REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: UsI-3197/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Matku Ostoiću, odvjetniku u Zagrebu, Nova Ves 3, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, radi utvrđivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/24-01/735, URBROJ: 522-4/1-1-1- 24-2 od 23. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-562-02/24-01/735, URBROJ: 522-4/1-1-1- 24-2 od 23. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-562-01/24-001/148, URBROJ: 251-09-41/1-24-2 od 29. veljače 2024.

2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 29. veljače 2024. odbačen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi ranjavanja.

3. Tužitelj osporava rješenje tuženikaa zbog bitne povrede postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i to za cijelo vrijeme trajanja Domovinskog rata jer je obavljao funkciju šefa odsjeka za obavljanje očevida za Zagreb, a po potrebi i šire područje. Zahtjev je podnio jer je ranjen iz vatrenog oružja pred ulaskom na radno mjesto u Zagrebu, Đorđićeva 4 . Osporava zaključak tuženika jer iz istog proizlazi da nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, nego da je stradao kao civilna žrtva, a što je u cijelosti neosnovano i ničim dokazano. Smatra da je obrazloženje osporenog rješenja kontradiktorno jer mu se priznaje da je stradao na radnom mjestu te da nije poznat počinitelj, no iz tako utvrđenog činjeničnog stanja se zaključuje da se radi o mirnodobskom vojnom invalidu, a ne ratnom vojnom invalidu. Navodi događaje iz kojih proizlazi da se rat vodio i na teritoriju grada Zagreba te ističe da je sve uviđaje vodio on sa svojim djelatnicima. Na iznesene okolnosti predlaže svoje saslušanje. Predlaže poništiti rješenje tuženika te traži naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja. Navodi da je za utvrđivanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata uslijed ranjavanja, pored činjenice da je imenovani ostvario status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, moraju biti ispunjene pretpostavke iz članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine”, 121/17., 98/19., 84/21., 156/23.; dalje: Zakon) i pretpostavke iz članka 12. stavak 1. točka a) Zakona. S obzirom na to da je pravomoćnim rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 562- 02/94-02/404, URBROJ: 512-21-05-95-2 od 20. siječnja 1995., tužitelju utvrđen status mirnodopskog vojnog invalida X. skupine s 20% oštećenja organizma stalno , uslijed ranjavanja koje se dogodilo 25. prosinca 1991. u Zagrebu, za vrijeme obavljanja službene dužnosti kao pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, tužitelj ne ispunjava uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi ranjavanja jer nije ranjen u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Ističe da nema zakonske osnove da se tužitelju prizna i status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi istog ranjavanja i istih okolnosti stradavanja za koje mu je priznat status mirnodopskog vojnog invalida. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS), te je sud održao usmenu i javnu raspravu 1. srpnja 2026.

6. Tužitelj je ostao kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Predložio je da se provede dokaz njegovim saslušanjem.

7. Službena osoba tuženika je ostala kod odgovora na tužbu i razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.

8. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

9. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem jer izvođenje istog nije bilo nužno za rješavanje ovog upravnog spora, kraj činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, kao i u ovom upravnom sporu.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 56202/94-02/404, URBROJ: 512-21-05-95-2 od 20. siječnja 1995. utvrđen status mirnodopskog vojnog invalida X. skupine s 20% oštećenja organizma stalno uslijed ranjavanja koje se dogodilo 25. prosinca 1991. u Zagrebu za vrijeme obavljanja službene dužnosti kao pripadniku Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke.

12. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja 31. siječnja 2024. za utvrđivanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (dalje: HRVI) po osnovi ranjavanja koje se dogodilo 25. prosinca 1991. u Zagrebu za vrijeme dežurstva kao pripadnika aktivnog sastava MUP-a, Policijske uprave zagrebačke.

13. U postupku je pribavljena potvrda o stradavanju MUP-a, Policijske uprave zagrebačke, broj: 511-1930/3-17-350/94 od 7. ožujka 1994. u kojoj se navodi da je tužitelj stradao u obavljanju službenog zadatka kao pripadnik aktivnog sastava MUP - a, Policijske uprave zagrebačke u Zagrebu za vrijeme dežurstva 25. prosinca 1991. na način da je ranjen u pucnjavi od strane nepoznatog počinitelja. U spisu predmeta prileži i dopis MUP-a, Policijske uprave zagrebačke, broj: 511-19-18/2-45/6-3/01 od 23. kolovoza 2001. u kojem se navodi da iz podataka službene evidencije proizlazi da je tužitelju utvrđen status hrvatskog branitelja za razdoblje od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996. te da nema podataka o upućivanju tužitelja na izvršenje borbenih zadataka u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

14. Stav je upravnih tijela da tužitelj ne ispunjava uvjete za utvrđivanje statusa HRVI-a po osnovi ranjavanja jer nije ranjen u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te nema ni zakonske osnove da se status Ia utvrdi po osnovi istog ranjavanja i istih okolnosti stradavanja za koje je već priznat status mirnodopskog vojnog invalida.

15. Člankom 12. stavkom 1. Zakona propisano je da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, zatočeništva u neprijateljskom zatvoru, logoru ili drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

16. Prema članku 57. stavku 1. Zakona, oštećenjem organizma smatra se oštećenje nastalo kao posljedica rane, ozljede ili bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili kod zatočenika u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Radi ostvarivanja prava iz ZHB-a hrvatski ratni vojni invalidi iz Domovinskog rata razvrstavaju se, prema utvrđenom postotku oštećenja organizma, u deset skupina.

17. Prema članku 3. stavku 2. Zakona, pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. toga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

18. Člankom 6. stavkom 6. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata („Narodne novine"; 33/92., 77/92., 86/92., 58/93., 2/94.) mirnodopski vojni invalid definiran je kao osoba koja je u miru, bez svoje krivnje ranjena, povrijeđena ili ozlijeđena pa je zbog toga njezin organizam oštećen za najmanje 20% i to, između ostalog, pri obavljanju ili u povodu obavljanja zadataka i poslova službe javne sigurnosti legalnih tijela Republike Hrvatske kod kojih je došlo do uporabe vatrenog ili hladnog oružja.

19. Iz citiranih odredbi Zakona proizlazi da se u konkretnom slučaju za utvrđivanje statusa HRVI-a uslijed ranjavanja mora kumulativno ispuniti uvjet da podnositelj zahtjeva ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te uvjet da je oštećenje organizma nastalo kao posljedica rane, ozljede ili bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti koja je zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

20. Iz materijalne dokumentacije u spisu tuženika, koja sadrži podatke iz službenih evidencija, proizlazi da je tužitelj ranjen prilikom obavljanja zadataka i poslova kao pripadnik aktivnog sastava MUP-a, Policijske uprave zagrebačke. U spisu tuženika prileži potvrda MUP-a, Policijske uprave zagrebačke, broj: 511-19-18/2-45/6-2/01 od 23. kolovoza 2001. u kojoj se navodi da je tužitelj u vrijeme ranjavanja 25. prosinca 1991. obavljao zadatke iz djelokruga unutarnjih poslova koji se odnose na zaštitu imovine, sprečavanje i otkrivanje kaznenih djela, pronalaženje i hvatanje počinitelja kaznenih djela, zaštite Ustavom utvrđenog poretka. Također, tužitelju je pravomoćnim rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 56202/94-02/404, URBROJ: 512-21-05-95-2 od 20. siječnja 1995. utvrđen status mirnodopskog vojnog invalida X. skupine s 20% oštećenja organizma stalno i to po osnovi ranjavanja zbog kojeg traži utvrđivanje statusa HRVI jer je utvrđeno da ispunjava uvjete iz citiranog članka 6. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata. Ujedno se u dopisu MUP-a, Policijske uprave zagrebačke, broj: 511-19-18/2-45/6-3/01 od 23. kolovoza 2001. navodi da nema podataka o upućivanju tužitelja na izvršenje borbenih zadataka u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje te citirane odredbe Zakona, pogotovo članak 3. stavka 2. kojim je definiran pojam sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, sud prihvaća zaključak upravnih tijela da se ranjavanje tužitelja od 25. prosinca 1991. zadobiveno za vrijeme obavljanja zadataka iz djelokruga MUP-a, ne može smatrati ranjavanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te da stoga nema zakonske osnove da mu se status HRVI-a utvrdi po osnovi ranjavanja od 25. prosinca 1991.

21. Tužitelj nije uspio osporiti utvrđene činjenice koje su u upravnom postupku utvrđene na temelju podataka iz službenih evidencija i na temelju pravomoćnih odluka jer osim svog saslušanja tužitelj nije predložio izvođenje drugih dokaza kojima bi eventualno doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te zaključka upravnih tijela da nije ranjen u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Tužitelj navodi događaje za koje smatra da se imaju tretirati kao oružani sukobi području grada Zagreba, no sam tužitelj ističe da je vodio uviđaje na tim lokacijama iz čega proizlazi da on u istima nije sudjelovao.

22. Imajući u vidu navedeno, ocjena je ovoga suda da su osporavane odluke javnopravnih tijela utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te da je u potpunosti odgovoreno na sve žalbene razloge tužitelja.

23. Slijedom svega gore izloženog, Sud utvrđuje da odlukama tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je stoga, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke presude.

24. Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS- a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška (točka II. izreke).

U Zagrebu 16. srpnja 2026.

Sutkinja:

Jelena Maltar Benjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelj, po opunomoćeniku Matku Ostoiću, [adresa] Zagreb, Nova Ves 3,

2. Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1

3. U spis