REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Ps-4/2026-70
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužiteljice IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasminka Trubelja, odvjetnica u Zagrebu protiv tužene PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave 26. lipnja 2026. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnice tužiteljice, odvjetnice Jasminke Trubelja, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, 22. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj PF da u potpunosti oslobodi od osoba i stvari stan koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao 65. suvlasnički dio s neodređenim omjerom - etažno vlasništvo (E-65) - jednosobni stan br.1 na XIII (trinaestom) katu, površine 39,61 čm te ga preda u posjed tužiteljici IF, u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Nalaže se tuženoj PF naknaditi tužiteljici IF parnični trošak u iznosu od 1.320,44 EUR (tisućutristodvadeset eura i četrdesetčetiri eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se zahtjev tužene PF za naknadom parničnog troška, u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužiteljica IF podnijela je ovom sudu 3. siječnja 2024. tužbu protiv tužene PF u kojoj je navela da je vlasnica stana na XIII. katu na adresi u [adresa], površine 39,61 m2, da je sa tuženom 15. lipnja 2020. sklopila Ugovor o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom i otkaznim rokom od mjesec dana, da je tijekom 2023. tužena odbila bilo kakvu komunikaciju sa njom i prestala joj dopuštati obilazak predmetnog stana, da je bez njenog znanja i suglasnosti izmijenila bravu na ulaznim vratima stana zbog čega ona više u svoj stan ne može ući, da je tužena sa danom 20. prosinca 2023. otkazala njihov ugovor o najmu ovog stana, a da je njena odvjetnica tuženoj 8. prosinca 2023. odaslala dopis kojim ju obavještava da će ona doći pred stan 20. prosinca 2023. radi primopredaje istog, no da joj tužena toga dana nije htjela otvoriti vrata stana. Navela je stoga da kako tužena ne ispunjava ugovorene obveze i odbija iz ovog stana iseliti predlaže da sud presudom naloži tuženoj da ovaj stan u potpunosti oslobodi od osoba i svojih stvari te joj ga preda u posjed kao i da tuženoj naloži da joj naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2. Tužena PF podnijela je odgovor na tužbu u kojem je navela da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi jer ih smatra neosnovanim, da ne spori da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana i da su sklopile ugovor o najmu istog, no da spori da je sa tužiteljicom prestala komunicirati i da joj promjenom brave nije dopustila ulazak o ovaj stan. Još je navela da je svoje ugovorene obveze prema tužiteljici uredno i redovito izvršavala, a da je tužiteljica neprimjereno zadirala u njenu privatnost, nenajavljeno dolazila i kontrolirala ju te joj odbila zahtjev da prijavi svoje prebivalište na adresi ovog stana što smatra da je nezakonito. Također je navela da joj tužiteljica nije htjela sanirati oštećenja na zidu kupaonice u stanu, a koja su ugrožavala živo t nje i njene malodobne kćeri, iako ju je to molila pa da je majstora morala organizirati sama, da joj je uslijed toga eksplodirao osigurač te da joj je to morao popraviti njen otac, da je tužiteljica općenito odbijala održavati ovaj stan što također smatra da je nezakonito pa da se zbog toga nije osjećala ugodno sa njom komunicirati. Još je navela da nije točan navod tužiteljice da je ona otkazala predmetni ugovor, a da ni tužiteljica ovaj ugovor nikad nije otkazala i da stoga smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan jer ovaj ugovor nije otkazan. Navela je i da joj dopis koji je zaprim ila od odvjetnice tužiteljice nije bio jasan, a da tužiteljica nije došla 20. prosinca 2023. pred ovaj stan. Još je navela kako smatra da je razlog što je tužiteljica podnijela ovu tužbu prikrivanje dokaza protiv nje odnosno izbjegavanje podizanja optužnice kao i da je u prosincu 2023. nepoznata žena pokušala nasilno ući u ovaj stan dok je u njemu bila sama njena malodobna kći što ju je preplašilo pa je ona događaj prijavila policiji. Konačno je navela i da je ovaj stan njen dom pa da i stoga smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan, a slijedom svega navedenog predložila je tužbu i tužbeni zahtjev odbiti te tužiteljici naložiti da joj naknadi trošak ove parnice.
