Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Osijek, Europske avenije 7
Stalna služba u Valpovu
Valpovo, K. P. Krešimira IV br. 3
Poslovni broj: P-1777/2025-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u parničnom predmetu tužitelja UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Morisi Mikić, odvjetnici u Donjem Miholjcu, protiv tuženika ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Atili Šilješu, odvjetniku u Osijeku, radi predaje u suposjed, izvan ročišta, 22. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba u ovom parničnom predmetu povučena.
II. Nalaže se tužitelju UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tuženiku ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 22. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tuženik ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] sa zahtjevom za naknadu troškova postupka sastava po punomoćniku odvjetniku obrazloženog podneska od 16. lipnja 2026. kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 23. prosinca 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi predaje u suposjed osobnog automobila marke Peugeot 308 1.6 HDI, broj šasije:
VF3LB9HPAES128311, registarske oznake [registarska oznaka], godina proizvodnje 2014. U bitnom navodi da je presudom Županijskog suda u Zadru, broj Gž Ob-72/2024-2 od 19. veljače 2025. utvrđeno da je naprijed navedeni osobni automobil bračna stečevina parničnih stranaka na jednake dijelove što je ovdje tuženik dužan priznati i trpjeti podjelu predmetne pokretnine jer će to u protivnome zamijeniti predmetna presuda. Također navodi da se je tužitelj obratio tuženiku nakon zaprimanja citirane presude Županijskog suda u Zadru s prijedlogom mirnog rješenja spora, odnosno zahtjevom za predaju u suposjed te da se je tuženik na pisane podneske punomoćnika tužitelja oglušio pa je zbog toga tužitelj pokrenuo ovu parnicu.
2. U odgovoru na tužbu koja je zaprimljena 28. siječnja 2026. tuženik je putem punomoćnika osporio sve navode iz tužbe. U bitnom smatra da tužitelj nije bio ovlašten pokretati ovaj postupak predmetnom tužbom jer ima ovršnu ispravu temeljem koje je određeno da je tuženik dužan trpjeti podjelu predmetnog osobnog automobila pa smatra da je tužitelj shodno tome trebao pokrenuti odgovarajući postupak radi prisilne prodaje tog automobila i podjele kupoprodajne cijene sukladno suvlasničkim dijelovima stranaka. Također navodi da nisu istiniti navodi tužitelja da se je tuženik oglušio na pisane podneske tužitelja koje je isti dostavio tuženiku nakon zaprimanja presude Županijskog suda u Zadru i to stoga što je tuženik putem punomoćnika sa punomoćnikom tužitelja pregovarao oko isplate i/ili prodaje predmetnog automobila te u tom smislu ponudio tužitelju dva moguća načina razrješenja samog razvrgnuća suvlasništva. Tužitelj je odbio oba načina te je nakon tog podnio ovu tužbu. Nadalje smatra da se po tužbi ne može postupati jer je tužbeni zahtjev nepotpun budući ne sadrži način na koji bi tuženik trebao omogućiti tužitelju suposjed na predmetnom automobilu pa i u slučaju pravomoćnosti takvog zahtjeva kroz odgovarajuću odluku ne bi bilo moguće prisilno izvršiti tu odluku. Stoga predlaže odbaciti podredno odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog postupka.
3. U pisanom podnesku koji je zaprimljen 19. svibnja 2026. tužitelj je povukao tužbu u cijelosti. Kao razlog za povlačenje navodi činjenicu da je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu u cijelosti jer je 19. svibnja 2026. sklopljen kupoprodajni ugovor između stranaka ovog postupka kao suvlasnika i prodavatelja predmetnog automobila i ZŠ kao kupca. Na taj način stranke su razvrgnule suvlasničku zajednicu te su kroz kupoprodaju trećoj osobi, nakon isplate kupoprodajne cijene, podijelili kupovninu i riješili predmetni spor. Predlaže da sud obveže tuženika da tužiteljici nadoknadi parnične troškove prema troškovniku koji je sadržan u podnesku kojim je povučena tužba te s tim u vezi navodi da je mišljenja da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi te troškove jer joj je iste neosnovano prouzročio.
4. Očitujući se o povlačenju tužbe, tuženik je u podnescima zaprimljenima 8. lipnja 2026. i 16. lipnja 2026. u bitnome naveo da do povlačenja tužbe nije došlo zbog predaje osobnog automobila u suposjed, već da je tužba povučena kao posljedica dogovora stranaka o prodaji vozila. Stoga smatra da je prodajom vozila postalo bespredmetno daljnje vođenje postupka pa slijedom sveg navedenog mišljenja je da tuženik nije dužan tužitelju nadoknaditi troškove ovog postupka jer ih isti nije niti prouzročio s obzirom da do predmetnog postupka nije trebalo niti doći zbog razloga koje je tuženik naveo u odgovoru na tužbu. Predlaže da sud obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove postupka, s tim da isti pojedinačno ne specificira, već su isti sadržani na kraju podnesaka u vidu zahtjeva za naknadu troškova sastava podnesaka po punomoćniku. Potrebno je naglasiti da se u naprijed navedenim podnescima tuženik niti jednom riječju nije usprotivio povlačenju tužbe, a njegovo protivljenje ne proizlazi niti iz sadržaja samih podnesaka.
5. S obzirom da se tuženik nije usprotivio povlačenju tužbe, Sud je temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem čl. 158. st. 1. ZPP-a. Tuženiku su priznati troškovi sastava po punomoćniku odvjetniku odgovora na tužbu od 28. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eura, a što je u skladu sa Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:
138/23, dalje U. Nadalje priznat mu je i trošak sastava obrazloženog podneska od 8. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 eura, a što je u skladu sa Tbr. 8.1. Tarife jer se tim podneskom tuženik očitovao o navodima tužitelja iz podneska u kojem je tužitelj povukao tužbu. Sud smatra opravdanim priznati tuženiku naprijed navedene troškove jer iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj iste prouzročio tuženiku neosnovanim podnošenjem tužbenog zahtjeva za predaju u suposjed predmetnog osobnog automobila. Naime, tužitelj je imao ovršnu ispravu u vidu drugostupanjske odluke Županijskog suda u Zadru koja je pobliže citirana u točki 1. obrazloženja ovog rješenja, a temeljem koje je odluke na jasan način utvrđeno da je tuženik dužan trpjeti podjelu predmetnog osobnog automobila pa je u okolnostima kad stranke nisu postigle dogovor oko isplate ili prodaje na tržištu kao oblika razvrgnuća suvlasničke zajednice bilo potrebno temeljem te ovršne isprave pokrenuti ovršni postupak radi prisilne prodaje osobnog automobila i podjele kupovnine sukladno suvlasničkim dijelovima stranka. Tužitelj to nije učinio, već je podnio predmetnu tužbu, s tim da u tužbenom zahtjevu zaista nije odredio kako i na koji način će se vršiti suposjed na predmetnom osobnom automobilu, a s obzirom da su stranke bivši bračni drugovi, da su njihovi odnosi trajno poremećeni, da su isti vodili međusobno veći broj različitih postupaka očito je da niti jedan način vršenja suposjeda u takvim okolnostima ne bi bio moguć. Stoga je tuženik u pravu kad je već u odgovoru na tužbu naveo da ovakva tužbe predstavlja nepotrebni nastavak daljnjeg parničenja i da nije usmjerena na konačno razrješenje spornih odnosa među strankama.
7. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava podneska od 16. lipnja 2026. jer je isti u tom podnesku u bitnom ponovio sve ono što je naveo i u podnesku od 8. lipnja 2026. za koji mu je podnesak u cijelosti priznat trošak.
8. Slijedom sveg navedenog odlučeno je kao u izreci.
Valpovo, 22. srpnja 2026.
Sudac
Goran Jokić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1.Punomoćniku tužitelja
2.Punomoćniku tuženika.
