REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp-1853/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PR, radi prekršaja iz članka 31. stavka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova, kojeg brani Ozren Korušec, odvjetnik iz Bjelovara, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar Klasa: 211-07/25-5/15198, Urbroj: 511-02-05-25-1. od 1.7.2025., nakon provedene glavne rasprave, u prisutnosti okrivljenika, a u odsutnosti branitelja okrivljenika i tužitelja, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e

OKRIVLJENIK JR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i J, r. U, rođen **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], 105. Brigade 2., državljanin Republike Hrvatske, samostalni policijski službenik, 1.700,00 eura, izvanbračna zajednica, 1 maloljetno dijete, visoka stručna sprema, pismen, prekršajno neosuđivan,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

I da bi dana 22. svibnja 2025., u 10:15 sati, u Bjelovaru, u ulici Vlahe Paljetka kućni broj 2., policijskoj službenici UR u prisustvu druge osobe, policijskog službenika IR, izrekao riječi: "Tko te to napunio da si tako sretna" što je kod oštećene stvorilo uvredljivo i ponižavajuće okruženje na temelju razlike u spolu,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 8. stavka 2. u vezi članka 31. stavka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova.

II Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Bjelovar podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/25-5/15198, Urbroj: 511-02-05-25-1. od 1.7.2025., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Sud je prvotno dana 8. rujna 2025. protiv okrivljenika izdao Prekršajni nalog za odnosni prekršaj, na koji je nalog u zakonskom roku okrivljenik uložio prigovor i stoga je nastavljen redovni prekršajni postupak.

3. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

4. Okrivljeni JR iznio je pisanu obranu u kojoj navodi da je između njega i kolegice UR kritičnog dana tijekom ručka vođen razgovor, ali ne može sa sigurnošću potvrditi da je izgovorio upravo riječi koje se navode u optužnom prijedlogu, jer se zbog proteka vremena ne sjeća njihove doslovne formulacije, ali se sjeća da je rekao nešto u tom smislu. Međutim, osporava da te riječi predstavljaju spolno uznemiravanje ili uznemiravanje na temelju spola u smislu Zakona o ravnopravnosti spolova. Može prihvatiti da je njegova izjava mogla biti shvaćena kao nespretna ili neprimjerena i ako je oštećenicu povrijedila, žali zbog toga. Međutim, predmet ovog postupka je isključivo pitanje ispunjava li navedena izjava sva zakonska obilježja navedenog prekršaja. Da bi određeno ponašanje predstavljalo uznemiravanje nije dovoljno da je nekome bilo neugodno već je potrebno dokazati da je ponašanje bilo uvjetovano spolom osobe. Dakle, mora postojati jasna povezanost između ponašanja i činjenice da je osoba žena odnosno muškarac, a ovdje takav dokaz ne postoji. Rečenica koja mu se stavlja na teret ne sadrži nikakvo obraćanje koje se odnosi na spol, te omalovažavanje žena, ne sadrži vrijeđanje žena niti usporedbu muškaraca i žena, ne sadrži zahtjev seksualne naravi niti prijedlog seksualnog odnosa, dodirivanje, traženje intimnosti, te nikakav oblik seksualnog uvjetovanja. Stoga smatra da optužni prijedlog ne ispunjava standard koji je potreban za utvrđivanje prekršajne odgovornosti. Optužni prijedlog ne objašnjava na koji je način konkretna izjava bila uvjetovana spolom, nego to pretpostavlja, niti objašnjava na temelju kojih objektivnih okolnosti. Stoga tužitelj nije dokazao da je njegovo ponašanje bilo uvjetovano spolom oštećenice niti da je imao cilj povrijediti njezino dostojanstvo kao i to da je stvoreno neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pa predlaže da ga sud oslobodi optužbe.

5. Kako je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja ispitao oštećenu UR te svjedoka IR.

6. Ispitana UR iskazuje da je navedenog dana u dopodnevnim satima u prostoriji za objedovanje u PU Bjelovarskoj bilogorskoj došlo do izražavanja neprimjerenog ponašanja od strane okrivljenika prema njoj kao radnoj kolegici, jer su oboje policijski službenici i do ove zgode su oko godinu i 6 mjeseci radili zajedno. Te zgode u prisutnosti trećeg kolege IR okrivljenik joj je za stolom iskazao riječi: "tko te napunio da si tako sretna" kod čega je implicirao da je očito imala seksualne odnose s nekom osobom. Obzirom na sadržaj iskazanih riječi te njezin status svakako je bila iznenađena takvim neprimjerenim govorom okrivljenika što je izazvalo kod nje uvredljivo i ponižavajuće okruženje, tim više što nije to očekivala od njega, a prije toga su za vrijeme poslovne suradnje ujedno bili u prilično korektnim i relativno bliskim privatnim odnosima. To znači da su se povremeno znali družiti izvan posla obiteljski gdje su se njihova djeca susretala na rođendanima i slično. Međutim, još ističe da je nekoliko mjeseci prije ovog događaja okrivljenik također prvi puta počeo iskazivati neke implikacije prema njoj seksualne naravi, pa mu je tom prilikom jasno naznačila da se sa njom ne smije i ne može tako razgovarati i da odbija bilo kakav odnos s njim u tom smislu. Time je smatrala da je on shvatio što mu želi reći, zbog čega ju je ovakvo njegovo ophođenje u navedenoj situaciji dodatno zasmetalo. Obzirom na izbor riječi koje je okrivljenik upotrijebio te činjenicu da je u naznačeno vrijeme suprug bio godinu dana odsutan nalazeći se na terenu u inozemstvu, to je bio razlog zbog kojeg je zaključila da je postojala namjera odnosno čin okrivljenika da kod nje izazove ponižavajuće okruženje obzirom da je implicirao kako bi mogla imati nekog ljubavnika zbog činjenice da suprug izbiva duže vrijeme od kuće, tako da nije smatrala da je te riječi iznio kao šalu zbog koje se ne bi trebala ljutiti i vrijeđati. Osim toga, nakon samog događaja okrivljeniku je uputila poruku putem telefona da ju je iznenadilo i uvrijedilo takvo njegovo eksplicitno ponašanje, ali joj on ništa na tu poruku nije odgovorio niti je u bilo kojem budućem poslovnom susretu pokušao ispričati se i pojasniti joj da nije njegova namjera bila da je vrijeđa i kod nje izaziva poniženje prema razlici u spolu, niti je to učinio do danas. Još ističe da su se i prije ovog događaja učestalo međusobno šalili i ništa od toga nije nitko nikome zamjerio time da je ove zgode sjela za stol s njim stoga što su uvijek njih dvoje i kolega IR objedovali za istim stolom na radnom mjestu. I nakon izricanja navedenih riječi od strane okrivljenika ostala je sjediti za stolom s njim dok nije završio objed, a predmetni događaj je prijavila nekoliko dana kasnije nadređenoj službenoj osobi, jer je o tome razgovarala prethodno sa suprugom i željela je zaključiti i razabrati da li je doista okrivljenik imao namjeru da je na opisani način zbog razlike o spolu povrijedi. Također ističe da nakon predmetnog događaja s okrivljenim nije poslovno surađivala, iako su se rijetkim situacijama znali susresti na poslu, ali niti u tim rijetkim prilikama nije došlo do isprike.

7. Ispitani IR iskazuje da je on radni kolega sa okrivljenikom i oštećenom kao policijski službenik i rade na prevenciji te su ustaljeni u dva ureda te praktički svakodnevno surađuju. Tako je bilo i u naznačeno vrijeme, a kritičnog dana nalazio se u restoranu za objedovanje u policijskoj upravi i sjedio za stolom zajedno sa okrivljenikom. U nekom trenutku je za stol pristupila oštećena te su svo troje objedovali i razgovarali. Pri dolasku je oštećena izgledala sretno i nasmiješeno i obzirom na tu činjenicu okrivljenik joj je obratio riječima u smislu toga da je iz nekog razloga sretna i vesela stoga što ju je netko napunio. U tom trenutku nije iskazane riječi od strane okrivljenika smatrao posebno neprimjerenim i uvredljivim već je zaključio da je riječ o šali od njegove strane, tim više što mu je poznato kako je on do te zgode sa oštećenom bio u krajnje dobrim i relativno bliskim odnosima čak i izvan posla, a i na poslu su se znali šaliti razgovarajući o raznim temama. Koliko se sjeća, oštećena mu je na to odgovorila da žena ne mora biti sretna samo stoga ako ju je netko napunio. Ni na taj komentar nije pridavao puno pažnje, a po sjećanju preostali dio razgovora se vodio o modi odnosno oblačenju i šminki, nakon čega se on praktički isključio iz njihovog razgovora, jer je komunicirao sa kćerkom. Obzirom da su mu poznati odnosi okrivljenika i oštećene u poslovnom smislu, svakako nije stekao dojam da je iskazivanjem takvih riječi okrivljenik imao cilj odnosno stvarnu namjeru vrijeđanja i ponižavanja oštećene po razlici u spolu. Još ističe da je siguran kako je čuo naznačene riječi koje nije mogao citirati, ali je smisao svakako pogodio, time da ne može zaključiti da li je nakon izricanja tih riječi oštećena izgledala vidno uznemireno, uvrijeđeno i ponižavajuće. Dalje ističe kako nikada prije spornog događaja u njegovom prisustvu i po njegovom saznanju nije bilo ikakve neprimjerene komunikacije u odnosu na oštećenu, posebno vezano za razliku u spolu. Obzirom da se u danom trenutku oštećena nije činila uvrijeđenom zbog iskazanih riječi nije se stekao dojam da će uopće takav događaj prijaviti nadređenom službeniku kao neprimjereno ponašanje.

8. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik kritične zgode na naznačenoj lokaciji bio u razgovoru sa oštećenom.

8. Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li je okrivljenik oštećenoj u prisustvu druge osobe uputio riječi koje bi kod nje stvorile uvredljivo i ponižavajuće okruženje na temelju razlike u spolu te da mu je stvarni cilj odnosno namjera bila upravo izazivanje određene psihičke posljedice kod oštećene.

10. U odnosu na provedene i dostupne dokaze sud je našao da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret činjeničnim opisom nije prekršaj, zbog čega je bilo nužno osloboditi ga optužbe.

11. Nakon što je okrivljenik iznoseći obranu porekao protupravnu radnju jasno je istaknuo da riječi koje je uputio oštećenoj svakako ne predstavljaju spolno uznemiravanje te je njegova izjava shvaćena potpuno pogrešno, a k tome njegova namjera svakako nije bila da kod oštećene izazove bilo kakvu psihičku posljedicu. To znači da konkretna izjava nije bila uvjetovana spolom niti je eksplicitno predstavljala traženje intimnosti ili bilo kakav smisao seksualne naravi. Stoga smatra da niti kod oštećene nije postojao razlog da bude uvrijeđena kao osoba suprotnog spola i da se kod nje stvara bilo kakvo ponižavajuće okruženje.

12. S druge strane, oštećena UR u svojem iskazu ipak napominje da je ona rečenicu koju joj je uputio okrivljenik upravo shvatila na način da joj se implicira kako je imala neke seksualne odnose sa trećom osobom u trenutku dok je njezin suprug duže vremena bio na terenu u inozemstvu. Stoga je bila iznenađena takvim navodom okrivljenika te je kod nje došlo do izazivanja povrede dostojanstva i ponižavajućeg okruženja, a to tim više što je do tog trenutka sa okrivljenikom bila u vrlo dobrim i korektnim poslovnim odnosima te su se njihove obitelji čak privatno družile izvan posla. Osim toga, nakon događaja okrivljenik joj se nije više javljao niti se okušao ispričati za opisano izražavanje kako bi dao do znanja da njegova namjera nije bila da kod nje izazove bilo kakvu psihičku posljedicu na temelju razlike u spolu.

13. Nadalje, svjedok IR kao poslovni partner okrivljenika i oštećene koji je bio prisutan naznačenom događaju i razgovoru između njih dvoje, ističe da je čuo upućivanje riječi od strane okrivljenika koje su sličnog sadržaja koji se ističu u optužnom aktu u odnosu na oštećenu, ali nije tome pridavao pažnju niti je on osobno smatrao d se radi o riječima koje imaju smisao vrijeđanja radne kolegice. Stoga je smatrao da se radi o šali od strne okrivljenika, pogotovo kada mu je poznato da je bio sa oštećenom do tada u vrlo bliskim i dobrim odnosima izvan posla. S druge strane, niti komentar same oštećene koji je uzvratila okrivljeniku nije se činio takvim da bi zaključio kako je oštećena emotivno povrijeđena zbog iskazanih riječi okrivljenika, i nakon toga su svo troje nastavili sjediti za stolom i dalje razgovarali o običnim životnim stvarima. Upravo stoga smatra kako okrivljenik nije imao cilj odnosno stvarnu namjeru vrijeđanja i ponižavanja oštećene po razlici o spolu.

14. Naime, okrivljenika se činjeničnim opisom tereti da je policijskoj službenici UR u prisustvu druge osobe izrekao riječi: "Tko te to napunio da si tako sretna" što je kod oštećene stvorilo uvredljivo i ponižavajuće okruženje na temelju razlike u spolu. Time proizlazi da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 8. Zakona o ravnopravnosti spolova.

15. Međutim, spomenuti Zakon o ravnopravnosti spolova utvrđuje osnove kojima se štiti ravnopravnost spolova i potiče zaštita od diskriminacije na temelju spola. S druge strane, citirana odredba članka 8. spomenutog Zakona spominje isključivo uznemiravanje i spolno uznemiravanje druge osobe, pri čemu je ključno da je ta diskriminacija uvjetovana upravo spolom druge osobe, sa isključivim ciljem da se ta osoba ponižava ili kod nje stvori neugodno i uvredljivo okruženje. To jasno znači kako činjenični opis radnje navedenog prekršaja svakako mora sadržavati eksplicitno postupanje spolne naravi, bilo verbalnim ili fizičkim putem. Kod toga treba istaknuti kako predmetno djelo prekršaja sadrži dva bitna obilježja koja moraju nužno biti sastavni dio činjeničnog opisa optužnog akta. Time se zakonskom normom traži prvotno da na strani počinitelja postoji cilj odnosno stvarna namjera da se druga osoba povrijedi na temelju razlike u spolu, a drugo bitno obilježje predstavlja posljedica koja nastupa kod osobe koju se želi emotivno povrijediti po toj osnovi, tako d se kod te osobe izazove povreda dostojanstva ili drugo uvredljivo i ponižavajuće okruženje. Dakle, nužno je bilo u činjeničnom opisu isticati da je okrivljenik izvjesnim verbalnim radnjama spolne naravi kod oštećene, ne samo povrijedio njezino dostojanstvo ili izazvao neugodno i ponižavajuće okruženje, već da je tim činom upravo imao namjeru izazvati psihičke posljedice kod same oštećene. Međutim, opisana radnja u činjeničnom opisu gdje se ističe da je okrivljenik oštećenoj izrekao riječi ""tko te to napunio da si tako sretna", što je kod nje stvorilo uvredljivo i ponižavajuće okruženje na temelju razlike u spolu, predstavlja samo jedno bitno obilježje predmetnog prekršaja, dok izostaje drugi konstruktivni element te protupravne radnje obzirom da se u činjeničnom opisu nigdje ne naznačuje da je okrivljenik imao za cilj odnosno namjeru da drugoj osobi prouzroči ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Osim toga, čak i prema provedenim dokazima, posebno objektivnog i nepristranog svjedoka IR, nalazimo da on svakako nije shvatio i zaključi kako su upućene riječi od strane okrivljenika prema oštećenoj uopće imale smisao vrijeđanja niti se činilo da je oštećena u danom trenutku bila emotivno povrijeđena zbog razlike u spolu u odnosu na sadržaj izrečene izjave, kod čega i sam okrivljenik u obrani izrijekom napominje da nikako nije bila namjera odnosno cilj bilo kakvo vrijeđanje oštećene kao radne kolegice niti je takvom izjavom želio implicirati bilo kakav negativan seksualni smisao prema njoj kao osobi različitog spola.

16. Obzirom da činjenični opis ne sadrži sva potrebna bitna obilježja prekršaja, jer nedostaje navod kako je okrivljenik imao za cilj i namjeru kod oštećene stvoriti uvredljivo i ponižavajuće okruženje na temelju razlike u spolu, time svakako zbog izostanka tog konstitutivnog elementa prekršaja ovako opisano ponašanje okrivljenika ne predstavlja navedeni prekršaj.

17. Zbog naprijed istaknutih razloga u odnosu na okrivljenika ne egzistira naznačena protupravna radnja te ga je sud oslobodio optužbe.

18. Svi troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske.

U Bjelovaru, 22. srpnja 2026.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude podnositelj Optužnog prijedloga ima pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka, bez naplate takse, a pravodobno podnesena žalba odgađa izvršenje presude.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

3. Branitelju