3. Tužiteljica je u nastavku prethodnog postupka još navela da joj je tužena prestala plaćati najamninu 15. studenog 2023. i da joj je tu najamninu dužna, da je dužna i Zagrebačkom Holdingu i HEP Toplinarstvu d.d., a da ima saznanja da nije plaćala ni potrošnju električne energije dok ju nisu opomenuli pred isključenje. Također je navela da je tužena primila ovaj stan u najam u urednom stanu i potpuno osposobljen za stanovanje, da je nedostatke koje je navela prouzročila sama jer je isključivo ona ovaj stan koristila, da je bez njenog znanja izvodila radove u ovom stanu, a da je ona svoj obilazak uvijek najavila dok je kleveta da je tuženoj narušavala privatnost. Navela je i da je tuženoj predmetnim ugovorom dala suglasnost za prijavu prebivališta, a da ju tužena nikakvu daljnju suglasnost nije tražila . Navela je i kako smatra da tužena nije imala pravo sama organizirati otklanjanje kvarova u stanu , a da je neistina da ona nije održavala ovaj stan te da smatra i da nije bila dužna otklanjati oštećenja koja je u stanu počinila tužena. Još je navela da je njen pisani otkaz predmetnog ugovora o najmu uručen tuženoj (u podnesku je očitom omaškom navedeno tužiteljici) 27. prosinca 2023., a da je ona sa svjedocima došla preuzeti stan 20. prosinca 2023., no da joj vrata stana nitko nije otvarao.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku izvatka (list 5 spisa), presliku ugovora (list 6 do 9 spisa), preslike dopisa (list 10, 84, 86 spisa), presliku opisa događaja (list 36 do 43 spisa), presliku poruka (list 44 do 63 spisa), preslike fotografija (list 64 do 70 spisa) i presliku potvrde (list 85 spisa), a primjenom odredaba čl. 299. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) sud je pri donošenju ove odluke uzeo u obzir i sadržaj isprave koju mu je tužiteljica predložila čitati i dostavila nakon zaključenja prethodnog postupka (list 177 do 185 spisa) jer iz ovog sadržaja jasno proizlazi da je ova isprava nastala nakon zaključenja prethodnog postupka te da ju tako tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla predložiti čitati kao dokaz ranije.
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Tužiteljica IF kao među strankama nesporna vlasnica stana na XIII. katu adrese u [adresa] tužbenim zahtjevom traži ostvarenje prava posjedovanja istog opisanog kao vlasnikovog prava odredbom čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; u daljnjem tekstu: ZVDSP), a kako tužena ne spori da ovu nekretninu posjeduje to je ovaj sud stava da su među strankama nesporne i ispunjene pretpostavke osnovanosti tužbenog zahtjeva propisane odredbom čl. 162. st. 1. ZVDSP-a.
7. Kako je odredbama, pak, čl. 163. st. 1. istog zakona propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed) na tuženoj PF je u ovom postupku bio teret dokazati da joj pripada pravo na posjed predmetnog stana, no ona to prema ocjeni suda nije uspjela.
8. Naime, tužena je sudu navela kako smatra da joj pravo na ovaj posjed pripada jer je i dalje na snazi ugovor o najmu ovog stana koji su sklopile, no sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je taj zaključak tužene neosnovan.
9. Naime, uvidom u sadržaj ugovora o najmu predmetnog stana kojeg su stranke nesporno sklopile sud je utvrdio da je isti sklopljen na neodređeno vrijeme te da su stranke ugovorile da ovaj ugovor prestaje na osnovi otkaza koji se daje u pismenom obliku i predaje drugoj ugovornoj strani neposredno, uz potpis ili poštom preporučeno te da je otkazni rok mjesec dana, a računa se od dana predaje otkaza drugoj ugovornoj strani, a ovakvo je ugovaranje stranaka prema ocjeni suda sukladno sa odredbama čl. 212. i čl. 576. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26; u daljnjem tekstu: ZOO) te nije protivno odredbama Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, 36/24; u daljnjem tekstu: ZNS) obzirom istima tzv. redovno otkazivanje ovakvog ugovora i nije posebno uređeno.
10. Iz sadržaja isprava koje je sudu predložila čitati kao dokaz i dostavila tužena (list 44 do 49 spisa) prema stavu ovog suda jasno proizlazi da je tužiteljica tuženu 2023. godine zatražila da iz predmetnog stana iseli jer ona želi taj stan renovirati, a da je tužena tužiteljici navela da će iz stana iseliti do kraja veljače sljedeće godine pa već ovo utvrđenje prema ocjeni suda nedvojbeno ukazuje na činjenicu da je tužiteljica tuženoj predmetni ugovor o najmu stana otkazala.
11. Da je tome tako prema stavu suda potvrđuje i sadržaj isprave koju je sudu predložila čitati i dostavila tužiteljica (list 84 spisa) obzirom je nedvojbeno riječ o pisanom otkazu predmetnog ugovora o najmu upravo iz prethodno navedenog razloga i prethodno navedenog vremenskog razdoblja dok na to nema utjecaj sama činjenica da je tužiteljica u tom pisanom obraćanju tuženoj upotrijebila riječ "raskid" ugovora, uvažavajući i da je ista saslušana kao stranka iskazala da je po zanimanju ekonomistica i novinarka, a ne pravnica koja bi pravnu razliku ovih riječi razumjela. Na ovaj zaključak suda nije od utjecaja ni činjenica da iz sadržaja isprave koju je sudu tužiteljica također predložila čitati i dostavila (list 85 spisa) ne proizlazi da je tužena ovaj pisani otkaz ugovora primila obzirom iz prethodno opisanog sadržaja isprava koje je sudu dostavila i predložila čitati tužena sasvim nedvojbeno proizlazi da je tužena ovaj otkaz od tužiteljice primila.
12. Suprotno prethodnom utvrđenju ne proizlazi niti iz ostalih na prijedlog stranaka izvedenih dokaza odnosno sadržaja isprava koje su sudu dostavile ni iskaza tužiteljice kao stranke obzirom i sadržaj daljnje isprave koju je sudu dostavila tužiteljica (list 86 spisa) potvrđuje prethodno utvrđeni otkaz ugovora stranaka kao i iskaz tužiteljice kao stranke da je predmetni stan odlučila renovirati (zamijeniti instalacije) radi dugotrajnog problema sa procurivanjem cijevi zbog čega je tuženu tražila da iz stana iseli koji je ovom sudu životan, logičan i stoga uvjerljiv. Tužena je, pak, svoju priliku da sudu iskazuje kao stranka propustila obzirom, iako uredno pozvana, na čak tri zakazana ročišta za glavnu raspravu nije pristupila pri čemu je dva nedolaska opravdala bolešću, no treće (na ročište 26. lipnja 2026.) ničim nije, no valja reći i da su već sami navodi tužene sudu o otkazu predmetnog ugovora prema ocjeni suda šturi i nelogični (da tužiteljica ugovor nije otkazala, a da joj je dopis punomoćnice tužiteljice bio nejasan) te da tužena nije ni navela činjenice koje da je taj otkaz učinjen osporavaju, a stranački iskaz sukladno odredbama čl. 264. ZPP-a predstavlja samo dokaz sudu od strane stranaka iznesenih činjenica. Iz sadržaja, pak, kronologije događaja koju tužena sudu dostavila (list 36 do 43 spisa) ponovno jasno proizlazi da je tužiteljica od tužene u prethodno utvrđeno vrijeme zatražila da se iseli iz stana zbog njegove kompletne obnove, a tužena joj konačno na to navela da će iz stana najkasnije do veljače sljedeće godine iseliti pa tako ni isti ne dokazuju suprotno prethodnom utvrđenju suda o otkazu predmetnog ugovora o najmu.
13. Sud je tako na temelju svega navedenog nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica predmetni ugovor o najmu otkazala i to sukladno pravu na taj otkaz koji je sa tuženom zakonito ugovorila pa stoga i da ovaj ugovor tuženoj više ne daje pravo posjedovati ovaj stan pri čemu valja reći i da iz prethodno navedenog nedvojbeno proizlazi i da je među strankama ugovoreni otkazni rok za otkaz ovog ugovora istekao još krajem 2023. godine i tako prije podnošenja tužbe u ovom postupku (3. siječnja 2024.) pri čemu valja naglasiti i da tužena valjanost ovakvog ugovaranja u ovom postupku nije osporila.
14. Ovo utvrđenje o otkazu predmetnog ugovora o najmu stana navodi tužene, a i tužiteljice o nepoštivanju drugih istim ugovorom između stranaka ugovorenih obveza (poput nenajavljenih dolazaka tužiteljice, kontrole od strane tužiteljice, odbijanja tužiteljice da prijavi prebivališta tužene, nepopravljanja oštećenja stana, neplaćanja najamnine) ne dovode u pitanje već ga zapravo dodatno učvršćuju obzirom su opisane okolnosti sasvim životno i logično okolnosti koje upućuju na postojanje razloga za prestanak ugovornog odnosa, neovisno o njegovoj formi, a ne njegove opstojnosti koju sudu stoga sasvim nelogično navodi tužena.
15. U odnosu na navode tužene da predmetni stan predstavlja njen dom valja još reći sljedeće. Odredbom čl. 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 13/17 i 6/24; u daljnjem tekstu: Konvencija) je propisano da svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja te da se, sukladno odredbi čl. 8. st. 2. Konvencije, javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Stoga je obzirom na ovaj navod tužene sud morao provesti test razmjernosti i ocijeniti bi li udovoljavanje tužbenom zahtjevu tužiteljice predstavljalo miješanje javne vlasti utemeljeno na zakonu, je li usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li bilo nužno u demokratskom društvu.
16. Na temelju iznesenih činjenica i izvedenih dokaza u ovom postupku sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice utemeljen na zakonu obzirom ona kao vlasnica predmetnog stana ima pravo tražiti predaju istog stana u posjed sukladno čl. 161. st. 1. ZVDSP-a, a sud je utvrdio i da je taj zahtjev tužiteljice usmjeren na postizanje legitimnog cilja obzirom ona kao vlasnica sukladno odredbi čl. 30. st. 1. ZVDSP-a ima ovlast činiti sa ovom nekretninom što ju je volja te svakog drugoga od toga isključiti, ukoliko to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, a u što ulazi i pravo otkazati sklopljeni ugovor o najmu, kako su i same ugovorne stranke predvidjele predmetnim ugovorom o najmu. Kako je, pak, prethodno utvrđeno da je iseljenje tužene zatraženo zbog potrebe kompletne renovacije stana uslijed čega tužena isti stan ne bi niti bila u mogućnosti koristiti za stanovanje, a uvažavajući ovdje i navode tužene o oštećenjima ovog stana koja loše djeluju na zdravlje nje i njene maloljetne kćeri, sud je zaključio i da je zahtjev tužiteljice, osim što je usmjeren na postizanje legitimnog cilja, ujedno i nužan u demokratskom društvu obzirom je njegova svrha urediti ovaj stan da bude podoban za siguran i ugodan život. Pritom ujedno valja napomenuti kako tužena u ovom postupku nije, u smislu čl. 219. st 1. ZPP-a, ni tvrdila niti ičime dokazivala da nije u mogućnosti pronaći i financirati drugi smještaj za sebe i svoje dijete, već je, naprotiv, najavila kako će predmetni stan napustiti kad nađe drugi smještaj, a najkasnije do kraja veljače 2024..
17. Slijedom navedenog, primjenom testa razmjernosti između prava vlasništva tužiteljice na predmetnom stanu i prava tužene koja isti stan među strankama nesporno koristi kao dom, ali bez pravne osnove, stavljajući navedena prava u međusobni odnos utvrđeno je kako pravo tužiteljice preteže nad pravom tužene te je prigovor tužene prava na dom utvrđen neosnovanim sukladno odredbama čl. 8. st. 2. Konvencije.
18. Iz svih navedenih razloga, a obzirom je utvrđeno kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke propisano odredbama čl. 162. st. 1. ZVDSP-a dok nije utvrđeno postojanje okolnosti propisanih odredbama čl. 163. istog zakona koje bi tuženu ovlastile na odbijanje predaje predmetnog stana u posjed tužiteljici, primjenom odredbe čl. 161. st. 1. ZVDSP-a tužbeni je zahtjev valjalo usvojiti te tuženu obvezati da predmetnu nekretninu preda tužiteljici u posjed, a kako je presuđeno u toč. I. izreke.
19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je, obzirom je u ovom sporu uspjela, priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici u skladu s dostavljenim troškovnikom, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; u daljnjem tekstu: OT) i to zatraženi trošak jednokratne nagrade u prvostupanjskom postupku od 250 bodova (tbr. 7/2) i trošak jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak povodom ukidne odluke od 250 bodova (tbr. 7/2) odnosno ukupno 500 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za 25% na ime PDV-a (tbr. 42) iznosi 1.250,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak sudskih dostava pismena tuženoj u ukupnom iznosu od 50,53 EUR te plaćenih sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 13,27 EUR i odgovor na žalbu u iznosu od 6,64 EUR pa joj je sveukupno priznat i dosuđen trošak ove parnice u iznosu od 1.320,44 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO -a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zahtjev tužene za naknadom troška ocijenjen je neosnovanim jer ista u ovom sporu nije uspjela. Stoga je odlučeno kao u toč. II. i III. izreke.
U Zagrebu, 22. srpnja 2026.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužiteljici IF po punomoćnici
2. Tuženoj PF
