Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br.P-1992/21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mati Radoviću, u pravnoj stvari tužitelja BSK COMMERCE d.o.o., [adresa], OIB 97659538229, zastupan po punomoćniku Krešimiru Pugelu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tužene GU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Branimiru Musulinu, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave održane dana 4. svibnja 2026. u prisutnosti pun. tužitelja, zz tužitelja, pun. tužene te tužene osobno, zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da ne postoji pravo služnosti puta u korist nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, označene k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-nova niti posebnog dijela nekretnine opisanog kao 1. Vlasnički dio: 1/1 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Temeljem zapisnika broj Z- 1/2009/6082 iz KPU 1558, k. o. [katastarska općina] prenosi se slijedeći upis: Zgrada u [adresa] Četverosobni stan broj 1 u prizemlju koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, nužnika, hodnika, terase, drvarnice, ukupne površine 117,60 m2, u vlasništvu tužene GU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a na teret nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-nova i k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-nova u suvlasništvu tužitelja BSK COMMERCE d.o.o., [adresa], OIB: 97659538229.

II. Zabranjuje se tuženoj GU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prolazak preko nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-nova i k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-nova, kao i svako daljnje uznemiravanje prava suvlasništva koje tužitelj BSK COMMERCE d.o.o., [adresa], OIB: 97659538229 ima na navedenim nekretninama.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.299,04 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje na navedeni iznos teku od 22. srpnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi 6. prosinca 2021. navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka upisan kao vlasnik posebnog/etažnog dijela nekretnine označenog kao: 2. Suvlasnički dio: 52/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) POSLOVNI PROSTOR u prizemlju, koji se sastoji od poslovne prostorije, dva wc-a, čajne kuhinje, dva spremišta i hodnika poršine 218.57 m2, sa pripadajućom ulaznom terasom površine 122.32 m2, što sveukupno čini 340.89 m2 koji je neodvojivo povezan s 52/100 idealna suvlasnička dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište, površine 1050 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Ista nekretnina, imajući u vidu općepoznatu neusklađenost katastarskog i gruntovnog stanja, odgovara nekretninama u katastru nekretnina označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Naveo je da za prethodno navedenu nekretninu u postupku obnove zemljišnih knjiga sastavljena su dva nova zemljišnoknjižna uloška, slijedom čega jedan dio iste odgovara novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dok preostali dio te nekretnine odgovara novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Predmetne nekretnine u naravi predstavljaju stambeno-poslovnu zgradu s okućnicom na adresi [adresa], na kojoj se nalazi sjedište tužitelja. Tužena da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka upisana u knjizi položenih ugovora Podvežica u [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška], kao vlasnica: Zgrada u [adresa], u [adresa], sagrađena na katastarskoj čestici br.: [katastarska čestica] Četversobni stan br. 1 u prizemlju koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, blagavaone, kupaonice, nužnika, hodnika, terase, drvarnice, ukupne površine 117,60 m2. Nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na kojoj da je sagrađena prethodno opisana zgrada nalazi se dakle u Rijeci na adresi [adresa], a ista je u katastru nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Za tu da je nekretninu u postupku obnove zemljišnih knjiga sastavljen novi zemljišnoknjižni uložak br. [broj ZK uloška] i ista ulazi u sastav novoformirane k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Naveo je da protivno njegovim izričitim zabranama tužena pokušava koristiti dio nekretnine – okućnicu u suvlasništvu tužitelja kao kolni pristup svojoj nekretnini. Naveo je da je po saznanju o takvom postupanju tužene otklonio takvo postupanje postavljanjem ograde na dijelu nekretnine čiji je suvlasnik obzirom da mu je dio nekretnine kojim pokušava prolaziti tužena nužan za parkiranje motornih vozila neophodnih za vršenje djelatnosti građevinarstva, ali i za potrebe apartmana na adresi [adresa]. Naveo je da je stekao pravo vlasništva na svojoj nekretnini – posebnom/etažnom dijelu 26. ožujka 2018. godine i to uknjižbom prava vlasništva, koji je upis proveden pod poslovnim brojem: Z- 12345/2018. Kako dakle niti u trenutku uknjižbe prava vlasništva tužitelja (ali čak niti prije tog upisa pa ni danas) na nekretnini nije upisana ikakva služnost ili stvarni teret koji bi ograničio njegovo pravo vlasništva, a što da je razvidno iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka, odnosno budući je upisao svoje pravo vlasništva postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri, to se bilo kakvo eventualno pravo tužene ne može suprotstaviti njegovom pravu. Naveo je da ističe kako, a što ne bi trebalo biti sporno, tužena ima neposredan i direktan pristup svojoj nekretnini sa javne prometnice odnosno sa [adresa] GUA. Predmetni pristup je u naravi betonirani kolni pristupni put sa željeznom kapijom koja odvaja isti od [adresa], gdje je ujedno i oznaka kućnog broja te poštanski sandučić predlagateljice. Navedeno da je jasno razvidno iz oblika čestice u katastarskom planu, ali i iz fotografija koje se dostavljaju uz tužbu. Naveo je da ukoliko bi naslovni sud protivno prethodno navedenom, ipak utvrdio postojanje prava stvarne služnosti, tada da se ističe kako je ista (ako ju je ikada i imala) svakako izgubila razumnu svrhu, slijedom čega je tužitelj ovlašten zahtijevati i ishoditi ukinuće iste sukladno članku 242. stavku 1. ZV-a. Štoviše, obzirom da tužena nesporno raspolaže drugim jednako prikladnim prilazom na javnu prometnicu s vlastite nekretnine (unatoč činjenici što tužitelj svoj put uredno održava dok je put tužene, isključivo njenom voljom, zapušten), koji put njemu ne čini ikakvu štetu, to su ispunjeni i uvjeti za ukinuće služnosti (ukoliko sud utvrdi da bi ista postojala) sukladno članku 242. stavku 2. ZV-a. Konačno, tužena prelaskom preko nekretnine u njegovom suvlasništvu (što tužena ne spori da pokušava i nadalje činiti u koju svrhu je i pokrenula postupak radi smetanja posjeda) bez ikakvog prava na to, ga bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu njegove nekretnine pa da ovom tužbom traži i zaštitu od daljnjeg uznemiravanja tužene, sve sukladno članku 167. stavcima 1. i 2. ZV-a

