Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-104/2025-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja SAMSARA d.o.o. u stečaju, Podstrana, Ulica kneza Domagoja 41, OIB: 32913827649, zastupanog po stečajnom upravitelju Milanu Macuri iz Šibenika, a ovaj po punomoćnici Sanji Restović Mirčeta, odvjetnici u Šibeniku, Stjepana Radića 24, protiv tuženice NL, vl. [obrt], obrt za trgovinu i ugostiteljstvo, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 3. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i tužene te nakon objave presude 22. srpnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dijane Šimić iz Drniša, Nikole Tesle 17a, poslovni broj Ovrv-9969/2022, UPP/OS-Ovrv-1422/2022 od 7. studenog 2022., kojim se nalaže tuženici NL, vl. [obrt], obrt za trgovinu i ugostiteljstvo, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju SAMSARA d.o.o. u stečaju, Podstrana, Ulica kneza Domagoja 41, OIB: 32913827649, iznos od 989,57 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 9. rujna 2020. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 149,31 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 7. studenog 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 415,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 22. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 20. listopada 2022. podnio protiv tužene javnom bilježniku Dijani Šimić iz Drniša prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 989,57 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka, a povodom kojeg je isti 7. studenog 2022. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-9969/2022, UPP/OS-Ovrv-1422/2022.

2. Protiv tog rješenja tužena (tada u svojstvu ovršenice) pravovremeno je podnijela prigovor u kojem osporavajući osnovu i visinu potraživanja navodi da je sve utužene račune platila u gotovini. Tužitelj da je fakturirao račune virmanski , umjesto R1 gotovinski, što su djelatnice (studentice) uredno platile vozaču društva tužitelja, a na koje okolnosti predlaže izvesti dokaz stranačkim saslušanjem.

3. Javni bilježnik predmet je proslijedio Općinskom sudu u Šibeniku, Stalnoj službi u Kninu koji je rješenjem poslovni broj Povrv-27/2024 od 4. ožujka 2024. (koje je postalo pravomoćno) stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odredio da će se postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Drnišu rješenjem poslovni broj Povrv-27/2024 od 28. studenog 2024. oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te po njegovoj pravomoćnosti predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. Zbog nastupa pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-87/2025-17 od 10. studenog 2025. postupak je prekinut, a rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-104/2025-20 nastavljen.

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj 104/2025-24 od 13. travnja 2026. tužitelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica, a tuženik da je dužan na jkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, sve sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 153/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

6. Postupajući sukladno naprijed citiranoj odredbi tužitelj nastavno pojašnjava da je predmet ove tužbe potraživanje koje ima prema tuženoj temeljem računa 511- MOB8-1 u iznosu od 1.848,00 HRK, računa 549-MOB8-1 u iznosu od 3.616,59 HRK i računa 625-MOB8-1 u iznosu od 1.991,56 HRK na ime isporuke prehrambenih proizvoda. U rubrici način plaćanja da je naznačeno: Transakcijski račun. Transakcijski račun da je bankovni račun za izvršavanje platnih transakcija (primanje uplata, prijenosa) te isti ne uključuje gotovinske transakcije iz kojeg razloga niti tužena, a niti "studentice" nisu bile ovlaštene primljenu robu platiti "vozačima", a niti su "vozači" bili ovlašteni takve novce uopće primiti. Da je eventualno i došlo do takve uplate, tužena da bi sasvim sigurno tražila potvrdu da su računi plaćeni, a nije, jer plaćanje gotovinom (ni na transakcijski račun) nije niti izvršila. Iako tužena ne osporava da bi zaprimila robu za čiju isporuku su joj izdani računi tužitelj dostavlja i "račune" koji su prikačeni za sporne račune, koje je pronašao u svojoj arhivi, a koji su printani sa blagajne, radi čega su izblijedjeli, ali se na dnu svakog računa vidi iznos koji se podudara sa spornim računima, na kojima se vidi pečat i potpis gđe. NL. Dakle, iako su nečitljivi iz istih da se može zaključiti da je roba preuzeta ali ne i da je plaćena.

U prilog prednjih navoda tužitelj je dostavio utužene račune kao i one na kojima se nalazi potpis i pečat tužene.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 461.a ZPP-a kao i očitujući se na prednje navode tužitelja tužena je ostala kod ranijih navoda da su utuženi računi podmireni gotovinskim putem prilikom isporuke robe, a da tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao dug. Osporava vjerodostojnost tužiteljeve dokumentacije ističući da su priložene preslike računa blijede, djelomično nečitljive te da iz njih nije sa sigurnošću moguće utvrditi stvarno činjenično stanje niti dokazati postojanje nepodmirene obveze. Sama oznaka plaćanja na računima "plaćanje na transakcijski račun" da ne dokazuje da uplata nije izvršena gotovinom, prilikom dostave robe, što je tada bila učestala praksa u poslovanju. Stoga drži da je moguće riječ o grešci u evidenciji, knjiženju ili fakturiranju od strane tužitelja zbog čega je nužno provesti dokaz suočenjem stranaka kako bi odgovorne osobe tužitelja i tadašnji vlasnik/djelatnici mogli potvrditi da je tuženik bio uredan i dugogodišnji kupac koji je svoje obveze redovito podmirivao . Ističe da je od nastanka navodnog dugovanja prošlo šest godina, što dodatno otežava dokazivanje, a da tužitelj za cijelo to vrijeme nije dostavio jasan i nedvojben dokaz da predmetni računi nisu plaćeni.

8. Na pripremnom ročištu održanom u ovoj pravnoj stvari 3. srpnja 2026. tužitelj je predložio izvršiti uvid u dostavljenu dokumentaciju te zaključiti raspravljanje u ovoj pravnoj stvari dok je tužena ustrajala da se izvede dokaz saslušanjem ranijeg zastupnika po zakonu tužitelja i nje obzirom da je dug podmiren plaćanjem na ruke vozaču. Navela je i da je sve račune koje je podmirila bacila jer da tako radi svake godine te iste ne čuva. Prilikom plaćanja od vozača da se dobije fiskalni račun međutim, i fiskalne račune da je također bacila i da ih više ne posjeduje, a da nikada nije plaćala "na crno".

9. Sud je izveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu.

10. Sukladno odredbi čl. 10. ZPP-a sud nije izvodio daljnje dokaze o čemu će biti više riječi u nastavku obrazloženja.

11. Predmet postupka jest zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženoj radi isplate kupoprodajne cijene za prodanu robu sukladno dospjelim, a nepodmirenim računima broj: 511-MOB8-1, 549-MOB8-1 i 625-MOB8-1 u ukupnom iznosu od 989,57 EUR (7.455,95 HRK).

12. Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 i 69/26 – dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok čl. 376. st. 1. ZOO-a propisuje da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

13. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

14. Među strankama nije sporno da je tužitelj tuženoj isporučio robu prema utuženim računima čime je ispunio svoju ugovornu obvezu. Sporno je je li tužena ispunila svoju obvezu plaćanja cijene.

15. Kad tužena tvrdi da je obveza podmirena, što tužitelj osporava, teret te sporne, a odlučne činjenice jest upravo na tuženoj.

15.1. Tužena još u prigovoru protiv rješenja javnog bilježnika tvrdi da je dug podmiren prilikom preuzimanja robe na način da su njene djelatnice/studentice robu na ruke platile vozaču da bi na pripremnom ročištu navela kako bi vozač potom izdao fiskalni račun.

15.2. Kako bi dokazala da su stranke u dugogodišnjem poslovnom odnosu tijekom kojeg je tužena uredno podmirivala svoje obveze predložila je izvesti dokaz saslušanjem (suočenjem) ranijeg zastupnika po zakonu tužitelja KL i nje.

16. Sud je odbio provesti ovaj dokaz držeći da tako predložen dokaz nije prikladan za utvrđivanje odlučne činjenice, je li utužena tražbina podmirena jer njegovo izvođenje ne bi moglo utjecati na drukčije utvrđenje činjeničnog stanja. Ovo iz razloga jer tužena ne tvrdi da je plaćanje izvršila ranijem zastupniku po zakonu tužitelja, koji je i pokrenuo ovaj postupak, niti da je on bio nazočan plaćanju, već navodi da su djelatnice/studentice prilikom preuzimanja robe gotovinu predavale vozaču tužitelja pri čemu tužena nije identificirala ni "studentice" niti "vozača" niti ih je predložila saslušati u ovom postupku, a upravo bi jedino oni mogli imati neposrednih saznanja o odlučnoj činjenici – plaćanju.

16.1. Tvrdnja tužene da bi vozač nakon svakog plaćanja izdavao fiskalne račune koje je ona nakon svake sezone, pa i predmetne , bacila ne predstavlja dokaz o plaćanju niti oslobađa tuženu tereta dokazivanja činjenice na kojoj temelji svoj prigovor ispunjenja obveze.

17. Kako nije sporno da je tužitelj isporukom robe iz utuženih računa ispunio svoju ugovornu obvezu, a tužena nije dokazala da je istu podmirila sud je prihvatio tužbeni zahtjev i primjenom naprijed navedenih materijalnih odredbi ZOO-a održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP - a), u dijelu kojim je tuženoj naloženo tužitelju platiti iznos od 989,57 EUR kao iznos dugovane glavnice. Platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženoj naloženo platiti tužitelju i zatezne kamate. Odluka o kamatama donesena je sukladno odredbama čl. 29. ZOO-a, po stopi koja vrijedi za trgovačke ugovore.

18. U odnosu na dio platnog naloga kojim je tuženoj naloženo podmiriti tužitelju trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 149,31 EUR kao osnovan tužitelju se priznaje zatraženi ovršni trošak na ime predujma naknade u iznosu od 10,00 EUR uvećan za PDV 25%, zatim ostatak iznosa naknade u iznosu od 10,00 EUR uvećan za PDV, sve sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21, 18/22 i 154/22) kao i trošak na ime sastava prijedloga za ovrhu koji uvećan za PDV iznosi 124,43 EUR, sukladno Tbr. 11. toč. 1. u sv. Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa). Dakle, ukupno je tužitelju priznat iznos od 149,31 EUR kako je i zatražio. Na ovaj iznos tužitelju je dosuđena i zatražena kamata sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, po stopi koja vrijedi za ostale odnose.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav podneska od 28. travnja 2026., sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife kao i za zastupanje na ročištu održanom 3. srpnja 2026., sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife; za svaku radnju u visini od po 75 boda s tim da vrijednost boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR što uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 375,00 EUR, a na koji iznos valja nadodati i iznos sudske pristojbe na presudu u iznosu od 40,00 EUR (polovina iznosa), sukladno čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23) i Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno iznosi 415,00 EUR. Na odmjereni parnični trošak naloženo je tuženoj platiti i zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate sukladno čl. 29. ZOO-a po nižoj stopi, kako je to i zatraženo.

U Zadru 22. srpnja 2026.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici,

- tuženoj,

- u spis.