravnog slijednika odnosno novog vlasnika nekretnine u pogledu opskrbljivača električnom energijom. Tako je odredbom članka 37. stavak 1. Općih uvjeta propisano je kod promjene vlasništva građevine kupac je dužan u roku od 30 dana od promjene vlasništva podnijeti zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i ugovora o opskrbi, odnosno ugovora o opskrbi i korištenju mreže, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, a novi vlasnik te građevine dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva. Odredbom članka 39. stavak 1. i stavak 2. Općih uvjeta propisano je:

Ugovor o opskrbi tarifnog kupca, odnosno ugovor o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca, prestaje u slučaju: smrti fizičke osobe, prestanka pravne osobe – raskida ugovora, nastupa drugih okolnosti za prestanak ugovora prema propisima obveznog prava. (2) U slučaju prestanka ugovora iz stavka 1. podstavaka 1. i 2. ovoga članka, fizičke ili pravne osobe pravni sljednici koji su u posjedu nekretnine, dužni su u roku od 90 dana od dana smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe obavijestiti o tome opskrbljivača tarifnih kupaca i operatora prijenosnog sustava ili operatora distribucijskog sustava. Slijedom citiranih odredbi Općih uvjeta, tuženica je nakon smrti prethodnog vlasnika nekretnine i stjecanja prava vlasništva nekretnine bila obvezna u definiranom roku izvijestiti opskrbljivača tarifnih kupaca i operatora prijenosnog sustava ili operatora distribucijskog sustava o smrti prethodnih vlasnika, odnosno, tarifnih kupaca i podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže i ugovora o opskrbi električnom energijom. Međutim, tuženica to nije učinila sukladno Općim uvjetima, već je to učinila tek 8.03.2022. Iz tog razloga, ugovori s prethodnim korisnikom su bili na snazi i tužitelj je račune za utrošak električne energije za nekretninu izdavao na ranijeg korisnika, NĐ. Računi koji su predmet ovog postupka izdavani su za razdoblje od 22.03.2021. do 07.03.2022, a iz istih računa je vidljivo kako se odnose na ugovorni račun 2201095824, obračunsko mjerno mjesto PULA - POLA, JADREŠKI 88/A, broj obračunskog mjesta 1101332291, evidentiranog kupca MARIA KLIMANA. Dakle, evidentno je kako se predmetni računi odnose na predmetnu nekretninu i za razdoblje u kojem je tuženik bio upisan kao vlasnik nekretnine. Nastavno na prethodno navedeno, u razdoblju na koje se odnose predmetni računi, tužitelj je uredno pružao uslugu, odnosno isporučivao električnu energiju za nekretninu, a koju je uslugu tuženik koristio za svoju korist kao vlasnik Nekretnine bez podmirivanja naknade za istu. Na taj način došlo je do uvećanja imovine tuženice na štetu tužitelja i to za vrijednost isporučene, a neplaćene usluge. Predmetni stav potvrđuje i odluka Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž- 146/2021 od 02.03.2021. donesena u sličnoj činjenično-pravnoj situaciji. Naime, čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima je propisano da „kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi“. Čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima propisano je da „kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe“. Tuženik je bez pravne osnove koristio uslugu tužitelja bez plaćanja naknade čime je došlo do uvećavanja imovine tuženika te umanjena imovine tužitelja čime su ostvarene opće pretpostavke nastanka obveznopravnog odnosa stjecanja bez osnove i to povećanje imovine na jednoj strani, umanjenje imovine na drugoj strani, kauzalna povezanost između umanjenja i povećanja te nepostojanje odgovarajuće osnove. Tuženik je koristio uslugu tužitelja u svoju korist, odnosno koristio je isporučenu električnu energiju bez plaćanja naknade čime mu se neosnovano uvećala imovina za visinu naknade koju je kao vlasnik predmetne nekretnine bio dužan plaćati, odnosno za iznos od 208,80 EUR. Slijedom navedenog, tuženik je sukladno pravilima o stjecanju bez osnove sadržanih u odredbama čl. 1111. i čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima dužan platiti tužitelju ostvarenu korist i to u visini cijene pružene usluge zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća računa pa do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare pozivom na odredbu članka 226. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr.) kojom je propisano da tražbine za isporučenu električnu energiju za potrebe kućanstva zastarijevaju u roku od tri (3) godine od dospjelosti svakog pojedinog računa. Napominje da sukladno članku 232. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima tražbine za isporuku električne energije, toplinske energije, plina. vode, dimnjačarske usluge, kao i radio i TV pristojbe, zastarijevaju u roku od jedne (1) godine od dospjelosti svake pojedine obveze. Čime bi za navedene račune zastara nastupila još ranije. Navodi da je tužba podnesena 22.12.2025., dakle nakon proteka zakonskog zastarnog roka. Prije podnošenja tužbe nije pokrenut nikakav ovršni niti sudski postupak niti je priznala predmetni dug pa zastara nije bila prekinuta (čl. 240. ZOO-a). Ističe da promjena pravne osnove potraživanja (pozivanje na čl. 1111.i 1120. ZOO-a i stjecanje bez osnove) ne može dovesti do primjene duljeg zastarnog roka, jer se u konkretnom slučaju radi o tražbini za isporučenu električnu energiju kućanstvu, za koju zakon propisuje poseban trogodišnji rok odnosno jednogodišnji rok zastare. Navodi da u utuženom razdoblju nije bila ugovorna strana s tužiteljem, niti je potpisala izjavu o preuzimanju dugovanja preminule osobe na koju su računi glasili. Zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na njeno ime podnesen je 08.03.2022. Tužitelj nije dokazao da je došlo do stjecanja bez osnove, niti da eventualno potraživanje nije podmireno. Ujedno ističe da zbog proteka vremena ne raspolaže dokazima o eventualnim uplatama, no teret dokazivanja postojanja i visine duga leži na tužitelju.

3. U ovom je predmetu riječ o postupku male vrijednosti koji je sukladno odredbi članka 461.a stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) pisani postupak. S obzirom da niti jedna od stranaka nije predložila provođenje dokaznog postupka, a ovaj sud to nije našao potrebnim, presuda je donesena na temelju dostavljenih dokaza.

4. Odlučujući o postavljenom tužbenom zahtjevu za isplatu, sud je u dokaznom postupku pročitao isprave koje se nalaze u spisu i to račun za razdoblje od 22. ožujka 2021. do 30. rujna 2021., račun za razdoblje od 1. listopada 2021. do 7. ožujka 2022., zemljišnoknjižni izvadak i povijesni izvadak, izvod iz poslovnih knjiga tužitelja te zahtjev za sklapanje ugovora kojeg je tužitelju podnijela tuženica 8. ožujka 2022. (broj brojila 304258073).

5. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je odlučio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

6. Predmetno potraživanje tužitelja odnosi se na nepodmirene račune na ime isporučene električne energije za ugovorni račun 2201095824 na obračunskom mjernom mjestu 1101332291 na adresi [adresa] i to za razdoblje od 22. ožujka 2021. do 7. ožujka 2022.

7. Pri tom između stranaka nije sporno da je tuženica vlasnica predmetne nekretnine od 2010. te da o tome kao i o smrti njenog prednika nije izvijestila tužitelja sve do 8. ožujka 2022. kada je podnijela zahtjev za sklapanje ugovora za isto obračunsko mjerno mjesto. Nije sporno da je za utuženo razdoblje na predmetnom mjernom mjestu isporučena električna energija te da su izdani računi koji terete prijašnjeg vlasnika.

7.1. Osim što predmetne činjenice između stranaka nisu sporne, iste proizlaze iz dokumentacije dostavljene uz tužbu. Okolnost da je električna energija zaista u predmetnom obračunskom razdoblju isporučena, od strane tuženice u ovom postupku nije osporena.

8. Sporno je je li tražbina tužitelja u zastari s obzirom da je najstarija tražbina dosjela 22. veljače 2022., a tužba je podnesena 22. prosinca 2025. Za odgovor na to pitanje bitno je utvrditi i prirodu odnosa (u obveznom-pravnom smislu) tužitelja i tuženice.

9. Ovaj sud je stava da tuženičin prigovor zastare nije osnovan. Sud vezano za pitanje zastare dijeli argumentaciju tužitelja o tome da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe članaka 1111. do 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) odnosno da se odnos stranaka treba sagledati kroz institut stjecanja bez osnove. Naime, kako to ispravo navodi u odgovoru na tužbu sama tuženica, nije sporno da tužitelj i tuženica nisu bili u ugovornom odnosu u utuženom razdoblju, stoga tuženica nije spram tužitelja bila u ugovornoj obvezi te se na nju ne odnose rokovi zastare iz članaka 226. i 232. ZOO-a (tako i Županijski sud u Bjelovaru u presudi posl.br.Gž-146/2021-2 od 2. ožujka 2021.). Ispravno tužitelj navodi da je na tuženicu, bez postojanje valjane osnove, prešao dio imovine tužitelja, stoga se opravdano poziva na odredbe o stjecanju bez osnove. S obzirom da se na tražbine po toj osnovi primijenjuje opći (petogodišnji) zastarni rok iz članka 225. ZOO-a, razvidno je da do podnošenja tužbe nije proteklo pet godina.

10. Tuženica je osporila visinu tražbine tužitelja i navela da je na tužitelju teret dokazivanja iste. Stav je ovoga suda da je tužitelj visinuo svoje tražbine dokazao vjerodostojnim ispravama i to računima te izvodom otvorenih stavaka. Naime, riječ je o ispravama koje se nazivaju "vjerodostojne isprave" sukladno odredbama članka 31. Ovršnog zakona. Iz samog naziva predmetnih isprava proizlazi da se smatra da je točno i istinito ono što iz tih isprava proizlazi, s time da je moguće dokazivati suprotno. Tuženica, međutim, potpuno paušalno osporava visinu zahtjeva ne ističući niti jedan navod u prilog navedenom. Stranka je dužna u postupku konkretizirati svoje navode na način da ih potkrijepi i obrazloži te potom i dokaže. Sve to je tuženica propustila učiniti, stoga su njeni navodi ocijenjeni paušalnima i nedokazanima.

11. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tuženica na temelju odredbe članka 1111. stavka 1. ZOO-a dužna tužitelju vratiti ono što je stekla stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 208,80eura.

12. Odluka o osnovanosti i visini zateznih kamata donesena je na temelju odredaba članka 1115. i članka 29. ZOO-a.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a stoga je tužitelju sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa) priznat trošak sastava tužbe i podneska od 14. travnja 2026. za svaku radnju po 25 bodova (Tbr.7. t.1. i Tbr.8. t.1. Odvjetničke tarife) što s obzirom na vrijednost boda (Tbr.54. Tarife) i PDV (Tbr.54. Tarife) iznosi 125,00 eura. Tom iznosu valja pridodati i plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 6,64 eura. Stoga je naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove ovog postupka isplatom ukupnog iznosa od 131,64 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a.

U Puli 22. srpnja 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

Dna:

1. Tužitelju putem punomoćnika uz R/pristojba na presudu, točka II

2. Tuženici