Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB 77561654785

Poslovni broj: P-241/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima po sucu Ivanu Katičiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KČ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Sanji Hajnal, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 14. srpnja 2026. u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja BČ odvjetničke vježbenice u uredu punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika ĆČ, odvjetničke vježbenice u uredu Davora Ćavara, odvjetnika u Vinkovcima, 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točka 5. Ugovora o kreditu, broj 16643/06, od dana 13. ožujka 2006. godine, koji glasi: "3,00 % (slovima: triposto) od iznosa odobrenog kredita – minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora.“

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe ugovora o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, isplatiti iznos od 441,97 eura (slovima: četristočetrdesetjedan euro i devedesetsedam centi), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana 16. ožujka 2006. godine, pa sve do isplate, po stopi iz članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj: 72/02. i 153/04.) koja je iznosila 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 464,04 eura (slovima: četristošezdesetčetiri eura i četiri centa), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja tj. od 22. srpnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. travnja 2026. podnio tužbu u kojoj navodi da je sa pravnim prednikom tuženika HVB Splitska banka d.d. Split, dana 13. ožujka 2006. godine, u Vinkovcima, sklopio Ugovor o kreditu broj 16643/06, kojim se Ugovorom ista, kao kreditor obvezala staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 24.290,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunatoj prema kupovnom tečaju za CHF tečajne liste kreditora, na dan korištenja kredita, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

1.1. Navodi da se tužitelj odredbom članka 1. točke 5. Ugovora o kreditu, obvezao tuženiku platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 3,00 % jednokratno, odmah po potpisu Ugovora. Naime, tužitelj je prilikom sklapanja ugovora o kreditu na ime troškova naknade za obradu kreditnog zahtjeva platio tuženiku iznos od 441,97 eura.

1.2. Također navodi da ugovorne strane tijekom sklapanja ugovora o predmetnoj odredbi nisu pregovarale, nego je ista bila dio standardnog ugovora o kreditu, na čiji sadržaj prilikom sklapanja ugovora tužitelj nije mogao utjecati. U konkretnom slučaju tuženik ugovaranjem predmetne odredbe, tužitelju nije objasnio što konkretno čine troškovi vezani za obavljanje bankarskih usluga, i zašto je iznos tih troškova, tj. naknade za obradu kredita u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži, dok Odluka o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, tužitelju prilikom sklapanja ugovora nije niti bila predočena.

1.3. Navodi da je ova ugovorna odredba u suprotnosti sa odredbom članka 81. stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te da je predmetna ugovorna odredba, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita kao potrošača s jedne ugovorne strane, i banke kao trgovca s druge ugovorne strane, te se kao takva ima smatrati nepoštenom i ništetnom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporno da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika sklopio predmetni Ugovor o kreditu. Međutim, sporno je, je su li u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne.

2.1. Također navodi da je u ugovoru o kreditu u odnosu na ulaznu naknadu potpuno jasno navedeno kako se od iznosa kredita jednokratno plaća naknada za obradu kreditnog zahtjeva od 3,00% od iznosa odobrenog kredita, a koja je prihvaćena suglasnošću volja ugovornih stranaka. Tuženik ima pravo na navedenu naknadu upravo iz razloga što je isti kreditna institucija čija je djelatnost odobravanje kredita. Slijedom navedenog, sporne odredbe su dovoljno jasne i razumljive odnosno uobičajene za ugovor o kreditu, te su ih korisnici mogli očekivati prema samoj formulaciji teksta ugovora.

2.2. Tuženik ne osporava visinu kondemnatornog zahtjeva.

2.3. Tuženik ističe i prigovor zastare.

3. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tužitelj osporava prigovor zastare budući pravo zahtijevati utvrđivanje ništetnosti ne zastarijeva. Navodi da tužitelju prilikom sklapanja ugovora nije niti bio predočen akt iz kojega bi bilo vidljivo kako će se naknada naplatiti, a niti mu je objašnjeno po kojem će se tečaju obračunati sporna naknada, niti je precizirano da li se obračunava tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili na neki treći dan. Troškovi koji čine stvarnu uslugu trebaju biti transparentno ugovoreni, na način da moraju sadržavati i jasne ekonomske kriterije zbog kojih se takvi ugovaraju. Tužitelj smatra da odredba članka 1. točke 5. Ugovora o kreditu ne ispunjava uvjet jasne i lako razumljive odredbe.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao ugovor o kreditu (stranica 6.-8. spisa), dopis tuženika (stranica 9. -11. spisa), otplatni plan (stranica 12.-14. spisa), izvadak iz sudskog registra (stranica 15. -34. spisa), te je saslušao tužitelja.

5. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Tijekom postupka nije sporno da su tužitelj i prednik tuženika sklopili 13. ožujka 2006. ugovor o kreditu broj: 16643/06 temeljem kojega je tužitelj koristio kredit u iznosu od 24.290,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nije sporno da je člankom 1. točkom 5. ugovora ugovorena naknada za obradu kredita od 3,00 % od iznosa kredita. Nije sporno da je prednik tuženik od tužitelja naplatio iznos od 441,97 eura na ime naknade za obradu kredita.

