Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-668/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Dariji Knez Grbčić, u pravnoj stvari tužitelja POSLOVNI SUSTAVI d.o.o. iz Rijeke, Školjić 15, OIB 50327992893, zastupani po Zajedničkom odvjetničkom uredu Arsen Stipinović i Dušan Miočić iz Rijeke, protiv tuženika UA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 13. svibnja 2026. i izvršene objave 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Roberta Beletića iz Opatije, posl.br. Ovrv-2659/2024, od 26. travnja 2024. g. održava se na snazi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju podmiriti iznos od 253,32 EUR s propisanom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 20,30 EUR od 26. veljače 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,26 EUR od 28. ožujka 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,43 EUR od 26. travnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,26 EUR od 26. svibnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,26 EUR od 27. lipnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,76 EUR od 26. srpnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,29 EUR od 26. kolovoza 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,40 EUR od 26. rujna 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,21 EUR od 26. listopada 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,59 EUR od 28. studenog 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,35 EUR od 28. prosinca 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,21 EUR od 26. siječnja 2024. godine pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 % -tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana .

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene troškove postupka u iznosu od 148,75 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

III. U preostalom dijelu iznad dosuđenog u stavku I. izreke ovosudne presude pa do iznosa u visini od 317.10 EUR sa pripadajućim sporednim davanjima ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Roberta Beletića iz Opatije, posl.br. Ovrv-2659/2024, od 26. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj podnio ovršni prijedlog protiv tuženika kao ovršenika radi naplate novčane tražbine u visini od 317,10 EUR sa pripadajućim sporednim davanjima tekućim od dospijeća svakog pojedinog novčanog iznosa pa do isplate, uz naknadu prouzročenog troška postupka.

2. Povodom prijedloga, javni bilježnik Robert Beletić iz Opatije donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 26. travnja 2024. kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da podmiri tražbinu tužitelja kao ovrhovoditelja. Povodom prigovora tuženika kao ovršenika, sud je rješenjem od 26. studenog 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i donio odluku da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj je ustrajao kod zahtjeva za isplatom glavnice, kao i sporednih davanja, potražujući naknadu prouzročenog ovršnog i parničnog troška uvećanog za sporedna davanja.

4. Tuženik je ustrajao kod navoda prigovora iznijetog na odluku javnoga bilježnika, pri tome ističući da terećenje od strane tužitelja nije zasnovano na točnim činjenicama s obzirom da je obračun zasnovan za stan kao stambenu jedinicu, a da se de facto radi o stambenom prostoru što predstavlja drugu kategoriju i zbog čega su obračunati iznosi znatno veći. Podredno je naveo da uskraćivanjem ugovora za navedeni prostor se istoga nezakonito zakida za socijalne olakšice za koje ispunjava uvjete. Također, istakao je prigovor zastare tražbine tužitelja.

5. Podneskom od 10. prosinca 2024. tužitelj se očitovao na navode prigovora tuženika te postavio konačan tuženi zahtjev.

6. Istakao je da se utužena tražbina odnosila na ne plaćanje naknade za vodnu uslugu – hladnu vodu (fiksni i varijabilni dio), naknadu za javnu uslugu prikupljanja komunalnoga otpada te komunalne i vodne naknade i to za razdoblje od siječnja do prosinca 2023. za koje i datiraju nepodmireni računi za predmetnu nekretninu.

7. S obzirom na nadležnost suda, konačno postavljenim zahtjevom zatražio je isplatu ukupnog iznosa u visini od 253,32 EUR i to s osnove neplaćene naknade za vodnu uslugu – hladnu vodu (fiksni i varijabilni dio), kao i neplaćanje naknade za javnu uslugu prikupljanja komunalnoga otpada za utuženo razdoblje. Odustao je od ranijeg zahtjeva za podmirenjem neplaćene komunalne i vodne naknade za kritično razdoblje u iznosu od 39,48 EUR. Na dosuđeni iznos glavnice potraživao je i zakonske zatezne kamate tekuće na svaki pojedinačni iznos tražbine od dospijeća pa do isplate.

8. U odnosu na sadržaj prigovora, kojeg je smatrao konfuznim i suprotan sadržaju samoga postupka, naveo je da se tražbina konačno postavljenim zahtjevom odnosi na neplaćene račune s ranije utuženih osnova u razdoblju od siječnja do prosinca 2023. Kako je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 21. veljače 2024., unutar jednogodišnjeg zastarnog roka od dospijeća najstarijeg računa koji je dospio 25. veljače 2023., smatrao je u cijelosti neosnovanim istaknuti prigovor zastare.

9. Glede same tražbine, pojasnio je da se radi o podmirenju računa izdanih radi objedinjene naplate troškova stanovanja za utuženo razdoblje za stan u [adresa] na adresi [adresa], oznake 7/2 u kojem tuženik boravi neprekidno u utuženom razdoblju.

10. Glede visine zahtjeva istakao je da je obračun usluga u utuženom razdoblju vršen u skladu s relevantnim zakonskim odredbama i odlukama. U odnosu na vodne usluge istakao je da je rađen u skladu s Odlukom o cijeni vodnih usluga KD VODOVOD I KANALIZACIJA od 12. listopada 2022., koja je stupila na snagu 1. siječnja 2023. i u skladu s Odlukom o izmjenama odluke o cijeni vodnih usluga od 10. srpnja 2023. koja je stupila na snagu 1. kolovoza 2023.

11. Cijena vodnih usluga sastoji se od tzv. fiksnog dijela cijene vodne usluge i varijabilnog dijela koji se odnosi na samu potrošnju. U utuženom razdoblju od siječnja do srpnja 2023. za kategoriju stambene prostorije u koju spada i stan tuženika, fiksni dio iznosio je ukupno 3,20 EUR, dok je cijena po m3 (varijabilni dio) iznosila 1,87 EUR, dok je u razdoblju od kolovoza do prosinca 2023. došlo do korekcije cijene vodnih usluga pa je tako fiksni dio iznosio 3,78 EUR dok je cijena po m3 (varijabilni dio) iznosila 2,05 EUR, što je vidljivo u utuženim računima. U odnosu na javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada, istakao je da se ista pružila u skladu s odredbama Zakona o gospodarenju otpadom, Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području grada Rijeke, kao i Općih uvjeta Ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada. Naknada je obračunata u skladu s Cjenikom javne usluge prikupljanja miješanog komunalnoga otpada za korisnike kategorije kućanstvo KD Čistoća d.o.o. Rijeka. Istakao je da cijena javne usluge KD Čistoća d.o.o. se sastoji iz dva dijela i to cijene obvezne minimalne javne usluge i cijene za količinu predanog komunalnog otpada tzv. varijabilni dio cijene. Cijena obvezne minimalne javne usluge iznosila je 8,24 EUR, a prostor kojeg je koristio tuženik terećen je za korištenje navedene usluge na temelju prijavljenog jednog člana kućanstva.

12. Posebno je naglasio da je tuženik 1. ožujka 2024. podmirio dio glavnice u iznosu od 24,30 EUR, čime je priznao nastalo dugovanje, slijedom čega je ukupno umanjio tražbinu za iznos od 63,78 EUR (39,48 EUR + 24,30 EUR).

13. Predložio je da sud u cijelosti usvoji konačno postavljen zahtjev.

14. Navode tužitelja, tuženik je osporio isključivo u dijelu u kojem se ističe da je podmirio dio glavnice u iznosu od 24,30 EUR čime da je de facto priznao nastalo dugovanje. Istakao je da je evidentirano plaćanje moglo nastati samo temeljem izvršenja rješenja o ovrsi te stoga ne može predstavljati njegovo priznanje obveze.

15. Pojasnio je da konkretno potraživanje tužitelja je rezultat odbijanja i propusta tužitelja da mu omogući da potpiše ugovor kojim bi bile reguliranje njegove obveze, ali i prava koja bi nastala u svezi s korištenjem predmetnog stambenog prostora. Posljedica takvog postupanja je da mu nije omogućeno ostvariti prava iz područja socijalnog prava na temelju imovinskog cenzusa. Grad Rijeka kao vlasnik je neosnovano podigao status predmetne nekretnine iz stambenog prostora u status stana, što podrazumijeva znatno povećanje obveze bez ostvarenja poboljšane kvalitete navedenog stambenog prostora koji koristi.

16. Stoga je predložio odbijanje postavljenog zahtjeva.

17. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz čitanjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i prigovora na odluku javnoga bilježnika. Proveo je dokaz uvidom u pregled otvorenih stavki tužitelja , uvidom u prijepise računa za kritično razdoblje, uvidom u pregled naturalnih pokazatelja vode, kao i zadužene za utuženo razdoblje u svezi objedinjene naplate troškova stanovanja tuženika. Također, proveo je dokaz uvidom u Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada za korisnike kategorije kućanstva . Proveden je dokaz saslušanjem tuženika kao stranke, kao i dokaz uvidom u preostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

18. Ocjenom svih provedenih dokaza kako svakog pojedinačno, tako i svih ukupno, ovaj sud je ocijenio konačno postavljen tuženi zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

19. Iako je tužitelj u ovršnom postupku zatražio podmirenje tražbine u ukupnom iznosu od 317,10 EUR sa sporednim davanjima i naknadom troškova postupka, tijekom parničnog postupka tužitelj je uman jio prvotno postavljen zahtjev i zatražio konačno postavljenim zahtjevom podmirenje tražbine u visini od 253,32 EUR s osnove neplaćene naknade za vodnu uslugu – hladnu vodu (fiksni i varijabilni dio), kao i s osnove naknade za javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada za utuženo razdoblje od siječnja do prosinca 2023., a koja tražbina se odnosila na stanovanje tuženika u nekretnini, na adresi [adresa] u [adresa].

20. Dio prvotne tražbine, koja nije bila obuhvaćena konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, odnosila se na naplatu neplaćene komunalne i vodne naknade za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 39,48 EUR, odnosno na tzv. podmireni dio glavnice u iznosu od 24,30 EUR.

21. Nije sporno između stranaka da su u utuženom razdoblju tuženiku s osnove objedinjene naplate stanovan ja dostavljeni računi koje isti, kada govorimo o podmirenju naknade za vodne usluge – hladnu vodu (fiksni i varijabilni dio), kao i naknadu za javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada, nije podmirio. Nije sporna visina samoga zahtjeva s navedene osnove za utuženo razdoblje. Također, nesporna je činjenica da je tuženik u kritičnom razdoblju bio u posjedu predmetnog prostora u kontinuitetu.

22. Sporno je pitanje je li tuženik u obvezi podmiriti zatraženu naknadu pružene usluge (vodna opskrba i prikupljanje komunalnog otpada) u kritičnom razdoblju, s obzirom na njegovo mišljenje da prostor u kojem je boravio ne spada u kategoriju stana kao stambene jedinice, već se radi o stambenom prostoru, za što istome nije niti dostavljen ugovor kojim bi regulirao status stanovanja u predmetnom prostoru. Također, sporno je pitanje zastare.

23. Ovdje valja navesti da je po postavljenom konačnom tužbenom zahtjevu sporno između stranaka je li tuženik samoinicijativno podmirio dio glavnice u iznosu od 24,30 EUR, odnosno je li to podmirenje rezultat ovršnog postupka pokrenutog protiv tuženika kao ovršenika. Sporno je, je li takvim konkludentnim činom tuženik priznao svoje dugovanje.

24. U svom stranačkom iskazu, tuženik je istaknuo da u predmetnom prostoru na navedenoj adresi kontinuirano živi 25 do 26 godina, od kojih jedno vrijeme sa pokojnom suprugom, a nakon njezinog odlaska u Zagreb prije 12 godina, isti je nastavio sam življenje u predmetnom stanu. Pokojna supruga preminula je prije tri godine, nakon čega se postavilo pitanje njegovog statusa u predmetnome stanu. Iako je prethodno njezine smrti fragmentarno se podmirivalo terećenje s osnove objedinjene naplate stanovanja, istakao je da zadnjih nekoliko godina, kao i u kritično vrijeme, isti nije podmirivao troškove življenja u predmetnoj nekretnine, bog čega su sukcesivno protiv istoga pokretani ovršni postupci radi podmirenja takve tražbine. U svezi s time, naveo je da je i iznijeti iznos od 24,30 EUR, koji navodi tužitelj podmiren prisilnom naplatom, a ne dobrovoljno.

25. Ne sporivši da je u kritičnom razdoblju koristio vodu u predmetnoj nekretnini te da je odlagao otpad, istakao je da pitanje njegovog stanovanja u predmetnoj nekretnini nije riješeno.

26. Pojasnio je da se radi o stambenom prostoru veličine 34 m2 u vlasništvu Grada Rijeke, za koji prostor je Grad Rijeka neosnovano odredio status stana, a ne stambenog prostora. Otklonio je mogućnost da bi se radilo o stanu, slijedom čega bi mogao ostvariti prava najmoprimca, a to iz razloga jer se radi o stambenom prostoru koji je trošan i neuređen te ne udovoljava kategoriji stana. Napomenuo je da Grad Rijeke odbija takvu argumentaciju. Zbog navedenog isti niti ne podmiruje troškove stanovanja u navedenom prostoru i to kako u utuženom razdoblju, tako i ranije.

27. Iz priloženih prijepisa računa, razvidno je da je tuženik terećen za troškove stanovanja u predmetnoj nekretnini, između ostalog i za troškove podmirenja neplaćene naknade za vodne usluge – hladnu vodu (fiksni i varijabilni dio), odnosno naknadu za javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada.

28. Iskaz tuženika, ovaj sud je u cijelosti cijenio objektivnim i istinitim u relevantnom dijelu koji se odnosi na korištenje nekretnine i pružene usluge unutar objedinjene naplate stanovanja u kritičnom razdoblju, za što je i terećen od strane tužitelja, kao i u dijelu koji se odnosi na neplaćanje naknade za taku pruženu uslugu u kritičnom razdoblju.

29. Dio stranačkog iskaza u kojem je tuženik isticao neriješeni odnos kao korisnik nekretnine sa vlasnikom nekretnine, kao i status same nekretnine, ovaj sud nije cijenio, smatrajući irelevantnim za ishod spora.

30. Isticanje tužitelja da je tuženik priznao nastalo dugovanje podmirenjem dijela glavnice u iznosu od 24,30 EUR, ovaj sud nije smatrao osnovanim.

31. Tužitelj nije argumentirao na koji dio tražbine se odnosi navedeno podmirenje, a niti je dokazao da bi upravo tuženik podmirio takvo dugovanje. Sam tuženik iskazao je u svom iskazu da duže vremensko razdoblje, koje obuhvaća i utuženo razdoblje, nije podmirivao troškove stanovanja u nekretnini koju koristi, već da bi svako eventualno podmirenje tražbine s navedene osnove bilo realizirano kroz ovršni postupak pokrenut protiv istog.

32. Mišljenje je ovoga suda da pri isticanju dobrovoljnog podmirenja određene tražbine, koje nije dokazano, se ne može cijeniti da bi takvo namirenje predstavljalo priznanje samoga dužnika. Priznanje dužnika u vidu plaćanja mora obuhvaćati voljni element dužnika da učini takvu radnju, a što je u konkretnom slučaju propušteno dokazati.

33. Iz dokumentacije koja prileži spisu, kao i iz samog iskaza tuženika, nedvojbeno proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju koristio za stanovanje nekretninu na adresi [adresa], oznake 7/2. Isti ne spori da je koristio vodnu uslugu – hladnu vodu u nekretnini te da je bacao komunalni otpad u istome razdoblju.

34. Činjenica da tuženik nema reguliran status stanovanja u predmetnoj nekretnini u vidu ugovora o najmu stana je sasvim irelevantna za ishod ovosudnoga spora.

35. Prema pozitivnoj legislativi koja regulira pružanje takve usluge, a što tuženik niti ne spori, korisnik predmetnih usluga, iako ne i vlasnik nekretnine, odnosno najmoprimac, je u obvezi podmiriti naknadu za pružene usluge (vodne usluge – hladna voda, naknada prikupljanja komunalnog otpada). Stoga je tuženik unatoč neriješenom statusu u predmetnoj nekretnini u čijem se posjedu nalazio u kritično vrijeme, kao korisnik pružene usluge u obvezi podmiriti naknadu tužitelju za istu.

36. Tuženik je tijekom postupka isticao da bi njegovo terećenje s ranije navedenih osnova bilo znatno manje kada bi se od strane vlasnika nekretnine (Grad Rijeka) prihvatilo postojeće stanje nekretnine, odnosno činjenica da nekretnina ne zadovoljava uvjete za stan uslijed svoje trošnosti, odnosno da se radi o stambenoj prostoriji, a ne stanu.

37. Takav slijed je sasvim irelevantan za ishod ovosudnoga spora. Iz iskaza tuženika razvidno je da je tuženik koristio prostor za stanovanje i unutar tog stanovanja koristio pruženu uslugu hladne vode, odnosno uslugu odvoza komunalnoga otpada.

38. Činjenica je li predmetni prostor ima status stana, odnosno stambenog prostora, isključivo ovisi o vlasniku stana [adresa], koji je kako to ističe sam tuženik predmetnoj nekretnini propisao status stana. Za odnos ovdje stranaka isto je irelevantno.

39. Podredno se ističe da je prema relevantnim aktima stambena prostorija kao kategoriji bila terećena za fiksni i varijabilni dio naknade za vodnu uslugu, kao i za odvoz komunalnog otpada. Tuženik je prema evidenciji evidentiran kao prijavljen jedan član kućanstva i takav element je cijenjen kod obračunavanja naknade. Činjenica radi li se o derutnoj nekretnini ili ne, sasvim je irelevantna za ishod ovosudnoga spora. U istoj je pružena usluga korištenja hladne vode i odvoza otpada pa je takvu naknadu za pruženu uslugu tuženik dužan podmiriti.

40. Aktivna legitimacija tužitelja nije osporena te se ista nije obrazlagala u ovosudnom obrazloženju.

41. Visina postavljenog zahtjeva, kako s osnove naknade za vodnu uslugu – hladnu vodu (fiksni i varijabilni dio), kao i naknade za javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada, od strane tuženika nije osporeno, pa sud istu nije obrazlagao.

42. Istaknuti prigovor zastare, ovaj sud je u cijelosti smatrao neosnovanim.

43. Kao što ispravno navodi tužitelj, tražbina se odnosi na razdoblje od siječnja do prosinca 2023., pri čemu je dospijeće najstarijeg računa 25. veljače 2023., a prijedlog za ovrhu je podnesen 21. veljače 2024., unutar jednogodišnjeg zastarnog roka za ovakvu vrstu tražbine, skladno odredbi članka 232. stavak 1. točka 1. ZOO-a.

44. Slijedom navedenog, tuženik je u obvezi podmiriti tužitelju ukupan novčani iznos u visini od 253,32 EUR, Sa Pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa tražbine pa do isplate. Tijek dospijeća između stranaka nije bio sporan te ga sud nije posebno obrazlagao.

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku I. izreke presude.

46. U preostalom dijelu platni nalog iznad dosuđenog iznosa valjalo je ukinuti, zbog čega je odlučeno kao u stavku III. izreke presude, a to stoga jer je tužitelj konačno postavljenim zahtjevom umanjio tražbinu prvotno obuhvaćenu platnim nalogom.

47. Glede naknade troškova postupka sud je cijenio Zaključak sa sastanka VS RH sa predsjednicima parničnog odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. gdje je iznijet stav da se u ovakvoj vrsti parničnog postupka u kojima se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga dosuđuju ukupni troškovi nastali u ovršnom i parničnom postupku, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

48. Temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a tužitelju je dosuđena naknada parničnog troška prema troškovniku koji prileži spisu, a koji trošak se sastoji od sastava podneska od 10. prosinca 2024. te zastupanja punomoćnika na održanim ročištima 23. veljače 2026. i 13. svibnja 2026. prema Tbr. 8/1 i 9/1. Pri tome valja naglasiti da je sud cijenio za svaku poduzetu radnju vrijednost od 25 boda, a to stoga jer je Tarifom propisano da do iznosa VPS-a od 332,00 EUR punomoćniku pripada za zastupanje i poduzete radnje 25 bodova po pojedinoj radnji. Ističe se da je tijekom parničnog postupka tužitelj zatražio isplatu iznosa u visini od 253,32 EUR sa sporednim davanjima, dok je preostali novčani iznos do visine od 317,10 EUR povukao te u vezi sa povučenim dijelom nisu poduzete ikakve radnje. Također, tužitelju je dosuđen i iznos PDV-a od 25 %, troškovi ovršnog postupka u zatraženom iznosu od 25,00 EUR, sudske pristojbe na presudu prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama, odnosno ukupan novčani iznos u visini od 148,75 EUR.

49. Na dosuđeni iznos naknade dosuđena su i sporedna davanja tekuća od presuđenja pa do isplate.

50. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku II. izreke presude.

U Rijeci, 21. srpnja 2026.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika