Povrv-329/2026

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja AUTOCESTA ZAGREB-MACELJ d.o.o., OIB 82667270868, Zagreb, Garićgradska ulica 18, kojeg zastupa punomoćnica Dinka Stura, odvjetnica iz Zagreba, Preradovićeva 24, protiv tuženika ZAGORSKI VODOVOD d.o.o., OIB 61979475705, Zabok, Ulica Ksavera Šandora Gjalskog 1, kojeg zastupa punomoćnik Ivana Božo Zec, odvjetnik iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 6, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Martine Majcen iz Krapine, Ulica dr. Ljudevita Gaja 8 poslovni broj Ovrv-8942/2025 od 13. siječnja 2026. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 1.573,83 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 344,76 eura od 31. listopada 2025. do isplate,

- na iznos od 548,90 eura od 31. listopada 2025. do isplate,

- na iznos od 134,87 eura od 31. listopada 2025. do isplate,

- na iznos od 545,30 eura od 31. listopada 2025. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 112,53 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Martine Majcen iz Krapine, Ulica dr. Ljudevita Gaja 8 poslovni broj Ovrv-8942/2025 od 13. siječnja 2026. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 17,85 eura sa zateznim kamatama koje teku od 31. listopada 2025. do isplate i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 162,47 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2026. do isplate i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 735,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Martine Majcen iz Krapine, Ulica dr. Ljudevita Gaja 8 poslovni broj Ovrv-8942/2025 od 13. siječnja 2026. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 641,70 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 151,92 eura od 31. listopada 2025. do isplate,

- 241,88 eura od 31. listopada 2025. do isplate,

- 7,61 eura od 31. listopada 2025. do isplate,

- 240,29 eura od 31. listopada 2025. do isplate,

i utvrđuje se da je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 7. studenog 2025. i javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi radi naplate tražbine u iznosu od 2.233,38 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je naveo da su stranke sklopile ugovor o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti broj 2637/15 7. travnja 2015., u svrhu izgradnje i održavanja sustava prikupljanja i odvodnje otpadnih voda Aglomeracije Zabok u ukupnoj površini od 158 m2. Navodi da su stranke sklopile ugovor o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti broj 8363/15 22. rujna 2015., u svrhu izgradnje, rekonstrukcije i održavanja sustava Zagorskog vodovoda vezano za crpnu stanicu Gredice, u ukupnoj površini 251,55 m2. Navodi da su stranke sklopile ugovor o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti broj 12200/15 3. prosinca 2015., u svrhu izgradnje, rekonstrukcije i održavanja sustava prikupljanja i odvodnje otpadnih voda Aglomeracija Zabok i Zlatar, u ukupnoj površini od 249,90 m2. Navodi da su stranke sklopile ugovor o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti broj 13052/15 28. prosinca 2015., u svrhu izgradnje, rekonstrukcije i održavanja sustava Zagorskog vodovoda, u ukupnoj površini od 51,00 m2. Nekretnine na kojima je osnovano pravo služnosti na temelju ovih ugovora su sastavni dio autoceste Zagreb – Macelj. Navodi da je tuženik sukladno čl. 4. st. 1. Zakona o uređivanju imovinskopravnih odnosa trajno oslobođen od plaćanja naknade za stjecanje prava služnosti.

3. Tužitelj je tijekom postupka naveo da su stranke sklopile ugovore kojima su osnovana prava služnosti na javnoj cesti. Navodi da su ti ugovori sklopljeni sukladno Zakonu o cestama. Tužitelj i tuženik su sve ugovore sklopili prije 4. siječnja 2022. pa su u njima sadržane odredbe prema tada važećem Zakonu o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11 I 92/14). Taj zakon je propisivao oslobođenje od plaćanja naknade za osnivanje prava služnosti na javnoj cesti. Stranke su ugovorile da je tuženik oslobođen obveze plaćanja naknade za pravo služnosti za vrijeme dok su ispunjeni uvjeti za ostvarivanje prava za oslobođenje od plaćanja naknade za pravo služnosti na nekretnini. Navodi da su nastupile okolnosti koje imaju za posljedicu gubitak tuženikovog prava na oslobođenje od obveze plaćanja naknade za pravo služnosti. 4. siječnja 2022. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 144/21) kojim je izmijenjen članak 86. na način da je utvrđena obveza plaćanja naknade za osnivanje prava služnosti na javnoj cesti te u članku 50. propisana obveza nositelja prava služnosti da na poziv pravne osobe sklopi s tužiteljem dodatak postojećim ugovorima kojim će stranke urediti obvezu plaćanja predmetne naknade, pri čemu je propisan rok od šest mjeseci od stupanja na snagu zakona. Navodi da je od stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o cestama plaćanje naknade za osnivanje prava služnosti na javnoj cesti zakonska obveza tuženika, neovisno o tome jesu li tu obvezu stranke kasnije i potvrdile pisanim dodatkom ugovoru. Navodi da bi sklapanje dodatka imalo samo deklaratoran učinak. Navodi da je obveza plaćanja predmetne naknade uvedena u cilju izjednačavanja pravnih osoba u kojima je Republika Hrvatska većinski vlasnik s pravnim osobama privatnog prava koje su do tada bile u diskriminatornom položaju jer su one bile obvezne plaćati naknadu. Konačnim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 1.591,68 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

4. Tuženik je u tijeku postupka naveo da izmjena zakona ne mijenja automatski postojeće ugovore o osnivanju prava služnosti. Navodi i da je Zakona o uređivanju imovinskopravnih odnosa poseban propis u odnosu na Zakona o cestama. Navodi da nije nastala okolnost koja bi imala za posljedicu gubitak prava na oslobođenje od plaćanja naknade za pravo služnosti. Osporava i visinu potraživanja.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao račune (list 11-14 spisa), ugovore o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti (list 30-55, 422-447 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 56-78 spisa), prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o cestama (list 102-357 spisa), Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske (list 358-417 spisa).

6. Nakon ocjene svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Tužitelj je u podnesku od 31. ožujka 2026. djelomično povukao tužbu, a tuženik se nije protivio povlačenju pa je sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.591,68 eura po osnovi naknade za pravo služnosti.

9. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj ispostavio tuženiku sljedeće račune koji se odnose na utuženo potraživanje:

- račun broj 2170/1/1 od 30. rujna 2025. u iznosu od 496,68 eura, i to na ime naknade za pravo služnosti na javnoj cesti – izgradnja i održavanje sustava prikupljanja i odvodnje otpadnih voda Aglomeracija Zabok, 158 m2 za razdoblje od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 98,72 eura uvećano za PDV i naknade za pravo služnosti na javnoj cesti – izgradnja i održavanje sustava prikupljanja i odvodnje otpadnih voda Aglomeracija Zabok, 158 m2 za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2025. u iznosu od 298,62 eura uvećano za PDV;

- račun broj 2171/1/1 od 30. rujna 2025. u iznosu od 790,78 eura, i to na ime naknade za pravo služnosti na javnoj cesti – izgradnja i održavanje sustava Zagorskog vodovoda Zabok, crpna stanica, 251,55 m2 za razdoblje od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 157,18 eura uvećano za PDV i naknade za pravo služnosti na javnoj cesti – izgradnja i održavanje sustava Zagorskog vodovoda Zabok, crpna stanica, 251,55 m2 za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2025. u iznosu od 475,44 eura uvećano za PDV;

- račun broj 2172/1/1 od 30. rujna 2025. u iznosu od 160,33 eura, i to na ime naknade za pravo služnosti na javnoj cesti – izgradnja, rekonstrukcija i održavanje sustava Zagorskog vodovoda, opskrbni cjevovod, 51,00 m2 za razdoblje od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 31,87 eura uvećano za PDV i naknade za pravo služnosti na javnoj cesti – izgradnja, rekonstrukcija i održavanje sustava Zagorskog vodovoda, opskrbni cjevovod, 51,00 m2 za razdob lje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2025. u iznosu od 96,39 eura uvećano za PDV;

- račun broj 2173/1/1 od 30. rujna 2025. u iznosu od 785,59 eura, i to na ime naknade za pravo služnosti na javnoj cesti – izgradnja, rekonstrukcija i održavanje sustava prikupljanja i odvodnje otpadnih voda Aglomeracije Zabok i Zlatar, faza II, 249,90 m2, za razdoblje od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 156,15 eura uvećano za PDV i naknade za pravo služnosti na javnoj cesti – izgradnja, rekonstrukcija i održavanje sustava prikupljanja i odvodnje otpadnih voda Aglomeracije Zabok i Zlatar, faza II, 249,90 m2, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2025. u iznosu od 96,39 eura uvećano za PDV.

10. U postupku nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili sljedeće ugovore:

- ugovor o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti ur.broj 2637/15 od 7. travnja 2015.,

- ugovor o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti ur.broj 8363/15 od 22. rujna 2015.,

- ugovor o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti ur.broj 12200/15 od 3. prosinca 2015.,

- ugovor o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti ur.broj 13052/15 od 28. prosinca 2015.

11. Ugovorom o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti broj ur. broj 2367/15 osnovano je pravo služnosti u svrhu izgradnje i održavanja sustava prikupljanja i odvodnje otpadnih voda Aglomeracije Zabok u korist tuženika na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površina služnosti 88,8 m2 i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površina služnosti 69,2 m2, ukupna površina služnosti 158 m2 (čl. 2. ugovora).

