Kmp-9/2025-35

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji za mladež ovog suda Marini Šimić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ane Čerkez, u kaznenom postupku protiv okrivljenika pod 1) mlađeg punoljetnika TI i pod 2) mlađeg punoljetnika NI zbog kaznenog djela protiv javnog reda – nasilničko ponašanja iz članka 323. a stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu broj Komp-DO-65/24 od 23. listopada 2024.,nakon javne rasprave održane 16. lipnja 2026., i 7. srpnja 2026. i 16. srpnja 2026., u prisutnosti okrivljenika mlađeg punoljetnika pod 1) TI s braniteljem Tonijem Marinkovićem, odvjetnikom u [adresa] i okrivljenika mlađeg punoljetnika pod 2) NI s braniteljem Joškom Mikulićem, odvjetnikom u [adresa], zamjenika ODO u Splitu JI, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o

a)

OKRIVLJENICI: POD 1) mlađi punoljetnik TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i UI, rođene N, rođen **.**.2003. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  na  adresi [adresa],  državljanin Republike Hrvatske, vozač, oženjen, otac jednog djeteta, srednjeg imovnog stanja, neodlikovan, bez čina, kazneno neosuđivan, prekršajno osuđivan,

POD  2)  mlađi  punoljetnik NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i ŠI, rođene U, rođen **.**.2003. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, lošeg imovnog stanja, neodlikovan, bez čina, kazneni i prekršajno neosuđivan,

k r i v i su

I. što su dana 17. lipnja 2024. oko 23,15 sati u Kaštel Gomilici, Obala kralja Tomislava bb, na plaži u blizini caffe bara „ Mohito“, a nakon što im je zbog nesuglasica u prometu sa drugookrivljenim NI, koje su se dogodile 3-4 dana prije prišao i obratio se CI, bez povoda a u cilju iživljavanja, fizički nasrnuli na CI tako da ga je drugookrivljeni NI udario snažno zatvorenom šakom u glavu, uslijed kojeg udarca je CI pao na tlo gdje ga nastavio udarati nogama i rukama po glavi i gornjem dijelu tijela, sve dok ga nije zaustavio KI, kada je na CI nasrnuo i prvookrivljeni mlađi punoljetnik TI, tako da je nakon što je CI ustao sa tla imenovanog više puta šakama i nogama udario po glavi i tijelu, uslijed kojih udaraca je CI zadobio lake tjelesne ozljede u vidu krvnog podljeva područja lijevog oka, te ranu razderotinu usnice usta,

dakle, nasiljem, zlostavljanjem i iživljavanjem na javnom mjestu drugoga doveli u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo

II. čime su počinili svaki po jedno kazneno djelo protiv javnog reda – nasilničko ponašanje – djelo opisano i kažnjivo po članku 323.a stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.,114/22., 114/23., 36/24, dalje: KZ/11).

III. Stoga se okrivljenik pod. 1) mlađi punoljetnik TI na temelju članka 323.a stavka 1. KZ/11,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

IV. Nakon toga se okrivljeniku pod. 1. mlađem punoljetniku TI na temelju čl. 56. KZ/11, izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je okrivljenik pod 1) osuđen neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku pod. 1.) se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 18. lipnja 2024. do 19. lipnja 2024.

VI. Stoga se okrivljenik pod. 2) mlađi punoljetnik NI na temelju članka 323. a stavka 1. KZ/11,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

VII. Nakon toga se okrivljeniku pod. 2) mlađem punoljetniku PI na temelju čl. 56. KZ/11, izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je okrivljenik pod 2) osuđen neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VIII. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku pod. 2) se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 18. lipnja 2024. sati do 19. lipnja 2026.

IX. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenici pod. 1) i pod. 2) dužni su u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude podmiriti troškove kaznenog postupka, i to solidarno trošak sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 315,00 (tristo petnaest) eura, a pored toga su okrivljenici pod 1) i pod 2) dužni u istom roku podmiriti u paušalnu svotu svaki od po 100,00 eura.

b)

Na temelju čl. 452. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., i 13/26 dalje: ZKP/08) protiv

OKRIVLJENIH: pod. 1) mlađeg punoljetnika TI, podaci kao pod a),

pod. 2) mlađeg punoljetnika NI, podaci kao pod a),

ODBIJA SE OPTUŽBA

I. da bi 17. lipnja 2024., oko 23,15 sati u Kaštel Gomilici, Obala kralja Tomislava bb, na plaži u blizini caffe bara "Mohito", CI, s ciljem da kod istog izazovu strah i uznemirenost, uputili prijeteće riječi i to prvookrivljeni mlađi punoljetnik TI riječi: " Izvadit ću pištolj, ubit ću te, otrest ću te, ne želim te više vidjeti u Gomilici, vidim li te ubit ću te", a drugookrivljeni NI riječi: "Ubit ću te, zaklat ću te, pribit ću te", a koje riječi su kod VI izazvale uznemirenost i strah za vlastiti život,

dakle, da bi drugome ozbiljno prijetili da će ga usmrtiti,

II. pa da bi time počinili kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.,114/22., 114/23. i 36/24 dalje: KZ/11).

III. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. istog zakona, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja u ovom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj Komp-DO-65/24 od 23. listopada 2024. protiv okrivljenih mlađih punoljetnika pod 1) TI i pod 2) NI zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz članka 323. a stavak 1. i dr. KZ/11. Navedena optužnica potvrđena je rješenjem broj Kovm-129/2024 od 5. veljače 2025.

2. Prilikom očitovanja o optužbi na raspravi održanoj 16. lipnja 2026. okrivljenici mlađi punoljetnici pod 1) i pod 2) TI i NI izjavili su da se ne smatraju krivim za kaznena djela koja im se optužnicom stavljaju na teret, te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze ispitivanja svjedoka-oštećenika- žrtve CI, te svjedoka KI.

4. U nastavku dokaznog postupka, na temelju članka 430. u vezi s člankom 329. ZKP/08, pročitane su isprave, i to: medicinska dokumentacija za oštećenika CI (list 16 do 18 spisa i 109 do 111), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija Policijske postaje Kaštela broj K-150/24 od 19. lipnja 2024. (list 59 do 62 spisa), optužni prijedlog Policijske postaje Kaštela broj Klasa: 211-07/24/5/14168 od 17. lipnja 2024. (list 72 spisa), socijalna anamneza Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Kaštela za mlađeg punoljetnika TI od 30. rujna 2024. (list 120 do 121 spisa) i mišljenje defektologa Općinskog državnog odvjetništva broj Kir-DO-384-2024 od 21. listopada 2024. za mlađeg punoljetnika TI (list 122 do 124).

5. Na temelju članka 431. stavka 1. točka 6. ZKP/08, suglasnošću stranaka, pročitano je sudsko-medicinsko vještačenje stalnog sudskog vještaka dr. Antonia Alujevića od 28. kolovoza 2024. (list 107 do 108 spisa).

6. Na završetku dokaznog postupka, a prije ispitivanja okrivljenika mlađih punoljetnika, pročitani su potvrda iz prekršajne evidencije od 5. svibnja 2026. ( listovi 191-193 spisa) i uvjerenje iz kaznene evidencije od 5. svibnja 2026. za okrivljenika pod 2) NI, te potvrda iz prekršajne evidencije od 5. svibnja 2026. ( listovi 195-197 spisa) i uvjerenje iz kaznene evidencije od 5. svibnja 2026. za okrivljenika pod 1) TI.

7. Kako nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga za dopunu dokaznog postupka, okrivljenici mlađi punoljetnici ispitani su na kraju dokaznog postupka.

8. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza zasebno i u međusobnoj povezanosti, cijeneći dokaze metodom slobodne ocjene dokaza, sud je nedvojbeno utvrdio da su okrivljenici mlađi punoljetnici pod 1) TI i pod 2) NI počinili kazneno djelo nasilničko ponašanje iz članka 323. a stavak 1. KZ/11, upravo na način opisan u izreci ove presude.

9. Sud je pritom u skladu s rezultatima provedenog dokaznog postupka, izvršio manju korekciju činjeničnog opisa kaznenog djela u odnosu na optužbu, na način da su iz činjeničnog opisa izostavljene riječi „zajednički i dogovoreno“. Opisanom intervencijom nije došlo do povrede objektivnog identiteta između optužbe i presude jer sud nije dirao u kvalifikaciju djela i nije prekoračio optužbu na štetu okrivljenika budući da je zapravo u odnosu na okrivljenike smanjio kriminalnu količinu i tako postupio u njihovu korist, a ne na njihovu štetu.

10. Kazneno djelo nasilničko ponašanje iz članka 323. a stavka 1. KZ/11 čini onaj tko nasiljem, zlostavljanjem i iživljavanjem na javnom mjestu drugoga dovede u ponižavajući položaj.

11. U postupku nije bilo sporno da se inkriminirani događaj zbio 17. lipnja 2024. u [adresa], na plaži u blizini caffe bara „Mohito“, da su okrivljeni pod 1) NI i žrtva-oštećenik imali nesuglasica u prometu par dana prije ovog događaja, te da je žrtva-oštećenik CI krenuo za okrivljenicima kada su izašli iz caffe bara „Mohito“.

12. Međutim, s obzirom na obranu okrivljenika, bilo je sporno, jesu li okrivljenici, nasiljem, zlostavljanjem i iživljavanjem na javnom mjestu CI doveli u ponižavajući položaj.

13. Naime, okrivljenik pod 2) mlađi punoljetnik NI upitan u policiji sukladno članku 208. a ZKP/08 (18. lipnja 2024.) izjavio je da neće iznositi svoju obranu i da neće odgovarati na postavljena pitanja.

13.1. U obrani pred državnim odvjetnikom 19. lipnja 2024. ( listovi 38-41 spisa, omot 42 spisa) okrivljenik pod 2) mlađi punoljetnik NI izjavio je da će iznijeti svoju obranu i odgovarati na pitanja svog branitelja. U svojoj obrani je naveo da je par dana prije inkriminiranog događaja imao nesuglasice u prometu s CI i da se osjećao isprovocirano. Par dana nakon te situacije u prometu, sjedio je u caffe baru „Mohito“ i nakon što je s društvom popio piće krenuo je kući. Navodi da se za njima odmah uputio i CI koji mu se počeo unositi u lice i spominjao mu je situaciju u prometu. U jednom trenutku da mu je rekao da će ga „opaliti triskom“ nakon čega je krenuo spremiti mobitel u torbicu. U tom momentu ističe da se da se osjetio ugroženim i da je CI udario dva puta, ali da uslijed ti udaraca CI nije pao na pod i da ga nitko nije tukao na podu. Posebice navodi da te prigode ni on, a ni TI nisu prijetili CI. Navodi da TI nije udarao CI. Na postavljeno pitanje svog branitelja naveo je da mu je žao zbog toga kako je reagirao na opisan način i da nikad ranije nije u sličnom događaju.

13.2. Iznoseći obranu na raspravi (list 216 spisa) okrivljenik mlađi punoljetnik 2) NI je prilikom očitovanja o optužbi naveo da je inkriminiranog dana zajedno s KI i TI sjedio u caffe baru „ Mohito“ u [adresa] i da su se nakon što su popili piće njih trojica uputili put svog automobila. Navodi da je CI potrčao odmah za njima i da mu se unio u lice i rekao „što si ti meni onu noć mrmljao“. Pritom da je CI mislio na sporno događaj u prometu koji se dogodio par dana ranije. Ističe da je nakon toga CI prvi njega udario i da su nakon toga udarca zajedno pali na pod i da su se na podu nastavili hrvati. KI da ih je razdvojio, a da se TI nije s njim tukao. Dodaje da mu je nakon što su se digli s poda rekao da ide kući. Posebice ističe da CI nije imao nikakve ozljede kada se digao s poda.

13.3. Na poseban upit zastupnika optužbe zašto se na prijašnjoj raspravi ispričao oštećeniku CI navodi da mu ga je bilo žao kada se digao s poda izgubljen i s obzirom na cijelu situaciju koja mu se dogodila u prometu nakon ovog događaja.

13.4. U odnosu na svoje osobne i obiteljske okolnosti kazao je da je neoženjen, nezaposlen i da živi u obiteljskoj kući s ocem.

14. Okrivljenik mlađi punoljetnik pod 1) TI **.**.2024. iznio je obranu pred policijom i odgovarao je na postavljena pitanja. Inkriminiranog dana sjedio je zajedno s KI i NI u caffe baru „Mohito“ u [adresa]. CI da je sjedio nekoliko stolova od njih. Nakon što je krenuo kući zajedno s NI i LI, CI je nazvao KI na mobitel i rekao mu da će doći do njih „zalipiti plesku“ NI. Navodi kada je CI došao do njih u parkić koji se nalazi stotinjak metara od cafe bara „ Mohito“ odmah da se unio u lice NI i da mu je „ zalipio plesku“, a možda i samo odgurnuo ali da se ne sjeća. Nakon toga da ga je NI uhvatio i da su se hrvali na podu. Nakon što su ih on i KI razdvojili da je vidio kada se CI ustao s poda da mu ide krv iz usta. Posebice navodi da on nije udarao CI niti mu je prijetio nego ih je zajedno s SI razdvajao.

14.1. U obrani pred državnim odvjetnikom ( listovi 79-82, omot 83 spisa), okrivljenik pod 1) mlađi punoljetnik TI je u bitnome naveo da se inkriminirani događaj zbio u parkiću koji se nalazi pored caffe bara „ Mohito“ i da je bilo ljudi u blizini. Nakon što su popili piće da se zajedno s KI i NI uputio prema automobili. CI da je nazvao KI na mobitel da mu kaže da će sada doći do njih i da će NI opaliti plesku zbog nesuglasica u prometu od par dana prije. Ističe da on nije udario CI već samo da su on i KI razdvajali CI i TI dok su se hrvali na podu. Sjeća se kada se CI ustao s poda da mu je išla krv na usta. Nakon što se CI usta s poda ističe da im je prijetio da će ići kući i uzeti pištolj od oca jer mu je otac šef policije.

14.2. Okrivljenik mlađi punoljetnik pod 1) TI je prilikom očitovanja o optužbi naveo je da osporava navode iz optužnice. Ne spori da je inkriminiranog dana zajedno s NI i KI bio u caffe baru „ Mohito“. Nakon što su svi zajedno napustili caffe bar „ Mohito“ da je CI nazvao KI na mobitel. Navodi da je CI zatim došao do njih i NI spominjao sporni događaj u prometu koki se dogodio par dana prije ovog događaja i da je prvi počeo udarati NI. Zatim se sjeća da su pali na pod i na podu su se nastavali hrvati. To da je trajalo oko dvadesetak sekundi i da ih je KI razdvajao. Posebice ističe da je on cijelo vrijeme stajao sa strane da nije sudjelovao u tučnjavi niti da je sudjelovao u razdvajanju NI i CI. Dodao je da se nakon razdvajanja CI ustao s poda i da je bio izgubljen te da mu je rekao da ide kući. CI ne poznaje i tada ga je prvi put vidio.

14.3. Na poseban upit zastupnika optužbe zašto se na prijašnjoj raspravi ispričao oštećeniku navodi da mu ga je bilo žao kad se izgubljen digao s poda i zbog situacije u prometu koja se poslije dogodila.

14.4. U odnosu na svoje osobne i obiteljske okolnosti kazao je da je oženjen, da je otac jednog djeteta od godinu dana, da živi u stanu i da je zaposlen.

15. S druge strane, svjedok-oštećenik-žrtva CI je prilikom davanja iskaza u Policijskoj postaji Kaštela (listovi 96-97 spisa) u bitnome iskazao da je 17. lipnja 2026. sjedio s nekoliko prijatelja u caffe baru „Mohito“ u [adresa]. Učio je da u istome kafiću za istim stolom sjede NI i TI i njegov dugogodišnji poznanik KI. Nakon što se oni ustali iz kafića nazvao je KI i rekao mu da ga pričekaju jer je imao potrebu s njim razriješiti nesuglasice iz prometa od par dana prije. Ističe da je došao do tobogana koji se nalazi u blizini caffe bara „Mohito“ i da je tamo zatekao KI, NI i TI. Navodi da je odmah po dolasku prišao NI i pitao ga u čemu je bilo problem i da mu se lijepo pomaknuo, nakon čega da se NI ustao s tobogana da mu je prvo prišao i nešto mu odbrusio i da ga udario snažno šakom u glavu u predjelu lica od kojeg mu se udarca zacrnilo pred očima i da je nakon tog udarca pao na pod. Dok je ležao na podu NI ga je nastavio udarati šakama i rukama i to najviše na predjelu glave, vrata i leđa. KI ga je pokušavao spriječit i da se nekako uspio dignuti te da je krenuo bježati kući. Ističe da je u tome momentu sustigao TI i prijetio mu da će ga ubit da ga više ne želi vidjeti u [adresa]. Pošto je držao ruku na torbici ističe da se još više prepao i da je nastavio trčati prema motoru, ali da ga je TI sustigao i da je udarao šakama i nogama po tijelu i glavi. Dok ga je TI udarao KI je cijelo vrijeme držao NI koji je pokušavao ponovno nasrnuti na njega i cijelo mu je vrijeme govorio da će ga ubiti. Nakon toga otišao je u nadležnu policijsku postaju prijaviti događaj a poslije je otišao i na hitni prijem KBC Split jer je imao na glavi više hematoma, podljev ispod lijevog oka, šivao je usnu, te sutradan uočio da mu je oštećen i zub. Od zadobivenih udaraca osjećao je bolove u vratu i glavi. U bitnome navodi da KI poznaje gotovo cijeli svoj život a da TI i NI poznaje samo iz viđenja.

15.1. U dokaznom postupku ispitan je svjedok-žrtva-oštećenik CI. U svom iskazu je naveo da je točno da je imao nekakvu situaciju sa NI par dana prije inkriminiranog događaja. Tada su se susreli u uskoj ulici i da je on sačekao par minuta da prođe automobil u kojem je bio NI i da mu je tom prilikom NI nešto govorio kroz zatvoreni prozor. Navodi da nije čuo što mu je NI govorio jer su bili zatvoreni prozori od automobila. Spornoga dana da je sjedio s prijateljem u caffe baru „ Mohito“ i da je su par stolova od njega sjedili TI, NI i KI. Dodaje da su oni prvi napustili caffe bar i da to tada nisu imali nikakvu komunikaciju. Navodi da se ustao i otišao za njima u namjeri da pita NI za spornu situaciju iz prometa od par dana prije. Odmah kada je upitao NI za sporno događaj u prometu da je od njega dobio petnaest udarca i da se nakon toga više ne sjeća tko ga je udarao samo se prisjeća da ga je nakon toga TI udario pet puta. Ističe da je nakon toga sjeo na svoj motor i otišao sporni događaj prijaviti nadležnoj policijskoj postaji, Nakon prijave da je otišao na hitni prijem KBC Split gdje su mu šivali gornju i donju usnicu i da je imao masnice na oku. Nakon ovog inkriminiranog događaja navodi da je imao tešku prometnu nesreću i da je bio dugu u komi, a posljedice prometne ima još uvijek i dalje ide na rehabilitacije, ima poteškoća u govoru i s pamćenjem. Ističe da okrivljenike viđa i da nakon ovoga događa nije imao s njima nikakvih konflikata i da su se cijelo vrijeme pridržavali mjera operza. Nije zainteresiran za kazneni progon okrivljenika ali bi isto volio da mjere opreza ostanu na snazi jer će se tako osjećati sigurnije. Na poseban upit zastupnika optužbe ističe da nije zainteresiran za kazneni progon u odnosu na kazneno djelo prijetnje i u odnosu na to kazneno djelo povlači kaznenu prijavu.

15.2. Nakon što je svjedoku sukladno članku 426. ZKP/08 predočen njegov prijašnji iskaz naveo je da je točno sve što je tada iskazao.

16. Svjedok KI prilikom davanja iskaza u Policijskoj postaji Kaštela (list 98 spisa) u bitnome je naveo da je 17. lipnja 2026. zajedno s TI i NI nakon što je izašao iz caffe bara „Mohito“, da ga je CI nazvao i rekao mu da će doći do njih kao bi NI opalio „šamarčinu“. Ističe da ga je pokušao spriječit na način da mu je rekao da je pijan i da bi bilo bolje da ne dolazi do njih. Svega par trenutaka poslije navodi da je CI došao do njih u da je verbalno napao NI, a nakon čega je i fizički nasrnuo na njega na način da ga je udario šakom u glavu, nakon čega su se počeli hrvati i naguravati te su pali na pod. Posebice navodi da ih je on razdvojio, a da je TI stajao cijelo vrijeme sa strane. Nakon što se ustao CI im je prijetio navodeći da će ići kući i uzeti od oca pištolj i sviju ih ubiti. Navodi da je

16.1. Prilikom ispitivanja na raspravi, svjedok KI je iskazivao u bitnome naveo da je inkriminiranog dana sjedio u caffe baru „Mohito“ zajedno s NI i TI. Sjedili su otprilike dvadesetak minuta i nakon toga su se uputili put automobila kako bi išli kući. Ističe da ga je CI nazvao na mobitel i pitao da li je s menom kum koji ga je par dana prije gledao iz auta. Ubrzo nakon poziva da je dotrčao do njih i unio se HI u lice i govorio mu da će mu opalit „šamarčinu“. Posebice navodi da je CI bio vidno pijan i da ga nikad takvoga nije vidio. Nakon što je CI zamahnuo rukom prema NI, NI ga je uhvati rukama i pali su na pod i počeli su se hrvati. Nakon što je ustao s poda CI ističe da je svima prijetio da će ići kući i uzeti očev pištolj u sviju ubiti.

16.2. Nakon što je svjedoku sukladno članku 426. ZKP/08 predočen njegov prijašnji iskaz naveo je da je točno sve što je tada iskazao.

16.3. Na posebna upit zastupnika optužbe da li je NI udario oštećenika svjedok je odgovorio da se ne može sjetiti jer se sve skupa trajalo desetak petnaest sekunda, samo može potvrditi da su ih on i TI razdvajali.

16.4. Na poseban upit zastupnika optužbe da li je čuo jesu li okrivljenici prijetili oštećeniku svjedok je odgovorio da nije čuo da su prijetili.

16.4. Na poseban upit zastupnika optužbe da je predmetne prigode vidio kakve ozljede na oštećeniku svjedok je odgovorio da je sve skupa trajao desetak petnaest sekundi i da je bio mrak, ali da nije vidio nikakve ozljede.

17. Prema pisanom nalazu i mišljenu stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Antonija Alujevića od 28. kolovoza 2026. (listovi 107-108 spisa) u bitnome proizlazi da je oštećenik CI kritične prigode zadobio krvni podljev područja lijevog oka, te ranu razderotine usnice usta što pojedinačno i u svom zbroju predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu nastalu s dva međusobno neovisna udarca tupim predmetom (stisnuta šaka, noga obuvena u cipelu) silom srednjeg intenziteta.

18. Sud izložen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Antonija Alujevića prihvaća kao stručan, logičan i argumentiran.

19. Razmatrajući ovako sadržaje izvedenih dokaza, sud ocjenjuje da je iskaz svjedoka oštećenika logičan i uvjerljiv i da je oštećenik u svim bitnim činjenicama dosljedno iskazivao kako u prethodnom postupku tako i na raspravi, pa sud iskaz ovog svjedoka prihvaća kao istinit i vjerodostojan. Imenovan svjedok-oštećenik je bio detaljan prilikom svjedočenja i njegov iskaz odiše životnošću i autentičnošću. Pritom je svjedočenje oštećenika potkrijepljeno njegovom medicinskom dokumentacijom u odnosu na činjenicu da je zatražio liječničku pomoć odmah poslije spomenutog događaja i da su mu liječničkim pregledom dijagnosticirane ozljede, te nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Antonija Alujevića po pitanju ozljede koju je oštećenik zadobio kritične prigode i mehanizama njezinog nastanka.

20. S druge strane, sud ne prihvaća obranu okrivljenika pod 1) i pod 2) u kojoj negiraju počinjenje predmetnog kaznenog djela i koji u suštini, kada se sumira cjelokupna njihova obrana ista je neuvjerljiva i suprotna je prihvaćenim dokazima i evidentno je usmjerena na ekskulpaciju jer takvu njihovu obranu izravno opovrgava iskaz svjedoka oštećenika CI kao i rezultati provedenog sudskog- medicinskog vještačenja. Oštećenik je, naime, bio decidiran da je uslijed udaraca od strane okrivljenika pod 1) i pod 2) zadobio ozljede. Sudskomedicinski vještak dr. Antonio Alujević je oštećenikov opis ozljeđivanja ocijenio medicinski održivim. S tim da je okrivljenik pod 2) NI u prethodnom postupku prilikom iznošenja svoje obrane naveo da je dva puta udario oštećenika i da mu je žao zbog toga kako je reagirao, dok je okrivljenik pod 1) TI u prethodnom postupku naveo i to prilikom davanja iskaza pred policijom i državnim odvjetništvom da je vidio kako oštećeniku idu krv iz usta kada se ustao s poda. Nadalje, okrivljenik pod 2) NI je u prethodnom postupku naveo da se nije hrvao s oštećenikom, dok je na raspravi naveo da su se hrvali na podu.

21. Razmatrajući sadržaj izvedenih dokaza, sud prihvaća kao vjerodostojan i utemeljen iskaz svjedoka oštećenika CI, i to u onom djelu u kojem je opisao da su ga okrivljenici TI i NI u kritičnog događaju fizički napali i nanijeli mu ozljede budući da je oštećenik u opisu okrivljenikovih fizičkih napada u bitnim činjenicama bio dosljedan i u prethodnom postupku i na raspravi. Treba uzeti i činjenicu da je oštećenik na raspravi rekao da nije zainteresiran za kazneni progon okrivljenika, tako da i prema tome nema razloga lažno teretiti okrivljenike. Bez obzira na činjenicu da je oštećenik ima tešku prometnu nesreću nakon inkriminiranog događaja i da je dugo bio u komi, njegov iskaz je dosljedan. Ujedno, sud je utvrdio da je taj dio oštećenikova iskaza objektiviziran medicinskom dokumentacijom (oštećenik je istog dana zatražio liječničku pomoć zbog zadobivenih ozljeda) i sudskomedicinskim nalazom i mišljenjem vještaka dr. Antonija Alujevića.

22. Naime, vještak je na temelju oštećenikove medicinske dokumentacije utvrdio da je on kritične prigode zadobio krvi podljev područja lijevog oka, te ranu razderotinu usnice usta što pojedinačno i u svom zbroju predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu nastalu s dva međusobno neovisna udarca tupo tvrdim predmetom (stisnuta šaka, noga obuvena u cipelu) silom srednjeg intenziteta.

23. Prema tome, sud je prihvatio kao vjerodostojan i istinit oštećenikov iskaz u djelu u kojem opisuje kako su ga okrivljenici fizički napali jer ozljede koje je zadobio nisu mogle nastati od „hrvanja po podu“ kako okrivljenici navode u svojim obranama.

24. Obranu okrivljenika pod 2) NI u kojoj on negira da je kritične prigode fizički napao i ozlijedio oštećenika i time ga doveo u ponižavajući položaj, sud ne prihvaća jer je ona neuvjerljiva, nelogična, suprotna prihvaćenim dokazima i evidentno usmjerena na njegovu ekskulpaciju. Analiza okrivljenikove obrane otkriva nedosljednosti u navodima koje je iznio u policiji i pred državnim odvjetništvom pa poslije i na raspravi pred sudom. Dok je u prvoj obrani tvrdio da da se osjetio ugroženim i da je CI udario dva puta, ali da uslijed ti udaraca CI nije pao na pod i da ga nitko nije tukao na podu. Tada je izrazio i žaljenje zbog načina kako je reagirao. Na raspravi pred sudom je iskazao da je CI njega prvi udario i da su o tog udarca zajedno pali na pod i da su se nastavili hrvati na podu. Također, je na poseban upit zastupnika optužbe zašto se ispričao oštećeniku naveo da mu ga je bilo žao kada se digao s poda sav izgubljen i zbog cijele ove situacije koja mu se poslije dogodila.

25. Nadalje, obranu okrivljenika pod 1) TI također sud ne prihvaća, smatra da je neuvjerljiva, nelogična i suprotna izvedenim dokazima. Okrivljenik pod 1) također negira da je oštećenika kritične prigode fizički napao i doveo u ponižavajući položaj. Analiza okrivljenikove obrane otkriva nedosljednosti u navodima koje je iznio u prethodnom postupku pa poslije na raspravi. U prethodnom postupku je i pred policijom i pred državnim odvjetništvom naveo da su on i KI kritične prigode razdvajali CI i NI i da je vidio krv iz usta CI kada se digao s poda, dok je na raspravi pred sudom rekao da ih on nije razdvajao već cijelo vrijeme da je stao s strane. Također, je na poseban upit zastupnika optužbe zašto se ispričao oštećeniku naveo da mu ga je bilo žao kada se digao s poda izgubljen i zbog cijele ove situacije koja mu se poslije dogodila.

26. Sud ne prihvaća kao vjerodostojan iskaz svjedoka KI prijatelja okrivljenika jer je on u izravnoj koliziji s prihvaćenim dokazima u postupku, a osobito s oštećenikovim iskazom, pa sud ocjenjuje da je njegov iskaz, s obzirom na blisku relaciju s okrivljenicima, naglašeno pristran i da ih on svojim svjedočenjem žele zaštititi.

27. Stoga je sud na temelju prihvaćenog iskaza svjedoka oštećenika CI te sudskomedicinskog nalaza i mišljenja dr. Antonija Alujevića, nedvojbeno zaključio da su okrivljenici mlađi punoljetnici pod 1) TI i pod 2) NI svojim postupanjem ostvarili sva zakonska obilježja kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz članka 323. a stavak 1. KZ/11, na način opisan u izreci u dijelu a) pod točkom I.

28. Odredbom članka 23. KZ/11 propisano je da je kriv za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričiv razlog.

29. Ubrojivost okrivljenika pod 1) i pod 2) tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje pa sud uzima da su okrivljenici pod 1) i pod 2) u vrijeme počinjenja kaznenog djela nasilničkog ponašanja bili ubrojivi.

30. Sud je utvrdio da su okrivljenici pod 1) i pod 2) kazneno djelo nasilničkog ponašanja počinili s izravnom namjerom, jer je jasno da su bili svjesni svog postupanja i posljedica koje mogu nastupiti, pa su ipak poduzeli radnju opisanu u izreci presude, postupajući s ciljem da oštećenika ponize na javnom mjesto, a nanošenje lakih tjelesnih ozljede predstavlja jedan od načina ponižavanja oštećenika. Sami su u svojim obranama i naveli da se ispričavaju oštećeniku jer im je bilo žao kad su ga vidjeli kako se sav izgubljen podigao s poda.

31. Pored ubrojivosti i oblika krivnje, kod okrivljenika je ujedno postojala i svijest o protupravnosti takvog njihovog postupanja, odnosno da su bili svjesni da je njihovo djelo zabranjeno. Sama svijest o protupravnosti svodi se zapravo na zahtjev da počinitelj kaznenog djela mora biti svjestan društveno-opasnog značenja svojih radnji, čega su okrivljenici nesumnjivo bili svjesni kao odrasle poslovno sposobne osobe.

32. Na strani okrivljenika ni pod 1) ni pod 2) nije utvrđeno da bi oni postupali u zabludi kako o protupravnosti djela, bića djela ili o okolnostima koje isključuju protupravnost, odnosno nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajući razloga.

33. Stoga su okrivljenici pod 1) TI i pod 2) NI krivi zbog počinjenja kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz članka 323. a stavak 1. KZ/11 opisanog u izreci presude, u dijelu a).

34. Nakon što je utvrđeno da su okrivljenici pod 1) i pod 2) počinili kazneno djelo nasilničkog ponašanja za koje su proglašeni krivima, trebalo je odlučit o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te pritom ocijeniti osobito jačinu ugrožavanja i stupanj povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja kaznenog djela, prijašnji život počinitelja i njihove osobne prilike.

35. Odlučujući o izboru vrste i mjere sankcije za okrivljenike koji su mlađi punoljetnici sud je u prvom redu razmatrao da li je prema istima prikladno primijeniti Zakon o sudovima za mladež ili opće kazneno pravo.

36. Naime, prema članku 105. stavku 1. ZSM/11 mlađem punoljetniku može sud izreći odgojnu mjeru posebnim obveza, odgojnu mjeru pojačanog nadzora i kaznu maloljetničkog zatvora, a ako počinitelj u vrijeme suđenja nije navršio dvadeset i jednu godinu života, odgojnu mjeru upućivanja u disciplinski centar i zavodsku odgojnu mjeru. Sud će izreći maloljetničku sankciju kad se s obzirom na vrstu kaznenog djela i način njegova izvršenju zaključi da je ono u velikoj mjeri odraza životne dobi počinitelja, a okolnosti koje se odnose na njegovu ličnost opravdavaju uvjerenje da će se svrha sankcije postići izricanjem odgojnih mjera ili kazne maloljetničkog zatvora. Izrečena odgojna mjera može trajati najdulje do počiniteljeve navršene dvadeset treće godine života.

37. Nakon ispitivanja okrivljenika te pregledavanje dokumentacije priložene u spis, sud je utvrdio da nije opredana primjena Zakona o sudovima za mladež.

38. Naime okrivljenik pod 2) NI je 13. lipnja 2026. napunio 23 godine života, dok okrivljenik pod 1) TI u vrijeme suđenja ima 22 godine i 8 mjeseci.

39. Pri odlučivanju o primjeni općeg kaznenog prava, sud je cijenio olakotne i otegotne okolnosti.

U odnosu na okrivljenika pod 1) TI

40. Kao olakotnu okolnost na strani okrivljenika pod 1) sud je cijenio dosadašnju kaznenu neosuđivanost.

41. Otegotnom okolnošću sud je okrivljeniku cijenio višestruku prekršajnu osuđivanost zbog prekršaja iz Zakona o remećenju javnog reda i mira dakle kažnjivih djela s elementima nasilja.

42. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, a polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja kao i propisane kazne za počinjeno kazneno djelo nasilničkog ponašanja (kazna zatvora do tri godine), sud je zaključio da se svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika može postići i bez izvršenja kazne zatvora.

43. Stoga je okrivljenik pod 1) TI na temelju članka 323. a stavak 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, a zatim mu je prema odredbi članka 56 KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se navedena kazna zatvora neće izvršit ako on u vremenu provjeravanja od 2 godine od dana pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo.

44. Sud je uvjerenja da izrečena sankcija sadrži dodatnu moralnu osudu za zlo koje je okrivljenik pod 1) prouzročio počinjenjem predmetnog kaznenog djela i da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, odnosno da će se njome primjereno izraziti individualizirana i zakonom predviđena društvena osuda zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredaj utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenog TI, kao i na druge, da ne čine kaznena djela.

U odnosu na okrivljenika pod 2) NI

45. Kao olakotnu okolnost na strani okrivljenika pod 2) sud je cijenio što do sada nije ni prekršajno i kazneno osuđivan.

46. Otegotnom okolnošću sud je okrivljeniku cijenio društvenu opasnost ovog kaznenog djela.

47. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, a polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja kao i propisane kazne za počinjeno kazneno djelo nasilničkog ponašanja (kazna zatvora do tri godine), sud je zaključio da se svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika može postići i bez izvršenja kazne zatvora.

48. Stoga je okrivljeni pod 2) NI na temelju članka 323. a stavak 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a zatim mu je prema odredbi članka 56 KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se navedena kazna zatvora neće izvršit ako on u vremenu provjeravanja od 1 godine od dana pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo.

49. Sud je uvjerenja da izrečena sankcija sadrži dodatnu moralnu osudu za zlo koje je okrivljenik pod 1) prouzročio počinjenjem predmetnog kaznenog djela i da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, odnosno da će se njome primjereno izraziti individualizirana i zakonom predviđena društvena osuda zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredaj utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenog NI, kao i na druge, da ne čine kaznena djela.

50. Budući da su okrivljenici pod 1) TI i pod 2) NI proglašeni krivima, a njihova radna sposobnost nije dovedena u pitanjem sud ih je na temelju članka članka 148. st. 1. u vezi s člamku 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenici pod. 1) i pod. 2) dužni su u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude podmiriti troškove kaznenog postupka, i to solidarno trošak sudsko- medicinskog vještačenja u iznosu od 315,00 (tristo petnaest) eura, a pored toga su okrivljenici pod 1) i pod 2) dužni u istom roku podmiriti u paušalnu svotu svaki od po 100,00 eura.

U odnosu na dio b izreke presude

51. Oštećenik žrtva je na raspravi pred sudom (7. srpnja 2026.) naveo da nije zainteresiran za kazneni progon okrivljenika u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

52. Zastupnik optužbe je u završnom govoru naveo da predlaže sudu da donese odbijajuću presudu u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 budući da je oštećenik povukao prijedlog za kazneni progon protiv okrivljenika.

53. Prema tome, kako je oštećenik-žrtva tijekom rasprave odustao od kaznenog progona za kazneno djelo prijetnje, to je u skladu s člankom 452. točka 4. ZKP/08 trebalo odbiti optužbu protiv okrivljenih zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

54. S obzirom na to da su okrivljenici oslobođeni optužbe zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, sud je na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučio da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5 tog zakona, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja u ovom dijelu na teret proračunskih sredstava.

Split, 21. srpnja 2026.

SUTKINJA ZA MLADEŽ

Marina Šimić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje županijsku sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu

2. okrivljeni mlađi punoljetnik TI

3. okrivljeni mlađi punoljetnik NI

4. branitelj okrivljenika pod 1) ĆI

5. branitelj okrivljenika pod 2) Joško Mikulić

6. oštećenik žrtva CI

7. u spis