7. Sporno je je li ništetna odredba ugovora o kreditu kojima je ugovorena naknada za obradu kredita.

8. Saslušan u svojstvu parnične stranke tužitelj je naveo da je predmetni kredit podigao jer mu je novac bio potreban za renoviranje stana te je otišao u Splitsku banku u Vinkovcima jer su tamo bili najpovoljniji krediti vezani za CHF. Prilikom razgovora u banci službenik banke mu je spomenuo da je dužan platiti naknadu u visini od 3% iznosa kredita, ali mu nije objašnjavano zbog čega se plaća ova naknada, na što se odnosi, niti koliki je točno iznos naknade. On je pristao na sklapanje ovakvog ugovora jer mu je bio potreban novac za renoviranje stana i smatrao je da bez plaćanja ove naknade ne bi ni mogao sklopiti ugovor o kreditu. Prilikom čitanja ugovora vidio je odredbu o plaćanju naknade te je na to pristao iz razloga koje je ranije naveo. Naveo je da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio zaposlen te nije bio vlasnik obrta ili trgovačkog društva. Naveo je da mu je bilo jasno da je po ugovoru o kreditu dužan platiti navedenu naknadu, ali mu nije bilo jasno u kojem iznosu niti na što se konkretno odnosi ta naknada. Također je naveo da on nije mogao utjecati na visinu naknade te je nju odredila banka u postotku od iznosa kredita.

9. Saslušanjem tužitelja utvrđeno je da je ugovor o kreditu sastavila banka, da tužitelj sa bankom nije mogao pregovarati u vezi naknade za obradu kredita Utvrđeno je da je tužitelj bio upoznat sa obvezom plaćanja naknade, ali nije bio informiran na što konkretno se ta naknada odnosi niti koliko iznosi .

10. Člankom 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03., dalje u tekstu: ZZP) između ostalog je propisano da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

11. Nadalje, odredbom članka 81. stavka 1. ZZP propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje stavkom 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

12. Odredbom članka 87. stavka 1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

13. Slijedom navedenog, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita . Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao, već iz predmetnih odredbi Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,00% iznosa kredita.

14. Sukladno odredbi članka 295. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva.

15. Slijedom toga, o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može se pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora.

16. Nadalje, sud prihvaća da je prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita tuženik imao određene troškove, koji se "pokrivaju" tom naknadom . Sama činjenica da je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenim naknadama za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni", odnosno plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita.

17. Budući iz provedenih dokaza proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu pripremila banka, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, to je očito da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelj mogao pojedinačno pregovarati. Obzirom je tužitelj na temelju članka 1. točke 5. Ugovora o kreditu platio tuženiku naknadu za obradu kredita u iznosu od 441,97 eura, to je očito da su ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužitelja, a što znači da je navedena odredbe Ugovora nepoštene, temeljem odredbe članka 81. stavak 1. ZZP, te ništetne u smislu članka 87. stavak 1. ZZP.

18. Tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj ima status potrošača. Naime, prema odredbi članka 3. točke 1. ZZP, i prema svim kasnijim izmjenama istoga zakona, određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

18.1. Uvidom u zaključeni ugovor o kreditu i saslušanjem tužitelja utvrđeno je da je ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba radi renoviranja stana u kojem živi.

18.2. Obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene, a tuženik tijekom postupka nije niti pokušavao dokazivati drugačije.

19. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je ništetna odredba kojom je ugovoreno plaćanje naknade od 3,00% od iznosa kredita.

20. Kako je navedena odredba Ugovora o kreditu ništetna, to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, te je sukladno članku 323. ZOO tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom, odnosno iznos od 441,97 eura, koji iznos nije sporan među strankama.

21. Prigovor zastare je neosnovan, jer je člankom 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu.

21.1. Vezano za zahtjev za isplatu, treba navesti da se radi o restitucijskom zahtjevu te je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove presude.

22. Tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju zatezne kamate temeljem članka 1115. ZOO od dana stjecanja (naplate naknade), jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Iz dopisa tuženika (stranica 9. spisa) vidljivo da je naknada za obradu kredita naplaćena 15. ožujka 2006., te tužitelj ima pravo na zatezne kamate od sljedećeg dana od dana plaćanja. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. ZPP-a, te kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to mu je tuženik dužan naknaditi trošak postupka.

24. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe u vrijednosti od 50 bodova sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), za sastav podneska od 6. srpnja 2026. u vrijednosti 50 bodova sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, za zastupanje na ročištu od 14. srpnja 2026. u vrijednosti 50 bodova sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, za pristup ročištu za objavu presude u vrijednosti od 25 boda sukladno Tbr. 9. točki 3. Tarife, odnosno ukupno 175 bodova. Kada se vrijednost boda pomnoži sa 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife dobije se iznos od 350,00 eura. Tužitelju pripada PDV na navedeni trošak u iznosu od 87,50 eura sukladno Tbr. 46 Tarife, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i presudu u iznosu od 13,27 eura, odnosno ukupno 464,04 eura.

25. Na dosuđeni trošak tužitelju pripadaju zatezne kamate od presuđenja, sukladno članku 151. stavku 3. ZPP

26. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen temeljem članka 154. stavak 1. ZPP.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Vinkovcima 22. srpnja 2026.

Sudac:

Ivan Katičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Sanja Hajnal, Vijenac Ivana Mažuranića 2, [adresa] Osijek – pun. tužitelja

2. Odvjetnik Belizar Tomaić, K. Zvonimira 17/I, [adresa] Osijek – pun. tuženika