REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-876/2024-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623 , kojeg zastupa ZJG, službena osoba, radi invalidske mirovine, 21. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24- 01/03427364853, URBROJ: 341-99-05/3-24-1514 od 3. svibnja 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu KLASA: UP/I 141-02/23-02/03427364853, URBROJ: 341-16-05/3-23-32300 od 22. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/24-01/03427364853, URBROJ: 341-99-05/3-24-1514 od 3. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa] KLASA: UP/I 141-02/23-02/03427364853, URBROJ: 341-16-
05/3-23-32300 od 22. veljače 2024.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica 50% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 50% bolesti izvan tih okolnosti, određena je invalidska mirovina, počevši od 7. rujna 2023.
3. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da je osporavano rješenje nezakonito jer je doneseno na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer tuženik nije uzeo u obzir sve dokaze koji se nalaze u spisu te stoga što tijela vještačenja nisu ocijenila sve njegove medicinske nalaze. Detaljno obrazlaže svoj ratni put te navodi da vještaci nisu pravilno i u potpunosti ocijenili njegovu medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo da je invalidnost nastupila isključivo kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Smatra da je vještačenje provedeno paušalno, a sastav vještaka nekompetentan, da nikada nije bio na sportskim igrama te da je ozljedu desne potkoljenice zadobio u vojnim operacijama. Navodi da su neposredni svjedoci lažnog sastavljanja prijave o ozljedi na radu, stvarno nastaloj na tzv. „ [adresa] **.**.1995. JJ (zapovjednik desetine), AJ (general) i ĆJ (načelnik brigade). Iz sadržaja tužbe proizlazi da predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
4.1. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijano rješenje doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima te da navode tužitelja smatra neosnovanim iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Napominje da se u spisu predmeta ne nalaze nikakvi dokazi u prilog navodima tužitelja o načinu nastanka ozljede desne potkoljenice te da se u nalazu i mišljenju invalidske komisije u Zagrebu od 9. srpnja 1996. navodi da se tužitelj ozlijedio 26. veljače 1995. u vojarni na poslu pri sportskim aktivnostima, dok se u ratnom putu koji je izdalo Ministarstvo obrane od 10. srpnja 2002. navodi da se tužitelj od 1. srpnja 1995. nalazio u statusu liječenja i bolovanja. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4.2. Tužitelj je 18. srpnja 2024. dostavio podnesak u kojemu je osporio navode iz odgovora na tužbu, ponavljajući da je ozljeda desne potkoljenice nastala na tzv. „ [adresa].
4.3. Nadalje, tužitelj je 8. listopada 2024. dostavio podnesak u kojemu je predložio da Sud utvrdi da je kod tužitelja nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti isključivo kao posljedica (100%) bolesti i ozljede zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Spisu je priložio ovjerene izjave ĐJ i ŠJ – ratni put tužitelja (list 98 spisa), te neovjerenu izjavu o stradavanju tužitelja od 26. veljače 1995.
4.4. Tuženik je 24. ožujka 2025. dostavio očitovanje u kojemu je naveo da priložena dokumentacija tužitelja ne predstavlja službenu dokumentaciju Ministarstva obrane Republike Hrvatske odnosno nadležnog ureda za obranu pa nije relevantna za utvrđivanje omjera uzroka invalidnosti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Tuženik je istaknuo da je tužitelju status HRVI priznat (samo) na temelju psihičke bolesti (PTSP) odnosno Trajne promjene osobnosti kao posljedice iste.
5. Dana 28. listopada 2025. kod ovoga suda je održana rasprava u prisutnosti službene osobe tuženika i odsutnosti uredno pozvanog tužitelja (koji je nedolazak ispričao podneskom od 20. listopada 2025.), u skladu s odredbom članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/2024., dalje: ZUS). Službena osoba tuženika izjavila da tuženik u cijelosti ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu i navoda iz pobijanog rješenja.
6. Na održanoj raspravi sud je odredio provesti dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku medicinske struke – specijalisti medicine rada te je tužitelj pozvan uplatiti predujam za provođenje vještačenja u roku od 30 dana od dana primitka rješenja (sadržanog u zapisniku održanog ročišta), uz upozorenje da će se, ukoliko u ostavljenom mu roku, ne uplati navedeni predujama, smatrati da nije suglasan da se u sporu provede navedeno vještačenje.
7. Navedeno rješenje tužitelju je dostavljeno 31. listopada 2025., te tužitelj nije uplatio predujam za provođenje vještačenja.
8.1. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenicama u ovom sporu dana 30. lipnja održana je rasprava u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika, na kojoj su stranke ostale kod prethodno iznesenih navoda.
8.2. Primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a Sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka BJ (zapovjednika desetine), AJ (generala) i ĆJ (načelnika brigade), na okolnosti stradavanja 26. veljače 1995., obzirom da izvođenje predmetnih dokaza ne bi utjecalo na drugačije rješavanje ove upravne stvari, također primjenom odredbe članka 8. ZUS-a.
9. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, svu dokumentaciju koja se nalazi spisu kao i u spis provedenog upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je postupak za ponovno određivanje invalidske mirovine pokrenut na zahtjev tužitelja 30. lipnja 2023.
11. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 22. veljače 2024. doneseno u izvršenju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Zagrebu KLASA: UP/II 141-02/23-02/03427364853, URBROJ: 341-99-05/3-23-4806 od 23. studenog 2023.
12. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u [adresa], broj 29862 od 29. rujna 2006. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, dijelom kao posljedica 20% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 80% bolesti nastala izvan okolnosti vezanih uz obranu suvereniteta Republike Hrvatske, počevši od 12. srpnja 2006.
13. Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku, na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Osijeku, Izdvojeno mjesto rada [adresa] (dalje: Zavod za vještačenje) KLASA: 141-02/23-01/6714, URBROJ: 426-04-04/7-24-10, evidencijski broj vještačenja 1017408 od 16. veljače 2024., u kojem je utvrđeno da je kod tužitelja došlo do promjene uzroka invalidnosti, od 7. rujna 2023., dijelom kao posljedica 50% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 50% bolesti nastala izvan okolnosti vezanih uz obranu suvereniteta Republike Hrvatske.
14. Nadalje, Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti pri Ministarstvu hrvatskih branitelja Republike Hrvatske je, u skladu s odredbom članka 53. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/2017., 98/2019. i 84/2021., dalje: ZOHBDR), obavilo reviziju ocjene radne sposobnosti tužitelja, te je u svom nalazu i mišljenju KLASA: 141-02/06-01/3996, URBROJ: 522-4/4-24-5141-02/08-01/4400, URBROJ: 522-4/4-24-3 od 7. veljače 2024. utvrdilo da je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja 50% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 50%, a dijelom, 50% kao posljedica bolesti koja nije predmet ocjene sukladno odredbama članka 40. ZOHBDR- a.
15. U drugostupanjskom upravnom postupku, provedenom povodom žalbe tužitelja, tuženik je, u skladu s člankom 133. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/2013., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022., dalje: ZOMO) pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, KLASA: 141-02/23-01/6714, URBROJ: 426-04-01/14-24-13 od 30. travnja 2024., evidencijski broj vještačenja: 1048669, u kojem je vijeće viših vještaka utvrdilo da kod tužitelja i nadalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, uzrok je 50% bolest (trajne promjene ličnosti nakon PTSP-a) zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i u svezi s člankom 30. ZOHBDR-a i 50 % bolest koja nije predmet ocjene sukladno odredbi članka 30. ZOHBDR-a (anksiozno-depresivni poremećaj i oštećenje lokomotornog sustava – gonartoza desnog koljena nakon kontuzije desne potkoljenice na sportskim aktivnostima u vojarni iz 1995., te varikozne vene na potkoljenicama). Stoga Vijeće viših vještaka zaključno navodi da nema osnove za promjenom utvrđene ocjene.
16.1. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je nalazom i mišljenjem vijeća viših vještaka od 30. travnja 2024., kojim je dana suglasnost na nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje od 16. veljače 2024., utvrđeno da kod tužitelja i nadalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, uzrok je 50% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i u svezi s člankom 30. ZOHBDR-a i 50 % bolest koja nije predmet ocjene sukladno odredbi članka 30. ZOHBDR-a, te nema osnove za promjenom utvrđene ocjene.
16.2. Nesporno je da je tuženik (kao i prvostupanjsko tijelo) u procjeni uzroka potpune nesposobnosti za rad u vezi sudjelovanja Z u Domovinskom ratu vezan rješenjima nadležnog Ministarstva hrvatskih branitelja o priznavanju statusa HRVI iz Domovinskog rata.
16.3. Iz priloženog rješenja Ureda državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti od 11. veljače 2009. proizlazi da je tužitelju kao priznatom hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata X. skupine, uslijed psihičkog oboljenja (PTSP – toč. 238. b Liste postotka oštećenja organizma) nastalog u obrani suvereniteta Republike Hrvatske priznat i nadalje status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, X. skupine sa 20 % oštećenja organizma za stalno s pravom na osobnu invalidninu.
16.4. Nadalje, iz potvrde Brodsko-posavske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, Odsjeka za hrvatske branitelje od 27. veljače 2023. također proizlazi da tužitelj ima priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X. skupine sa 20 % oštećenja organizma za stalno.
16.5. Dakle, tužitelju status HRVI nije priznat po osnovi ozljede nastale 26. veljače 1995., pa stoga navedena ozljeda ne može predstavljati uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti nastao na temelju sudjelovanja u Domovinskom ratu, kako to pravilno tumači i tuženik.
16.6. Stoga Sud nije smatrao potrebnim izvoditi predložene dokaze saslušanja svjedoka u ovoj upravnoj stvari na okolnosti ranjavanja nastalog 26. veljače 1995.
17. Suprotno prigovorima iz tužbe Sud smatra da tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja kada je na citiranom nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka utemeljio svoje rješenje. Naime, Sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim i to iz razloga što je provedenim vještačenjima oba stupnja nedvojbeno utvrđeno da kod tužitelja i nadalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, uzrok je 50% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i u svezi s člankom 30. ZOHBDR-a i 50 % bolest koja nije predmet ocjene sukladno odredbi članka 30. ZOHBDR-a.
18. Vezano za tužbeni navod tužitelja da su vještaci svoje nalaze i mišljenja donijeli paušalno, ne uzimajući u obzir svu relevantnu dokumentaciju, ovaj Sud smatra da je postupak ocjene radne sposobnosti od strane vještaka obavljen na propisan način, u skladu s odredbama ZOMO i Uredbe o metodologiji vještačenja („Narodne novine“, broj 67/2017., 56/2018. i 16/2022., dalje: Uredba) na temelju priložene dokumentacije i osobnog pregleda tužitelja te je sam nalaz i mišljenje vijeća vještaka potvrđen od strane vijeća viših vještaka u žalbenom postupku, iz čega nedvojbeno proizlazi da je činjenično stanje pravilno utvrđeno te da su na temelju ponovno izvršenog uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, koja predstavlja glavni dokaz prilikom ocjene radne sposobnosti tužitelja, pravilno utvrđene, i valjano obrazložene činjenice odlučujuće za utvrđivanje uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja.
19. Osim toga, iako uredno pozvan, tužitelj nije uplatio predujam za provođenje vještačenja po sudskom vještaku medicinske struke u ovom sporu te ovaj Sud smatra da, unatoč navodima iz tužbe, nije suglasan da se u sporu provede navedeno vještačenje.
20. Dakle, imajući u vidu da su stručna tijela medicinskog vještačenja suglasna u svojoj ocjeni da kod tužitelja i nadalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, uzrok je 50% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i u svezi s člankom 30. ZOHBDR-a i 50 % bolest koja nije predmet ocjene sukladno odredbi članka 30. ZOHBDR-a Sud smatra da donošenjem prvostupanjskog rješenja od 22. veljače 2024. kao i osporavanog rješenja tuženika od 3. svibnja 2024. nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja, te tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, te je stoga, primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude.
U Osijeku 21. srpnja 2026.
Sutkinja
Blanka Sajter
Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
