Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-1744/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ZAGREB-KNJIGOVODSTVO d.o.o., OIB: 19028542866, Sveta Nedelja, Industrijska 5, kojeg zastupa punomoćnik Boris Ravić, odvjetnik u Novom Marofu, protiv ovršenika HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-229/2022-4 od 28. kolovoza 2023., dana 21. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-229/2022-4 od 28. kolovoza 2023., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog ovrhovoditelja kojim predlaže donošenje rješenja protiv ovršenikovog dužnika /isplatitelja stalnog novčanog primanja (mirovine), kao nedopušten.
2. Rješenje suda prvog stupnja žalbom pobija ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., - dalje: ZPP), a koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020. – dalje: OZ) s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje, podredno, da isto ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. ZPP, u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
5. Sud prvog stupnja odbacio je prijedlog ovrhovoditelja kojim je zahtijevao da se ovršenikovom dužniku/isplatitelju stalnog novčanog primanja, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, naloži isplatiti ovrhovoditelju sve obroke mirovine ovršenika koje je propustio isplatiti mu za mjesece rujan, listopad, studeni i prosinac 2021., na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika, ocijenivši da je ovrhovoditelj pokrenuo izvansudsku ovrhu u skladu s odredbom članka 284. stavka 2.OZ na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika. Naime, sud prvog stupnja zaključuje da da takav ovrhovoditeljev zahtjev nije dopušten prema odredbama OZ s obzirom na to da u konkretnom slučaju ne postoji sudska ovrha protiv ovršenika u kojoj bi se do njenog dovršetka mogao postaviti zahtjev iz odredbe članka 201. OZ, odnosno zahtjev ovrhovoditelja da sud u ovršnom postupku naloži isplatitelju stalnoga novčanog primanja isplatiti ovrhovoditelju sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti mu prema rješenju o ovrsi, koji prijedlog se može postaviti do završetka ovršnog postupka.
6. U skladu s odredbom članka 201. OZ ovrhovoditelj može predložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi (stavak 1.), prijedlog iz stavka 1. ovrhovoditelj može podnijeti do završetka ovršnog postupka (stavak 2.) te na temelju pravomoćnog rješenja iz stavka 1. ovrhovoditelj može tražiti ovrhu protiv poslodavca u istom ovršnom postupku (stavak 3.). Poslodavac koji nije postupio prema rješenju o ovrsi ili je propustio postupiti po članka 200. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, odgovara za štetu koju je ovrhovoditelj zbog toga pretrpio (stavak 4.). U skladu s odredbama članka 203. OZ odredbe tog odjeljka na odgovarajući se način primjenjuju i na ovrhu na drugim stalnim novčanim primanjima ovršenika.
7. Odredbom članka 284. stavka 2. OZ određeno je da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na stalnom novčanom primanju ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od poslodavca ili drugog isplatitelja stalnoga novčanog primanja da mu isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena. Isplatitelj stalnoga novčanog primanja dužan je prigodom postupanja po rješenju o ovrsi voditi računa o pravilima o ograničenju ovrhe na takvim primanjima.
8. Dakle, isplatitelj stalnoga novčanog primanja je odgovoran za provedbu rješenja o ovrsi na novčanom primanju, u konkretnom slučaju mirovini ovršenika, te takva odgovornost znači da je isti dužan prilikom isplate mirovine svome osiguraniku, a koji je ujedno ovršenik, uskratiti novčani iznos određen rješenjem o ovrsi i isplatiti taj iznos ovrhovoditelju, te u slučaju da isplatitelj primanja ne postupi na navedeni način - bit će odgovoran ovrhovoditelju za svaki iznos koji je propustio naplatiti od osiguranika kao ovršenika.
9. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda nema zapreke da se u sudskom postupku, povodom prijedloga ovrhovoditelja, naloži isplatitelju stalnoga novčanog primanja da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi javnog bilježnika (izvansudska ovrha). Takvo shvaćanje temelji se na tumačenju citiranih odredbi OZ. Naime, odredbe toga zakona (članak 201. i članak 284. OZ) ne razlikuju slučajeve u kojima je rješenje o ovrsi donio javni bilježnik (izvansudska ovrha) od ovrhe koju je odredio sud i koja je provedena na temelju odluke suda. Kako za slučajeve izvansudske ovrhe odredbama Ovršnog zakona nisu propisani izuzeci vezani za dopustivost sudskog postupka kojim će se naložiti ovršenikovom dužniku isplatiti iznose koje je propustio isplatiti prema rješenju o ovrsi javnog bilježnika, to je takav prijedlog dopušten (tako Vrhovni sud u odluci Rev-4395/2019 od 1. lipnja 2022., odluci Rev-773/2024-2 od 22. listopada 2024. i odluci Rev-183/2025-2 od 23. srpnja 2025.).
10. Dodatni argument ovom shvaćanju je činjenica što OZ i inače ne radi razliku između sudske i izvansudske ovrhe u pogledu korištenja pravnih sredstava. Tako je odredbom članka 284. stavka 5. OZ određeno da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz članka 287. tog Zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Dok je odredbom članka 284. stavka 4. OZ propisano da je isplatitelj stalnoga novčanog primanja dužan u povodu rješenja o ovrsi iz stavka 1. i 2. tog članka postupati kao u povodu pravomoćnog rješenja o ovrsi koje im je dostavio sud.
11. Prema tome, ovršenik i u izvansudskoj ovrsi (pa i ovrhovoditelj) može poduzimati sve radnje koje bi bio ovlašten poduzimati i tijekom sudske ovrhe, te je izričito propisano da je isplatitelj stalnoga novčanoga primanja dužan postupati kao u povodu pravomoćnog rješenja o ovrsi koje im je dostavio sud, pa je shvaćanje ovog suda da okolnost što se provodila izvansudska, a ne sudska ovrha nije procesna zapreka za podnošenje sudu prijedloga da se ovršenikovom dužniku naloži isplata svih obroka što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi (ako se za to ispune zakonski uvjeti).
12. U konkretnom slučaju javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi, na temelju vjerodostojne isprave, kojim je ovrha određena općenito na imovini ovršenika (stranica 14. spisa). Ovrhovoditelj je pravomoćno rješenje o ovrsi dostavio isplatitelju stalnoga novčanog primanja ovršenika, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, radi provođenja ovrhe na plaći mirovini u skladu s odredbom članka 284. stavka 2. OZ, a po kojem isplatitelj stalnoga novčanog primanja ovršenika nije postupio.
13. Polazeći od navedenih utvrđenja te shvaćanja da je pravomoćno rješenje o ovrsi javnog bilježnika kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika dostavljeno isplatitelju stalnoga novčanog primanja na provedbu, a koji je dužan postupati po navedenom rješenju kao u povodu pravomoćnog rješenja o ovrsi koje im je dostavio sud, valja zaključiti da nema prepreke da ovrhovoditelj podnese zahtjev sudu radi isplate iznosa koje isplatitelj stalnoga novčanog primanja nije zaplijenio u postupku izvansudske ovrhe.
14. Slijedom navedenog, pogrešno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja kada je odbačen prijedlog ovrhovoditelja. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP u svezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ uvažiti žalbu ovrhovoditelja, pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti sudu istom prvog stupnja na ponovni postupak.
15. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ponovno odlučiti o podnesenom prijedlogu ovrhovoditelja.
16. Odluka o troškovima žalbenog postupka sadržana u točki II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP.
U Zagrebu 21. srpnja 2026.
Sutkinja:
Vesna Žulj