1.1. Tužitelj je podneskom od dana 18.rujna 2023. konačno uredio tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tužena je navela da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te da je nesporna činjenica postojanja susjednih nekretnina u vlasništvu, odnosno suvlasništvu stranaka ovog postupka, kao i da je u tijeku postupak pred ovim sudom koji se vodi pod poslovnim brojem Psp-53/2020. Suprotno navodima tužitelja, da drži da je i u samom tijeku postupka Psp-53/2020 iz iskaza tamo saslušanih svjedoka, i to suvlasnika nekretnine na kojoj suvlasništvo ima i tužitelj, dokazala postojanje prava služnosti kolnika i staze u korist nekretnine u vlasništvu tuženice na teret nekretnine u suvlasništvu tužitelja. Od vremena podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari u postupku ovog suda Psp-53/2020 da su saslušane stranke i svjedoci pa se u odnosu na odlučne činjenice predlaže izvršiti uvid u taj predmet. Navela je da za kolni pristup do svoje nekretnine, da se kao i njezini prednici, služila putem koji vodi preko nekretnine tužitelja pa je do dana 17.07.2020. godine bila u posjedu prava služnosti kolnika i staze za pristup svojoj nekretnine preko nekretnine tužitelja. Navela je da iako se predmet ovog suda Psp-53/2020 vodi radi smetanja posjeda, da drži da je ekonomično odrediti prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka Psp - 53/2020 budući se u tom postupku raspravljaju sve činjenice i saslušavaju svjedoci na okolnosti od vremena izgradnje nekretnine koja je u suvlasništvu sada tuž itelja i postojanja suglasnosti za korištenje pristupa preko iste nekretnine do nekretnine sada u vlasništvu tuženice, kao i da je takav pristup trajao sve do postupka smetanja posjeda. Dakle, iako se radi o predmetu smetanja posjeda u istom da se raspravlja mnogo šire, praktično o prethodnom pitanju o kojem ovisi i rješavanje ove pravne stvari.

3. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu i to izvadak iz zemljišne knjige (list 7 do 12 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 13 do 14 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 15 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora (list 18 spisa), ovosudno rješenje poslovni broj Ovr-922/2020, rješenje Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž Ovr-291/2021 (list 27 do 30 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 41 do 43 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 48 spisa), ovosudni zapisnik poslovni broj Z-1/2009/5200 (list 49 do 52 spisa), saslušao je svjedoke na očevidu na licu mjesta i to UU, DU, NU te VU (list 120 do 124 spisa) te je saslušao zz tužitelja i tuženu (list 131 do 134 spisa) te je proveden dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika Ivana Sobola.

4. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Nova te da se tužitelj vodi kao suvlasnik iste u 52/100 dijela.

5. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Nova te da se kao vlasnica u 1/1 etažno vlasništvo (E-1) 4- sobni stan broj 1 u prizemlju koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, blagavaone, kupaonice, nužnika, hodnika terase, drvarnice, ukupne površine 117,60 m2 vodi upisana tužena.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige 5068 u koji je upisana kč. br. [katastarska čestica] utvrđeno je da je u Vlastovnici B dana zabilježeno dana 16. siječnja 2023. da je pod brojem Z-1069/23 odbijen prigovor Grada Rijeke na upis prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica], upisana u A.

7. Saslušan u tijeku postupka zz tužitelja je naveo da su oni kupili dio objekta te prilikom tog pravnog posla da nije bilo nikakve zabilježbe ili upisa prava služnosti. Naveo je da su primijetili da tužena prolazi autom po njihovim nekretninama te da su im rekli da tuda ne prolaze najprije usmeno, kasnije i pisanim putem. Naveo je da su im susjedi iz njegove zgrade rekli da je postojao nekakav dogovor s pravnim prednicima tužene gospođom PU kojoj da su dozvolili da tuda prolazi po njihovim česticama, a za uzvrat su oni dobili dva parkirna mjesta s gornje strane. Također obitelj NU koja je gore živjela da je mogla prolaziti kroz ta vrata koja su nekada bila otvorena, a danas su zabetonirana međutim ono što je najbitnije je to da je po njemu taj raniji dogovor suspendiran u onom trenutku kada tužena nije dozvolila da se automobili gore parkiraju. Naveo je da su se u međuvremenu promijenile okolnosti pa gospođa NU da je u domu za starije osobe u Otočcu, da su se promijenili vlasnici, ta promijenile su se i navike ljudi koji tamo žive. Naveo je da doista ne zna koliko dugo je postojao taj dogovor i da je on supruga od tužene upozorio da tuda ne prolaze, a na što mu je on odgovorio da i dalje žele tamo prolaziti pa da su stavili ogradu. Naveo je da nikog drugog nije vidio da prolazi tim putem, ali da drugi jesu, da misli da je to rekao gospodin NU i da je to zabilježeno u raspravnom zapisniku u predmetu smetanja posjeda.

8. Saslušana u tijeku postupka tužena je navela da sporni put u odnosu na javnu površinu tj. glavnu prometnicu je smješten pod kutom od 337 stupnjeva, polumjer mogućeg skretanja na tom putu je 2,3 metra, a svaki prosječan automobil ima polumjer skretanja od 4,5 metara pa nadalje. Dodatno neposredno na početku tog puta da je uspon 38 % što dodatno onemogućava skretanje na sporni put. Navela je da je pokušala u nekoliko navrata skrenuti, međutim da jednostavno to nije moguće da je moguće jedino iz suprotne trake. Navela je da je taj uspon u njenom vlasništvu te da je to pokušala sama, međutim nitko od građevinara da se nije želio baviti time obzirom na visinu i uspon. Navela je što se tiče služnosti njena obitelj tj. njezini pravni prednici da su po prijeporu prolazili još 40-ih godina prošlog stoljeća i da tada nije bilo zgrada [adresa]. Navela je da su isti i pisali „cesta samostalna komunalna ustanova“ i da su to pisali i stanari zgrade 109, a na pitanje kako to da su njeni pravni prednici dobili služnost po tom putu s obzirom da tada nije bilo nikakve zgrade. Navela je da ona ne zna kada je napravljena zgrada na adresi [adresa] jer da ona nije bila tamo i da su joj pravni prednici rekli da oni po tom putu prolaze oduvijek, a da se nije posebno interesirala odakle je dobila to pravo. Navela je da je 17. srpnja 2020. tužitelj postavio na jedan pristupni put do njene nekretnine ogradu i bager, a ona da je nakon toga pokrenula postupak za smetanje posjeda koji je okončan na način da je donesena presuda da tužitelj mora uspostaviti prijašnje posjedovno stanje. Negdje 10. srpnja 2023. da je punomoćnik tamo tuženika poslao e-mail njenom punomoćniku s fotografijom lica mjesta te da je u cijelosti postupljeno po pravomoćnom i ovršnom rješenju. Međutim kako je ona tada bila na godišnjem da je vidjela da je tamo i dalje ista građevinska ograda s zelenom mrežicom i balvanima ispred ograde kao i metalne cijevi. Navela je da je vidjela da iz nalaza i mišljenja vještaka prolazi da s dvije strane može pristupiti na svoju nekretninu, međutim da ne zna temeljem kojih činjenica je vještak do zaključio kao i da nije prigovorila nalazu i mišljenju vještaka. Navela je da i dalje tvrdi da taj sporni put koji je bio predmet vještačenja nije prikladan da bi automobilom mogla pristupit do svoje nekretnine. Navela je da nije pokrenula nikakav postupak kojim bi ostvarila svoje pravo služnosti ili upisala pravo služnosti. Navela je da je njena teta TU obitelj G dala garažu odnosno nadstrešnicu i to ovako bez neke protučinidbe te im je dala svoj automobil s obzirom da je već bila dosta stara. Kasnije da je ta obitelj DU tu popravljala automobile od drugih s obzirom da je isti bio nekakav mehaničar te da je teta TU samo zamolila da je odvedu na Krk kada bude potrebno, međutim nakon prve vožnje na Krk da su oni zahtijevali da im teta TU to u konačnici plati pa je teta TU u konačnici odustala od toga da je U vode na Krk je da je bila već dosta stara. Kasnije da i ona nije željela ulaziti u nikakve konfl ikte te da im je i dalje dopustila da tu popravljanu automobile međutim susjedi da su je upozorili da se tu automobili popravljaju na crno te da je ona u konačnici to odobrenje ukinula i da joj U nisu rekli da oduvijek tu popravljaju automobile i da imaju neko odobrenje. Navela je da je uselila u predmetnu kuću 2020. odnosno ona nedavno te da je suprug svakodnevno dolazio s obzirom da je renovirala predmetnu kuću te da ni ona ni njeni pravni prednici nisu koristili neki drugi kolni prilaz svojoj nekretnini i da im do postavljanja ograde nikad nije bio spriječen prolaz po tom kolnom putu.

9. Svjedok UU je naveo da je predmetnu nekretninu počeo koristiti u rujnu 2021. i da je i tada kao i danas bila postavljena ograda te iznad nje da je bio parkiran kao i danas Peugeot 307 samo da je tada bio prašnjav. Naveo je da od kada je on tu da nije vidio tuženu da prolazi automobilom po prijeporu, a niti nekoga od njene obitelji. Naveo je da je za predmetni spor saznao 2023. te da ga je tužena tužila za smetanje posjeda da je on na prijeporu postavio neke grede i daske te da je postavio ogradu, a što da nije istina jer da su im se i prije toga djeca igrala. Naveo je da on ne zna da li je ograda koja se nalazi na licu mjesta ista kao i ona koja je bila 2021. jer da on ne zna da li je ta ograda u nekom trenutku bila maknuta.

10. Svjedok DU naveo je da na predmetnoj nekretnini živi od 1980. te da su bivši vlasnici prije tužene PU i TU imali usmeni dogovor sa HU i HU D da tuda mogu prolaziti automobilom. Naveo je da je tužena došla poslije TU, da ona ne vozi i da prolazi po prijeporu s automobilom kada suprug vozi. Naveo je da on ne zna da li tužena ima nekakvo odobrenje za korištenje prijepora te da se po njemu s glavne ceste na drugi ulaz može doći automobilom do nekretnine tužene jer da je to glavni ulaz. Naveo je da obitelj TU ništa nije dala stanarima zgrade za uzvrat i da je on tu i tamo pod nadstrešnicom znao popravljati automobile i parkirati automobile. Naveo je da ako bi koristio nadstrešnicu da bi automobilom po prijeporu dolazio do nje.

11. Svjedok NU naveo je da na predmetnoj adresi živi od 1972. te da je bio usmeni dogovor sa TU da ona može koristiti prijepor za prolaz te srušeni zid, a za uzvrat da je TU dozvolila da oni prolaze do njene nekretnine kroz jedan maleni prolaz te s obzirom da su imali restoran kada su bila vjenčanja TU i PU da su dozvolili da se gore može parkirati. Naveo je da tužena nije imala dozvolu niti od njega, niti od ostalih stanara da prolazi po prijeporu. Naveo je da su PU i TU prolazili po tom drugom ulazu dok nisu postigli usmeni dogovor da prolaze po prijeporu. Naveo je da on tuženu nije vidio da za života PU i TU prolazi automobilom po prijeporu te ju je vidio nakon smrti supružnika TU i da je to trajalo dok nije zatvorilo ogradom i zidom i dok im nije tužena zatvorila taj prolaz.

12. Svjedok VU navela je da na prijeporu živi od 1988. te da je TU rijetko viđala da je prolazio sa Zastavom – Yugo jer da je često boravio na Krku. Navela je da ona ne zna o usmenom dogovoru stanara o rušenju zida te da što se tiče prolaza sa ceste da bi vješt vozač mogao proći ili netko mlađi. Međutim ako je neka osoba starija da bi mu bilo teže proći i da ona nije vidjela tuženu da prolazi automobilom, ali da je vidjela muža od tužene. Navela je da ne zna kojim putem bi taj bijeli Yugo prošao i da je već ranije davala iskaz i da je rekla da su N prolazili po prijeporu, ali da ne zna da li je to bilo 2 ili 5 puta godišnje.

13. U svom nalazu i mišljenju od dana 2. srpnja 2024. stalni sudski vještak Ivan Sobol je naveo da se na predmetnom području nalaze dva pristupna puta koja vode do objekta u vlasništvu tužene. Na oba pristupna puta koja vode od javne prometne površine do objekta na adresi [adresa] u [adresa] da je moguće korištenje automobila.

13.1. Sud je nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka u cijelosti prihvatio kao stručan i potpun.

14. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

15. Odredbom članka 174 stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dalje ZV, propisano je da je služnost ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svojega nositelja da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar) ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik je dužan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje nešto propuštati.

16. Odredbom članka 175 stavak 1 ZV-a propisano je da svaka služnost mora imati razumnu svrhu.

17. Odredbom članka 230 ZV-a propisano je da pravo stvarnih služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može se, niti kad je utvrđeno odlukom suda, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju zakona.

18. Odredbom čl. 243 ZV-a propisano je da služnost koja nije upisana u zemljišnoj knjizi prestaje kad poslužnu stvar stekne osoba koja nije znala niti je morala znati za tu služnost.

19. Odredbom članka 167. stavak 1. i stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ZV-a, propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane te da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

20. Naime, ovaj sud ne prihvaća iskaz tužene u dijelu u kojem je navela da što se tiče služnosti njena obitelj tj. njezini pravni prednici da su po prijeporu prolazili još 40-ih godina prošlog stoljeća i da tada nije bilo zgrada [adresa] te da ona ne zna kada je napravljena zgrada na adresi [adresa] jer da ona nije bila tamo i da su joj pravni prednici rekli da oni po tom putu prolaze oduvijek, a da se nije posebno interesirala odakle je dobila to pravo i to iz razloga što njezin iskaz nije potkrijepljen s niti jednim drugim provedenim dokazom dok su saslušani svjedoci nisu imali saznanja o tome da li tužena ima odobrenje za prolaženje po poslužnoj nekretnini pa je tako svjedok DU naveo da na predmetnoj nekretnini živi od 1980. te da su bivši vlasnici prije tužene PU i TU imali usmeni dogovor sa HU i HU D da tuda mogu prolaziti automobilom te da on ne zna da li tužena ima nekakvo odobrenje za korištenje prijepora te da se po njemu sa glavne ceste na drugi ulaz može doći automobilom do nekretnine tužene jer da je to glavni ulaz, svjedok NU je naveo da na predmetnoj adresi živi od 1972. te da je bio usmeni dogovor sa TU da ona može koristiti prijepor za prolaz te srušeni zid, a za uzvrat da je TU dozvolila da oni prolaze do njene nekretnine kroz jedan maleni prolaz te da tužena nije imala dozvolu niti od njega, niti od ostalih stanara da prolazi po prijeporu i da su PU i TU prolazili po tom drugom ulazu dok nisu postigli usmeni dogovor da prolaze po prijeporu, dok je svjedok VU navela da na prijeporu živi od 1988. te da je TU rijetko viđala da je prolazio sa Zastavom

– Yugo jer da je često boravio na Krku.

21. Međutim, u cijelosti se prihvaća iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da su oni kupili dio objekta te prilikom tog pravnog posla da nije bilo nikakve zabilježbe ili upisa prava služnosti i da su primijetili da tužena prolazi autom po njihovim nekretninama te da su im rekli da tuda ne prolaze najprije usmeno, kasnije i pisanim putem, kao i da su im susjedi iz njegove zgrade rekli da je postojao nekakav dogovor s pravnim prednicima tužene gospođom TU kojoj da su dozvolili da tuda prolazi po njihovim česticama, a za uzvrat su oni dobili dva parkirna mjesta s gornje strane i da doista ne zna koliko dugo je postojao taj dogovor i da je on supruga od tužene upozorio da tuda ne prolaze, a na što mu je on odgovorio da i dalje žele tamo prolaziti pa da su stavili ogradu i to iz razloga što iz dokumentacije u spisu odnosno izvadaka iz zemljišne knjige proizlazi da navodno pravo služnosti nikada nije bilo upisano u zemljišnu knjigu, odnosno da ga nisu imali upisanog niti pravni prednici tužene, a ni sama tužena, a što je potvrdila i sama tužena koja je u svom iskazu navela da nije pokrenula nikakav postupak kojim bi ostvarila svoje pravo služnosti ili upisala pravo služnosti, slijedom čega ovaj sud smatra da je tužitelj suvlasnički dio predmetne nekretnine stekao u dobroj vjeri.

22. Stoga, stav je ovoga suda da tužena nije stekla odnosno da nema pravo služnosti puta na nekretnini na kojoj je tužitelj suvlasnik. Međutim sve da ju je i stekla u korist svojih nekretnina, kao povlasnih, ista nije bila upisana u zemljišnim knjigama te ne može suprostaviti pravu tužitelja, kao suvlasnika na navedenoj nekretnini jer je isti postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo suvlasništva na navedenoj nekretnini.

22.1. Osim navedenog iz nalaza i mišljenja vještaka mjerničke struke proizlazi da se na predmetnom području nalaze dva pristupna puta koja vode do objekta u vlasništvu tužene i da na je oba pristupna puta koja vode od javne prometne površine do objekta na adresi [adresa] u [adresa] da moguće korištenje automobila, a o čemu su iskazivali i saslušani svjedoci te je stav ovoga suda da tužena ima drugi odgovarajući pristup do svoje nekretnine.

22.2. Slijedom svega navedenog, valjalo je u skladu s gore citiranim zakonskim odredbama, a posebice odredbom članka 230 ZV-a i odredbom članka 167 stavak 1 i 2 ZV-a u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao u točki I. i II. izreke presude.

23. Nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i to iz razloga što iz izvatka iz zemljišne knjige 5068 u koji je upisana kč. br. [katastarska čestica] proizlazi da je u Vlastovnici B dana zabilježeno dana 16. siječnja 2023. da je pod brojem Z- 1069/23 odbijen prigovor Grada Rijeke na upis prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica], upisana u A.

24. Odbijen je dokazni prijedlog tužene da se sasluša svjedok RU, suprug tužene i to iz razloga što je stav ovoga suda da njegov iskaz s obzirom na ranije navedeno ne bi bio odlučan za drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na sedam ročišta i to pet u iznosu od 200,00 eura za svako i dva u iznosu od 100,00 eura za svako (T.br.9.t.1., t.2. i t.7 Tarife), sastavljanja četiri podneska i to tri u iznosu od 200,00 eura za svaki i jedan u iznosu od 50,00 eura (T.br.8 t.1 i t.4 Tarife), PDV-a u iznosu od 512,50 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura te sudske pristojbe za presudu u iznosu od 110,00 eura, kao i trošak mjerničkog vještačenja u iznosu od 600,00 eura, dakle sveukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 3.299,04 eura.

25.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci, 22. srpnja 2026.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika