Poslovni broj: P. 761/2020
Republika Hrvatska
Općinski sud u
Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20000 Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suca Kati Ogresta Jović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FIDELIS d.o.o., OIB: 16905304731, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Niko Merdžan, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženice CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ante Kačić, odvjetnik iz Dubrovnika, radi isplate, nakon javne i glavne rasprave zaključene dana 17. lipnja 2026., dana 22. srpnja 2026 .
P r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženoj CO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tužitelju FIDELIS d.o.o., [adresa], OIB: 16905304731, platiti iznos 21.475,08 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom , a prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijen ila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena. pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 15 dana pod prjetnjom ovrhe i to
na iznos od:
596,53 EUR od 01.11.2017. godine
596,53 EUR.od 01.12.2017. godine
596,53 EUR od 01.01.2018. godine
596,53 EUR od 01.02.2018. godine
596,53 EUR od 01.03.2018. godine
596,53 EUR od 01.04.2018. godine
596,53 EUR od 01.05.2018. godine
596,53 EUR od 01.06.2018. godine
Poslovni broj. P-761/2020
596,53 EUR od 01.07.2018. godine
596,53 EUR od 01.08.2018. godine
596,53 EUR od 01.09.2018. godine
596,53 EUR od 01.10.2018. godine
596,53 EUR od 01.11.2018. godine
596,53 EUR od 01.12.2018. godine
596,53 EUR od 01.01.2019. godine
596,53 EUR od 01.02.2019. godine
596,53 EUR od 01.03.2019. godine
596,53 EUR od 01.04.2019. godine
596,53 EUR od 01.05.2019. godine
596,53 EUR od 01.06.2019. godine
596,53 EUR od 01.07.2019. godine
596,53 EUR od 01.08.2019. godine
596,53 EUR od 01.09.2019. godine
596,53 EUR od 01.10.2019. godine
596,53 EUR od 01.11.2019. godine
596,53 EUR od 01.12.2019. godine
596,53 EUR od 01.01.2020. godine
596,53 EUR od 01.02.2020. godine
596,53 EUR od 01.03.2020. godine
596,53 EUR od 01.04.2020. godine
596,53 EUR od 01.05.2020. godine
596,53 EUR od 01.06.2020. godine
596,53 EUR od 01.07.2020. godine
596,53 EUR od 01.08.2020. godine
596,53 EUR a od 01.09.2020. godine
596,53 EUR od 01.10.2020. godine pa sve do isplate,
sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II Odbija se tužbeni zahtjev se u preostalom dijelu povrh dosuđenog u točki I izreke kao neosnovan i to za iznos od 5.401,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.
III Nalaže se tuženoj CO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tužitelju FIDELIS d.o.o., [adresa], OIB: 16905304731, naknaditi troškove parničnog postupka, u iznosu od 6.875,00 EUR od zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate na način da se zatezna kamata obračunava pa za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena. pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište od 1 srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe
Poslovni broj. P-761/2020
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasnik nekretnina ranije oznake zk.č. br zgr. 488, streha površine 50 m2 i zk.č.br. zgr. 420/2 kuća površine137 m2 upisano kao zk. Tijelo II u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te zk. č.br. 1083 vrt površine 403 m2 upisano u zk. ul br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine su u trenutku podnošenja ove tužbe sastavni dio nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Tužena bespravno koristi gore navedene nekretnine, te joj je presudom Općinskog suda u Dubrovniku Posl. br. P-118/15 od 06.07.2017. godine naloženo predati iste u posjed tužitelju slobodne od osoba i njenih stvari sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, stalna služba u Požegi, broj Gž-1364/2017 od 16.05.2018. godine odbijena je žalba tuženika protiv navedene prvostupanjske presude, koja je time stekla svojstvo pravomoćnosti. Obzirom da tužena i dalje odbija predati nekretnine tužitelju, protiv nje je pokrenut ovršni postupak te je Općinski sud u Dubrovniku izdao rješenje o ovrsi br. Ovr-131/20 od 07.04.2020. godine, no ovrha još nije provedena.
Obzirom da tužena bez ikakve pravne osnove koristi tuđu stvar dužna je tužitelju naknaditi korist koju uporabom tuđe stvari ostvaruje kao nepošteni posjednik. Također se ističe da je tužba u predmetu OS u Dubrovniku br P-118/2015 podnesena 18.02.2015. godine, te su u skladu s člankom 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužena je najmanje od tada nepošteni posjednik predmetnih nekretnina.
Imajući u vidu stanje, veličinu i položaj predmetnih nekretnina, te iznos najamnine određen u ugovorima koje Anker grupa d.o.o., kao vlasnik hotela Lafodia na [adresa] svake godine sklapa sa trećim osobama radi smještaja radnika tijekom turističke sezone, tužitelj procjenjuje da bi iznajmljivanjem ovih nekretnina mogao ostvarivati iznos od 4.500 kuna mjesečno uvećano za pripadajući PDV, što iznosi ukupno 5.625,00 kuna koje tužitelj ne ostvaruje svaki mjesec, odnosno 5.625,00 kuna mjesečno je korist koju tužena ostvaruje uporabom tuđe stvari. Radi navedenog traži donošenje presude kojom će se tužena obvezati na isplatu navedenog iznosa.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, te obveže tužitelja na nadoknadu parničnog troška tuženici. Prije svega potrebno je istaknuti, da je neutemeljena tvrdnja tužitelja da bi tuženica nekretnine označene kao kat. čest. ZGR. [katastarska čestica], kat. čest. ZGR. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], upisane u z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koristila bez valjanog pravnog osnova. Naime, prema odredbi čl. 30. st. 2. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", br. 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06) osobe koje danom stupanja na snagu toga zakona imaju svojstvo nositelja stanarskog prava, tim danom stječu prava i obveze najmoprimca. Odredba čl. 31. Zakona o najmu stanova propisuje da vlasnik stana i osoba iz čl. 30. ZNS-a koja ispunjava uvjete najmoprimca, sklapaju sukladno odredbama tog zakona ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s tim da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu. Prava osoba
Poslovni broj. P-761/2020
koje su na dan stupanja na snagu imale pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva zaštićenog najmoprimca u smislu ZNS-a reguliraju se na način da se te osobe upisuju u ugovor o najmu stana, kako je to propisano odredbom čl. 37. Zakona o najmu stanova. Tuženica od rođenja živi u tim nekretninama, koje su ranije nosile kućni broj 102, a sada kućni broj 37, a sada živi zajedno sa svojom obitelji.
UO, tuženičin djed, kao nositelj stanarskog prava na stanu koji se nalazi u naprijed navedenim katastarskim česticama, ranijeg vlasništva Crkve Dominikanaca – Dubrovnik, u kojemu je živio zajedno sa suprugom, tuženičinom majkom, tuženicom i tuženičinom sestrom, u smislu naprijed citiranih odredbi, stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova, postao je zaštićeni najmoprimac na tom stanu. UO umro je 29. srpnja 2001.g., dok je tuženičina majka umrla 2004.g.
Nakon smrti IO, tuženičinog djeda, njegova prava zaštićenog najmoprimca prešla su na tuženicu kao člana njegovog obiteljskog domaćinstva, kako to propisuje odredba čl. 38. Zakona o najmu stanova. Prema Zakonu o stambenim odnosima iz 1959. godine, koji je bio na snazi u vrijeme useljenja pokojnog IO u predmetni stan, stanarsko se pravo stjecalo danom zakonitog useljenja u stan na osnovi ugovora o korištenju stana ili drugog akta koji predstavlja valjani osnovu za useljenje (članak 23. i 130.). Zaključenju ugovora o korištenju stana moralo je prethoditi rješenje davatelja stana na korištenje s time da se prema odredbi članka 59. stavka 2. navedenog Zakona rješenje o davanju stana na korištenje ne donosi kada je davatelj stana na korištenje građanin odnosno građanskopravna osoba, o čemu je riječ u konkretnom slučaju, koji u takvom slučaju neposredno zaključuje ugovor o korištenju stana sa osobom kojoj je stan dao na korištenje (članak 127.). Prema tome, u smislu navedenih propisa osoba s kojom je vlasnik stana zaključio ugovor o korištenju stana, ima sva prava nositelja stanarskog prava predviđena zakonom.
Navedeni pravni odnos nije izmijenjen ni Zakonom o stambenim odnosima iz 1962. godine. Po Zakonu o stambenim odnosima iz 1974. godine pravo na trajno i nesmetano korištenje stana ima i građanin koji je po propisima koji su važili do stupanja na snagu tog Zakona, stekao stanarsko pravo na stanu na kojem postoji pravo vlasništva (članak 3. stavak 2.). Prema odredbi članka 145. potonjeg Zakona postojeći ugovori o korištenju stana ostaju na snazi, ali će se na prava i obveze koji proističu iz tih ugovora i odnosa primjenjivati odredbe ovog Zakona. Odredbu o pravu građanina na trajno i nesmetano korištenje stana sadrži članak 3. Zakona o stambenim odnosima iz 1985. godine po kojoj to pravo ima i osoba koja je po ranijim propisima stekla stanarsko pravo na stanu u vlasništvu građana. I napokon, prema odredbi čl. 30. st. 2. Zakona o najmu stanova osobe koje danom stupanja na snagu toga zakona imaju svojstvo nositelja stanarskog prava, tim danom stječu prava i obveze najmoprimca. Dakle, u smislu citiranih propisa osoba koja koristi stan u privatnom vlasništvu na temelju ugovora o korištenju sklopljenog s vlasnikom prije 26. prosinca 1974 . godine, kao danom stupanja na snagu ZSO/74, imala je na tom stanu stanarsko pravo. Tuženica nije uspjela pronaći ugovore o korištenju stana, već rješenja Narodnog odbora općine Dubrovnik kojim je određena stanarina koju je plaćao pok. UO, a koja rješenja su se u smislu citiranih propisa donosila nakon sklapanja ugovora o korištenju stana, kako bi se odredila visina stanarine koju je nositelj stanarskog prava bio u obvezi plaćati. Tuženica odnosno ranije njezin pokojni djed pravodobno su izvršavali svoju obvezu plaćanja najamnine za taj stan, kao i sve druge obveze koje proizlaze iz najamnog odnosa glede tog stana. Slijedom toga, unatoč izostanku
Poslovni broj. P-761/2020
pisanog oblika, postoji pravni odnos iz ugovora o najmu toga stana između tuženice kao najmoprimca i ranijeg vlasnika kao najmodavaca nastao u smislu odredbe čl. 294. Zakona o obveznim odnosima, time što su stranke u cijelosti izvršavale ugovor o najmu. A taj najamni odnos može prestati samo pod uvjetima i na način propisanim Zakonom o najmu stanova. Pred naslovljenim sudom teče parnica pod Posl. br. P – 572/2017 u kojem tamo tužiteljica CO, (ovdje tuženica) traži od suda utvrđenje njenog statusa zaštićenog najmoprimca, odnosno predlaže otkup svoga stana sukladno zakonu. Tužiteljica stan površine 80 m2 u zgradi na adresi [adresa], označenoj kao kat. Čest. ZGR [katastarska čestica], upisanoj u z.ul 32 K. O. [katastarska općina], koristi kao zaštićeni najmoprimac. Tužiteljica kako je već ranije navedeno, od rođenja živi u navedenom stanu, koje su ranije nosile kućni broj 102, a sad kućni broj 37. Nakon smrti IO, tuženičkog djeda, njegova prava zaštićenog najmoprimca prešla su na tuženicu kao člana njegovog obiteljskog domaćinstva, kako to propisuje odredba čl. 38. Zakona o najmu stanova. Razlog zbog kojeg tuženičin djed, nije sklopio ugovor o najmu stana je u njegovoj neukosti i činjenici da nitko nikad nije osporavao pravo korištenja posjeda i pravo korištenja stana. Tuženica svojstvo zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu izvodi iz prava IO, pokojnog djeda tuženice, kao izvornog stjecatelja prava na tom stanu, koji je u taj stan uselio temeljem valjanog osnova za useljenje odnosno ugovora o korištenju stana sklopljenim s Crkvom Dominikanaca – Dubrovnik.Sukladno svemu navedenom tuženica, CO, s [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ima položaj zaštićenog najmoprimca na stanu u zgradi na [adresa] na adresi [adresa], zemljišno knjižne oznake kat. čest. ZGR [katastarska čestica], u z. Ul 32 K. O. [katastarska općina] koji se nalazi na dvije etaže a sastoji se od dvije kuhinje i dva magazina u prizemlju te od dnevnog boravka i dvije sobe na 1. katu , sveukupne površine 80 m2. Što se tiče navoda o postojanju pravomoćne presude u korist tužitelja o vlasništvu nekretnine, potrebno je istaknuti da je protiv te presude tuženica izjavila i reviziju i (u slučaju neuspjeha) ustavnu tužbu iz razloga postojanja njenog ustavom zaštićenog prava na dom o kojem ni prvostupanjska, a ni drugostupanjska presuda nisu odlučili, pa s pravom vjeruje u uspjeh u revizijskom ili ustavnom postupku. U svakom slučaju tuženica se protivi da bi ikakvo pravo na naplatu pripadalo tuženiku, a pogotovo ne u iznosu kojeg tužitelji potražuju. Stoga, naslovnom sudu se, prije svega, predlaže prekinuti ovaj postupak, do pravomoćnog okončanja postupka P -572/2017 o postojanju pravne osnove korisnika stana za predmetnu nekretninu, te nakon tog utvrđenja i zavisno od toga, nastaviti ovaj postupak, te tada odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška prouzročenog tuženici.
3. U podnesku tužitelja od 14. prosinca 2020., u pogledu navoda tuženika o tome kako je neutemeljena tvrdnja tužitelja da bi tuženica nekretnine označene kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], kat. čest. zgr. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], upisane u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koristila bez valjanog pravnog osnova, kao bitno se ističe da tužitelj svoj tužbeni zahtjev u osnovi temelji na presudi Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P-118/15 od 06. srpnja 2017. godine kojom je tuženoj naloženo predati iste u posjed tužitelju slobodne od svojih osoba i stvari sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe te na presudi Županijskog suda u Slavonskom Brodu, stalna služba u Požegi, posl. br. Gž-1364/2017 od 16. svibnja 2018. godine kojom je odbijena žalba tuženika protiv navedene prvostupanjske S tim u vezi se ističe da je sud u ranije citiranoj prvostupanjskoj presudi presudio na način da je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno u ranije citiranoj drugostupanjskoj presudio na način da je potvrdio takvu presudu nižestupanjskog suda upravo slijedom okolnosti da tuženica predmetne nekretnine koristi bez ikakve valjane
Poslovni broj. P-761/2020
pravne osnove. Dakle, navedena okolnost nepostojanja valjane pravne osnove za korištenje predmetnih nekretnina nije paušalan zaključak tužitelja, već eksplicitno izneseno stajalište suda na kojem temelji svoju odluku u označenim predmetima. U tom su smislu za ovaj postupak u cijelosti bespredmetni daljni navodi tuženika iz odgovora na tužbu kojima, suprotno takvom stajalištu suda, obrazlaže vlastito shvaćanje o postojanju takve pravne osnove. Osim što su u kontekstu ovako postavljenog tužbenog zahtjeva irelevantni prethodni navodi tuženika, a sve obzirom da tužitelj raspolaže, dakle, presudom kojom je pravomoćno naloženo tuženici predati iste u posjed tužitelju, ujedno su irelevantni i navodi o podnošenju revizije protiv iste presude, a sve slijedom okolnosti da su predmetnom presudom odnosi među strankama pravomoćno riješeni na koju okolnost nije od utjecaja podnošenje revizije kao izvanrednog pravnog lijeka niti ista zaustavlja sud u daljnjem postupanju. Tužitelj se konačno protivi prijedlogu tuženika za prekidom ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka P-572/2017 obzirom da u konkretnom slučaju ne dolaze do primjene odredbe Zakona o parničnom postupku koje reguliraju navedenu materiju. Naime, člankom 12. ZPP-a propisano je da “kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.” Naime, u konkretnom slučaju, obzirom na postojanje prethodno citiranih presuda kojima je sud pravomoćno odlučio o postojanu, odnosno nepostojanju pravnog osnova korištenja predmetnih nekretnina, evidentno je da nije riječ o situaciji u kojoj o tom pitanju, a kojeg tuženik smatra incidentalnim, sud još nije donio odluku. Slijedom svega navedenog, odnosno obzirom da tužitelj raspolaže pravomoćnom presudom kojom je tuženici naloženo predati predmetne nekretnine u posjed tužitelju te da tuženica nije dobrovoljno postupila u skladu sa izrekom navedene presude (a zbog čega je tužitelj bio prinuđen pokrenuti i ovršni postupak u kojem je Općinski sud u Dubrovniku izdao rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-131/20 od 07.travnja 2020. godine, a koja ovrha još nije provedena) već je nastavila bespravno koristiti predmetne nekretnine. tužitelj je aktivno legitimiran zahtijevati naknadu koristi koju uporabom tuđe stvari tužena ostvaruje kao nepošteni posjednik pa kao takav ustraje u tužbi i tužbenom zahtjevu osporavajući u cijelosti navode tuženika iz odgovora na tužbu.
4. U podnesku tužitelja od 29. ožujka 2023., u predmetu pokrenutom od strane tužitelja radi predaje nekretnine u posjed pod poslovnim brojem P-118/15 Općinskog suda u Dubrovniku, ovdje tuženoj kao prvotuženoj je presudom od dana 6. srpnja 2017., naloženo predati iste nekretnine u posjed tužitelja, s lobodne od osoba i njenih stvari sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Zatim presudom ŽS u Slavonskom Brodu, stalna služba u Požegi, pod poslovnim brojem Gž-1364/2017 od dana 16. svibnja 2018., odbijena je žalba tužene te je presuda Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem P-118/15 postala pravomoćna od dana 16. svibnja 2018., a ovršan od dana 27. srpnja 2018. U međuvremenu je pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem P-572/17, ovdje tužena kao tužiteljica pokrenula postupak utvrđivanja statusa zaštićenog najmoprimca protiv ovdje navedenog Tužitelja te je predmet još uvijek u tijeku. Obzirom da je tužena i nakon potvrde pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem P-118/15 odbijala predati nekretninu Tužitelju, protiv nje je pokrenut postupak pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem Ovr-131/20, te je Općinski sud u Dubrovniku izdao rješenje o ovrsi od dana 7. travnja 2020. Naime, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku u predmetu poslovni broj P -118/15
Poslovni broj. P-761/2020
potvrđenom presudom Županijskog suda u Požegi pod poslovnim brojem Gž - 1364/2017, utvrđeno je kako je tužena bez ikakve pravne osnove koristi tuđu stvar obzirom da tužena nije dokazala da ima kakvu valjanu pravnu osnovu za držanje predmetnih nekretnina u posjedu te da nije priložila nikakvu dokumentaciju iz koje bi se moglo zaključiti da bi nakon smrti djeda pok. VO imala status zaštićenog najmoprimca, jer sukladno čl. 38 Zakona o najmu stanova, da bi nakon smrti djeda pok. IO imala status zaštićenog najmoprimca, jer sukladno čl. 38. Zakona o najmu stanova, da bi takav status imala, potrebno je da je i ona navedena u ugovoru o najmu stanova i da je zahtijevala od vlasnika sklapanje ugovora o najmu. Također, između ostaloga, pravomoćnom presudom je utvrđeno kako su predmetne nekretnine, osim za stanovanje, upotrebljavali i za ugostiteljske svrhe. Unatoč opetovanom pokušaju tužene, u predmetu gore navedenog poslovnog broja, irelevantnog dokazivanja postojanja pravne osnove, ističe se kao su pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku u predmetu pod poslovnim brojem P-118/15 odnosi među strankama pravomoćno riješeni. Nadalje, tužena u predmetnom postupku predlaže i ustraje u prekidu postupka do pravomoćnog okončanja postupka P - 572/2017, no tužitelj se izričito protivi istome te ističe kako u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbe Zakona o parničnom postupku koji regulira navedenu materiju. Što se tiče navoda tužene u odgovoru na tužbu u predmetnom postupku o postojanju njenog ustavom zaštićenog prava na dom o kojem ni prvostupanjska, a ni drugostupanjska presuda nisu odlučili napominje se kako je prvostupanjsko tijelo u svojoj presudi navelo da se neosnovano tuženici pozivaju na praksu Europskog suda za ljudska prava budući da se u ovom slučaju ne radi o pravu na dom, kod kojeg prema odluci tog suda bi prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva valjalo ocijeniti je li dugotrajnost faktičnog stanovanja tuženika u toj nekretnini društvena korist veća od ostvarivanja vlasničkog zahtjeva na povrat stvari te se također navodi kako su u konkretnom slučaju tuženici koristili predmetnu nekretninu i za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Potom je drugostupanjsko tijelo u svojoj presudi istaklo kako je u razlozima presude prvostupanjski sud dao za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, ni u čemu nije razumljiva, niti ima proturječja između izreke i razloga presude, pa i u tom pogledu tužiteljica ističe kako, obzirom na navedeno, tužena nema prvo isticati prigovor prava na dom u ovom postupku, obzirom da su i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo zauzeli jasan stav o povredi takvog prava. O tom pravnom pitanju je i Županijski sud u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem Ovr-400/2021 u svom rješenju zauzeo jasan pravni stav kako se neosnovano u žalbi ukazuje na pravo na jedini dom budući je o istom već raspravljano u postupku na temelju kojeg je prvostupanjski sud donio ovršnu ispravu te u istoj utvrdio da su uživali i poslovni prostor. Također, taj isti sud je zaključio kako okolnost što je ovršenica pokrenula parnični postupak pod poslovnim brojem P - 572/17 kojim se traži da na predmetnoj nekretnini ista ima status zaštićenog najmoprimca ne predstavlja razlog za odgodu ovrhe jer je u postupku pred prvostupanjskim sudom po0d poslovnim brojem P-118/15 iz kojega proizlazi ovršna isprava, već pravomoćno utvrđeno kako njezino pravo na posjed iste nekretnine nije dokazano. Obzirom na sve izneseno, odnosno na činjenicu donošenja pravomoćne i ovršne presude u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem P- 118/15, donošenja rješenja o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Ovr-131/20, na jasno iznesene stavove ostalih sudova, na izvedene dokaze, kao i jasno određenu visinu, a pri tome poštujući načela parničnog postupka, a posebice gore istaknuta načela ekonomičnosti, načela savjesnoga korištenja
Poslovni broj. P-761/2020
procesnih ovlasti i načela koncentracije postupka, gore navedenih naslov ima sve elemente potrebne za donošenje odluke u ovom predmetu za kakav god ona bila.
5. U podnesku tužitelja od 27. ožujka 2026., Tužitelj u predmetu uvodno označenog poslovnog broja obavještava Naslov kako je u predmetu koji je bio u tijeku pred istim sudom posl. br. P-572/2017. dana 30. siječnja 2026.g. donesena presuda koja je postala i pravomoćna, a čijom je točkom I. odbijen tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da tužiteljica CO s [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ima položaj zaštićenog najmoprimca na stanu u zgradi na [adresa] na adresi [adresa], zemljišnoknjižne oznake kat. čest. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji se nalazi na dvije etaže, a sastoji se od dvije kuhinje i dva magazina u prizemlju te od dnevnog boravka i dvije sobe na I. katu, sveukupne površine 80 m2.“ Time je, dakle, pravomoćno završen parnični postupak do čijeg je pravomoćnog okončanja tuženica u ovom predmetu opetovano predlagala prekid ovog postupka, a koji prekid postupka nikada formalno nije određen, iako je isti nepoduzimanjem radnji u ovom predmetu i čekajući time ishod postupka posl. br. P-572/2017 prešutno trajao. Slijedom prije svega pravomoćnog rješenja predmeta posl. br. P-572/2017, ali i obzirom na činjenicu donošenja pravomoćne i ovršne presude u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. P-118/2015, donošenja rješenja o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. Ovr-131/20, na jasno iznesene stavove ostalih sudova (Županijski sud u Požegi, Županijski sud u Slavonskom Brodu), na izvedene dokaze, kao i jasno određenu visinu potraživanja, a pri tom poštujući načela parničnog postupka, a posebice načela ekonomičnosti, načela savjesnoga korištenja procesnih ovlasti i načela koncentracije postupka, Naslov ima sve elemente potrebne za donošenje odluke u ovom predmetu, i to presude kojom prihvaća tužbeni zahtjev. Konačno, opet uzimajući u obzir sve naprijed iznesneo, obzirom da je predmetni postupak pokrenut tužbom zaprimljenom kod Naslova dana 12. listopada.2020.g., dakle, prije više od 5 godina, a poslijednje ročište za glavnu raspravu održano u svibnju prošle godine, Naslov se ljubazno moli požuriti postupanje u navedenom predmetu.
6. Sud je u dokaznom postupku pregledao sve pravno relevantne isprave priložene u spisu., spise ovog suda poslovni broj P 118/2015 kao i spis P 572/2017 .kao i saslušao parnične stranke.
6 1 . Zz tužitelja na saslušanju od 13. svibnja 2025., izjavljuje da je tužitelj u potpunom vlasništvu Anker grupe d.o.o. koji je vlasnik hotela Lafodije, dva velika pansiona, hotela Grand a ujedno i vlasnik predmetne nekretnine. Predmetna nekretnina se sastoji od bivšeg samostana sv. Nikole, veće zgrade stare škole i manje kućice i dvorišta. Upravo je u manjoj kućici površine nekih 35-40 m3 bila tuženica sve negdje do rješenje o ovrsi u srpnju 2022. godine. Predmetna nekretnina ima krov, zidove, vrata i prozore. Nije bio u istoj pa je ne može detaljno opisati. Njihova je želja bila iskoristiti prostor za komercijalne svrhe ili smještaj njihovih zaposlenika jer njima nedostaje kreveta za iste, tako da to moraju plaćati radi čega trpe i štetu. Nikada nije bio u navedenom prostoru. Na pitanje za njegovo mišljenje za koliko bi se mogla iznajmiti predmetna nekretnina, mora reći da su na [adresa] cijene strašne, jednake i su i ljeti i zimi, čak i do 50,00 eura za jedan krevet po jednoj noći. Ova nekretnina je upravo u blizini hotela Grand koji još uvijek nije obnovljen jer je pod zaštitom konzervatora a ista bi činila dio njihovog projekta." Na pitanje pun. tužitelja je li mu poznato je li se vodi kakav postupak o iseljenju tuženice, odgovara da mu je poznato da se vodio postupak, pokrenuli su ga 2015. godine i dobili. Na daljnje pitanje je li
Poslovni broj. P-761/2020
tuženica postupila po navedenoj presudi, odgovara da tuženica nije postupila po presudi, nego po zahtjevu za ovrhu. Na daljnje pitanje koliko je često na [adresa], odgovara 5 radnih dana u tjednu od ponedjeljka do petka, a ponekad i cijeli tjedan .Na pitanje pun. tuženika kada je postao direktor Fidelisa, odgovara prilikom kupovine, misli da je to bilo 2014. godine. Na daljnje pitanje je li sudjelovao u kupovini kada je Fidelis kupio predmetne nekretnine, odgovara da jest. Na daljnje pitanje je li mu tada bilo poznato da tu žive nekakvi stanari, odgovara da jest. Na daljnje pitanje je li ta činjenica postojanja stanara utjecala na cijenu, odgovara da nije. Na daljnje pitanje je su li stupili u posjed ostalih nekretnina koje nisu predmet spora, odgovara u posjedu su dvorišta i stare škole a ovog prostora tek nakon ovrhe.
6 2 . Tuženica CO na saslušanju od 13. svibnja 2025., izjavljuje da je u predmetnoj nekretnini živjela od rođenja sa svojim djedom UO koji je tu imao stanarsko pravo. On je imao svoju radionicu, magazin, pokraj istih je bila i kuhinja, na katu su tri sobe i predsoblje. Njih je djed uzdržavao jer ih je majka ostavila. Tu je živjela sve do iseljenja 2022. godine, a sada je unajmila stan kao podstanar u Dubrovniku. Sa djedom je živjela i njena sestra blizanka. Nekretnina je ostala u useljivom stanju. Ne može se sjetiti kada i je djed umro, misli da je to bilo 1988. godine. Nije ih nikada nitko udaljavao iz ove nekretnine prije presude. Djed je u magazinu držao koze, a kako isti više nije mogao ići uz stepenice to su renovirali po projektu građevinskog ing. AO, i dobili dozvolu i od C i tu je tada živio djed i tu je i umro. Najam u Dubrovniku plaća 5.000,00 kuna. Nema nikakvih nekretnina u svome vlasništvu, umirovljenica je, njena mirovina iznosi 300,00 eura."Na pitanje pun. tuženika s kim živi u stanu u [adresa], odgovara kćer U, a I i dva unuka žive na [adresa] na adresi [adresa], oni tu žive od rođenja, ima i stariju kćer koja živi u [adresa]. Na daljnje pitanje koliko godina imaju unuci, odgova ra 18 godina i od 1 godine. Na daljnje pitanje u kakvom je stanju unuk od godinu dana, tuženica odgovara nikakvom. Na daljnje pitanje je li spornu nekretninu iznajmljuje, odgovara da ne. Nema nikakvu drugu nekretninu na [adresa] u kojoj bi ja mogla živjeti a nemaju ni njena djeca. Na pitanje pun. tužitelja je i joj poznata presuda na temelju koje mora iseliti, odgovara da jest poznata i iselila je. Na daljnje pitanje je li dobrovoljno postupila po toj presudi, odgovara da jest.
6 3 Iz vlastovnice u spisu razvidno je da je na predmetnoj nekretnini upisan kao vlasnik tužitelj ls 6
6 4 Iz spisa poslovni broj P 118/2015 razvidno je da je dan 6 srpnja 2017 donesena presuda:
Nalaže se I. tuženiku CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predati u posjed tužitelju Fidelis d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 16905304731 nekretnine slobodne od osoba i svojih stvari i to:
zk. č.br. zgr. 488, streha površine 50 m2 i zk. č.br. zgr. 420/2 kuća površine 137 m2, upisano kao ZK tijelo II u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
zk.č.br.1083 vrt površine 403 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Poslovni broj. P-761/2020
ista presuda je po žalbi potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 23 svibnja 2018.
6 5 U predmetu P 572/17 koji je pravomoćno okončan donesena je slijedeća odluka
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužiteljica CO s [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ima položaj zaštićenog najmoprimca na stanu u zgradi na [adresa] na adresi [adresa], zemljišnoknjižne oznake kat. čest. zgr. [katastarska čestica] u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji se nalazi na dvije etaže, a sastoji se od dvije kuhinje i dva magazina u prizemlju te od dnevnog boravka i dvije sobe na I. katu, sveukupne površine 80 m2. "
6 6 iz preslika odluke Ovr 131-20 razvidno je da je doneseno rješenje o ovrsi na temelju presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. P-181/15 od 06. srpnja 2017. godine, kojim se određuje o v r h a udaljenjem ovršenika CO i BO i uklanjanjem svih njegovih stvari iz čest. zgr. [katastarska čestica], streha površine 50 m2 i čest. zgr. [katastarska čestica] kuća, površine 137 m2, upisano u zk tijelo II u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] vrt površine 403 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] ko [katastarska općina] te predajom predmetne nekretnine slobodne od svih osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju. Odluka je donesena 7. travnja 2020.
6 7 Iz ugovora o najmu stana u [adresa] na adresi [adresa] razvidno je da se 3 apartman daje u najam površine 140 metara kvadratnih za razdoblje od 1 lipnja 2019 do 30 rujna 2019 i to za iznos od 24.750,00 kuna. Ls 26 Najmoprimac je Anker grupa doo
6 8 Iz ugovora Anker Grupe sa HO razvidno je da se daje u najam za isto razdoblje kao gore navedeno , 2 sobe s opremom uređajima i inventarom površine 40 metara kvadratnih za iznos od 8 250,00 kuna.,ls 28
6 9 iz ugovora sa FO razvidno je da Anker grupa d oo uzima u najam 5 apartmana na [adresa] površine 210 metara kvadratnih za isto razdoblje dakle ljeto od 1 lipnja 2019 do 30 rujna 2019 za iznos od 34.200,00 kuna.
6 10 Iz ugovora sa V razvidno je da se ponovno za isto razdoblje Anker grupi daje u najam 120 metara kvadratnih prostora . stanovi [adresa] za iznos od 15.500,00 kuna. Ls 32
6 11 Iz ugovora sa GO . za isto razdoblje razvidno je da je najam za stan od 180 metara kvadratnih 13.500,00 kuna.
6 12 iz dopisa porezne uprave razvidno je da ista ne raspolaže o cijeni najma za područje [adresa] ls 66 . Cijena zakupa je 53 kn na metar kvadratni.
Čl
Zakona
o
obveznim
odnosima
/NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, 69/2026 je propisano da
Kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne
Poslovni broj. P-761/2020
vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi
7 1 Kako je u presudi P 572/17 donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev, to nije bilo potrebne prekidati ovaj postupak do okončana istog, jer je isti pravomoćno okončan, i utvrđeno je da tuženica nema status zaštićenog najmoprimca u istom stanu, dakle tuženica je već iselila iz predmetnog stana, na temelju presude P 118/15 te nema pravnu osnovu za korištenje istog što je utvrđen i u presudi P 118/15 i presudi P 572/17. Radi navedenog sud i nije provodio daljnje dokaze predložene u odgovoru na tužbu na okolnost utvrđenja statusa zaštićenog najmoprimca
7.2. Dakle neprijeporno je da je presudom p 118/15 tuženica dužna iseliti iz predmetne nekretnine što je nesporno i iselila tijekom 2022 kako sama navodi u svom iskazu. Istina da zakup ne daje znak jednakosti za najam, a da je porezna uprava dostavila dopis da nema podatak o najmu što jest i zaista nevjerojatno jer se radi o otoku [adresa] koji je zaista frekventno i atraktivno područje za najam, naročito ljeti, sud je radi izračuna visine tužbenog zahtjeva uzeo u obzir ugovore koje je dostavio sam tužitelj i to više njih , naravno uzimajući u obzir i kvadraturu predmetne nekretnine
7.3. Opće poznato je da svatko tko ima bilo što za iznajmiti ljeti u Dubrovniku i okolici iznajmljuje turistima po visokoj cijeni, međutim ovdje utuženo razdoblje nije samo ljeto.
8 Činjenica je da tužitelj nije predložio dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke kako bi se vidjelo kako uopće izgleda navedeni stan i za koliko se može iznajmiti.
9 Teret dokaza na tužitelju a ne na sudu.
Upravo radi navedenog je sud visinu tužbenog zahtjeva utvrdio na temelju ugovora u spisu kojeg je priložio tužitelj uz tužbu.
10 Bitno je za istaknuti da sama tuženica u svom iskazu navodi da je stan useljiv a što i nije prijeporno jer je ista živjela u stanu.
Dakle nitko ne spori da je nekretnina useljiva.
11 Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je uzeo u obzir ugovore koje je tužitelj dostavio u spis, ali ponovno naglašava se da je u ugovoru ljetno razdoblje, treba istaknuti da su navedeni ugovori koji su dostavljeni u spis , odnose na smještaj radnika, dakle ne turista, što ne umanjuje njihovu vrijednost , ali se odnose na ljetno razdoblje, a ovdje je utuženo razdoblje cijela godina, pa to zasigurno u prosjeku smanjuje vrijednost najma , u odnosu na cijelu godinu, jer ponovno sud navodi da je opće poznato da se u Dubrovniku i okolici, naročito nešto što je u blizini mora, može iznajmiti po visokim cijena, a upravo je razvidno iz predmeta P 118/2015 da je navedeni objekt uz more
Nije manje važno za dodati da na ovom području obitelji uglavnom moraju iseljavati od 1. travnja do 1. studenog ako imaju u najmu neki stan, sve radi iznajmljivanja turistima i radnicima koji su zaposleni u sezoni, a najmodavci navedeno rade naravno radi veće dobiti.
Poslovni broj. P-761/2020
Sud nije bio na licu mjesta te nije mogao vidjeti kako stan izgleda, niti je predložen dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke pa je sud na temelju ugovora u spisu jer sud je vezan dokaznim prijedlozima stranka, ocijenio visinu tužbenog zahtjeva.
Za dodati je da ni u predmetu P 118/15 tuženica nije na očevidu dopustila sudu pristup nekretnini tj njezinom unutarnjem dijelu /nije otključala/ pa je geodet izradio nalaz i mišljenje pristupu nekretnini odnosno njezinoj okolici.
12. Naravno ako se u tom stanu živjelo tada , se može i iznajmljivat, pa je sud radi navedenog i prihvatio tužbeni zahtjev u visini navedenoj u izreci koja s sve sukladno čl 1111 Zakona o obveznim odnosima.
13 U ovom postupku je neprijeporno utvrđeno da
- Je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine što dokazuje vlastovnicom u spisu
- Je presudom ovog suda poslovni broj P 118/2015 naloženo tuženici predati u posjed nekretninu koja je predmet ovog spora, presuda je donesena dana 6 srpnja 2017. pravomoćna je dana 16 svibnja 2018
- Da je u spisu P 572/2017 odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženice, kojim se traži utvrditi da ista ima status zaštićenog najmoprimca.
- Dakle neprijeporno je sada da tuženica nema pravnu osnovu za stanovanje u predmetnoj nekretnini
14. Dakle postupak nije prekinut do okončanja postupka P 572/17 što je predlagao tuženik tijekom ovog postupka, jer je isto smatrao da je prethodno pitanje, jer je isti postupak već pravomoćno okončan, radi čega istog nije bilo potreba prekidati, te je jasno utvrđeno da tuženica nema status zaštićenog najmoprimca. Dakle svim navodima odgovora na tužbu tužena u biti tvrdi da ima status zaštićenog najmoprimca, radi čega i predlaže prekid, no međutim kako je pravomoćno utvrđeno u postupku P 572/2017 da ista nema status zaštićenog najmoprimca, to ovdje o pravomoćno utvrđeno presudom, nije bilo potrebno dalje raspravljati.
15 Kako je tužba u predmetu br P-118/2015 podnesena 18.02.2015. godine, a tuženica je podnijela odgovor na tužbu dana 13 travnja 2015 . što je razvidno iz istog spisa, tužbu zaprimila dana 24. veljače 2015. to se u skladu s člankom 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužena je najmanje od tada nepošteni posjednik predmetnih nekretnina.
15.1. U istom predmetu je jasno utvrđeno da tužena nema pravni osnov za korištenje iste nekretnine te je dužna iseliti , u predmetu je obavljen očevid na licu mjesta te je utvrđeno da je čestica 488 streha i novosagrađeni stambeni objekt, a čestica 420/2 je stara kamane kuća u ruševnom stanju . Značajno je da na istom očevidu tuženica nije
Poslovni broj. P-761/2020
otvorila vrata na poziv suda, pa je objekt zajedno sa vještakom pregledan izvana.
Vještak je fotografirao predmetnu nekretninu.
U gore navedenoj presudi jasno je utvrđeno da tužena nema bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini, niti pravo na Dom. Utvrđeno je u istom postupku da je nekretnina korištena i za ugostiteljsku djelatnost.
16 Iz odluke Gž 1364/17 u istom predmetu jasno je utvrđeno da tuženici nemaju osnovu za korištenje iste nekretnine. Revizija tuženika je odbijena te Ustavna tužba odbačena.
17 U predmetu P 572/2017 također je jasno utvrđen da tužena nema nikakvu osnovu za korištenje ove nekretnine.
U istoj presudi koja je pravomoćna naročito treba istaknuti slijedeće /citat/
"Osim gore obrazloženog tužiteljica se u tužbi poziva na činjenicu da u vlasništvu nema, niti je ikada imala, neku nekretninu, da je ova njen jedini dom i da joj pripada pravo na dom koje je zaštićeno Ustavom RH i praksom ESLJP. Sud ovdje ističe da je tzv. pravo na dom u pravilu prigovor koji se ističe u postupcima gdje bi moglo doći do povrede prava na mirno uživanje doma osobe, i to od strane tuženika. Ovdje se na to pravo poziva tužiteljica, i to u postupku koji se vodi radi utvrđenja da je stekla status zaštićenog najmoprimca. Sukladno praksi spomenutog ESLJP-a postupanjem u predmetima gdje se traži utvrđenje postojanja ili nepostojanja nekog odnosa, bez da se u tom postupku traži iseljenje osobe koja tvrdi da joj je pravo na dom povrijeđeno, ne predstavlja povredu tog prava (tako u predmetu Zahi protiv Hrvatske).
Nadalje, među strankama se već vodio sudski postupak pod poslovnim brojem P - 118/2015, u kojem ovdje tuženik traži iseljenje i predaju nekretnine od strane tužiteljice. U tom predmetu, a sud drži da je taj postupak i bio onaj u kojem se o pravu ovdje tužiteljice na dom i trebalo raspravljati, prigovor prava na dom je istaknut, proveden je test razmjernosti i ovdje tužiteljica je sa navedenim prigovorom odbijena. Stav prvostupanjskog suda iz odluke pod poslovnim brojem P.118/2015 od 6. srpnja 2015. potvrđen je odlukom Županijskog suda u Slavonskom Brodu pod posl.br. Gž.1364/2017 od 16 svibnja 2018., te odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl.br. Rev-3845/2018 od 14. lipnja 2022. kojim je odbijena kao neosnovana revizija ovdje tužiteljice. Time, osim što je ovdje pravo na dom istaknuto kao argument u postupku gdje postojanje takvog prava sukladno praksi ne bi bilo odlučna činjenica, radilo bi se i o ponovnom raspravljanju o već pravomoćno odlučenoj stvari (jer je o eventualnoj povredi tog prava u odnosima između stranaka u ovom postupku odlučeno na svim instancama), stoga u ovom postupku nije bilo mjesta raspravljanju o istom"
18. Dakle na temelju svega iznesenog jasno je utvrđeno da tuženica nema pravni osnov za stanovanje predmetne nekretnine.
Kako je tuženica iseljena nakon sudske presude, jasno je da je tužitelju onemogućavala posjed iste.
19. U spisu P 118/15 je jasno utvrđeno da je nekretnina useljiva.
Poslovni broj. P-761/2020
.
20. Odredbom čl. 7. st. Zakona o parničnom postupku propisano je da su stranke dužne iznijeti svoje činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
8.a. Čl 221 a istog Zakona je propisano da sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.
Čl 223 propisuje da ako se stranci utvrdi pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote bi se mogla utvrditi s nerazmjernim teškočama tada sud može primijeniti slobodnu ocjenu dokaza.
21. Ovdje sud nije primijenio slobodnu ocjenu dokaza, ali u situaciji kada tužitelj nije predložio građevinskog vještaka na okolnosti utvrđenja visine najma, tada je sud odredio tj izračunao visinu po ugovorima koje je tužitelj priložio u spis,
22. Činjenica jest da ovdje porezna uprava je dostavila podatak da nema ugovora o najmu na navedenom području što je za ovaj sud zaista i naprosto nevjerojatno obzirom na lokaciju, a naročito na činjenicu ako nikad, tada se isti prostori iznajmljuju ljeti.
22.1. Činjenica jest da tužitelj nije predložio dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke kako bi se utvrdilo kakav je stan i za koje iznos najma se može iznajmiti. a sud nije ovlašten predlagati dokaze, jer nije na sudu teret dokaza, ali u postupku je neprijeporno utvrđeno da je stan useljiv jer je i sama tuženica živjela u njemu. Za dodati je a što sud ponovno ističe da tužena ni u ranije navedenom predmetu P 118/15 nije dopustila sudu pristup nekretnini /unutarnji dio/
Kako je tužena bez ikakve pravne osnove koristila tuđu stvar dužna je tužitelju naknaditi korist koju uporabom tuđe stvari ostvaruje kao nepošteni posjednik. Također se ističe da je tužba u predmetu OS u Dubrovniku br P-118/2015 podnesena 18.02.2015. godine, a je tuženica nepoštena od trenutka dostave tužbe, a ne od trenutka podnošenja tužbe kako to tvrdi tužitelj, , a kako u spisu P 118/2015 dokaza o tome kada je tužba dostavljena tužbenoj, a to je 24 2 2015 dostavnica /ls 27/te su u skladu s člankom 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužena je najmanje od tada nepošteni posjednik predmetnih nekretnina.
23. Prema stajalištu Vrhovnog suda RH zauzetom na sjednici od 26. listopada 2009. g. i općeprihvaćenom u sudskoj praksi ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi korist od uporabe tuđe stvari, a ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZV prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje.
24 Nepošteni posjednik stana, koji je nesporno bio određeno razdoblje u posjedu stana, dužan je vlasniku stana platiti naknadu za korištenje nekretnine u visini
Poslovni broj. P-761/2020
najamnine koju je vlasnik mogao ostvariti da je bio u njenom posjedu, uz uvjet da je nekretnina ostala očuvanog identiteta i uporabljivosti . . U ovom postupku je neprijeporno utvrđeno da je predmetna nekretnina useljiva.
25. Tužitelj kao dokaz za visinu dostavlja ugovora sa određenim osobama i to za smještaj radnika.
Radi se o nekretnini na otoku [adresa], koje se definitivno ljeti može iznajmiti za pozamašan iznos novca, naravno zimi je općepoznato situacija drugačija, iako sam otok po svojoj lokaciji spada u Grad Dubrovnik, gdje su cijene najma astronomske.
Sve navedeno sud mora uzeti u obzir prilikom određivanja visine tužbenog zahtjeva kao što je i uzeo,
26 Dakle tužena je nepoštena od dana zaprimanja tužbe a to je 24 veljače 2015 /predmet P 118/2015/.
27 Predmetna nekretnina prema podacima u samoj tužbi iznosi 187 metara kvadratnih, stan i kuća. Isto je razvidno i iz priklopljenih spisa. Uz navedeno je i vrti površine 403 metra kvadratna.
Kada se uzmu svi ugovori koje je tužitelj priložio u spis kao dokaz za visinu ls 26— 34 , npr ugovor sa ĐO tada je razvidno da se za apartman od 140 metara kvadratnih dobije iznos od 24. 750 kuna, dakle 176 kn po metru kvadratnom, dakle 23,36 EUR, dalje ugovor sa PO 40 m2 za 8250 kuna, što je 206 kuna po metru kvadratnom dakle 27,34 EUR, ugovor sa EO 5 apartmana površine 210 metara kvadratnih za isti iznos se dobije 34 200 kuna, dakle po metru kvadratnom 162,86 kn što je 21,62 EUR, ugovor sa V za kvadrate od 120 m2 dobije se iznos 16 500 kuna, što je po metru kvadratnom 137,50 kuna a to je 18,25 EUR , i u konačnici ugovor sa GO prostor od 180 kvadrata 13 500kuna, dakle po metru kvadratnom je 75 kn a to je 9,56 eur .
Dakle imamo iznose po metru kvadratnom po ugovorima koje je tužitelj priložio u spis i to 23,36 EUR, 27,34 EUR, 21,62 EUR, 18,25 EUR i 9,56 eur
Kada se ti iznosi jednostavno zbroje i podijele sa 5 dobije se iznos od 20,05 EUR po metru kvadratnom
Mora se naglasiti da se radi o ljetnom razdoblju.
Sam tužitelj na ročištu navodi da je na temelju ugovora o spisu i podataka porezne o zakupu, mada zakup nije isto što i najam, navodi da je realna naknadna 40 kuna po metru kvadratnom dakle 5,31 EUR po metru kvadratnom. / ročište od 16 lipnja 2021/
28 Tužitelj ovdje potražuje naknadu od 5 625,oo kuna /u što kakao navodi je uključen 25 posto PDV dakle 4500 kuna bez PDV.
29.Odmah je bitno za istaknuti da je za najam bitan Porez na – dohodak od najma , zakupa iznajmljivanja stanova ..gdje se temeljem čl 57 Zakona o porezu na dohodak, Poslovni broj. P-761/2020
priznaju izdaci u visini 30 posto od ostvarene najamnine. Dakle ni u kom slučaju se tužitelju ne može priznati zatraženi iznos PDV 25 posto.
Utuženo razdoblje je od listopada 2017 kada je tuženica živjela u navedenom stanu, a kao što je ranije navedeno ista je tužbu u predmetu P 118/2015 zaprimila dana 24 veljače 2015 pa je početna utuženo razdoblje osnovano.
Kako je tuženica iselila tek 2022 kako i sama iskazuje to je također osnovano i zadnje utuženo razdoblje dospijeva 1 listopad 2020.
30. Dakle vrijeme – razdoblje – za koje je utuženo je utuženo je osnovano
31 Tužitelj dakle potražuje naknadu od 4 500 kuna a to je 597,25 EUR , Kada se navedeni iznos podijeli sa stambenim prostorom od 187 kvadrata što je razvidno iz spisa P 118/2015 kao i ovog spisa, tada se dobije iznos od 3,19 EUR , /Ako se navedeni iznos podijeli sa ukupnom kvadraturom u koju i spada vrt dobije se iznos od 1,01 EUR po metru kvadratnom /
30 . Sud je za izračun visine tužbenog zahtjeva uzeo u obzir stambeni prostor, dakle ne vrt, jer logično je da se u nekretnini stanovalo, iako se mora reći da i sam vrti može pridonijeti većoj cijeni najma, ali opet sud navodi, da je sve utvrdio na temelju ugovora u spisu, jer nije predloženo građevinsko vještačenje.
31. Ovaj sud smatra da je navedeni iznos od 3.19 EUR po metru kvadratnom sasvim realan za potražnju na navedenom području, uzimajući u obzir da isto spada u područje grada Dubrovnika, da se ljeti dakle u prosjeku po gore navedenim ugovorima može dobiti oko 20 po metru kvadratnom, tada se u prosjeku za cijelu godinu može dobiti iznos od 3,19 EUR, uzevši u obzir da je najam ipak zimi jeftiniji. Mada se mora istaknuti da su najmovi na ovom području astronomski, da se izuzetno teško naći stan posebno za obitelj, da sama tuženica navodi da sada plača najam 5 000 kuna a što je u EUR 663,61
32 Dakle ponovno sud navodi da smatra da tužbeno traženje realno je određeno jer tužitelj u naravi traži 3,19 EUR po metru kvadratnom, za nekretninu koja je useljiva i koja ne nekada bila i ugostiteljski objekt dijelom. Obzirom na prosjek gore navedenih ugovora u ljetnom razdoblju oko 20 EUR po metru kvadratnom, iznos od 3,19 EUR po metru kvadratnom je realan. Sud ovdje nije uzimao u obzir niti računao kvadraturu i samog vrta, jer tužena je živjela u stanu, ali isti iznos bi daleko više uvećao vrijednost tužbenog traženja, a sud se kreće u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva
33 Bitno je za dodati da
Zakon o porezu na dohodak propisuje u čl 57 slijedeće
Dohodak od najma, zakupa, iznajmljivanja stanova soba i postelja putnicima i turistima te imovinskih prava
Članak 57.
1Kod dohotka od imovine na temelju najma ili zakupa pokretnina i nekretnina priznaju se izdaci u visini 30% od ostvarene najamnine ili zakupnine
.
Poslovni broj. P-761/2020
(2) Iznimno od članka 56. ovoga Zakona i stavka 1. ovoga članka, poreznom obvezniku koji ostvaruje dohodak od iznajmljivanja kuća, stanova, soba i postelja te objekata za robinzonski smještaj putnicima i turistima i organiziranja kampova porez na dohodak po osnovi obavljanja te djelatnosti utvrđuje se u paušalnom iznosu pod uvjetima i na način propisan člancima 61. i 82. ovoga Zakona.
(3) Porezni obveznik koji ostvaruje dohodak od imovine iz stavka 2. ovoga članka je fizička osoba - građanin, iznajmljivač kojemu je na temelju rješenja o odobrenju nadležnog ureda odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u skladu s odredbama zakona kojima se uređuje ugostiteljska djelatnost.
(4) Za slučaj iz stavka 2. ovoga članka, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno je donijeti odluku kojom će propisati visine paušalnog poreza po krevetu odnosno po smještajnoj jedinici u kampu odnosno smještajnoj jedinici u objektu za robinzonski smještaj. Odluku o visini iznosa paušalnog poreza predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi sukladno kategoriji u koju je jedinica lokalne samouprave razvrstana prema indeksu turističke razvijenosti, utvrđenom za prethodnu godinu, sukladno posebnom propisu, u granicama propisanim ovim Zakonom, i to:
Kategorija jedinice lokalne samouprave prema Iznos paušalnog poreza u indeksu turističke razvijenosti
eurima i centima
I
100,00 - 300,00
II
70,00 - 200,00
III
30,00 - 150,00
IV,0
20,00 - 100,00
(5) Odluka predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave iz stavka 3. ovoga članka može se mijenjati najkasnije do 15. prosinca tekuće godine, a primjenjuje se od 1. siječnja sljedeće godine do donošenja nove odluke kojom će se propisati visina paušalnog poreza po krevetu odnosno po smještajnoj jedinici u kampu odnosno po smještajnoj jedinici u objektu za robinzonski smještaj.
(6) Jedinice lokalne samouprave dužne su odluku svog predstavničkog tijela iz stavka 3. ovoga članka dostaviti Ministarstvu financija, Poreznoj upravi u roku od osam dana od dana njezina donošenja radi objave na mrežnim stranicama Porezne uprave. (7) Ako predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave ne donese odluku kojom će propisati visine paušalnog poreza u propisanom roku, visina paušalnog poreza po krevetu odnosno po smještajnoj jedinici u kampu odnosno po smještanoj jedinici u objektu za robinzonski smještaj određuje se:
Kategorija jedinice lokalne samouprave prema Iznos paušalnog poreza u indeksu turističke razvijenosti
eurima i centima
I
200,00
II
135,00
III
90,00
IV, 0
60,00
(8) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku iz stavka 4. ovoga članka na prijedlog izvršnog tijela.
(9) Kod ostvarivanja dohotka od imovinskih prava izdaci se utvrđuju u visini stvarno nastalih izdataka, za koje porezni obveznik posjeduje uredne i vjerodostojne isprave.
Poslovni broj. P-761/2020
Izdaci se mogu priznati u izvješću koje porezni obveznik podnosi Poreznoj upravi najkasnije u roku od 15 dana od dana isteka godine za koju se izvješće podnosi. (10) U slučaju iz stavka 9. ovoga članka, utvrđena porezna obveza plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
(11) Ministar financija pravilnikom propisuje oblik i sadržaj izvješća o stvarno nastalim izdacima iz stavka 9. ovoga članka.
34. U ovom spisu je bitno za istaknuti , a kao što je već ranije navedeno da tužitelj nije predložio građevinsko vještačenje na okolnost visine najma, a sud sam ne može izračunati vrijednost poreza za najam predmetne nekretnine, jer isto može ili građevinski ili financijski vještak, uostalom tužitelj nije niti dokazao visinu istog poreza, tužitelj potražuje 25 posto na ime PDV, a za najam je bitan dohotka od imovine na temelju te se priznaju se izdaci u visini 30% od ostvarene najamnine ili zakupnine.
Za naglasiti je da je tužitelj je kao najmodavac dužan snosit porezne obveze , ali kako isti ne dokazuje niti visinu iste, niti predlaže dokaze na navedenu okolnost, to sud nije mogao priznati i visinu poreza . Uostalom porez bi plaćao sam tužitelj, pa naravno morao bi dokazati da je i plaćen, a ne tuženik.
35 U konačnici kada se gore navedeni iznos od 3,19 EUR po metru kvadratnom pomnoži sa kvadraturom od 187 dobije se iznos od 596,53 EUR koji iznos je priznat ovim tužbenim zahtjevom točka I , a u preostalom dijelu isti je odbijen /točkaII/
36 Iako tužena na prigovara zastari , sud sam navodi da utuženo razdoblje nije u zastari jer je tužba pokrenuta dana 12, listopada 2020 a prvo utuženo razdoblje je dospjelo u studenom 2017, zastara je 3 godina , dakle zastara nije nastupila (čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), čl 229 ,230 istog Zakona.
37 Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a. Tužiteljici su dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) tužiteljica je uspjela s osnovom tužbenom zahtjeva u cijelosti i visinom 79 posto, dakle tužiteljica nije uspjela tek u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, za kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa je istoj dosuđen trošak sastava tužbe 250 bodova, sastav podneska od 11. prosinca 2020. 250 bodova, trošak zastupanja na ročištima 13. siječnja 2021., 16 lipnja 2021., 13. srpnja 2022., 30. rujna 2022., 23. siječnja 2025., 13. svibnja 2025., 17. lipnja 2026., sastav podneska 27. ožujka 2023. i 27. ožujka 2026., svaka radnja po 250 bodova, dakle 500,00 eura. , što sve zajedno iznosi 6.875,00 EUR
U Dubrovniku, 22 srpnja 2026.
S u t k i nj a:
Kate Ogresta Jović
Poslovni broj. P-761/2020
PRAVNA POUKA:
Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.
DN-a:
Pun tužitelja
Pun tuženika
