Poslovni broj: P-2213/2025-94

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UNŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Bartoliću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16. lipnja 2026. godine, u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja Dragane Kovačević, odvjetnice iz Zagreba, te zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, Lidije Marenjak, dana 22. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, iz Zagreba, Katančićeva 5, isplatiti tužitelju PNŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 39.000,00 Eur zajedno sa zakonskim kamatama tekućim od 01.01.2009. godine do isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, iz Zagreba, Katančićeva 5, isplatiti tužitelju PNŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 15.048,30 eur, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 22. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja UNŽ za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Republike Hrvatske za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj preporučenom pošiljkom 17. srpnja 2015. godine u bitnome navodi da se pred naslovnim sudom vodio ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-1149/03 po zahtjevu ovrhovoditelja UN i PN protiv ovršenice FN radi naplate novčane tražbine, odnosno da se ovrha provodila na nekretnini ovršenice, i to na trosobnom stanu br. 7 u stubištu "I" [adresa], površine 85,51 m2 na 16. katu, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi k.br. 3-15, stambena zgrada k.br. 23-63 i zgrada u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], a sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je ovrha bila zabilježena 2003. godine u zemljišnim knjigama pod poslovni brojem Z- 13292/03. Tužitelj nadalje ističe da je u navedenom ovršnom postupku 21. studenoga 2006. održano ročište za prodaju nekretnine na koje je između ostalih potencijalnih kupaca, nakon uplate jamčevine pristupio i tužitelj te da je tužitelj nakon licitacije dao najpovoljniju ponudu za kupnju nekretnine u iznosu od 540.000,00 kuna, pa da je sukladno tome 21. studenoga 2006. doneseno rješenje o dosudi nekretnine tužitelju, koje je postalo pravomoćno i ovršno 9. prosinca 2006. godine. Navodi i da je rješenjem o dosudi nekretnine naloženo tužitelju da u roku od 90 dana od dana održavanja dražbenog ročišta isplati kupovninu u iznosu od 540.000,00 kn, umanjeno za iznos jamčevine, a što je kupac-tužitelj i učinio 16. veljače 2007. godine te da je rješenje o dosudi nekretnine postalo pravomoćno, pa da je sud 21. veljače 2007. donio zaključak o predaji nekretnine tužitelju u kojem je izdao nalog zemljišnoknjižnom odjelu da upiše tužitelja kao vlasnika nekretnine, uz istovremeno brisanje plombi u zemljišnoj knjizi, i to zabilježbe ovrhe pod poslovnim brojem Z- 13292/03 i uknjiženog prava zaloga pod poslovnim brojem Z-17506/00, a što je i učinjeno. Dakle, tužitelj navodi da je predmetni stan koji je bio predmetnom ovrhe, kupio na sudskoj javnoj dražbi i postao vlasnikom stana temeljem pravomoćnih sudskih odluka. Nadalje, tužitelj navodi da je prije pristupa dražbenom ročištu proučio zemljišno knjižno stanje predmetne nekretnine te da u zemljišnim knjigama nisu bili vidljivi nikakvi upisi ili zabilježbe koji bi umanjivali ili ograničavali vlasništvo ili raspolaganje nekretninom ovršenika, odnosno potencijalnog kupca nekretnine. Ističe da su u trenutku kupnje predmetne nekretnine, osim zabilježbe predmetne ovrhe pod brojem Z-13292/03, bile vidljive još 3 plombe, i to Z-17297/01 (vezano uz predmet OGS-a Ovr-802/01), Z-19725/01 (vezano uz predmet OGS Ovr-2010/01) i Z-8835/02 (vezan uz predmet OGS-a Ovr-576/029, te da je bio upisan teret pod poslovnim brojem Z-17506/00. Ističe da s obzirom kako su svi ti navedeni predmeti bili obustavljeni u vrijeme prodaje nekretnine na dražbenom ročištu, predmetne plombe nisu imale, niti su mogle imati utjecaja na vlasništvo nekretnine, jer su se trebale također zaključkom o predaji nekretnine kupcu, brisati u zemljišnim knjigama. Ističe i da je na temelju zaključka, kako je pravno stanje nekretnine "čisto" i da vlasništvo i raspolaganje nekretninom neće biti upitno nakon kupnje iste, tužitelj kupio predmetnu nekretninu. Tužitelj navodi da se postupajući po nalogu suda iz zaključka o predaji nekretnine, u postupku upisa tužitelja u zemljišnu knjigu kao vlasnika nekretnine ispostavilo da u odnosu na predmetnu nekretninu postoje određene zabilježbe, odnosno prijedlozi za upis koji nisu bili vidljivi u zemljišnim knjigama prilikom prodaje nekretnine na dražbenom ročištu i prilikom donošenja zaključka o predaji nekretnine. Konkretno, navodi da se radi o prijedlogu za upis pod poslovnim brojem Z- 14406/2002 podnesenog 26. lipnja 2002. od strane gospodina KN protiv prijašnje vlasnice nekretnine gđe. FN, dakle više od 4 godine prije nego što je nekretnina prodana u ovršnom postupku. Tužitelj navodi da je za predmetnu plombu po prvi puta saznao nakon što je izvadio izvadak za nekretninu dana 15. lipnja 2007., gdje se navedeni prijedlog pojavljuje u obliku prijedloga g. KN, radi zabilježbe izvlaštenja te da je tužitelj provjerom ustanovio da je g. KN pokrenuo protiv prijašnje vlasnice nekretnine gđe. FN, spor pred naslovnim sudom koji se vodi pod poslovnim brojem P-4782/06 radi utvrđenja vlasništva i izdavanja tabularne izjave upravo u pogledu nekretnine koja je bila predmetom ovrhe i koju je tužitelj kupio na sudskoj javnoj dražbi. Tužitelj ističe da je navedeni prijedlog za upis u zemljišnim knjigama pod brojem Z-14406/2002 zapravo bio prijedlog radi zabilježbe tog spora, iako je u zemljišnim knjigama bilo upisano nešto sasvim drugo. Navodi i da je postupajući po zaključku o predaji nekretnine kupcu, zemljišno knjižni odjel upisao tužitelja kao vlasnika, a da je plombe Z-14406/02, Z-17297/01, Z-19725/01 i Z- 8835/02 odbio s obrazloženjem da se iste ne odnose na tužitelja kao z.k. vlasnika, iako u vrijeme kada su iste bile podnesene i trebale biti vidljive u zemljišnim knjigama, su se odnosile na zemljišnoknjižnog vlasnika. Ističe i da se predlagatelj tih plombi g. KN žalio na rješenje o odbijanju plombi Z-14406/02 i Z-19725/01 te da je Županijski sud u Zagrebu pod brojem Gž-3014/10 donio rješenje kojim je sud usvojio žalbu predlagatelja i dao nalog sudu da upiše zabilježbu Z-14406/02, s obrazloženjem da je ista bila usmjerena na tadašnjeg z.k. vlasnika te da nije mogla biti odbijena s obrazloženjem da se ne odnosi na novog vlasnika – ovdje tužitelja, pa da je zk. odjel upisao zabilježbu spora pod poslovnim brojem Z-14406/02 u predmetni z.k. uložak sa danom njezina podnošenja odnosno sa danom 26. lipnja 2002. godine. Dakle, tužitelj navodi da je u odnosu na nekretninu koja je prodana na dražbi, naknadno upisana plomba zabilježbe spora oko utvrđenja prava vlasništva i to s 2002. godinom, odnosno prije zabilježbe ovrhe u kojoj je nekretnina prodana tužitelju. Tužitelj navodi i da se predmetni postupak vodio pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem P-4782/06 te je u istome 8. veljače 2012. godine donesena nepravomoćna prvostupanjska presuda na koju se tužitelj u tom postupku g. KN žalio. Tužitelj ističe da mu je navedeni postupak bio zapreka da proda navedeni stan, jer je zabilježba spora bila upisana u zemljišne knjige, pa da je sa g. KN **.**.2012. sklopio nagodbu kojom se KN obvezao povući žalbu na prvostupanjsku presudu u predmetu P-4782/06 za naknadu od 100.000,00 kn, pa da je isto rezultiralo iskazivanjem pravomoćnosti na navedenu presudu s danom 18. rujna 2012., a koja je iskazana dana 3. listopada 2012., slijedom čega je tužitelj zatražio brisanje zabilježbe spora Z-14406/02 u zemljišnoj knjizi, a koje je tek 19. studenog 2012. provedeno. Tužitelj ističe kako je iz svega navedenog razvidno da je zemljišno knjižni odjel ovog suda počinio niz pogrešaka u postupanju, a prvenstveno prilikom izdavanja zemljišno knjižnog izvatka za nekretninu koja je bila predmetom ovrhe jer nije izradio potpun zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu, odnosno propustio je u zk. izvadak upisati zabilježbu br. Z-14406/2022, a koja se odnosi na spor radi vlasništva nekretnine koja je prodana u predmetnoj dražbi, zbog pogreške zemljišno knjižnog odjela da upiše plombu Z-14406/02, kupac nekretnina na sudskoj javnoj dražbi nije bio u poziciji da uopće zna za postojanje te plombe kao i da nakon što mu je nekretnina dosuđena i upisano njegovo vlasništvo, ima u vlasništvu nekretninu sa čistim zemljišnoknjižnim stanjem koju može otuđiti. Tužitelj navodi da je predmetnu nekretninu kupio isključivo radi preprodaje s ciljem zarade na razlici između cijene koju je tužitelj bio spreman platiti i stvarne cijene na slobodnom tržištu koja se mogla postići. Tužitelj ističe da je tek 22. studenoga 2012. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine, kada je bio u mogućnosti prodati navedenu nekretninu i to za cijenu od ukupno 84.000,00 eura, odnosno u kunskoj protuvrijednosti 633.540,04 kuna. Tužitelj navodi i da je predmetna nekretnina procijenjena 21. rujna 2005. godine na iznos od 107.402,64 eura, a da je on nekretninu platio 73.389,50 eura, kao i da je vrijednost nekretnina na tržištu tijekom 2007. i 2008. godine, da nije bilo pogreške suda u postupanju mogao prodati za minimalno 130.000,00 eura. Tužitelj navodi da je bio u pregovorima oko prodaje nekretnine za navedenu cijenu, ali da su pregovor propali zbog pojavljivanje sporne plombe u z.k. izvatku. S obzirom na sve gore navedeno, navodi da je imao namjeru prodati predmetni stan te ostvariti dobit u vidu razlike plaćene cijene za nekretninu (540.000,00 kuna) i prodajne cijene za nekretninu na slobodnom tržištu (cca. 943.410,00 kuna na dan stupanja u posjed 8. svibnja 2008.) od minimalno 403.410,00 kuna, kao i da je tužitelj da bi okončao spor P-4782/06 isplatio g. KN iznos od 100.000,00 kuna, odnosno da je prodao navedeni stan za iznos od ukupno 84.000,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti 633.540,04 kune i to 22. studenoga 2012., pa da je izgubljena dobit koju tužitelj nije ostvario razlika između prodajne vrijednosti u vrijeme stupanja u posjed nekretnine dana 8. svibnja 2008.godine, a koja iznosi ukupno 309.869,60 kuna te predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženici da mu isplati iznos od 409.869,60 kuna zajedno sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je uvidom u predmet ovog suda poslovni broj Ovr-1149/03 u pravnoj stvari ovrhovoditelja UN, a protiv ovršenika ĆN utvrdio da je 22. svibnja 2003. zaprimljen prijedlog za određivanje ovrhe na nekretnini radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, a na temelju pravomoćne i ovršne presude ovog suda broj P-8276/01 od 10. srpnja 2002. godine. Navodi da je sud donio rješenje o ovrsi 23. rujna 2003., kao i da je 21. studenoga 2006. održana druga javna dražba na kojoj je predmetna nekretnina prodana kupcu s najpovoljnijom ponudom, a da je rješenje o dosudi sud donio 21. studenog 2006. te je isto postalo pravomoćno 9. prosinca 2006. godine. Ističe da je zaključkom suda od 21. veljače 2007. nekretnina predana u posjed kupcu, te je određen upis prava vlasništva u korist kupca i određeno brisanje zabilježbe ovrhe Z- 13292/03 i uknjižbe prava zaloga Z-17506/00. Tuženik navodi da je prije zakazivanja prve javne dražbe, sud zatražio dostavu zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu koja je bila predmet ovrhe i to od Zemljišnoknjižnog odjela suda pa da je 17. siječnja 2006. Zemljišnoknjižni odjel udovoljio traženju suda te dostavio navedeno. Ističe da je uvidom u navedeni izvadak za zemljišnoknjižno stanje na dan 17. siječnja 2006. utvrđeno da su osim zabilježbe ovrhe pod brojem Z-13292/03 (koje se odnosi na predmetnu ovrhu pod brojem Ovr-1149/03) upisane i zabilježbe pod poslovnim brojem Z-17297/01 (Ovr-802/01), Z-19725/01 (Ovr-2010/01) i Z-8835/02 (Ovr- 576/02) kao i pravo zaloga pod brojem Z-17506/00. Navodi da je sud postupajući sukladno članku 180 Ovršnog zakona, zatražio priklop navedenih spisa radi uvida u iste te mogućem donošenju odluke o spajanju postupaka, ali da je uvidom u predmet broj Ovr-802/01 utvrđeno da je isti pogrešno upisan u Ovr upisnik te je broj prenesen na broj Ovrs-123/01, a koji prijedlog je povučen dana 13. prosinca 2001. godine. Nadalje, navodi da je uvidom u broj Ovr-2010/01 utvrđeno da je rješenjem od 21. prosinca 2001. prijedlog povučen te se postupak obustavlja, a da je uvidom u Ovr- 576/02 utvrđeno da je rješenjem od 20. ožujka 2002. prijedlog povučen. Dakle, tuženik navodi da obzirom na utvrđeno stanje na navedenim predmetnima (svi navedeni postupci su obustavljeni) sud nije donosio odluku o spajanju postupaka te se nastavilo s provođenjem ovrhe, a iz istog razloga sud nije donosio odluku o brisanju istih zaključkom od 21. veljače 2007. (kojom je odredio brisanje zabilježbe ovrhe Z-13292/03 i uknjižbe prava zaloga Z-17506/00). Isto tako, tuženik ističe da plomba upisana pod brojem Z-14406/02 nije mogla biti brisana zaključkom kojim je određeno brisanje preostalih zabilježbi, budući u vrijeme donošenja istog zaključka, a sukladno zemljišno knjižnom izvatku pribavljenom prije održavanja druge javne dražbe, nije bio vidljiv upis te plombe u zemljišnoj knjizi. Nadalje, uvidom u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tuženik je utvrdio da su na dan 9. travnja 2013. brisane sve plombe koje su bile upisane u taj zk.izvadak. Tuženik u nastavku postupka isto tako navodi i da upis predmeta Z-14406/02, a koji upis nije bio vidljiv u zemljišnim knjigama, nije bio zapreka tužitelju da proda predmetni stan, odnosno nije bila od utjecaja na štetu koju bi eventualno tužitelj trpio zbog nemogućnosti prodaje stana po najpovoljnijoj cijeni koju bi mogao postići na slobodnom tržištu. Također, ističe da tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu u odnosu na rad suda i cijene predmetnog stana za koju je isti bio prodan, odnosno pretpostavljenu cijenu stana za koju bi eventualno predmetni stan mogao biti prodan. Nadalje, navodi i da tužitelj nije dokazao da su pregovori oko prodaje predmetne nekretnine iz 2007. propali upravo zbog pojavljivanja sporne plombe, a i da je visina tužbenog zahtjeva proizvoljno postavljena. Slijedom navedenog, tuženik smatra kako nema nezakonitog i nepravilnog rada suda niti propusta u radu istog, pa se predlaže odbiti tužitelja u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Presudom ovog suda posl. br. P-5056/2015-80 od 4. studenog 2024. godine suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja UNŽ, koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, iz Zagreba, Katančićeva 5, isplatiti tužitelju PNŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 39.000,00 Eura u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim kamatama tekućim od 01.01.2009 godine pa do isplate, to do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, koju stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo financija OIB: 52634238587, iz Zagreba, Katančićeva 5, isplati tužitelju PNŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 13.272,28 Eura u roku od 15 dana, zajedno sa zajedno sa zakonskim kamatama tekućim od 01.01.2009 godine pa do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, koju stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo financija OIB: 52634238587, iz Zagreba, Katančićeva 5, isplatiti tužitelju PNŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana, zakonske kamate na iznos od 84.000,00 EUR-a tekućim od 01.01.2009 godine pa do 22.11.2012. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju PNŽ, nadoknaditi tuženiku Republika Hrvatska, troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 EUR, u roku 15 dana.

III. Odbija zahtjev tužitelja UNŽ za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

4. Povodom žalbe tužitelja na gore navedenu presudu Županijski sud u Varaždinu je presudom posl. br. Gž-39/2025-2 od 6. ožujka 2025. godine odbio žalbu tužitelja i potvrdio presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5056/2015- 80 od 4. studenog 2024. pod toč. I.II. i I.III. izreke te rješenjem sadržanim u toj presudi prihvatio žalbu tužitelja i ukinuo presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5056/2015-80 od 4. studenog 2024. pod toč. I.I., II. i III. izreke, te predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (prvostupanjska presuda ukinuta je u dijelu u kojem je tužitelj odbijen za iznos od 39.000,00 Eur zajedno sa zakonskim kamatama tekućim od 01.01.2009 godine pa do isplate, te za parnični trošak).

5. U ponovnom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (list 9-16 spisa), u ovosudno rješenje pod poslovnim brojem Ovr- 1149/03-78 od 21. studenoga 2006. (list 17-18 spisa), u ovosudni zaključak pod poslovnim brojem Ovr-1149/03-85 od 21. veljače 2007. (list 19-21 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige (list 22-33 spisa), u e-mailove (list 34-35, 41-42 spisa), u prijedlog radi zabilježbe prava prvenstvenog reda radi otuđenja nekretnine (list 36 spisa), u oglase za prodaju stana (list 37-38 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka Mirka Hvale (list 39-40 spisa), u ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 43-44 spisa), u nagodbu (list 45-48 spisa) i ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 49-53 spisa). Nadalje, izvršen je uvid u ovosudne predmete pod poslovnim brojem Z-17044/08 (Ozn. Z-14406/02), Z- 17041/08 (Ozn. Z-42584/07), Z-17297/01, Ovr-1149/03, Ovr-600/01 i predmet Općinskog suda u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem Pu P-11307/2015. Saslušan je i svjedok DN (list 90-91 spisa), svjedok ŠN (list 104-105 spisa), svjedok FNŽ (list 111-112 spisa), svjedok AN (list 112-113 spisa), svjedok ZN (list 113 spisa), svjedok ĐN (list 113-114 spisa), svjedok IN (list 129 spisa), izvršen je uvid u dopis Porezne uprave od 27. travnja 2021. godine (list 136 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 204 spisa), provedeno je građevinsko vještačenje po dipl. ing. BN (list 159-182 i 193-195 spisa) te je vještak BN saslušan na ročištu dana 20.09.2024. godine (list 208-210 spisa).

6. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Naime, stranke su na zadnjem ročištu izjavile da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga, te su predložile zaključenje glavne rasprave.

7. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 39.000,00 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.01.2009. godine do isplate, u cijelosti osnovan.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete proizašle iz nepravilnog vođenja zemljišnih knjiga, odnosno iz neupisivanja plombe u zemljišnoj knjizi.

9. Među strankama i nije sporno, a jasno proizlazi i iz izvedenih dokaza da u zemljišnoj knjizi nije bila upisana plomba pod poslovnim brojem Z-14405/02.

10. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Iz izvatka iz zemljišne knjige izdanog na dan 17. siječnja 2006., u odnosu na nekretninu, i to na trosobni stan br. 7 u stubištu "I" [adresa], površine 85,51 m2 na 16. katu, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi k.br. 3-15, stambena zgrada k.br. 23-63 i zgrada u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], a sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da na istome nije bilo naznake plombe upisane pod poslovnim brojem Z-14406/02.

12. Svjedok DN u svom iskazu u bitnome navodi da je radila kao zemljišnoknjižni referent na zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda do 1. rujna 2004. godine. Kada joj se prikazuje ovosudni spis pod poslovnim brojem Z-14406/02, ističe da prepoznaje na koricama njezino početno zaduženje, odnosno da je spis na nju signiran, ali i da je nakon toga spis signiran na kolegicu FNŽ te da je ona i napisala rješenje na listu 5 spisa, kao i da se na listu 11 također spominje njeno ime i prezime. Dakle, ističe da nje osim na koricama spisa više nema niti u jednom dokumentu što smatra i logičnim zbog njezinog odlaska u mirovinu. Nadalje, svjedokinja je navela da nije odmah po zaprimanju prijedloga za zabilježbu spora provedena bar predbilježba tog zahtjeva s obzirom da to nije bilo moguće po Zakonu o zemljišnim knjigama te da je iz spisa vidljivo da je prvo kolegica tražila od parničnog odjela dostavu preslike tužbe, a zatim da se čekalo rješavanje predbrojeva da bi se mogao riješiti navedeni zahtjev. Isto tako, svjedokinja DN je istaknula da je sigurna da je broj Z-14406/02 bio upisan u zemljišnoknjižni izvadak odmah po zaprimanju zemljišnoknjižnog prijedloga.

13. Sud je u bitnome prihvatio iskaz svjedokinje DN kao logičan i uvjerljiv, osim u dijelu u kojemu je iskazivala da je sigurna da je broj Z-14406/02 bio upisan u zemljišnoknjižni izvadak odmah po zaprimanju zemljišnoknjižnog prijedloga, a sve s obzirom da je navedeno u suprotnosti s drugim dokazima u postupku.

14. Svjedok ŠN u svom iskazu u bitnome navodi da, nakon što je izvršio uvid u predmet pod poslovnim brojem Z-14406/02, je on u navedeno vrijeme radio na šalteru zemljišnoknjižnog odjela na potpuno drugoj katastarskoj općini od one koja se spominje u navedenom predmetu. U odnosu na preslike povijesnog izvatka za zgradu u [adresa] tzv. Mamutica, navodi da je on kopirao navedeni izvadak za kolegicu FNŽ s kojom je bio dobar te da se zato nalazi njegov potpis na štambilju zadnje stranice tog povijesnog izvatka iz 2009. godine. Istaknuo je i da osim navedenog nije niti na koji način sudjelovao u radu na ovom predmetu.