12. Ugovorom o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti ur.broj 8363/15 osnovano je pravo služnosti u svrhu izgradnje, rekonstrukcije i održavanja sustava Zagorskog vodovoda – Zabok vezano za crpnu stanicu Gredice u korist tuženika na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površina služnosti 156,40 m2 i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površina služnosti 95,15 m2, ukupna površina služnosti 251,55 m2 (čl. 2. ugovora).

13. Ugovorom o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti ur.broj 12200/15 osnovano je pravo služnosti u svrhu izgradnje, rekonstrukcije i održavanja sustava prikupljanja i odvodnje otpadnih voda Aglomeracija Zabok i Zlatar – faza II, u korist tuženik na nekretnini označenoj kao zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površina služnosti 84,10 m2, zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površina služnosti 64 m2, zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površina služnosti 5,80 m2, zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površina služnosti 47,80 m2, zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površina služnosti 46,60 m2, zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površina služnosti 1,60 m2, ukupna površina služnosti 249,90 m2 (čl. 2. ugovora).

14. Ugovorom o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti ur.broj 13052/15 osnovano je pravo služnosti u svrhu izgradnje, rekonstrukcije i održavanja sustava Zagorskog vodovoda – opskrbni cjevovod DN 200mm u korist tuženika na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površina služnosti 51,00 m2, ukupna površina služnosti 51,00 m2.

15. Čl. 1. sva četiri ugovora određeno je da su sklopljeni na temelju čl. 3., čl. 25., čl. 86., čl. 122. i čl. 139. st. 3. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 14/13, 92/14).

16. Čl. 2. st. 3. sva četiri ugovora određeno je da je nekretnina koja ja predmet ugovora sastavni dio autoceste Zagreb-Macelj i koja je prema čl. 3. Zakona o cestama javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske s pravom upravljanja Autoceste Zagreb-Macelj d.o.o.

17. Čl. 3. st. 1. sva četiri ugovora određeno je da sukladno odredbama Zakona o cestama, tuženik je oslobođen obveze plaćanja naknade za pravo služnosti i to za vrijeme dok su ispunjeni uvjeti za ostvarivanje prava za oslobođenje od plaćanja naknade za pravo služnosti na nekretnini koja je predmet ugovora.

18. Čl. 4. st. 1. sva četiri ugovora određeno je da u slučaju nastanka okolnosti koje bi imale za posljedicu gubitak prava na oslobođenje od obveze plaćanja naknade za pravo služnosti, tuženik se obvezuje s tužiteljem sklopiti dodatak ugovoru kojim će se odrediti visina naknade za služnost prema tada važećem propisu, a koju će tuženik biti obvezan plaćati. Čl. 4. st. 3. sva četiri ugovora određeno je da u slučaju propuštanja sklapanja dodatka ugovoru, tuženik je dužan tužitelju platiti naknadu za služnost temeljem ispostavljenog računa.

19. Čl. 5. st. 1. sva četiri ugovora određeno je da se pravo služnosti osniva u korist tuženika s trajanjem dok su instalacije iz čl. 2. st .1. ugovora u funkciji zbog koje su postavljene, odnosno najduže na vrijeme trajanja koncesijskog ugovora iz čl. 2. ugovora.

20. Čl. 3. st. 3. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 92/14 – dalje: ZC/11) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora propisano je da na javnoj cesti može se osnovati pravo služnosti i pravo građenja radi izgradnje komunalnih, vodnih, energetskih građevina i građevina elektroničkih komunikacija i povezane opreme, na način propisan ovim Zakonom.

21. Čl. 25. st. 6. ZC/11 propisano je da osnivanje prava služnosti ili prava građenja te prava i obveze investitora komunalnih, vodnih i energetskih građevina, kao i građevina elektroničkih komunikacija i povezane opreme iz stavka 1. ovoga članka te prava i obveze pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara utvrđuju se ugovorom sukladno odredbama ovoga Zakona.

22. Čl. 86. st. 2. ZC/11 propisano je da ukoliko se osniva pravo služnosti ili pravo građenja na javnoj cesti sukladno članku 25. ovoga Zakona, ne plaća se naknada iz stavka 1. točke 12. ovoga članka ukoliko su građevina ili instalacija u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske.

23. Čl. 122. st. 1. ZC/11 propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar na temelju ovoga Zakona sklopit će ugovore o osnivanju prava služnosti odnosno prava građenja za komunalne, vodne i energetske građevine, kao i građevine elektroničkih komunikacija i povezanu opremu izgrađene na javnoj cesti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, s pravnom osobom koja je sukladno posebnom zakonu investitor komunalnih, vodnih i energetskih građevina, kao i elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, sukladno članku 25. ovoga Zakona.

24. Iz sadržaja sva četiri ugovora vidljivo je da je njima osnovano pravo služnosti koje je predviđeno odredbama ZC/11. Sva četiri ugovora u čl. 1. izričito određuju da stranke osnivaju služnost na javnoj cesti upravo na temelju odredbi čl. 3., čl. 25., čl. 86. i čl. 122. ZC/11. Dakle, ona služnost koja je predmet ugovora sklopljenog između stranaka uređena je odredbama Zakona o cestama, a ne odredbama Zakona o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina („Narodne novine“ broj: 80/11). Zbog toga se tuženik neosnovano poziva na odredbe Zakona o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina jer je konkretan pravni odnos u kojem se stranke nalaze uređen Zakonom o cestama. Predmet sva četiri ugovora je osnivanje prava služnosti na javnoj cesti.

25. Nadalje, čl. 1. Zakona o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina određeno je da se tim Zakonom, u cilju osiguravanja pretpostavki za učinkovitije provođenje projekata vezano za izgradnju infrastrukturnih građevina od interesa za Republiku Hrvatsku i u interesu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, radi uspješnijeg sudjelovan ja u Kohezijskoj politici Europske unije i u korištenju sredstava iz fondova Europske unije, uređuje rješavanje imovinskopravnih odnosa i oslobođenje od plaćanja naknada za stjecanje prava vlasništva, prava služnosti i prava građenja, na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske i vlasništvu jedinica lokalne, odnosno jedinica područne (regionalne) samouprave. Dakle, ovaj zakon se ne odnosi posebno na služnosti na javnoj cesti, već se općenito odnosi na sva prava služnosti na zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske i vlasništvu jedinica lokalne, odnosno jedinica područne (regionalne) samouprave. Nasuprot tome, ZC/11 uređuje samo služnosti na javnoj cesti.

26. Stoga, u pogledu osnivanja služnosti na javnoj cesti poseban propis je Zakon o cestama, kako to pravilno smatra tužitelj, a ne Zakon o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina, kako to pogrešno smatra tuženik.

27. Pogrešno je i tuženikovo stajalište da je Zakona o vodama („Narodne novine“ broj: 66/19, 84/21, 47/23) poseban propis u odnosu na Zakona o cestama. Zakon o vodama sukladno čl. 1. tog Zakona uređuje pravni status voda, vodnoga dobra i vodnih građevina, upravljanje kakvoćom i količinom voda, zaštita od štetnog djelovanja voda, detaljna melioracijska odvodnja i navodnjavanje, posebne djelatnosti za potrebe upravljanja vodama, institucionalni ustroj obavljanja tih djelatnosti, pristup vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju, procjena i upravljanje rizikom za područja sliva vodozahvata i druga pitanja vezana za vode i vodno dobro. Čl. 239. Zakona o vodama propisano je da neovisno o upisima u zemljišnu knjigu ili katastar, svakodobni vlasnik ili drugi posjednik nekretnine na kojoj su odnosno ispod koje su izgrađene komunalne vodne građevine do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dužan je trpjeti služnost radi njihove rekonstrukcije i održavanja, bez naknade. I ovaj zakon na općenitiji način uređuje prava služnosti od Zakona o cestama jer se odnosi na sva zemljišta na kojima su izgrađene komunalne vodne građevine, dok Zakon o cestama uređuje pravo služnosti investitora komunalnih, vodnih i energetskih građevina isključivo na javnoj cesti, a ne na bilo kojoj drugoj vrsti nekretnine. Kako su stranke sklopile ugovore kojima je predmet osnivanje prava služnosti na javnoj cesti, to je Zakona o cestama poseban propis i u odnosu na Zakon o vodama.

28. Dana 4. siječnja 2022. stupio je na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 144/21 – dalje: ZIDZC/21). Čl. 37. ZIDZC/21 izmijenjena je odredba čl. 86. st. 2. ZC/11 na način da ta odredba glasi: Za korištenje javnih cesta na temelju prava služnosti, prava građenja, prava puta ili nekog drugog sličnog prava za komunalne, vodne, energetske građevine, kao i građevine elektroničkih komunikacija i povezane opreme plaća se isključivo naknada iz st . 1. t. 12. ovoga članka, u visini određenoj prema čl. 87. st. 6. ovoga Zakona.

29. Čl. 87. st. 6. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 92/14, 110/19, 114/21) propisano je da visinu naknade iz čl. 86. st. 1. t. 6. i 12. ovoga Zakona propisuje odlukom Vlada.

30. Čl. 50. st. 1. ZIDZC/21 propisano je da svi nositelji prava služnosti na javnoj cesti koji su ista prava stekli na temelju ugovora sklopljenih prije stupanja na snagu ovoga Zakona odnosno koji su pravo služnosti upisali u zemljišnoj knjizi po nekoj drugoj osnovi dužni su na poziv pravne osobe koja upravlja javnom cestom na kojoj su ta prava osnovana sklopiti dodatak ugovoru kojim će se urediti obveza plaćanja naknade iz čl. 86. st. 1. t. 12. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19).

31. Čl. 50. st. 2. ZIDZC/21 propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom i nositelj prava građenja i prava služnosti dužni su, u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona, sklopiti dodatak ugovoru kojim će se urediti obveza plaćanja naknade iz čl. 86. st. 1. t. 12. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19).

32. Visina naknade propisana je Odlukom Vlade Republike Hrvatske o visini naknade za ostvarivanje prava služnosti i prava građenja na javnoj cesti („Narodne novine“ broj: 87/14). Čl. III.a te Odluke propisano je da visina naknade za pravo služnosti utvrđuje se u godišnjem iznosu za polaganje vodovodnih vodova u iznosu od 4,00 kn/m2 (što sada iznosi 0,53 eura/m2). Prema čl. II. st. 1. te Odluke naknada za pravo služnosti polaganja vodova na javnoj cesti plaća se za površinu javne ceste koja se koristi.

33. Prema tome, u vrijeme kada su stranke sklopile predmetna četiri ugovora o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti na snazi je bio ZC/11 koji je u čl. 86. st. 2. propisivao da se ne plaća naknada ako se osniva pravo služnosti na javnoj cesti ako su građevina ili instalacija u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske.

34. Nakon sklapanja tih ugovora, odredba čl. 86. st. 2. ZC/11 je izmijenjena odredbom čl. 37. ZIDZC/21 na način da je propisano kako se za korištenje javnih cesta na temelju prava služnosti, za komunalne, vodne, energetske građevine, kao i građevine elektroničkih komunikacija i povezane opreme plaća naknada iz st . 1. t. 12. ovoga članka, u visini određenoj prema čl. 87. st. 6. ovoga Zakona.

35. Nije sporno da stranke nisu sklopile nikakav dodatak niti jednog od predmetna četiri ugovora, kako je propisano odredbom čl. 50. st. 1. i st. 2. ZIDZC/21.

36. U postupku nije sporno da su sva četiri ugovora bila na snazi u utuženom razdoblju.

37. Izmjena zakona ne dovodi sama po sebi i do izmjene ugovora. Niti jednom odredbom ZIDZC/21 nije propisano da bi stupanjem na snagu tog zakona automatski došlo do izmjene ugovora o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti. ZIDZC/21 u čl. 50. st. 1. i 2. određuje da stranke moraju sklopiti dodatak ugovoru, a ne da bi se ugovorna odredba o naknadi po samom zakonu izmijenila. Ugovori se sklapaju i mijenjaju suglasnošću volja ugovornih strana sukladno općem propisu iz čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 – dalje: ZOO). Ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane sukladno općem propisu iz čl. 336. st. 1. ZOO-a.

38. Stupanjem na snagu ZIDZC/21 nije po samom zakonu nastala obveza tuženika platiti naknadu. Ovo zato što stranke imaju sklopljene ugovore o osnivanju služnosti koji su u utuženom razdoblju bili na snazi i koji obvezuju i tužitelja i tuženika. Dakle, radi se o služnosti koja je osnovana na temelju ugovora kojima su stranke uredile svoje međusobne odnose. Stoga, da bi postojala obveza tuženika platiti naknadu, ta obveza mora proizlaziti iz sklopljenih ugovora o osnivanju prava služnosti. Kako je već obrazloženo, čl. 3. st. 1. sva četiri ugovora određeno je da sukladno odredbama ZC/11 tuženik je oslobođen obveze plaćanja naknade za pravo služnosti i to za vrijeme dok su ispunjeni uvjeti za ostvarivanje prava za oslobođenje od plaćanja naknade za pravo služnosti na nekretnini koja je predmet ugovora. Međutim, stranke su također u sva četiri ugovora u čl. 4. st. 1. ugovorile da u slučaju nastanka okolnosti koje bi imale za posljedicu gubitak prava na oslobođenje od obveze plaćanja naknade za pravo služnosti, tuženik se obvezuje s tužiteljem sklopiti dodatak ugovoru kojim će se odrediti visina naknade za služnost prema tada važećem propisu, a koju će tuženik biti obvezan plaćati. Čl. 4. st. 3. sva četiri ugovora ugovoreno je da u slučaju propuštanja sklapanja dodatka ugovoru, tuženik je dužan tužitelju platiti naknadu za služnost temeljem ispostavljenog računa.

