REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-373/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja DS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Spajić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić, protiv tuženog HS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Sonja Marković, odvjetnik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 9. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja, zz punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 3.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 1. ožujka 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.128,69 EUR uvećane za zakonsku zateznu kamatu od 22. srpnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su 15. travnja 2024. tužitelj, kao zajmodavac i tuženik, kao zajmoprimac sklopili Ugovor o zajmu ovjeren 6. veljače 2025. po javnom bilježniku Domagoju Ocvareku pod brojem OV-668/2025 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tužitelj, na ime kratkoročne pozajmice, pozajmio tuženiku iznos od 3.000,00 EUR (dalje u tekstu: Zajam). Navodi da je sukladno članku 1. Ugovora tužitelj 15. travnja 2024. platio tuženiku navedeni iznos Zajma i to uplatom na račun tuženika. Ističe da se odredbom članka 2. Ugovora tuženik obvezao vratiti tužitelju navedeni iznos Zajma najkasnije do 31. siječnja 2025. Aneksom ugovora o zajmu od 31. siječnja 2025. (dalje u tekstu: Aneks), tužitelj i tuženik produljili su rok povrata Zajma do 28. veljače 2025. Tužitelj ističe da tuženik nije ispunio svoju obvezu i nije vratio tužitelju iznos Zajma ni u navedenom produljenom roku. Navodi da je protekom roka iz Aneksa (28. veljače 2025.), tužitelj u više navrata pokušao kontaktirati tuženika i pozvati ga na ispunjenje ugovorne obveze, međutim tuženik se oglušio na sve pozive tužitelja. Tužitelj ističe da je njegova tražbina dospjela, pa sudskim putem zahtijeva od tuženika podmirenje obveze. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju plati iznos od 3.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 1. ožujka 2025. godine pa do isplate, te da mu tuženik plati parnične troškove uvećane za zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu smatrajući iste neosnovanima. Smatra da tužitelj u tužbi nije pojasnio pravnu i poslovnu suradnju koja egzistira između tužitelja i tuženika, a koja je prava pozadina sklapanja Ugovora o zajmu koji je predmet ovog postupka. Ističe da su tužitelj i tuženik u cilju poslovne suradnje 31. srpnja 2019. u [adresa] sklopili Ugovor o ortaštvu koji su vlastoručno potpisali i ovjerili kod javnog bilježnika i to tužitelj u ime Zeleni kvadrat d.o.o., a tuženik u ime [obrt], obrta za savjetovanje kojim su pod točkom 1. utvrdili postojanje zajedničkog interesa za komercijalizaciju istraživačkog i stručnog rada koji se sastoji od patenta kako je naveden i opisan u Ugovoru te diobom time postignute dobiti. Navodi da je pod točkom 2. Ugovora o ortaštvu jasno navedeno da tuženik u ime [obrt] u Ugovor unosi proizvod, rezultat istraživačkog i stručnog rada te aktivnosti proizvodnje, lansiranja i komercijalizacije proizvoda po nazivom Mr. Rocky, naprave za sakupljanje izmeta, dezinfekciju i aromatizaciju površina dok je tužitelj u ime Zeleni kvadrat d.o.o. u ortaštvo unio iznos od 35.000,00 EUR s kojim je stekao pravo podjele ukupne dobiti u omjeru od 25% pa je tako utvrđen omjer vrijednosti imovine u predmetnom poslu i to tuženika sa 75% i tužitelja sa 25% po kojem omjeru dijele ukupnu dobit. Ističe da je Ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme i još uvijek je na snazi. Navodi da je navedeni Ugovor o ortaštvu bio temelj za sklapanje prvog Ugovora o pozajmici koji su tužitelj i tuženik sklopili istoga dana, odnosno 31. srpnja 2019. kada i Ugovor o ortaštvu, kojim je tužitelj u obliku kratkoročne pozajmice tuženiku isplatio protuvrijednost iznosa od 35.000,00 EUR u kunama iz točke 2. Ugovora o ortaštvu, a radi iskorištavanja uloženih sredstava u potpunosti i radi upotrebe u projektne svrhe te ostvarivanja ciljeva poslovne suradnje tužitelja i tuženika koje su definirali Ugovorom o ortaštvu. Navodi da su tužitelj i tuženik u nastavku svoje poslovne suradnje radi daljnje realizacije projekta iz Ugovora o ortaštvu sklopili Ugovor o zajmu od 15. travnja 2024. kojim tužitelj isplaćuje tuženiku na ime pozajmice iznos od 3.000,00 EUR. Smatra da se radi o ugovoru koji je sklopljen i iznosu koji je isplaćen tuženiku temeljem pozajmice od 15. travnja 2024. isključivo radi realizacije i nastavka projekta te poslovne suradnje iz pravnog odnosa koji proizlazi i nastavlja se temeljem Ugovora o ortaštvu. Ističe da pravni odnos između tužitelja i tuženika koji proizlazi iz Ugovora o ortaštvu još uvijek egzistira te je Ugovor na snazi i nije raskinut, poslovna suradnje između tužitelja i tuženika traje od 2019., dok je novčani iznos koji je tuženiku isplaćen temeljem pozajmice od 15. travnja 2024. isplaćen isključivo iz poslovnog odnosa tužitelja i tuženika radi nastavka realizacije i ostvarenja projekta koji proizlazi iz Ugovora o ortaštvu. Navodi da je između tužitelja i tuženika sklopljen dogovor da će se tužitelju sva novčana sredstva koja je uložio u projekt putem pozajmice i zajma vratiti nakon što se proizvod plasira na tržište te prodajom proizvoda koji je predmet Ugovora o ortaštvu, a što je tužitelj pokretanjem ovog postupka u potpunosti ignorirao i nije ispoštovao dogovor sa tuženikom. Ističe da ciljevi projekta još nisu realizirani i proizvod nije plasiran na tržište zbog čega tužitelj nema pravnu osnovu potraživati utuženi novčani iznos, te je navedeno protivno dogovoru između stranaka. Smatra da je tužitelj nakon petogodišnjeg aktivnog projektnog sudjelovanja u potpunosti ignorirao dogovor o ortaštvu i neosnovano i bez valjane pravne osnove podnio ovu tužbu. Tuženik ističe da je na projektu koji je predmet Ugovora o ortaštvu započeo raditi još 2016. i na tome projektu partner je i ĆS koji je do sada sudjelovao na svim poslovnim sastancima u vezi projekta i njegove realizacije, te je upoznat sa sklapanjem Ugovora o ortaštvu s tužiteljem, poslovnom suradnjom između stranaka kao i pravom namjerom sklapanja Ugovora o ortaštvu, o pozajmici i zajmu između tužitelja i tuženika. Ističe da tužitelj s tuženikom kroz cijeli vremenski period poslovno surađuje, a što je razvidno iz pisane korespondencije između tužitelja i tuženika koja potvrđuje tužiteljevu projektnu uključenost i djelovanje, poslovni odnos temeljem na Ugovoru o ortaštvu između stranaka nije prestao zbog čega tužitelj nema valjanu pravnu osnovu za podnošenje tužbe, potraživanje iz tužbe nije dospjelo. Stoga predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim te naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Tužitelj tijekom postupka navodi da što se tiče tvrdnji tuženika da bi dospijeće njegove obveze na povrat zajma bilo učinjeno ovisnim o realizaciji projekta radi kojeg je još 2019. sklopljen drugi pravni posao i to ugovor o ortaštvu između trgovačkog društva [obrt] i tuženika kao vlasnika obrta [obrt], međutim to u Ugovoru o zajmu od 15. travnja 2024., kao ni u njegovim Aneksima, ne piše, te se u Ugovoru o zajmu taj ugovor o ortaštvu ni ne spominje. Smatra da je Ugovorom o zajmu, odnosno njegovim Aneksom, rok za njegov povrat jasno određen, a tuženik navedeni rok nije održao pa je tužitelj bio prisiljen ustati s tužbom. Navodi da je riječ o potpuno odvojenim i samostalnim pravnim poslovima, koji se inače međusobno ne potiru, koje su sklopile i sasvim druge ugovorne stranke. Stoga smatra da je nejasno na koji način bi pored svega navedenog realizacija ciljeva spomenutog ortaštva mogla utjecati na dospijeće tuženikove obveze na povrat zajma. Ističe da bi prema tuženikovim navodima ugovor o ortaštvu između tuženika i treće osobe bio u međuvremenu bio raskinut. Smatra nejasnim kako bi obveza tužitelja na davanje zajma mogla proizlaziti iz pravnog posla, ugovora o ortaštvu, kojeg tužitelj nije ni bio stranka niti se tim pravnim poslom predviđa da će tužitelj dati zajam tuženiku. Također ističe da iz tvrdnji samog tuženika proizlazi da je ugovor o ortaštvu u međuvremenu stavljen izvan snage. Smatra da tuženik pogrešno poistovjećuje tužitelja s društvom [obrt] Tužitelj ističe da nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu s tuženikom koji bi se odnosio na projekt iz ugovora o ortaštvu. Međutim da je bilo tako, a što tužitelj tvrdi da nije, napominje da je ugovor o ortaštvu sklopljen između tuženika kao vlasnika spomenutog obrta i tužitelja kao fizičke osobe, tada bi taj pravni odnos između njih bio kasnije sklopljenim Ugovorom o zajmu u cijelosti rekonfiguriran u smislu čl. 145. ZOO-a. Ni ovom novacijom obveza tuženika na povrat zajma ne bi bila uvjetovana realizacijom ciljeva dokinutog pravnog odnosa (ortaštva). Vezano uz Ugovor o zajmu kojeg su sklopili društvo [obrt] kao zajmodavac i tuženik kao vlasnik obrta te zajmoprimac ističe da je navedeni zajam odobren i isplaćen uz ugovornu kamatu od 2% godišnje, koju je tuženik doista i plaćao.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o zajmu između tužitelja i tuženika od 15. travnja 2024. (list 7-8), Aneks Ugovora o zajmu između tužitelja i tuženika od 31. siječnja 2025. (list 4), detalje plaćanja Raiffeisenbank (list 6), Ugovor o ortaštvu između [obrt], obrta za poslovno savjetovanje i [obrt] od 31. srpnja 2019. (list 33-35), Ugovor o pozajmici između [obrt] i [obrt], obrt za poslovno savjetovanje od 31. srpnja 2019. (list 36), WhatsApp prepisku (list 37-41), e-mail prepisku (list 42, 46, 49, 51-53, 55-56, 60-70), opis proizvoda mr. D "WE CARE" (list 43-44), investicijski plan (list 45), prijedlog Ugovora o ortaštvu između [obrt], obrta za poslovno savjetovanje i [obrt] od 20. srpnja 2019. (list 47-48), prijedlog Ugovora o pozajmici [obrt] i [obrt], obrt za poslovno savjetovanje od 31. srpnja 2019. (list 50), Aneks Ugovora o zajmu (pozajmici) između [obrt] i [obrt], obrt za poslovno savjetovanje od 31. srpnja 2020. (list 54), opis proizvoda mr. D "WE CARE" uz proizvođačke cijene (list 57 -59), kartice partnera tvrtke [obrt] za MARRI GLOBAL CONSULTING (list 76-77), te je saslušao svjedoka ĆS, te tužitelja i tuženika kao stranke u postupku.

5. U svezi ovako utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog postupka sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je sklopljen predmetni Ugovor o zajmu između tužitelja i tuženika od 15. travnja 2024. (list 7-8) i Aneks Ugovora o zajmu između tužitelja i tuženika od 31. siječnja 2025. (list 4 , dalje Aneks), a u koje je sud izvršio uvid. Tako iz navedenog Ugovora o zajmu proizlazi da je tužitelj kao zajmodavac, ovdje tuženiku, kao zajmoprimcu 15. travnja 2024. (a koji iznos će mu isplatiti u roku od deset dana od sklapanja Ugovora o zajmu) pozajmio iznos od 3.000,00 EUR (čl. 1.), a koji se tuženik kao zajmoprimac obvezuje vratiti do 31. siječnja 2025. (čl. 2.). Iz Ugovora o zajmu proizlazi da se radi o beskamatnom zajmu (čl. 3.). Predmetnim Aneksom stranke su produžile rok vraćanja zajma na 28. veljače 2025.

7. Međutim, sporno je da li su navedeni Ugovor o zajmu i Aneks povezani s poslovnim odnosom za koji tuženik tvrdi da su imali temeljem Ugovora o ortaštvu između [obrt], obrta za poslovno savjetovanje i [obrt] od 31. srpnja 2019. (list 33-35) i Ugovora o pozajmici između [obrt] i [obrt], obrt za poslovno savjetovanje od 31. srpnja 2019. (list 36) u koje je sud izvršio uvid, pa da onda tuženik ne bi bilo dužan vratiti predmetnih 3.000,00 EUR tužitelju.

8. Uvidom u Ugovor o ortaštvu između [obrt], obrta za poslovno savjetovanje i [obrt] od 31. srpnja 2019. (list 33- 35) utvrđeno je da su isti sklopili navedeni obrt [obrt], obrt za poslovno savjetovanje vlasnika ZS i tvrtka [obrt] zastupana po DS vezano za zajednički interes komercijalizacije patenta skraćenog naziva " H", a potpisi na navedenom Ugovoru o ortaštvu su ovjereni kod javnog bilježnika Krešimira Copića istog dana. Iz navedenog Ugovora o ortaštvu i to čl. 2. proizlazi da MARRI GLOBAL CONSULTING u isti unosi proizvod, rezultat istraživačkog i stručnog rada te aktivnosti proizvodnje, lansiranja i komercijalizacije navedenog proizvoda Mr. Rocky, naprave za skupljanje izmeta, dezinfekciju i aromatizaciju površina, a [obrt] unosi 35.000,00 EUR kojim stječe pravo podijele ukupne dobiti u omjeru od 25 %. Iz čl. 3. Ugovora o ortaštvu proizlazi da su ortaci utvrdili odnos vrijednosti njihove imovine u navedenom poslu i to 75 % MARRI GLOBAL CONSULTING i 25 % [obrt]o.o. Iz čl. 8. Ugovora o ortaštvu proizlazi da je navedeni ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme.

9. Uvidom u Ugovor o pozajmici između [obrt] i [obrt], obrt za poslovno savjetovanje od 31. srpnja 2019. (list 36) utvrđeno je da je isti sklopljen između navedene tvrtke [obrt] zastupane po DS, direktoru, kao zajmodavca i [obrt], obrt za poslovno savjetovanje, vlasnika ZS, kao zajmoprimca. Istim se zajmodavac obvezuje isplatiti zajmoprimcu na ime kratkoročne pozajmice iznos od 257.950,00 HRK (čl. 1.), a zajmoprimac se obvezuje vratiti zajmodavcu primljenu svotu do 31. srpnja 2020. (čl. 2.), uz kamatu od 2 % godišnje (čl. 3.).

10. Uvidom u detalje plaćanja Raiffeisenbank (list 6) utvrđeno je da je tužitelj DS na račun tuženika ZS broj IBAN-a:

[broj bankovnog računa] uplatio iznos od 3.000,00 EUR uz naznaku svrhe "pozajmica" i to 15. travnja 2024.

11. Uvidom u WhatsApp prepisku (list 37-41) razvidno je da je vršena prepiska između određenih osoba gdje se spominju imena DS i Z, te DS i HS iz koje je razvidno da su dogovarani neki sastanci između navedenih osoba. Također je vidljivo spominjanje IBAN-a : [broj bankovnog računa] (13. travnja 2024.), međutim iz navedenog IBAN-a je razvidno da se ne radi o potpunom IBAN-u jer nema dovoljan broj znamenki za potpuni IBAN (19), te potvrda da je primljena uplata (16. travnja 2024.).

12. Uvidom u e-mail prepisku (list 42, 46, 49, 51-53, 55-56, 60-70) razvidno je da je ista vršena između ZS, [obrt] i ĆS vezano za poslovnu suradnju te su dostavljani prijedlozi Ugovora i to prijedlog Ugovora o ortaštvu između [obrt], obrta za poslovno savjetovanje i [obrt] od 20. srpnja 2019. (list 47-48) u koji je sud izvršio uvid, a isti je identičan kasnije potpisanom Ugovoru o ortaštvu od 31. srpnja 2019. (list 33-35), te prijedlog Ugovora o pozajmici [obrt]o.o. i [obrt], obrt za poslovno savjetovanje od 31. srpnja 2019. (list 50), u koji je sud izvršio uvid, a koji je identičan kasnije potpisanom Ugovoru o pozajmici od istog dana (list 36). Dostavljen je u navedenoj prepisci i Aneks Ugovora o zajmu (pozajmici) između [obrt] i [obrt], obrt za poslovno savjetovanje od 31. srpnja 2020. (list 54) u koji je sud izvršio uvid te je utvrdio da se isti mijenja u Ugovor o pozajmici sklopljen 31. srpnja 2019. vezano za povrat zajma koji je produžen do 31. srpnja 2021. Također je u navedenoj e-mail prepisci između navedenih dostavljen i opis proizvoda mr. D "WE CARE" (list 43-44), opis proizvoda mr. D "WE CARE" uz proizvođačke cijene (list 57-59) i investicijski plan (list 45), u koje je sud izvršio uvid, a iz navedenog opisa proizvoda je razvidno da se pobliže opisuje o kakvom se proizvodu radi te planirane proizvođačke cijene, te je također razvidan investicijski plan vezan uz navedeni proizvod.

13. Uvidom u kartice partnera tvrtke [obrt] za MARRI GLOBAL CONSULTING (list 76-77) razvidno je da je navedena tvrtka vodila popis financijskih obveza vezano za navedeni obrt [obrt] vlasnika ZS u periodu od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., te 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021.

14. Svjedok ĆS prilikom saslušanja naveo je da poznaje ovdje tužitelja par godina kroz poslovnu suradnju, a poznaje i tuženika iz [adresa], a inače su i roditelji njegove žene bili njegovi kumovi, te su bili prijatelji i znanci. Navodi da su njih trojica, odnosno tužitelj, tuženik i on, trebali uplatiti po 3.000,00 EUR za jedan projekt na kojem su radili, te se radilo o zajedničkom projektu. Poznato mu je da je tužitelj uplatio tuženiku navedeni iznos od 3.000,00 EUR na privatni račun, a i on je tuženiku dao 3.000,00 EUR u gotovini. Sve je to bilo u travnju 2024. u razmaku od par dana. Vezano uz tu uplatu u iznosu od 3.000,00 EUR nije radio nikakav ugovor, a nema saznanja da bi neki ugovor bio rađen između tužitelja i tuženika. Poznato mu je da su s tim novcem, a radilo se ukupno o 9.000,00 EUR, jer su svaki dali po 3.000,00 EUR i to tužitelj, tuženik i on, plaćeni neki proizvodi te pakirne kutije. Navodi da za odnos između tužitelja i tuženika ne zna, samo zna da je cijeli taj projekt naprasno prekinut. Poznato mu je da je postojao neki dogovor između tužiteljeve tvrtke [obrt] koja je uplatila 30.000,00 EUR za 20 % udjela tvrtki [obrt]. On tome nije bio prisutan niti je znao da je sklopljen ortački ugovor između te dvije firme neko vrijeme, a ortački ugovor između tih firmi on nije vidio. Zna što mu je tuženik rekao, odnosno da je tužitelj uplatio 30.000,00 EUR, a što je saznao za dva-tri dana od te uplate. Također je saznao da je tuženik prebacio ortački ugovor na pozajmicu . Kada su tuženik i on jednom bili kod tužitelja čuo je da oni pričaju o nekim kamatama na pozajmicu, a on o financijskim odnosima između njih dvojice nije sve znao. Također ne zna nikakvu korespodenciju između njih dvojice. Navodi da je tuženik bio uključen u taj posao s obzirom da je isti financijaš i razumije se u fondove EU, a oni su radili na patentiranim proizvodima s kojima su krenuli u proizvodnju. Navodi da je on u taj cijeli posao ušao kao fizička osoba, a tužitelj i tuženik su imali te firme [obrt] i MARR GLOBAL CONSALTING. Navodi da ne zna da su tužitelj i tuženik kao fizičke osobe u travnju 2024. sklopili Ugovor o zajmu. Navodi da on nije ugovorio s tuženikom nikakav rok vraćanja iznosa od 3.000,00 EUR, a ti novci su trebali ići za proizvodnju, za plaćanje artikala koje je ranije naveo. Ističe da nikakve kamate s tuženikom nije ugovorio, te je to doživljavao kao ulaganje. Misli da ta poslovna suradnja između tužitelja i tuženika kreće 2019., ali se stvarno ne sjeća. Navodi da je on vlasnik svjetski priznatog patenta. Navodi da je u toj poslovnoj suradnji između tužitelja, tuženika i njega tuženik je zadužen za financije, plasman proizvoda i pronalazak investitora. Tuženik je tužitelju prezentirao taj patent i da plasman proizvoda nije problem s obzirom da je proizvod jedinstven na tržištu. Navodi da se ta priča između njega, tužitelja, tuženika i gospodina Ć odvijala u jednom kafiću. Navodi da mu je dva- tri dana nakon toga razgovora u kafiću tuženik rekao da je tužitelj uplatio 30.000,00 EUR za 20 % udjela, kako je već ranije spominjao. Navodi da je tih 30.000,00 EUR upotrijebljeno za plaćanje alata u Kini za izradu naprave za skupljanje izmeta kućnih ljubimaca, te su se u Kini radile izmjenjive kartonske kutije i te naprave. Navodi da je plaćeno 5000 komada tih plastičnih naprava. Ističe da je s punim povjerenjem sve to radio tuženik i on o tom financijskom dijelu jednostavno nije vodio brigu. Na pitanje da li je tužitelj trebao dobiti povrat tih 30.000,00 EUR, te na koji način, svjedok navodi da on ne može na to odgovoriti, te ponavlja da on samo zna da je u ortačkom ugovoru bilo da tužitelj daje 30.000,00 EUR za 20 % udjela, a što mu je tuženik osobno rekao, a na nešto drugo on ne može odgovoriti, te više puta ponavlja da je to odnos između tužitelja i tuženika i da to treba pitati stranke. Ističe da tužitelj nije bio zadovoljan s radom tuženika te se aktiviralo pitanje pozajmice od 30.000,00 EUR , te je tužitelj dao neki rok do kad se mora vratiti 30.000,00 EUR njegove pozajmice, a to je bilo na zadnjem sastankom njih trojice u [adresa], negdje u studenom ili prosincu 2024., a moglo je biti i ranije. Smatra da se isto može vidjeti iz pozajmice koja je napravljena između [obrt] i ZELENOG KVADRATA na 30.000,00 EUR, s time da on ne zna da li su tu upisane kamate. Ne zna da li se na tom zadnjem sastanku u [adresa] gdje su bili prisutni tužitelj, tuženik i on spominjao povrat iznosa od 3.000,00 EUR. Navodi da je zadnji susret između tuženika i njega bio 9. studenoga 2024. u jednom sisačkom kafiću. Suradnja je jednostavno prekinuta i tuženik svojata proizvod i kaže da mu otvori garažu, te da je sve u vlasništvu MARRI GLOBAL CONSALTINGA, a radi se o 5000 plastičnih kutija, te nekoliko tisuća izmjenjivih kutija. Navodi da proizvod nije plasiran na tržište, s obzirom da tuženik svojata, odnosno drži dezificijens koji je sastavni dio proizvoda u pakiranju. Navodi da proizvod koji drži u garaži nije spreman za plasiranje na tržište jer nema sve elemente. Ističe da je iznos od 3.000,00 EUR koji je ranije spominjao bio vezan za svu raniju poslovnu suradnju koju je spominjao. Na pitanje kada u ovom poslovnom odnosu spominje tužitelja, da li misli na tužitelja kao fizičku osobu ili tužitelja kao zakonskog zastupnika i direktora firme [obrt] svjedok navodi da je tužitelj ušao u poslovni odnos kao direktor firme [obrt] i tu onda misli na tužitelja kao zastupnika te firme.

15. Tužitelj DS saslušan kao stranka u postupku navodi da su se on i tuženik sastali u kancelariji njegove tvrtke [obrt] u [adresa], odnosno [adresa], a radi se kući u kojoj živi. Tuženik je došao do njega da mu treba uplatiti još 3.000,00 EUR na njegov privatni račun i to da bi tuženik i gospodin ĆS, saslušani svjedok, završili projekt. Navodi da je pristao uplatiti navedeni iznos od 3.000,00 EUR tuženiku privatno, te su napravili Ugovor o pozajmici na navedeni iznos od 3.000,00 EUR. Ističe da nije pristao uplatiti taj iznos firmi tuženika već njemu privatno. Više se ne sjeća točno kada je taj Ugovor o pozajmici rađen. Navodi da je nekoliko puta odgađao traženje povrata tih novaca. Međutim kada se teško razbolio i dobio tumor dojke tražio je tuženika da mu vrati te novce jer mu je tih 3.000,00 EUR trebalo. Kako je tih 3.000,00 EUR pozajmio tuženiku kao fizičkoj osobi, isti je s tih 3.000,00 EUR mogao raditi što god hoće. Navodi da od tuženika nije dobio povrat tih novaca i onda je podigao ovu tužbu. Napominje da su njegova tvrtka [obrt] i on kao fizička osoba dvije različite osobe. Ističe da je njegova tvrtka Zeleni kvadrat d.o.o. željela učiniti pozajmicu tvrtki tuženika onda bi to tako i bilo , te bi novci bili isplaćeni na račun tvrtke tuženika. Nema saznanja zašto tuženik tvrdi da tih 3.000,00 EUR koje mu je pozajmio kao fizička osoba ima ikakve veze s poslovnim odnosom njihovih tvrtki. Što se tiče iskaza svjedoka gospodina ĆS da su tuženik, svjedok i on svi trebali dati po 3.000,00 EUR za kupnju stvari koje je isti naveo, navodi da se možda mislilo da će novci otići na to, ali on ne zna i nema saznanja na što su otišli ti novci. Navodi daj točno da je postojao poslovni odnos između njegove tvrtke [obrt] i obrta tuženika [obrt]. Međutim ortački ugovor između njihovih tvrtki nema veze s ovom pozajmicom od 3.000,00 EUR. Navodi da je točno da je rađen i Ugovor o pozajmici između tvrtke [obrt] i [obrt], a radilo se pozajmici od 30.000,00 EUR, te ta pozajmica nema veze s ovih 3.000,00 EUR. Navodi da on DS kao fizička osoba nije sklopio Ugovor o ortaštvu s tuženikom ZS, kao fizičkom osobom. Ističe da je Ugovor o ortaštvu napravljen kako je rekao između njegove tvrtke [obrt] i obrta tuženika [obrt], međutim tuženik je tražio da ipak naprave kao pozajmicu između tvrtke [obrt] i [obrt]. Pretpostavlja da mu je to vjerojatno bilo financijski lakše raditi, ne zna, s obzirom da nije financijski stručnjak. Navodi da je tvrtka [obrt] trebala ubirati plodove iz ortačkog ugovora. Navodi da je iznos pozajmice od 3.000,00 EUR tuženiku isplatio Internet bankarstvom i tuženik mu navedeni iznos nije vratio. S tuženikom je napravio rok vraćanja toga zajma, te je napravljeno i nekoliko Aneksa da se produži rok vraćanja, međutim kada tuženik ni tada nije vratio navedeni iznos od 3.000,00 EUR onda ga je tužio. Navodi da mu tuženik nije precizirao za što mu treba tih 3.000,00 EUR, već mu je samo rekao daj 3.000,00 EUR, a dat će i ĆS isti iznos od 3.000,00 EUR. Ističe da mu je tuženik spominjao da će trebati nešto za proizvode, međutim ponavlja da navedeni iznos nije dao tuženikovoj firmi već njemu kao fizičkoj osobi, te je isti iznos od 3.000,00 EUR dao odmah isti dan kada ga je tuženik tražio. U vrijeme kada je dao pozajmicu od 3.000,00 EUR još uvijek je bio na snazi Ugovor o ortaštvu i Ugovor o pozajmici koji su sklopljeni između tvrtke ZELENI KVADRAT d.o.o. i obrta [obrt]. Ističe da je neko vrijeme tvrtka [obrt] plaćala tih 2 % kamata, te je najedanput prestala plaćati kamatu. Navodi da je svrha Ugovora o ortaštvu odnosno njegovog ulaganja bila da njegova tvrtka [obrt] uloži u projekt gospodina ĆS kojeg je od ranije poznavao, a tuženika nije poznavao. Želio je da njegova tvrtka [obrt] ima udjele u tom poslu i bila je priča da svaki ima neki udio od 33 % u tome poslu, a misli da to stoji i u Ugovoru o ortaštvu , odnosno ne zna točno što stoji u Ugovoru o ortaštvu, odnosno koliko posto. Nakon toga je onda došlo do toga da se Ugovor o ortaštvu stavi na stranu, te da njegova tvrtka [obrt] napravi Ugovor o pozajmici. Navodi da je on odnosno njegova tvrtka trebala ostvariti neku dobit iz tog Ugovora o ortaštvu, ali ne zna kad, odnosno ikad ili nikad. Na pitanje na što je utrošen taj iznos od 30.000,00 EUR tužitelj navodi da nešto malo zna iz priče gospodina ĆS i tuženika, te da su išli u Kinu ispitati tko bi to mogao proizvoditi i da bi neke tvrtke u Hrvatskoj radile nekakvu kartonsku ambalažu. Međutim, uvid u svu dokumentaciju gdje su utrošeni ti novci on nikada nije imao. Navodi da taj projekt nije završen i taj proizvod nije plasiran na tržište. Kada je napravljen Ugovor o pozajmici između ZELENOG KVADRATA d.o.o. i [obrt] njega je samo interesirao povrat tog iznosa od 30.000,00 EUR, a nije razmišljao o nekoj dobiti.

16. Tuženik HS saslušan kao stranka u postupku naveo je da je s tvrtkom ovdje tužitelja [obrt] sklopio Ugovor o ortaštvu i to njegov obrt [obrt] i tvrtka tužitelja [obrt] **.**.2019. U Ugovoru o ortaštvu bilo je ugovoreno da će tvrtka [obrt] položiti iznos od 30.000,00 EUR i komercijalizacijom i odnosno prodajom proizvoda ostvariti 25 % dobiti od istoga. Nakon nekoliko dana nakon što je tužiteljeva tvrtka [obrt] prebacila sredstva od tih 35.000,00 EUR na njegov obrt [obrt] shvatili su da bi ta sredstva bila osnovni primitak te da bi bila oporeziva, te su dogovorili da to prebace u pozajmicu kako bi se sva sredstva mogla upotrijebiti u projektne aktivnosti, pa je između tvrtke tužitelja [obrt] i njegovog obrta [obrt] sklopljen Ugovor o pozajmici. Istim je Ugovor o ortaštvu ostao na snazi te je dogovoreno da će nakon komercijalizacije i prodaje proizvoda sve realizirati prema Ugovoru o ortaštvu odnosno da će tvrtka [obrt] imati udio od 25 %. Navodi da su imali čvrsti usmeni dogovor da će partnerstvo biti na isti način i na svim sastancima na realizaciji projekta su bili prisutni tužitelj, saslušani svjedok gospodin ĆS i on. Dogovarali su se o svim fazama projektnog ciklusa, a to je vidljivo iz pisane korespodencije putem mail- a i WhatsApp-a. Navodi da je u travnju 2024. obavijestio tužitelja i gospodina ĆS da je za zaokruživanje financijske konstrukcije potreban iznos od 9.000,00 EUR te im predočio financijsku konstrukciju, odnosno sve po elementima potrebnih sredstava. Nakon toga je tužitelj tražio moj osobni IBAN da bi mu uplatio ta sredstva. Na pitanje zašto ne prebacuje ta sredstva sa svoje tvrtke [obrt] tužitelj mu je rekao da će mu to stvarati probleme sa dioničarima u toj tvrtki, te da njegovi dioničari nisu više željeli ulagati u taj projekt. Tužitelj mu je rekao da će mu isplatiti taj iznos od 3.000,00 EUR kao fizička osoba. Navodi da mu nije bilo bitno s kojeg ću računa dobiti sredstva za završenje projekta, a također mu je bilo irelevantno na koji će račun doći ta sredstva i nije od tužitelja tražio da ta uplata ide na njegov obrt [obrt]. Navodi da je do tzv. pozajmice odnosno do davanja sredstva za završetak projekta bilo dogovoreno da će se isto tretirati kao primarni Ugovor o ortaštvu i pozajmici od 35.000,00 EUR. Tužitelj nije spominjao ta sredstva od 35.000,00 EUR do prosinca 2024. kada je isti zahtijevao da formaliziraju davanje tog iznosa putem Ugovora o pozajmici te mu je isti poslao tekst Ugovora o pozajmici gdje je on ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika u prosincu 2024., dakle osam mjeseci nakon što mu je tužitelj dao taj iznos. Navodi da je tužitelj u studenome 2024. sazvao sastanak između tužitelja, tuženika i gospodina ĆS, te im je isti rekao da je ozbiljno bolestan, a što se na istom i vidjelo, te je rekao da se on želi povući iz svih projektnih aktivnosti. Bio je osupnut činjenicom njegove bolesti. Navodi da je rekao da bi trebali sve napraviti da se proizvod finalizira i proda i da je to definitivno jedini način da mu isplate ta sredstva. Međutim u ožujku 2025. tužitelj je poslao WhatsApp poruku da je slučaj predao odvjetničkom uredu. Nakon tog sastanka koji su zajednički imali u studenome 2024. rekao je gospodinu ĆS da bi se isti trebao više uključiti u sve te njihove aktivnosti i realizaciju proizvoda, jer da bi mogli imati problema, te je spomenuo da bi gospodin DS mogao i tužiti. Tražio je od gospodina ĆS da se i financijski uključi u cijeli projekt da se isti finalizira, što mu je već spominjao i ranije pet-šest mjeseci prije tog sastanka. Međutim nakon toga se gospodin ĆS počeo ograđivati, te je počeo imati sinkopu u stilu gospodina Ž, navodeći da se on ne sjeća ničega što je bilo na njihovim sastancima, odnosno između tužitelja, tuženika i svjedoka, te je isti govorio da je on tamo bio samo fizički prisutan. Navodi da jedno deset dana nakon tog njihovog zajedničkog sastanka u studenome 2024., a što je također bilo u studenome 2024., je gospodin ĆS kod kojeg su bili uskladišteni svi proizvodi, a koji nisu bili u njegovom vlasništvu već su bili u vlasništvu [obrt], uskratio pristup tim predmetima i stupanje u vlasništvo čime je bila onemogućena prodaja i komercijalizacija samog proizvoda. Nakon što mu je gospodin ĆS onemogućio pristup navedenim proizvodima podnio je kaznenu prijavu protiv gospodina ĆS državnom odvjetništvu zbog utaje. Navodi da je prije par dana odbačena njegova kaznena prijava jer da se ne radi o kaznenom djelu koje se goni po službenoj dužnosti. Navodi da Ugovor o ortaštvu između [obrt] i njegovog obrta [obrt] nije nikada prestao. Na pitanje zašto onda u mail-u od 16. ožujka 2025. navodi da je Ugovor o ortaštvu preinačen u pozajmicu i da će se ortački ugovor, odnosno predlaže da će reaktivirati ortački ugovor naknadno, nakon čega tuženik navodi da je to bila nespretna terminologija, te ističe da je tijekom iskaza objasnio sve detalje oko toga. Ističe da ukoliko je Ugovor raskinut da bi volio vidjeti uvid u taj dokument. Na pitanje da li može sumnjati u vjerodostojnost iskaza gospodina ĆS u ovom postupku tuženik navodi da da u nekim dijelovima s obzirom na nevjerodostojnost iskaza istoga, te s obzirom da se isti ne sjeća nekih detalja, a posebno u kontekstu činjenice da osporava činjenice o Ugovoru o ortaštvu i Ugovora o pozajmici te svim fazama projekta kojima je bio prisutan. Ističe da mu je tužitelj rekao da će potvrditi prisustvo gospodina ĆS svim sastancima tijekom projekta. Ponavlja da mu je tužitelj pozajmio odnosno dao iznos od 3.000,00 EUR u travnju 2024., te je tek nakon pritisaka od strane tužitelja formaliziran Ugovor o zajmu u prosincu 2024. kada je i ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika, bez obzira na sve ranije tvrdnje tužitelja da će taj iznos biti tretiran kao i primarna pozajmica od 35.000,00 EUR između tvrtke tužitelja [obrt] i njegovog obrta [obrt] i u dobroj vjeri da će tužitelj održati svoju riječ. Ističe da je Ugovorom o zajmu za iznos od 3.000,00 EUR bilo definirano vrijeme povrata zajma, međutim ponavlja da je usmeno bilo rečeno da će biti tretirano kao i primarna pozajmica od 35.000,00 EUR. Na pitanje zašto je onda sklopljen dodatak Ugovoru o zajmu kojim se osvrće isključivo na produljenje roka povrata zajma tuženik navodi da je tužitelj napravio kao i sa svotom od 35.000,00 EUR vršeći neformalan pritisak, ukoliko ne dođe do potpisivanja da će predati predmet odvjetničkom uredu, bez obzira na sve njihove čvrste dogovore. Na pitanje što je gospodin DS kao fizička osoba trebao dobiti sklapanjem Ugovora o zajmu i uplatom iznosa od 3.000,00 EUR tuženik navodi da je trebao dobiti 25 % udjela u dobiti ostvarene komercijalizacijom proizvoda u okviru tvrtke [obrt] Na pitanje da li se tih 25 % udjela trebalo oduzeti od ortačkog dijela [obrt] ili [obrt] tuženik navodi da od komercijalizacije proizvoda i budućih primitaka odnosno dobiti [obrt] će prezentacijom sve financijske dokumentacije imati pravo na 25 % dobiti. Navodi da iznos od 3.000,00 EUR nije vratio tužitelju. Na pitanje vezano za Ugovor o zajmu između stranaka, te Ugovor o pozajmici između tvrtke [obrt] i [obrt], odnosno da li je ikada postojala obaveza na povrat tog iznosa od [obrt] ZELENOM KVADRATU i DS kao fizičkoj osobi, tuženik navodi da nije već je to pitanje bilo aktualizirano tek na sastanku na kojem je tužitelj rekao da se on bez obzira na prethodne dogovore o sudjelovanju u projektu i isplati sredstava nakon komercijalizacije proizvoda povlači iz projekta i želi što brži povrat sredstava, odnosno ulaganja. Vezano za pravi smisao Ugovora o ortaštvu odnosno što je [obrt] trebao dobiti, tuženik navodi da je trebao dobiti financijsku dobit, odnosno 25 % udjela realiziranog isključivom prodajom proizvoda. Navodi da je iznos od 35.000,00 EUR i 3.000,00 EUR utrošen u projektne aktivnosti, odnosno izradu alata, izradu proizvoda, odnosno naprave za sakupljanje izmeta domaćih životinja i ostale elemente koji su potrebni za komercijalizaciju proizvoda, a koji se odnose na papirnatu kartonažu, dezificijense, odnosno sve što je bilo potrebno za finaliziranje proizvoda. Na pitanje da li Ugovor o zajmu na 3.000,00 EUR predstavlja nastavak poslovnog odnosa koji je započet Ugovorom o ortaštvu i Ugovorom o pozajmici sa [obrt] tuženik navodi da naravno, jer su sredstva utrošena isključivo za finalizaciju projekta o čemu su bili upućeni i tužitelj i gospodin ĆS. Nakon što je tuženik predočen Ugovor o zajmu od 15. travnja 2024. koji se u preslici nalazi na listu 7 i 8 spisa, te na pitanje da li je moguće da je navedeni Ugovor ovjerio 6. veljače 2025. kod javnog bilježnika kako stoji na navedenoj ovjeri, a ne u prosincu 2024. kako je ranije rekao, tuženik nakon uvida u navedeni ugovor navodi da je, te to predstavlja indiciju podizanja optužnice neposredno nakon potpisivanje tzv. pozajmice. Ponavlja da je taj novac u iznosu od 3.000,00 EUR isplaćen u travnju 2024., te Ugovor o zajmu nije stvarno sastavljen 15. travnja 2024., već je Ugovor antidatiran jer je isti ustvari sastavljen u veljači 2025. kada mu je dostavljen od strane tužitelja, dakle nije u prosincu 2024. kako je ranije naveo, te je pogriješio u mjesecu, nakon čega navodi da je isti nakon toga ovjerio kod javnog bilježnika, a o navedenome postoji i korespodencija. Navodi da proizvod nije plasiran na tržište i ponavlja da nije plasiran zbog nemogućnosti stupanja u vlasništvo. Proizvod je djelomično spreman za plasiranje na tržište, s obzirom da nema saznanja o stanju kartonaže za kompletiranje proizvoda pošto je uskladišteno dvije godine kod gospodina ĆS, a što može produžiti finalizaciju projekta za do šest mjeseci. Navodi da je Ugovor o zajmu koji nosi datum 15. travnja 2024., a za koji je rekao da ga je potpisao tek u veljači 2025. ustvari do toga momenta do veljače 2025. bio usmeni Ugovor između tužitelja i njega, te u tom usmenom Ugovoru nije bio dogovoren nikakav rok vraćanja.

17. Iz uvida u svu ranije navedenu dokumentaciju, odnosno Ugovora o ortaštvu, Ugovora o pozajmici pobliže navedenima u točkama 8. i 9. obrazloženja ove presude, te iskaza svjedoka i stranaka razvidno je da je ustvari postojao, a kako stranke navode i dalje postoji, poslovni odnos između tvrtke tužitelja [obrt] i obrta tuženika [obrt] i to još od 2019. Premda se iskazi svjedoka i stranaka u pojedinim dijelovima vezano uz navedeni poslovni odnos ne slažu, sud smatra da isto nije bitno za ishod ovog postupka. Naime, radi se o Ugovorima između dvije pravne osobe, koje su doduše zastupane, po ovdje strankama odnosno tužitelj je direktor tvrtke [obrt], a tuženik je vlasnik obrta [obrt], kako je već rečeno. Međutim, svi navodi svjedoka i stranaka vezano za navedene ugovorne odnose između navedenih pravnih osoba [obrt] i [obrt], obrt za poslovno savjetovanje su nebitni za ishod ovog postupka.

18. Naime, ovaj postupak se vodi između tužitelja i tuženika kao fizičkih osoba, a što je razvidno i iz samog Ugovora o zajmu između stranaka (list 7), te Aneksa istoga (list 4). Navodi svjedoka i tuženika da je navedeni iznos zajma od 3.000,00 EUR dan vezano uz poslovni odnos tvrtke tužitelja [obrt] i obrta tuženika MARRI GLOBAL CONSALTING nisu bitni za ishod ovog postupka.

19. Člankom 499. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

20. Između stranaka je nesporno da je tužitelj na privatni račun tuženika broj IBAN-a : [broj bankovnog računa], odnosno istome kao fizičkoj osobi isplatio navedeni iznos od 3.000,00 EUR, a navedeno proizlazi i iz točke 10. obrazloženja ove presude, odnosno detalja plaćanja Raiffeisenbank (list 6). S time da valja reći da je iz WhatsApp prepiske (list 37-41) razvidno da je tuženik tužitelju dostavio broj svog privatnog računa, premda je isti nepotpun (list 39), kako je već rečeno, međutim iz samog Ugovora o zajmu između stranaka (list 7) je razvidno da bi se radilo o računu tuženika, a navedeno proizlazi i iz detalja plaćanja Raiffeisenbank (list 6). Također je vidljivo da se 16. travnja 2024. spominje u WhatsApp prepiski da je uplata primljena. Stoga kako je tužitelj tuženiku nesporno na njegov račun kao fizičke osobe uplatio iznos od 3.000,00 EUR, to je do pozajmice došlo. Navod tuženika da se prvo ustvari radilo u usmenoj pozajmici, te da Ugovor o zajmu koji je datiran kako je već rečeno 15. travnja 2024., a potpis tuženika je ovjeren kod javnog bilježnika tek 6. veljače 2025., nije bitno za ishod ovog postupka s obzirom da je tuženik očito ovjerom svojeg potpisa kod javnog bilježnika na navedenom Ugovoru o zajmu potvrdio sklapanje navedenog Ugovora, te svoju obvezu vraćanja navedenog iznosa od 3.000,00 EUR do 31. siječnja 2025., što je produženo Aneksom od 31. siječnja 2025. na 28. veljače 2025. Također, ovdje valja reći da tuženik tijekom ovog postupka niti ne osporava da je od tužitelja pozajmio navedeni iznos od 3.000,00 EUR, međutim osporava svrhu pozajmice.

21. Međutim, iz samog Ugovora o zajmu je razvidno da u navedenom Ugovoru nije navedena svrha zajma, pa je stoga tuženik navedeni iznos od 3.000,00 EUR mogao upotrijebiti za bilo koju svrhu pa i vezano za poslovni odnos tvrtki stranaka [obrt] i [obrt].

22. Stoga uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice te izvedene dokaze, sud smatra da je utvrđeno da među strankama kao fizičkim osobama postoji ugovorni odnos, te da je tužitelj tuženiku uplatom od 15. travnja 2024. na njegov račun kao fizičke osobe pozajmio navedenih 3.000,00 EUR, a koji se tuženik kao fizička osoba obvezao vratiti do 28. veljače 2025.

23. Imajući na umu navedeno tuženik je temeljem čl. 499. st. 1. ZOO-a dužan tužitelju vratiti pozajmljenih 3.000,00 EUR.

24. Članak 183. st. 1. ZOO-a propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno ranije navedenom Aneksu Ugovora o zajmu (list 4) 28. veljače 2025., kako je već rečeno, to tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate na iznos od 3.000,00 EUR temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a koji propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a i to od dana 1. ožujka 2025.

25. S obzirom na sve navedeno odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

26. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi i troškove ovog postupka u iznosu od 1.128,69 EUR.

27. Trošak tužitelja se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe, te sastav podneska od 17. prosinca 2025. i pristup na ročišta od 16. ožujka 2026. i 9. lipnja 2026. po 100 bodova temeljem Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9 t. 1. Tarife, odnosno ukupno 400 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife iznosi 800,00 EUR uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 46 Tarife u iznosu od 200,00 EUR što sveukupno iznosi 1.000,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,23 EUR (elektronska dostava), odnosno u polovici iznosa od pune pristojbe na tužbu, s obzirom da sud smatra da ne može ići na teret tuženika što tužitelj nije u roku platio sudsku pristojbu na tužbu, te trošak sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) priznata u iznosu od 75,00 EUR, odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 50/26), jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude. S time da tužitelju kao nužan trošak u trošak postupka nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude imajući na umu da se presuda ističe na web stranici e - Oglasna ploča.

28. Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata prema naprijed navedenoj kamatnoj stopi u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24) pa je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

U Sesvetama 22. srpnja 2026.

SUDAC

Andrea Herendić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.