15. Sud je prihvatio kao iskaz svjedoka ŠN kao logičan i uvjerljiv, međutim, njegov iskaz nije relevantan za odlučivanje u ovom predmetu.

16. Svjedokinja FNŽ u svom iskazu u bitnome navodi da je na ovom sudu radila kao ovlašteni zemljišnoknjižni referent u razdoblju od prije 2000. godine do 2010. godine. Ističe i da, nakon što je izvršila uvid u korice predmeta Z- 14406/02, vidi da je isti signiran na nju te da na listu 11 spisa vidi službenu bilješku koju je ona napravila u smislu da se spis stavlja u kalendar do rješavanja predbroja Z-17297/01 (Ovr-802/01). Navodi i da ona nije mogla riješiti svoj spis iz 2000., dok se prvenstveno ne riješi spis iz 2001. godine, kao i da je navedena odluka donijeta 2007. godine te da je ista potpisana od strane sudskog savjetnika Siniše Marinovića i sutkinje Birkić Šarić. Svjedokinja navodi i da je ona slijedeće napisala rješenje 28. siječnja 2008. koje su potpisali isti savjetnik i sutkinja, kao i da nakon toga ona više nije radila na navedenom predmetu jer da je otišla sa suda 2010. godine. Ističe da plomba pod poslovnim brojem Z-14406/02 nije vidljiva tijekom 2006. kada je dostavljen zemljišnoknjižni izvadak u ovršni predmet Ovr-1149/03 te napominje da je na prvoj strani navedeno da su preostale plombe i zabilježbe ispuštene kao nepotrebne jer da se ne odnose na navedeni posebni dio. Uvidom u korice zemljišnoknjižnog predmeta navodi da je netko olovkom upisao da je plomba upisana, ali bez datuma i navođenja tko je to napravio, a da je to vidljivo u gornjoj lijevoj kućici na prednjem omotu spisa. Nadalje navodi da iz prijedloga nije do kraja jasno na koji se stan prijedlog točno odnosi, pa da je moguće da je plomba stavljena na cijelu zgradu i da u tom slučaju osoba koja je izdavala zemljišnoknjižni izvadak nije možda mogla utvrditi da se navedena plomba odnosi upravo na ovaj stan jer površina u prijedlogu ne odgovara sa onom iz prijedloga, kao niti broj stana, ali i da je trebalo ukoliko nije sigurno na koga se odnosi navedena zabilježba naznačiti da ista postoji i da se odnosi na cjelokupnu nekretninu te da je stoga trebala biti upisana u zemljišnoknjižni izvadak. Istaknula je i da je zemljišnoknjižni referent prilikom izrade izvatka dužan izvršiti uvid u sve zabilježbe te ih naznačiti u izvatku te da smatra da to nije napravljeno u ovom slučaju. Dodaje da je na izvatku s lista 19 u predmetu Z- 14406/02 vidljiva plomba pod tim brojem, a da je izvadak iz 2008. godine te da je to plomba vezana uz žalbu, kao i da je na preslici povijesnog izvatka vidljivo da je dopisano olovkom Z-14406/02. Dalje navodi da se u privitku predmeta Z-14406/02 nalazi i izvadak od 14. siječnja 2008. u kojem je vidljivo da je plomba stavljena pod rednim brojem 2 na 639 etažu s oznakom da je vlasnik ovdje tužitelj, pa da je iz navedenog vidljivo da je prilikom pisanja rješenja iz 2008. godine korišten izvadak sa upisanom navedenom plombom i da se upravo odnosi na taj stan. Smatra i da je na izvatku od 17. siječnja 2006. trebala biti upisana navedena plomba koja se odnosila na cijelu nekretninu te smatra da je greška što se to nije napravilo.

17. Sud je prihvatio iskaz svjedoka KNŽ kao logičan i uvjerljiv, a budući da je isti u suglasju i s drugim izvedenim dokazima.

18. Svjedokinja AN u svom iskazu u bitnome navodi da je prije nekih 7 ili 8 godina njezina stranka željela kupiti stan baš u Mamutici te da je donijela njoj papire koji se odnose na stan čiji je vlasnik bio tužitelj, pa da je ona izvršila uvid u dokumentaciju i utvrdila da postoji plomba ili neka zabilježba spora za utvrđenje prava vlasništva. Navodi i da je ona sugerirala svojoj stranci da ne kupuje tako opterećeni stan, pa da je njezina stranka na kraju kupila stan u [adresa]. Ističe da je njezina stranka bila dosta zainteresirana za predmetni stan tužitelja te da je htjela baš stan u [adresa], kao i da bi ga sigurno kupila da nije bilo zabilježbe na navedenom stanu, ali da se više ne sjeća o kojem se iznosu kupoprodajne cijene radilo.

19. Svjedok ZN u svom iskazu u bitnome navodi da se sjeća da je tužitelj imao stan u [adresa], koji je kupio na javnoj dražbi te da je imao nekih problema sa istim vezano za upis tog stana zbog zabilježbe u zemljišnim knjigama, kao i da zbog iste nije mogao prodati odmah taj stan. Navodi i da navedena plomba nije bila upisana kod prodaje stana na dražbi, a nakon što je dražba provedena pojavila se ta plomba sa redom prvenstva ispred zahtjeva tužitelja, odnosno zabilježbe ovrhe. Navodi i da je prema njegovim saznanjima tužitelj kupio navedeni stan da isti proda i zaradi, ali da on osobno nije bio prisutan situacijama da bi netko dolazio gledati taj stan. Ističe i da ima saznanja da je tužitelj s namjerom daljnje prodaje već kupovao i ranije stanove, i to stanove u [adresa] i [adresa].

20. Svjedok GN u svom iskazu u bitnome navodi da je zastupao KN u odnosu na predmetni stan, a sve u vezi odnosa sa FN koja je bila raniji vlasnik tog stana. Naime, navodi da je FN bila dužna KN oko 200.000,00 kuna te mu je u jednom trenutku predala ključeve stana i rekla mu je da će mu prenijeti stan u vlasništvo ako mu ne vrati novac, kao i da je na njega prenijela i neplaćene rate prema MORH-u za otkup stana. Nadalje navodi da je FN bila dužna većem broju ljudi, među njima i UN te njenom suprugu koji su i pokrenuli ovrhu s ciljem prodaje stana radi namirenja svog potraživanja te da je u tom ovršnom postupku provedena dražba temeljem koje je tužitelj kupio stan s ciljem daljnje prodaje. Ističe i da o navedenoj prodaji KN kojeg je tada zastupala TN nije ništa znao te je njegova odvjetnica poduzela neke pravne korake kako bi zaustavila navedenu ovrhu s ciljem zaštite njegovih interesa. Naime, navodi da je KN prije podnošenja ovrhe podnio tužbu radi utvrđenja njegovog prava vlasništava na navedenom stanu. Ističe i da su tužitelj i KN početkom ljeta 2012. sklopili nagodbu izvan suda kojom je KN povukao svoju žalbu na presudu vezano uz stjecanje prava vlasništva nad tim stanom, a sve u cilju da se može brisati navedena zabilježba, a da je tužitelj isplatio KN 100.000,00 kuna.

21. Svjedok IN u svom iskazu u bitnome navodi da mu je tužitelj prijatelj te da ga je negdje 2007. godine pitao ima li kakav stan za prodaju, a da mu je tužitelj rekao da će uskoro ući u posjed jednog stana u [adresa]. Navodi i da je s tužiteljem otišao pogledati predmetni stan i da mu je navedeni stan odgovarao, kao i cijena od 1.650,00 EUR po m2, ali da nije kupio predmetni stan zbog zabilježbe u zemljišnim knjigama, već da je onda kupio drugi stan.

22. Tužitelj u svom iskazu u bitnome navodi da je 21. studenoga 2006. na javnoj dražbi kod ovog suda kupio stan u [adresa], površine 85,51 m2 za iznos oko 71.670,00 EUR, pa da je ušao u posjed stana u svibnju 2008. Navodi da je prije kupnje nekretnine detaljno pregledao zemljišnu knjigu te da su bile upisane tri plombe u odnosu na postupke koji su svi bili obustavljeni. Ističe da je ovršni postupak pokrenut 2003. godine te da je iste godine bila upisana i zabilježba ovrhe. Navodi i da se sporna plomba iz 2002. godine pojavila tek na izvatku iz zemljišne knjige u lipnju 2007. godine, iako je ista trebala biti upisana 2002. godine. Tužitelj ističe da se raspitao o predmetnoj plombi te da je doznao da se ista odnosi na spor pokrenut 2002. godine između KN i ovršenice, a u pogledu utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave. Navodi i da je u predmetnom sudskom postupku 2010. godine donesena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev KN, pa da je on protiv te presude podnio žalbu. Tužitelj ističe da je predmetni sudski postupak bio neizvjestan, pa da se on dogovorio s KN da mu isplati iznos od 100.000,00 kn, a da on povuče žalbu te da je nakon toga u studenom 2012. brisana predmetna plomba iz 2002. godine. Dakle, tužitelj navodi da od svibnja 2008. do studenoga 2012. nije mogao prodati predmetni stan, jer da nitko nije htio kupiti taj stan zbog plombe iz 2002. Ističe da je stan kupio na dražbi za 73.389,00 EUR, a da ga je prodao 22. studenoga 2012. za 84.000,00 EUR. Navodi i da je uvjeren da bi stan bez plombe prodao za 6 mjeseci i to za iznos od 145.000,00 EUR. Tužitelj zaključuje da je njemu nastala šteta u iznosu od 13.272,28 EUR, a koliko je platio KN da povuče žalbu te u iznosu od 39.000,00 EUR s kamatom od 1. siječnja 2009., odnosno od kada bi sigurno bio prodao stan bez plombe.

23. Sud je u bitnome prihvatio iskaze svjedoka AN, ZN, ĐN, IN i tužitelja, budući da su njihovi iskazi u bitnome u međusobnom suglasju kao i u suglasju s drugim izvedenim dokazima. Naime, kada se analizira e-mail korespondencija s lista 34 do 35, 37 i 38 spisa iz koje proizlazi da je tužitelj oglašavao prodaju stana u Oglasniku d.o.o. u Zagrebu tijekom 2008., 2009. i 2010. godine za cijenu od 1.650,00 EUR/m2, da je 30. ožujka 2007. pod brojem Z- 23203/2007 podnio prijedlog radi zabilježbe prava prvenstvenog reda radi otuđenja nekretnine navodeći da istu planira prodati i da je u pregovoru s potencijalnim kupcem, te kada se analizira e-mail korespondencija između tužitelja i odvjetnice HN od 2. veljače 2010. iz koje proizlazi da je određena osoba, koju tužitelj opisuje kao potencijalnog kupca i prijatelja odvjetnice HN, iskazala interes za kupnju predmetnog stana, a što sve proizlazi i iz iskaza svjedoka HN i IN, kao i iz iskaza ZN koji navodi da je tužitelj stan kupio za preprodaju na način kako je inače postupao u vezi čega je tužitelj priložio kupoprodajni ugovor kojim je prodao drugi stan (listu 43 i 44 spisa) te imajući u vidu da je to i u suglasju s nalazom i mišljenjem vještaka BN koji je na ročištu 20. rujna 2024. istaknuo da je u tom razdoblju rok od 6 mjeseci bio primjeren za prodaju stana koji je uredno upisan u zemljišnoj knjizi, jasno je i zašto sud prihvaća u bitnome i iskaz tužitelja koji je logičan i uvjerljiv.

24. Vještak BN je u svom nalazu i mišljenju od 12. travnja 2023. istaknuo da prosječna zaokružena cijena stana koji je predmet ovog spora u razdoblju od svibnja 2008. do rujna 2009. iznosi 119.000,00 EUR.

25. Tužitelj je u svom očitovanju na predmetni nalaz i mišljenje istaknuo da je sukladno prijedlogu tužitelja vještak trebao izračunati prosječnu tržišnu vrijednost predmetnog stana u razdoblju od 8. svibnja 2008. do 1. siječnja 2009. te je stoga predložio da vještak izvrši dopunu nalaza i mišljenja.

26. Vještak BN je u dopuni nalaza i mišljenja od 19. siječnja 2024. naveo da prosječna zaokružena cijena stana koji je predmet ovog spora u razdoblju od svibnja 2008. do 1. siječnja 2009. iznosi 123.000,00 EUR.

27. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka BN, kao i dopunu istoga, kao jasan, logičan i izražen u skladu s pravilima struke. A da je tako potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

28. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj kupio predmetnu nekretninu, u naravi stan, na sudskoj dražbi koja se provodila u ovosudnom ovršnom predmetu pod poslovnim brojem Ovr-1149/03. Isto tako, utvrđeno je i da u vrijeme provođenja predmetnog ovršnog postupka, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije bila upisana zabilježba spora pod poslovnim brojem Z-14406/02, iako je ista trebala biti upisana, te da je ista upisana tek 2008. godine. Nadalje, utvrđeno je da je predmetna zabilježba spora brisana 2012. godine, a koje godine je tužitelj i prodao predmetni stan za iznos od 84.000,00 EUR.

29. U skladu s čl. 98. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004 i 107/2007; dalje: ZZK) za štetu koja nastane primjenom pravila o zaštiti povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga zbog nepravodobnoga unošenja plombe objektivno odgovara Republika Hrvatska.

30. Dakle, s obzirom na utvrđenu činjenicu da u vrijeme provođenja ovršnog postupka pod poslovnim brojem Ovr-1149/03 u zemljišnoknjižnom izvatku za predmetnu nekretninu nije bilo zabilježene plombe u pogledu prijedloga za upis zabilježbe spora pod poslovnim brojem Z-14406/2002 podnesenog 26. lipnja 2002. od strane KN protiv prijašnje vlasnice nekretnine FN, time sukladno navedenom zakonskoj odredbi jasno proizlazi objektivna odgovornost tuženika za eventualno nastalu štetu uslijed navedenog propuštanja od strane zemljišnoknjižnog odjela.

31. U skladu s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Nadalje, u skladu s čl. 1089. st. 3. ZOO-a pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

32. Slijedom navedenih zakonskih odredbi, za dokazivanje štete u vidu izmakle koristi u predmetnom slučaju je potrebno dokazati da je postojala razlika između vrijednosti predmetnog stana u vrijeme za koje tužitelj tvrdi da je nekretninu mogao prodati i vrijednosti stana u vrijeme kada je isti prodan.

33. Iz nalaza i mišljenja vještaka BN jasno proizlazi da je prosječna zaokružena cijena stana u razdoblju od svibnja 2008. do 1. siječnja 2009. iznosila 123.000,00 EUR te da je rok od 6 mjeseci primjeren rok za prodaju stana koji ima uredan upis u zemljišne knjige.

34. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da u ovršnom postupku prije provođenja dražbi i prije no što je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu prema priloženom zemljišnoknjižnom izvatku od 17. siječnja 2006. nije bila upisana (niti vidljiva) zabilježba spora broj Z-14406/2002 i da je ista upisana nakon što je tužitelj već stekao pravo vlasništva, da je zabilježba spora brisana na temelju rješenja zemljišnoknjižnog suda od 8. studenog 2012. pod brojem Z-47262/2012, da je tužitelj stupio u posjed stana 8. svibnja 2008. i da je stan prodan 22. studenog 2012. godine, da je tržišna vrijednost predmetnog stana prema nalazu vještaka u razdoblju od 8. svibnja 2008. do 1. rujna 2009. iznosila 123.000,00 EUR, a što tužena tijekom postupka posebno i ne osporava, valjalo je zaključiti da je tužena objektivno odgovorna za štetu koja nastaje primjenom pravila o zaštiti povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga zbog nepravodobnog unošenja plombe primjenom čl. 98. st. 2. ZZK. Ovdje valja reći da za odgovornost tuženice nije relevantno čijim propustom je povrijeđeno pravilo o zaštiti povjerenja u potpunost i istinitost zemljišne knjige, a na što je ukazivala tuženica tvrdeći da joj nije poznat razlog radi kojeg je došlo do propusta, već je relevantno da je u to vrijeme stanje u zemljišnoj knjizi za zgradu (tzv. Mamuticu) bilo nesređeno, a što proizlazi iz iskaza svjedoka koji su u tom razdoblju bili zaposleni na poslovima zemljišnoknjižnih referenata i samog stanja ručno vođene zemljišne knjige, da je u ovršnom postupku prije dražbe izdan službeni zemljišnoknjižni izvadak za stan koji nije sadržavao evidentiranu plombu za zabilježbu spora, a da je morala biti evidentirana od 26. lipnja 2002. kada je podnesen prijedlog KN, da se tužitelj pouzdao u potpunost i istinitost zemljišnoknjižnog izvatka legitimno očekujući da u ovršnom postupku kupuje stan za koji vlasništvo nije ograničeno ili opterećeno, a da je naknadnim upisom zabilježbe spora imao u vlasništvu stan koji je opterećen sporom o pravu vlasništva treće osobe, kao i da je zabilježba spora bila upisana u razdoblju od kada je stupio u posjed stana - 8. svibnja 2008. do brisanja u zemljišnoj knjizi - 8. rujna 2012. godine (tako i ŽS Varaždin u svojoj ukidnoj odluci posl. br. Gž-39/2025-2 od 6. ožujka 2025. godine).

35. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) propisano da je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), kao i da se sukladno čl. 1089. st. 3. ZOO-a pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, te da je iz rezultata postupka utvrđeno da je tužitelj prema redovnom tijeku stvari imao mogućnost stvar odnosno predmetni stan prodati da nije bio naknadno opterećen upisanom zabilježbom i da mu je izmakla korist u visini razlike tržišne vrijednosti po kojoj je stan mogao biti prodan u roku od 6 mjeseci koji je vještak opisao kao primjereni rok za prodaju stana u tom razdoblju i vrijednosti po kojoj je prodan 22. studenog 2012. godine, kao i da je tužitelj utužio upravo tu razliku od 39.000,00 eur (vještak je utvrdio da je prosječna zaokružena cijena stana u razdoblju od svibnja 2008. do 1. siječnja 2009. iznosila 123.000,00 EUR, dok je stan prodan 22. studenog 2012. godine za 84.000,00 eur - što proizlazi iz predmetnog ugovora u spisu), sud je tužitelju dosudio navedeni iznos od 39.000,00 eur i odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

36. Temeljem čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete. Slijedom citirane odredbe, a kako je prema nalazu i mišljenju vještaka BN prosječna zaokružena cijena stana u razdoblju od svibnja 2008. do 1. siječnja 2009. iznosila 123.000,00 EUR te da je rok od 6 mjeseci primjeren rok za prodaju stana koji ima uredan upis u zemljišne knjige, tužitelju je na dosuđeni iznos od 39.000,00 eur dosuđena i zatezna kamata koja teče od 01.01.2009. godine do isplate. Naime, da nije bilo štetne radnje tužene, odnosno osoba za koje ona odgovora tužena, tužitelj bi do kraja 2008. godine zasigurno prodao stan po tržišnoj cijeni i već tada dobio ovaj utuženi iznos.

37. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP. Tako je tužitelju priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a imajući u vidu zatraženi trošak i vrijednost predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 52.272,00 eur, budući da je isti smanjen. Slijedom navedenog tužitelju je za sastav zahtjeva za mirno rješavanje spora priznato 500 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav tužbe od 17.07.2015. 500 bodova, (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav podneska od 3.11.2015. godine 500 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za sastav podneska od 10.10.2016. godine 500 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 7.11.2017. godine 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 4.04.2018. godine 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 13.3.2019. godine 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 4.07.2019. godine 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 20.02.2020. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 22.03.2021. godine 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 8.07.2022. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za sastav podneska od 12.05.2023. godine 500 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 9.02.2024. godine 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 7.05.2024. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 20.09.2024. godine 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), trošak sastava žalbe protiv presude od 19.11.2024. godine 625 bodova (Tbr.10 toč. 1 OT), te za zastupanje na ročištu dana 16.06.2026. godine 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 7250 bodova, a pomnoženu sa vrijednošću jednog boda od 2,00 eura i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 18.125,00 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu od 436,45 eur koliko je i tražio, sudske pristojbe na presudu od 436,45 eur, koliko je i tražio i sudske pristojbe na žalbu 590,62 eura, koliko je i platio, dobije se iznos od 19.588,52 eur. Razmjerno uspjehu tužitelja u sporu od 74,62 % tužitelju je priznat trošak od 14.616,95 eur (tužitelj je s osnovom uspio 100%, a s visinom 74,61 % ( 39.000,00 eur : 52.272,28 eur), odnosno ukupno sa 174,61 % : 2 = 87,31 %, a tuženik 12,69 %, odnosno razlika u korist tužitelja je 74,62 %). Kada se navedenom iznosu doda trošak građevinskog vještačenja od 398,17 eur i pristupa vještaka BN na ročište od 33,18 eur (koji je platio tužitelj), dobije se iznos od 15.048,30 eur, a koliko je i dosuđeno tužitelju pod točkom II. izreke presude. Kako je tužitelj za uviđaj koji nije proveden i za vještačenje uplatio predujam od 464,53 eur, a za vještačenje i za pristup vještaka na ročište iskorišteno je 431,35 eur, tužitelju će biti vraćena razlika neiskorištenog predujma od 33,18 eura.

38. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju su temeljem čl. 151. stav 3. ZPP- a dosuđene i zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

39. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 9.2.2024., budući da isti temeljem čl. 155 ZPP-a, nije bio potreba za vođenje parnice. Naime, navedeni podnesak kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka BN tužitelj prilaže sudu na ročištu istog dana 9.2.2024., pa taj podnesak gubi svaki smisao, a i ne može se priznati tužitelju i trošak ročišta i trošak tog podneska.

40. Budući da je tužitelju dosuđen trošak temeljem članka 154 st. 2 ZPP-a, tuženiku nije dosuđen parnični trošak.

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 22. srpnja 2026. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, a žalba se podnosi putem ovog suda, pisanim putem, u pet primjeraka, u roku 15 dana.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku po OGDO

3. isplati vještaku BN trošak pristupa

na ročište od 33,18 eur

4. Zovi tužitelja da dostavi broj računa na koji će

mu biti vraćen iznos od 33,18 eur