39. Navedenim ugovornim odredbama stranke su ugovorile ne samo obvezu tuženika da sklopi dodatak ugovora s tužiteljem kojim će se urediti visina naknade sukladno važećem propisu u slučaju ako nastanu okolnosti koje dovode do gubitka prava na oslobođenje naknade (čl. 4. st. 1. ugovora), već su ugovorile i pravne posljedice ako tuženik ne sklopi taj dodatak ugovora (čl. 4. st. 3. ugovora). Ugovorene pravne posljedice nesklapanja dodatka ugovoru su da je tuženik onda dužan plaćati naknadu za služnost sukladno ispostavljenim računima tužitelja.

40. ZC/11 na temelju kojeg su sklopljeni predmetni ugovori o osnivanju prava služnosti propisivao je oslobođenje tuženika od plaćanja naknade za služnost u čl. 86. st. 2. Zatim je čl. 37. ZIDZC/21 izmijenjena ta odredba na način da više ne postoji pravo tuženika na oslobođenje od plaćanja naknade te je propisano da je i tuženik dužan plaćati naknadu iz čl. 87. st. 6. Zakona. Radi se okolnostima koje predviđa čl. 4. st. 1. ugovora o osnivanju služnosti, odnosno nastale su okolnosti koje dovode do gubitka prava na oslobođenje naknade. Tuženik je bio oslobođen plaćanja naknade jer je to bilo propisano prisilnom odredbom čl. 86. st. 2. ZC/11 na temelju kojeg su sklopljeni ugovori o osnivanju služnosti. Ugovori su sklopljeni s trajanjem dok god postoje tuženikove instalacije koje su postavljene na nekretninama na kojima su osnovane služnosti. S obzirom na tako dugačko trajanje ugovora, izmjena zakonskog uređenja na temelju kojeg su ugovori sklopljeni na način da više ne postoji tuženikovo oslobođenje od plaćanja naknade, već je prisilnim propisom uređeno da je i tuženik dužan plaćati naknadu, predstavlja nastanak okolnosti koje dovode do gubitka prava na oslobođenje od plaćanja naknade iz čl. 4. st. 1. ugovora. S obzirom na to da tuženik nije sklopio dodatak ugovora s tužiteljem kojim bi se uredila naknada sukladno važećem propisu, kako je ugovoreno čl. 4. st. 1. ugovora, to su nastupile pravne posljedice nesklapanja dodatka koje su stranke ugovorile čl. 4. st. 3. ugovora. Kako je već obrazloženo, stranke su ugovorile da u slučaju ako tuženik ne sklopi dodatak ugovoru onda je dužan plaćati naknadu sukladno ispostavljenim računima. Tužitelj je ovlašten obračunavati naknadu samo u visini koja je propisana, a to znači u visini koji proizlazi iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o visini naknade za ostvarivanje prava služnosti i prava građenja na javnoj cesti („Narodne novine“ broj: 87/14). Ta odluka donesena je na temelju odredbe čl. 87. st. 6. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 92/14, 110/19, 114/21) kojom je određeno da v isinu naknade iz čl. 86. st. 1. t. 6. i 12. ovoga Zakona propisuje odlukom Vlada.

41. Prema tome, u sva četiri ugovora o osnivanju služnosti sadržana je ugovorna obveza tuženika plaćati naknadu ako nastanu okolnosti zbog kojih je prestalo tuženikovo pravo na oslobođenje od plaćanja naknade, a tuženik ne sklopi s tužiteljem dodatak ugovora kojim bi se naknada uredila sukladno važećem propisu. Ta obveza uređena je čl. 4. st. 1. i čl. 4. st. 3. sva četiri ugovora o osnivanju prava služnosti. Ta odredba stvara prava i obveze za stranke, odnosno obvezuje ih sukladno čl. 336. st. 1. ZOO-a, isto kao i sve ostale ugovorne odredbe. Dakle, tuženikova obveza zbog propusta sklapanja dodatka ugovorima o osnivanju prava služnosti je plaćati propisanu naknadu sukladno računima koje je tužitelj ovlašten ispostavljati. Obveza iz čl. 4. st. 3. ugovora je odrediva u smislu odredbe čl. 272. st. 1. ZOO-a jer je visina naknade propisana Odlukom Vlade Republike Hrvatske o visini naknade za ostvarivanje prava služnosti i prava građenja na javnoj cesti („Narodne novine“ broj: 87/14) donesenom na temelju čl. 87. st. 6. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 92/14, 110/19, 114/21).

42. ZIDZC/21 stupio je na snagu 4. siječnja 2022. pa od toga dana postoji obveza plaćanja naknade.

43. Godišnja naknada iznosi 0,53 eura po m2 površine javne ceste na kojoj je osnovana služnost. Površina proizlazi iz sklopljenih ugovora o osnivanju služnosti jer je u sva četiri ugovora u čl. 2. izričito navedena i površina. Ugovorom o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti ur.broj 2637/15 od 7. travnja 2015. osnovana je služnost u površini od 158 m2. Ugovorom o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti ur.broj 8363/15 od 22. rujna 2015. osnovana je služnost u površini od 251,55 m2 , ugovorom o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti ur.broj 12200/15 od 3. prosinca 2015. osnovana je služnost u površini od 249,90 m2 i ugovorom o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti ur.broj 13052/15 od 28. prosinca 2015. osnovana je služnost u površini od 51,00 m2.

44. Godišnja naknada u smislu čl. 4. st. 3. ugovora o osnivanju prava služnosti iznosi:

- po ugovoru o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti ur.broj 2637/15 od 7. travnja 2015. – 83,74 eura (0,53 eura x 158 m2), što uvećano za PDV (25%) iznosi 104,67 eura,

- po ugovoru o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti ur.broj 8363/15 od 22. rujna 2015 – 133,32 eura (0,53 eura x 251,55 m2), što uvećano za PDV (25%) iznosi 166,65 eura,

- po ugovoru o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti ur.broj 12200/15 od 3. prosinca 2015 - 132,45 eura (0,53 eura x 249,90 m2), što uvećano za PDV (25%) iznosi 165,56 eura,

- po ugovoru o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti ur.broj 13052/15 od 28. prosinca 2015 - 27,03 eura (0,53 eura x 51,00 m2), što uvećano za PDV (25%) iznosi 33,79 eura.

45. Po ugovoru ur.broj 2637/15 od 7. travnja 2015. naknada za razdoblje od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. (ukupno 362 dana) iznosi bez PDV-a 83,05 eura (83,74 eura / 365 dana x 362 dana), što uvećano za PDV iznosi 103,81 eura. Naknada po ovom ugovoru za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2025. (tri godine) iznosi 251,22 eura bez PDV-a (83,74 eura x 3), što uvećano za PDV iznosi 301,46 eura. Ukupno, za cijelo utuženo razdoblje naknada iznosi 334,27 eura bez PDV-a, odnosno 405,27 eura s PDV-om.

46. Po ugovoru ur.broj 8363/15 od 22. rujna 2015 naknada za razdoblje od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. (ukupno 362 dana) iznosi bez PDV-a 132,22 eura (133,32 eura / 365 dana x 362 dana), što uvećano za PDV iznosi 165,27 eura. Naknada po ovom ugovoru za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2025. (tri godine) iznosi 399,96 eura bez PDV-a (133,32 eura x 3), što uvećano za PDV iznosi 499,95 eura. Ukupno, za cijelo utuženo razdoblje naknada iznosi 532,18 eura bez PDV-a, odnosno 665,22 eura s PDV-om.

47. Po ugovoru ur.broj 12200/15 od 3. prosinca 2015 naknada za razdoblje od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. (ukupno 362 dana) iznosi bez PDV -a 131,36 eura (132,45 eura / 365 dana x 362 dana), što uvećano za PDV iznosi 164,20 eura. Naknada po ovom ugovoru za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2025. (tri godine) iznosi 397,35 eura bez PDV-a (132,45 eura x 3), što uvećano za PDV iznosi 496,69 eura. Ukupno, za cijelo utuženo razdoblje naknada iznosi 528,71 eura bez PDV-a, odnosno 660,89 eura s PDV-om.

48. Po ugovoru ur.broj 13052/15 od 28. prosinca 2015 naknada za razdoblje od 4. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. (ukupno 362 dana) iznosi bez PDV -a 26,81 eura (27,03 eura / 365 dana x 362 dana), što uvećano za PDV iznosi 33,51 eura. Naknada po ovom ugovoru za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2025. (tri godine) iznosi 81,09 eura bez PDV-a (27,03 eura x 3), što uvećano za PDV iznosi 101,36 eura. Ukupno, za cijelo utuženo razdoblje naknada iznosi 107,90 eura bez PDV-a, odnosno 134,87 eura s PDV-om.

49. Tužitelj je u utuženim računima obračunao PDV na iznos naknade. Naknada za pravo služnosti podliježe plaćanju PDV-a s obzirom na to da se radi o pružanju usluge davatelja služnosti pa su relevantni iznosi naknade s PDV-om.

50. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 31. ožujka 2026. tužitelj potražuje isplatu sljedećih iznosa:

- 344,76 eura po ugovoru ur.broj 2637/15 (računu broj 2170-1-1),

- 548,90 eura po ugovoru ur.broj 8363/15 (računu broj 2171-1-1),

- 152,72 eura po ugovoru ur.broj 13052/15 (računu broj 2172-1-1),

- 545,30 eura po ugovoru ur.broj 12200/15 (računu broj 2173-1-1).

51. O tužbenom zahtjevu odlučeno je u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno čl. 2. ZPP-a. Tužitelj za ugovore ur.broj 2637/15, 8363/15 i 12200/15 konačnim tužbenim zahtjevom potražuje manji iznos od propisanog iznosa naknade, dok za ugovor ur.broj 13052/15 potražuje veći iznos od propisanog.

52. Slijedom navedenog, ukupno tužiteljevo potraživanje iznosi:

- po ugovoru ur.broj 2367/15 – 344,76 eura u granicama postavljenog zahtjeva (propisana naknada s PDV-om bi iznosila 405,27 eura),

- po ugovoru ur.broj 8363/15 – 548,90 eura u granicama postavljenog zahtjeva (propisana naknada s PDV-om bi iznosila 665,22 eura),

- po ugovoru ur.broj 12200/15 – 545,30 eura u granicama postavljenog zahtjeva (propisana naknada s PDV-om bi iznosila 660,89 eura),

- po ugovoru ur.broj 13052/15 – 134,87 eura.

53. Ukupno, to iznosi 1.573,83 eura, koji iznos je tuženik dužan platiti tužitelju.

54. Dospijeće tražbine sud je utvrdio iz računa koje je tužitelj ispostavio s obzirom na to da je odredbom čl. 4. st. 3. sva četiri ugovora o osnivanju prava služnosti ugovoreno da ako tuženik ne sklopi dodatak ugovora, dužan je platiti naknadu sukladno ispostavljenim računima tužitelja. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora s obzirom na to da su stranke ugovora trgovačka društva, dakle trgovci, a ugovori su u vezi s predmetom poslovanja tuženika jer su služnosti osnovane u svrhu izgradnje i održavanja vodovodnog sustava, što predstavlja djelatnost tuženika.

55. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za izvođenjem financijskog vještačenja sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nije bio važan za odluku. Visina naknade proizlazi iz Odluke Vlade Republike Hrvatske i iznosi 0,53 eura po m2 površine javne ceste na kojoj je osnovana služnost. Površina je navedena u svakom od sklopljenih ugovora. Nije potrebno stručno znanje financijskog vještaka za pomnožiti 0,53 eura s površinom te za radnje zbrajanja, oduzimanja i dijeljenja zadanih brojeva, već se radi o jednostavnim matematičkim operacijama.

56. Vrijednost predmeta spora do tužiteljevog podneska od 31. ožujka 2026. iznosila je 2.233,38 eura. Od podnošenja tog podneska pa do okončanja postupka vrijednost predmeta spora je 1.591,68 eura jer je tužitelj u tom podnesku djelomično povukao tužbu. Tužitelj je uspio u parnici za iznos od 1.573,83 eura. Stoga, u stadiju postupka do 31. ožujka 2026. tužiteljev uspjeh je 70,46%, a tuženikov uspjeh je 29,54%. Djelomično povlačenje tužbe ne predstavlja tužiteljev uspjeh u parnici jer tužba nije djelomično povučena zato što bi tuženik udovoljio tom dijelu zahtjeva u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a, već to predstavlja tuženikov uspjeh u parnici. Stoga, u ovom stadiju postupka tužitelju pripada naknada troškova u omjeru od 40,92% (70,46% - 29,54%) sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. U stadiju postupka od podneska od 31. ožujka 2026. do okončanja postupka tužitelj nije uspio u parnici samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (tužbeni zahtjev je prihvaćen za 1.573,83 eura, a odbijen za 17,85 eura) pa mu sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u tom stadiju postupka pripada naknada troškova postupka u cijelosti.

57. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa).

58. Prema Tbr. 52. st. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

59. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno čl. 2. ZPP-a.

60. Tužitelju su priznati troškovi ovršnog postupka koji se odnose na trošak sastava prijedlog za ovrhu s PDV-om u iznosu od 250,00 eura prema Tbr. 11. t. 1. Tarife i Tbr. 46. Tarife i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 eura, ukupno 275,00 eura, što sukladno odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a u omjeru od 40,92% iznosi 112,53 eura. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer troškovi postupka ne predstavljaju tražbinu koja proizlazi iz trgovačkog ugovora.

61. Tužitelju su u cijelosti sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a priznati troškovi sastava podneska od 31. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 1. srpnja 2026. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za ročište na kojem je presuda objavljena u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9. t. 3. Tarife, ukupno 500,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 125,00 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 110,00 eura pa ukupni priznat parnični troškovi iznose 735,00 eura.

62. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na troškove postupka od dana donošenja ove presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP -a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer troškovi postupka ne predstavljaju tražbinu koja proizlazi z trgovačkog ugovora.

Zagreb, 22. srpnja 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku