REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-820/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku odvjetniku Franji Ribiću iz Zagreba, Gajeva 59, protiv tuženika Triglav osiguranje d. d. iz Zagreba, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, Zelinska 4, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-194/2024-33 od 13. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim odbijanjem i djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-194/2024-33 od 13. travnja 2026. se:

-potvrđuje u toč. I. izreke

-preinačuje u toč. II izreke na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu ta točka izreke potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice na način da je naloženo tuženiku da joj na ime naknade neimovinske štete isplati novčani iznos od 3.318 EUR od dana podnošenja zahtjeva 21. prosinca 2022. godine pa do dana isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana (toč. I. izreke). U točki II izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.709,28 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kako je to precizirano u toj točki izreke.

2. Žalbu protiv te odluke, koja je pravovremena i dopuštena, izjavljuje tuženik iz svih žalbenih razloga. Ukazuje da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje vezano za utvrđenje kvalifikatornih okolnosti na kojima se temelji odluka o naknadi neimovinske štete jer da iz inicijalnog nalaza od 21. svibnja 2022. proizlazi da se tužiteljica devet mjeseci nakon predmetnog štetnog događaja javila psihijatru zbog sasvim drugog štetnog događaja koji se zbio oko dva tjedna prije, kada je prijateljica njezina kćeri izvršila samoubojstvo, te je od tog događaja na bolovanju. Smatra da vještak nije niti jednim valjanim argumentom otklonio na ukazane mu nejasnoće u nalazu i mišljenju, a niti je izvršio uvid u osobni zdravstveni karton tužiteljice. Osim toga, u predmetu ne postoji niti jedan dokaz temeljem kojeg je vještak ocijenio da je tužiteljica trpjela strah u trajanju od dva mjeseca neposredno nakon štetnog događaja, obzirom da ona nije bila privremeno radno nesposobna, nije joj postavljena nikakva dijagnoza zbog koje bi bila privremeno radno nesposobna te se nakon štetnog događaja osposobila za posao zaštitara, što znači da joj je utvrđena potpuna psihofizička zdravstvena sposobnost za taj posao. Sud da je nekritički prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i nije proveo novo vještačenje po drugom vještaku psihijatru iako je to predložio, pa da je time činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Dodaje kako je visina dosuđene pravične novčane naknade previsoko određena. Pobija odluku o troškovima postupka jer da podnesci tužitelja od 27. ožujka 2025. i 2. ožujka 2026. ne mogu predstavljati obrazložene podneske, te da je tužiteljici neosnovano dosuđen trošak sudjelovanja njena punomoćnika na ročištu za objavu presude na koju on nije pristupio. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se presuda preinači na način da se tužiteljica odbije sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, i da joj se naloži naknaditi mu troškove parničnog postupka uključujući i trošak ovog žalbenog dijela postupka.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete koja joj je nastala kao posljedica štetnog događaja od 26. kolovoza 2021., do kojeg je došlo na njenom radnom mjestu, benzinskoj crpki Petrol d.o.o., u ulici Kneza Branimira 117 u Zagrebu, kojom prilikom je izvršeno kazneno djelo razbojništva na način da je nepoznati počinitelj ušao u benzinsku postaju, došao do pulta blagajne gdje se ona nalazila kao djelatnica te joj je uperio pištolj tražeći od nje predaju novca, nakon čega se udaljio u nepoznatom smjeru.

4. Taj štetni događaj tuženik nije osporio, već je učinio spornim postojanje uzročno - posljedične veze tog štetnog događaja i posljedica koje je vještak psihijatar Gordan Makarić naveo u svom nalazu i mišljenju, iz razloga što se tužiteljica tek nakon devet mjeseci od štetnog događaja javila psihijatru i to nakon drugog štetnog događaja – kada je dva tjedna prije tog javljanja psihijatru prijateljica njezine kćeri izvršila samoubojstvo, što nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljica nije bila radno nesposobna, nije joj postavljena dijagnoza, što se nakon toga zaposlila kao zaštitarka te nije dokazala da bi nakon štetnog događaja koristila Normabel odnosno da joj je isti preporučen. Tuženik je učinio spornim i visinu tužbenog zahtjeva.

5. Sud prvog stupnja je svoju odluku temeljio na medicinskoj dokumentaciji priloženoj u spisu kao i na pismenom i usmenom nalazu vještaka psihijatrijske struke Gordana Makarića. Tako je utvrdio da je postojala izravna uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i nastanka neimovinske štete jer je tom prilikom tužiteljica bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet i život, a što je dovelo kod nje do razvoja psihičkih poremećaja. Neovisno što se tužiteljica javila psihijatru 21. svibnja 2022., a nakon što je prijateljica njene kćeri počinila samoubojstvo, vještak je mišljenja da to ne znači da kod nje nije došlo do reaktivnog stanja nakon neprerađenog inicijalnog stresa, a koju stresnu situaciju je tužiteljica opisala prilikom prvog pregleda kod psihijatra. Simptomatika koju je vještak iznio u svom nalazu i mišljenju nije posljedica arterijske hipertenzije tužiteljice već posljedica psihičkih poremećaja. U vezi štetnog događaja sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjeren do jaki oscilirajući strah do tri dana, a potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do dva tjedna. Poslije toga tužiteljica je trpjela oscilirajući stah sveukupno do šest tjedana. Kod nje je zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. Status psihičkih funkcija stabiliziran je 4. listopada 2022. Kod nje je došlo do smanjenja životne aktivnosti od 5 % te će ona u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.

6. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj sud jer su temeljena na nalazu i mišljenju vještaka koji je potpun, jasan i stručan, kao i na medicinskoj dokumentaciji koja prileže spisu. Vještak psihijatar otklonio je u svojim nalazima i mišljenjima sve prigovore stranaka i o njima je dao valjano mišljenje.

7. Tako je vještak otklonio mogućnost da su zdravstveni problemi zbog kojih se tužiteljica javila psihijatru za pomoć u uzročno posljedičnoj vezi s drugim događajem – samoubojstvom prijateljice njezine kćeri. Životno je da bi predmetni štetni događaj ostavio psihičke posljedice na zdravlje svakog onog koji bi se našao u situaciji kao i tužiteljica. Ona je tada bila izložena direktnom napadu na život i zdravlje, jer joj je razbojnik izravno prijetio pištoljem tražeći od nje predaju novca. Okolnosti u kojima se tužiteljica tada našla kod svake prosječne osobe izazvale bi stres i strah.

8. Činjenica da ona pri tom štetnom događaju nije zatražila medicinsku pomoć stručne osobe, prema nalazu i mišljenju vještaka ne znači da ona nije trpjela i ne trpi posljedice tog razbojništva.

9. Svaka osoba se različito nosi sa posljedicama stresnih situacija, a kod tužiteljice, kako je to vještak ocijenio, radi se o reaktivnom stanju nakon neprerađenog inicijalnog stresa. Vještak je prilikom ispitivanja tužiteljice ocijenio da se kod nje zbog izloženosti situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet i život kod predmetnog štetnog događaja razvio psihički poremećaj, tako da se na psihičkom planu razvila simptomatika reakcije na teški stres uz razvoje elemenata mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja.

10. Takvo mišljenje rezultat je osobnog pregleda tužiteljice od strane vještaka te ocjene medicinske dokumentacije koja prileži spisu.

11. Prema nalazu psihijatra od 21. svibnja 2022. i 9. lipnja 2022. proizlazi da je tada tužiteljica došla samostalno na pregled u hitnu psihijatrijsku ambulantu radi reaktivnog stanja, nakon proživljenog stresa i traumatizacije, da je prvotno opisala događaj od 24. kolovoza 2021. i navela je posljedice koje je taj događaj ostavio na nju. U nalazu od 21. svibnja 2022. je liječnik psihijatar iznio mišljenje da se kod tužiteljice radi o reaktivnom stanju nakon neprerađenog inicijalnog stresa na kojem su se dodatno superponirale retraumatizacije usljed čega je došlo do iscrpljenja adaptivnih kapaciteta i kompenzacijskih funkcija ličnosti. Prilikom tog pregleda tužiteljica je navela da je uzimala Normabel i to dva puta dva miligrama dnevno, a unatrag dva tjedna jedan puta pet miligrama ujutro, a taj lijek joj je propisan od strane psihijatra tijekom pregleda od 9. lipnja 2022.

12. Nalaz i mišljenje psihijatar je u ovom predmetu temeljio na nalazu prije navedenog psihijatra kao i na pregledu tužiteljice.

13. Stoga nisu prihvatljivi žalbeni navodi tuženika kojima je nastojao dovesti u sumnju valjanost nalaza i mišljenja vještaka, a time i propust suda prvog stupnja da prihvati njegov dokazni prijedlog i provedeno vještačenje.

14. Vještak je iznio valjane razloge o tome da drugi stresni događaj nije u uzročno posljedičnoj vezi s navedenim posljedicama koje tužiteljica trpi. Taj drugi događaj je samo reaktivirao psihičke tegobe koje su kod tužiteljice već postojale zbog predmetnog štetnog događaja. Kako je navedeno, općepoznato je da svaka osoba drugačije ispoljava psihičke tegobe koje ima u vezi nekog stresnog događaja. Ovaj kojeg je tužiteljica doživjela na radnom mjestu sigurno je ostavio određene posljedice o kojima se vještak izjasnio, te nije bilo razloga posumnjati u taj nalaz.

15. Ni navodi tuženika da bi rad tužiteljice na radnom mjestu zaštitara ukazivao da se kod nje nije razvila simptomatika koju je vještaka opisao, nisu od značaja za donošenje drugačije odluke jer prema nalazu i mišljenju vještaka, kojeg u tom dijelu žalite lj nije osporio, tužiteljica je od predmetnog štetnog događaja promijenila više radnih mjesta te se ni na jednom nije mogla zadržati. Tuženik nije iznio valjani razlog zašto smatra da osoba koja je prošla kroz predmetnu traumu ne bi bila u stanju obavljati posao zaštitara, odnosno da bi to ukazivalo da se kod tužiteljice nisu razvile navedene štetne posljedice. Možda baš nošenje oružja i osjećaj da obavljanjem tog posla ona štiti ljude i imovinu kako ne bi doživjeli isto što i ona, je za nju bilo motivirajuće.

16. Po ocjeni ovoga suda sud prvog stupnja nije za potrebe ovog spora trebao pozivati tužiteljicu da dostavi ugovor o radu s novim poslodavcem i uvjerenje o psihofizičkim sposobnostima za obavljanje poslova zaštitara. Odbijanjem tog dokaznog prijedloga nije povrijeđeno pravo tuženika da raspravlja pred sudom jer izvođenje tog dokaza nije bilo od relativnog značaja za utvrđenje da li tužiteljica trpi posljedice štetnog događaja na koje ukazuje vještak. Prilikom zapošljavanja na poslove zaštitara očito je poslodavac procijenio da ona za obavljanje tog posla ispunjava sve uvijete. Osim toga, tužiteljica je umjereni do jaki oscilirajući strah trpjela do tri dana, zatim umjereni oscilirajući strah ukupno dva tjedna, a nakon toga oscilirajući strah šest tjedana. Povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta pojavio bi joj se u situacijama koje je podsjećaju na štetni događaj. Znači da taj strah nije morao biti prisutan i vidljiv u vrijeme kada se ona zapošljavala kao zaštitar, a tužiteljica se sa tim strahom, tih devet mjeseci, pokušala nositi samo uz uzimanje Normabela.

17. Da je tužiteljica zbog posljedica štetnog događaja uzimala Normabel može se zaključiti iz priložene medicinske dokumentacije. Ona je prilikom pregleda kod psihijatra izjavila da je konzumirala taj lijek za smirenje, a istog ili sličnog joj je taj psihijatar preporučio.

18. Vještak je otklonio prigovor tuženika da bi ubrzano disanje, preznojavanje, lupanje srca bilo posljedica hipertenzije. Ostao je kod svog mišljenja da su te smetnje posljedica utvrđenog psihičkog poremećaja, a za što ni ovaj sud nije imao razloga sumnjati.

19. Polazeći od navedenog utvrđenja suda prvog stupnja, te posljedicama koje tužiteljica trpi iz predmetnog štetnog događaja, a imajući u vidu odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 – dalje ZOO) i ovaj sud je mišljenja da tužiteljica ima pravo na odgovarajuću naknadu neimovinske štete zbog utvrđene povrede prava osobnosti u iznosu od 3.318,00 eura, sve cijeneći u postupku utvrđene kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi ta odluka o visini naknade neimovinske štete, cijeneći okolnosti samog slučaja, jačinu i trajanje straha, jačinu i trajanje posljedica, način na koji se isti očituju, dob tužiteljice, kao iz značenje povrijeđenog dobra i cilj kojem služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, imajući pri tom još u vidu orijentacijske kriterije i iznose za utvrđenje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. i pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020 i 15. lipnja 2020., kao i stopu inflacije koja je rasla od 2021. do donošenja pobijane presude.

20. Slijedom iznijetog, ovaj sud ocjenjuje žalbu tuženika u cijelosti neosnovanom u pogledu odluke o glavnoj stvari, pa je u tom dijelu odlučeno kao u toč. I. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

21. Odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a kao i temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj:138/23, dalje Tarife). Kod toga je sud prvog stupnja osnovano tužiteljici priznao trošak za sastav podnesaka od 23. srpnja 2024. i 25. srpnja 2025. prema Tbr. 8 toč. 1 Tarife jer se radi o obrazloženim podnescima, kao i za zastupanje na ročištima 27. ožujka 2025. i 2. ožujka 2026. prema Tbr 9. toč. 1. Tarife jer se na njima raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi.

22. Žalitelj ukazuje da je tužitelju neosnovano priznat trošak sastava podnesaka od 27. ožujka 2025. i 2. ožujka 2025., međutim, taj trošak tužiteljici nije priznat, a niti su ti podnesci dostavljeni sudu.

23. Žalba tuženika je osnovana samo u dijelu u kojem je sud tužiteljici dosuđen trošak pristupa njena odvjetnika na ročište za objavu presude, jer kako se to u žalbi pravilno ističe, tom ročištu stranke nisu pristupile, pa ni punomoćnik tužiteljice.

24. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za iznos tog priznatog troška u iznosu od 125,00 eura (100,00 eura + 25% PDV).

25. Kako tuženik nije uspio sa svojom žalbom glede odluke o glavnoj stvari već je samo uspio u dijelu odluke o troškovima postupka, u svezi toga mu nisu nastali posebni troškovi, to je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 5. ZPP).

U Puli 21. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić