REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8030/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 (OIB:84397956623), protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb (OIB: 23759810849), Zagreb, Heinzelova 70, zastupa ga Željko Mičuga, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i Partneri radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 26. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka, 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu 22.343,78 eura sa zateznom kamatom od 17.12.2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da u 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak od 1.250,00 eura sa zateznom kamatom od 23. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17.12.2025. podnio regresnu tužbu protiv tuženika kao osiguratelja motornog vozila koje je 11.8.2011. skrivilo prometnu nesreću u kojoj je teško ozlijeđen osiguranik tužitelja UP, kojem je radi posljedica ove nesreće rješenjem tužitelja br. 822597 od 16.12.2015. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, a rješenjem br. 822597 od 12.9.2014. priznato i pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Tužitelj navodi kako isplatom predmetne mirovine trpi štetu, koja za razdoblje od 1.1.2023. do 30.11.2025. iznosi za invalidsku mirovinu 18.291,75 eura, a za tjelesno oštećenje 4.052,03 eura (ukupno 22.343,78 eura). Pozivajući se na čl. 164. st. 3. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju potražuje taj iznos od tuženika i predlaže donošenje presude citirane u izreci.

2. Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, stradavanje osiguranika tužitelja, sadržaj rješenja kojim je tužitelj svome osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu, ali osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja u cijelosti pozivajući se na čl. 27. st.1. do 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu iz kojih proizlazi da tužitelju u konkretnom slučaju nije nastala stvarna šteta pa predlaže zahtjev odbiti.

3. Sud je tijekom postupka pročitao rješenja tužitelja br. 522597 i 822598 i drugu dokumentaciju u spisu, te ocjenom svih dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.

4. Predmet je postupka regresni zahtjev tužitelja za isplate koje je na ime invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje isplaćivao u razdoblju od 1.1.2023. do 30.11.2025. svome osiguraniku UP, nastradalom u štetnom događaju od 11.8.2011. krivnjom osiguranika tuženika.

5. Sporna je osnova i visina zahtjeva.

6. Tužitelj tužbu podnosi pozivajući se na čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21). S obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila, postojanje, opseg i visina tuženikove obveze moraju se utvrđivati primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme isplata mirovina koje tužitelj u ovom postupku potražuje (1.7.2019. do 30.6.2021.). Ovo je pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 470/22, Rev 12/22, Rev- 5292/19, Rev-x 388/20 od 25.8.2020.

7. Naime, tuženikova pasivna legitimacija izvire upravo iz odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu na temelju kojih je nesporno i sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za vozilo kojim je izazvan predmetni štetni događaj. Na temelju odredaba ZOOP-a tuženik je sklopio ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i odgovara u okviru odredaba toga zakona i preuzetih ugovornih obveza propisanih tim Zakonom. Po čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzeti iz ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Ovo znači da obveza tuženika postoji ako je razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja koji se isplaćuje veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu.

8. Razmjerni iznos mirovine određuje se po čl. 27. st. 3. ZOOP-a prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

9. Prema tome, prema citirani zakonskim odredbama obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

10. S obzirom da je u konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja UP zbog posljedica povređivanja u štetnom događaju rješenjem tužitelja od 16.12.2015. priznato pravo na invalidsku mirovinu, pri čemu je uzrok invalidnosti ozljeda na radu kao posljedica ranije navedenog štetnog događaja, primjenom čl. 27. st. 3. ZOOP proizlazi da ne postoji razlika mirovine koja bi predstavljala štetu koja je nastala tužitelju pa je sud, ocijenivši druge dokaze u spisu neodlučnima, zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

11. Odluka o parničnom trošku donesena je po čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tuženiku su dosuđeni troškovi po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to za sastav odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu 26.5.2026. po 500,00 eura (tbr 8/1, 9/1), pripadajući PDV 25% od 250,00 eura, ukupno 1.250,00 eura, sve sa zateznom kamatom po čl. 151. st. 3. ZPP.

Zagreb, 22. srpnja 2026.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi, koja se podnosi pisanim putem ovom sudu, odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po pun.