REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1617/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja INA-Industrija nafte d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 27759560625, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Orehovec, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović u Zagrebu, protiv tuženika JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku u Zagrebu, radi nadomještanja suglasnosti, nakon glavne i javne rasprave zaključene 18. lipnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Petre Tošković, odvjetnice, tuženika osobno i punomoćnika tuženika Ivana Gelenčira, odvjetnika, 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nadomješta se suglasnost tuženika za donošenje Odluke tužitelja o poslovnom uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj: 210-902105/23-H od 1. siječnja 2023. radniku SN zaposlenom na radnom mjestu „50655992 Inženjer za transport 2“, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici „50718262 Primarna distribucija“, a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od 20. listopada 2023.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 21. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su, on kao poslodavac, i SN kao radnik, sklopili 1. siječnja 2023. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 210- 902105/23-H, temeljem kojeg je J zaposlen na radnom mjestu „50655992 Inženjer za transport 2“, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici "50718262 Primarna distribucija". Uslijed organizacijskih promjena, tužitelj namjerava otkazati gore opisani ugovor poslovno uvjetovanim otkazom. S obzirom na činjenicu da je J osoba starija od 60 godina, za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu potrebna je suglasnost tuženika. Tužitelj je 27. rujna 2023. donio Odluku o organizacijskim promjenama unutar organizacijskog dijela Rafinerije i marketing, sa danom primjene 1. listopada 2023., a temeljem koje je došlo do ukidanja radnog mjesta S te je stoga prestala potreba za radom S na navedenom radnom mjestu. Naime, zbog nužnih promjena u poslovnim procesima i aktivnostima unutar tužitelja sa ciljem racionalizacije i optimizacije te postizanja bolje koordinacije i fleksibilnosti u odvijanju radnih procesa koje u konačnici vode bržem i efikasnijem izvršavanju radnih zadataka i postizanja ekonomski uspješnijeg poslovanja, a koje su nastale kao rezultat organizacijskih promjena i promjena u načinu rada, unutar organizacijske jedinice Primarna distribucija (L5) brisan je jedan dio aktivnosti kao što su procesi ugovaranja, upravljanja i praćenja potrebnih transportnih kapaciteta za opskrbu tržišta u željezničkom i duž-obalnom vodnom transportu i sl. te su iste premještene u Operativne aktivnosti opskrbe proizvoda (L5) koja je u izravnoj podređenosti Optimizaciji i dinamičkom planiranju lanca vrijednosti (L4), a drugi dio aktivnosti kao što su procesi ugovaranja prijevoznih usluga, praćenja realizacije, izvještavanja upravljanja troškovima ugovorene usluge prijevoza, održavanje i sl. premještene su u Sekundarnu distribuciju (L5) koja mijenja naziv u Upravljanje ugovornim transportom (L5). Dakle, s obzirom na da je unutar organizacijske jedinice Primarna distribucija (L5) prestala potreba za radom S ukinuto je njegovo radno mjesto Inženjer za transport 2, odnosno unutar organizacijske jedinice Sekundarna distribucija (L5) koje je promijenilo naziv u Upravljanje ugovornim transportom (L5) prestala je potreba za radom Radnika te je ukinuto radno mjesto Inženjer za transport 2. Ističe da je predmetnoj Odluci prethodilo savjetovanje tužitelja s tuženikom o organizacijskim promjenama, pa tako i organizacijskih promjena u organizacijskoj jedinici Primarna distribucija (L5), u izravnoj podređenosti Transportu (L4) u Logistici (L3). Kako su navedene organizacijske promjene bile svrsishodne radi unapređenja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti, unatoč provedenom savjetovanju s tuženikom, izvršene su prethodno navedene promjene u organizaciji i načinu rada, a kako je to navedeno u predmetnoj Odluci o organizacijskim promjenama te je došlo do ukidanja radnog mjesta S. Dalje navodi da iako Zakon o radu više ne poznaje obvezu poslodavca prema kojoj je isti dužan prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu pokušati radnika zaposliti na drugom radnom mjestu, tužitelj je učinio sve što je u njegovoj moći da se E pronađe drugo radno mjesto. Unatoč prethodno navedenom, kao i činjenici da je tužitelj dopisom od 18. listopada 2023. zatražio od tuženika suglasnost za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu za radnika SN, tuženik je svojim očitovanjem od 20. listopada 2023. (kojeg je tužitelj zaprimio dana 25. listopada 2023.) uskratio suglasnost za donošenje planirane odluka o otkazu u odnosu na Radnika, navodeći za S da se radi o osobi starijoj od 60 godina kojoj bi gubitak posla bio neprimjereno težak s obzirom na mogućnost zaposlenja u toj dobi i s obzirom na nedostatak uvjeta za odlazak u mirovinu. Nadalje navodi da tuženik očito pogrešno ističe kako smatra da radni odnos S ne bi trebao prestati zbog skrivljenog ponašanja radnika, već odlukom poslodavca čije donošenje nije uvjetovano ponašanjem radnika te da smatra kako potreba za obavljanjem posla kod tužitelja koji je obavljao Radnik nije prestala. Prvenstveno, ukazuje se kako je očito da se prijedlog Odluke o otkazu ugovora o radu Radnika odnosio na poslovno uvjetovani otkaz a ne kako to u svom očitovanju pogrešno navodi tuženik, zbog skrivljenog ponašanja radnika. Pritom se ističe kako je tuženik u cijelosti zanemario činjenicu da je radno mjesto Inženjer za transport 2 na kojem je J zaposlen ukinuto, te je stoga prestala potreba za radom S. U svezi sa navedenim, tužitelj je mišljenja da je već iz samog obrazloženja tuženika pri uskrati suglasnosti razvidno da je ista uskraćena bez valjanog razloga, odnosno da je ista uskraćena isključivo kako bi se S, neovisno o svim okolnostima i organizacijskim promjenama koje su nastupile, do daljnjega zadržalo u radnome odnosu, a ne iz razloga što postoji sumnja da je namjera otkazivanja njegova ugovora o radu motivirana dobi Radnika. Naime, tuženik u svojem očitovanju ne navodi niti jedan od razloga koji bi predstavljao osnovani razlog za uskratu suglasnosti na donošenje namjeravane odluke o otkazu. Stoga predlaže donijeti presudu kao u izreci.

2. Prvotno naznačeni tuženik, Radničko vijeće INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da tužitelj priloženim dokazima ne dokazuje niti vjerojatnost u tužbi iznesenih navoda. Naime, ako se pogleda predmetna Odluka o organizacijskim promjenama jedina realna „promjena“ je otpuštanje Radnika i to kao jedinog zaposlenika koji predstavlja tehnološki višak uslijed navodnih organizacijskih promjena. Tuženik smatra da tužitelj realno nije implementirao nikakve promjene u tehnologiju svojih poslovnih procesa nego se predmetna Odluka o organizaciji donosile jedino i isključivo kako bi postojao temelj za otkazivanje ugovora o radu predmetnog Radnika, i to iz diskriminatornih razloga zbog starosti Radnika te da realnih ušteda ili promjena organizacije rada nije niti bilo. Tuženik se nije suglasio i usprotivio se kako donošenju Odluke o organizacijskim promjenama, tako i namjeravanoj odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu S iz razloga što tužitelj nije tuženiku dostavio sve potrebne informacije i isprave u pogledu utvrđivanja viška radnika i otkazivanja ugovora o radu Radniku iz poslovno uvjetovanih razloga. Prvenstveno nije odgovoreno na pitanja: na koji način su unaprijeđeni poslovni procesi i povećana efikasnost promjenama u organizaciji i tehnologiji rada i uopće o kakvim se konkretno promjenama radi, osim o otpuštanju radnika. Tužitelj dugi niz godina isključivo samo mijenja nazive radnih mjesta i otpušta „starije“ radnike, dok istovremeno svake godine zapošljava velik broj novih radnika. Tužitelj u zadnjih deset godina najmanje jednom godišnje donosi odluke o reorganizaciji i kolektivnom višku radnika, dok istovremeno svake godine raspisuje natječaje za nova radna mjesta i zapošljava nove mlađe radnike. Slijedom navedenog jasno je kako tuženik nije imao opravdanih razloga dati svoju suglasnost na namjeravanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, obzirom da se šikanira i otpušta starije radnike i radnike posebnih kategorija (invalidi i Hrvatski branitelji), uz istovremeno zapošljavanje mlađih kategorija radnika. Kako tužitelj uopće nije dokazao da bi primijenio bilo kakve kriterije prilikom otkazivanja ugovora o radu između radnika koji su ostali na radu kod tužitelja, radnika koji su utvrđeni kao višak i konačno radnika kojim je ugovor o radu otkazan/namjerava se otkazati, tuženik smatra da tužitelj nije poštivao odredbe Zakona o radu koje su prisilne naravi te da postupak prije otkazivanja predmetnog ugovora o radu nije proveden zakonito. Tužitelj uopće nije niti pokušao pronaći mogućnost zapošljavanja S unutar svoje organizacije rada - na drugim radnim mjestima, niti ga dodatno obrazovati i osposobiti, obzirom da E nije ponudio niti jedno drugo radno mjesto, a niti mu je ponudio mogućnost dodatnog obrazovanja ili osposobljavanja. Dakle, tužitelj nije poduzeo sve što je u njegovoj moći da na radu zadrži što više radnika. Tuženik smatra da za S kao radnika starijeg od šezdeset godina života primjenom obveznih socijalnih kriterija iz Zakona o radu, tužitelj ne bi imao zakonsko uporište za namjerom otkazivanja njegova ugovora o radu. Sve naprijed navedeno treba tumačiti osobito uvažavajući činjenice da kod tužitelja i trgovačkih društava iz INA Grupe postoji preko 5.000 radnih mjesta, da se bave brojnim različitim djelatnostima, da se rad na području svih djelatnosti izvršava kako u tuzemstvu, tako i u inozemstvu. Pa se postavlja pitanje je li tužitelj zaista poduzeo sve što je u njegovoj moći da pronađe drugo radno mjesto E, te je li zaista kod tužitelja prestala potreba za njegovim radom. Slijedom svih navoda tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev te tužitelja obvezati na nadoknadu troškova postupka.

3. U ovom predmetu bila je donijeta presuda pod Poslovnim brojem: Pr-1608/2023 od 10. lipnja 2024. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev. Prvostupanjska presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, pod Poslovnim brojem: Gž R-729/2024 od 22. listopada 2024. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s obrazloženjem da je u ponovljenom postupku potrebno kritički cijeniti Odluku o organizacijskim promjenama te utvrditi odlučnu činjenicu je li prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta koje obavlja radnik SN, odnosno da li se ti poslovi i dalje obavljaju i na koji način, kao i da je na te odlučne okolnosti potrebno saslušati zz tuženika i svjedoka SN koje je predložio tuženik.

4. Podneskom od 15. prosinca 2025., tužitelj navodi da je Radničko vijeće INA- Industrija nafte d.d. prestalo djelovati te da mu je 7. studenog 2025. dostavljen Sporazum o sindikalnom povjereniku koji preuzima prava i obveze radničkog vijeća u INA d.d. od 28. listopada 2025. Predmetnim Sporazumom sindikati koji djeluju kod tužitelja imenovali su JN sindikalnim povjerenikom koji preuzima prava i obveze radničkog vijeća u INA d.d. pa stoga kao novog tuženika označuje JN, kao sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća INA d.d.

5. Rješenjem od 16. prosinca 2025. pozvan je JN, kao sindikalni povjerenik s pravima i obvezama radničkog vijeća u INA d.d. stupiti u parnicu umjesto prvotno označenog tuženika Radničkog vijeća INA-Industrija nafte d.d., a isti se podneskom od 2. siječnja 2026. očitovao da odbija stupiti u parnicu jer se ne smatra pravnim sljednikom ranije postojećeg radničkog vijeća.

6. Odredbom čl. 150. st. 1 („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19, 151/22, 64/23 – dalje: ZR) propisano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika.

6.1. Prema odredbi čl. 153. st. 3. ZR, ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća, osim prava iz članka 164. stavka 2. ZR na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz članka 164. stavka 1. ZR. Prema stavku 4. toga članka, ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. toga članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca.

6.2. Iz navedenih odredaba proizlazi da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, poslodavac je dužan tražiti suglasnost sindikalnog povjerenika koji prema čl. 153. st. 3. ZR preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća pa tako ima pravo dati odnosno uskratiti suglasnost poslodavcu na otkaz ugovora o radu.

7. U situaciji kada je radničko vijeće tužitelja očitovanjem od 20. listopada 2023., kojeg je tužitelj zaprimio 25. listopada 2023., uskratilo suglasnost za donošenje planirane odluke o otkazu te je tužitelj 9. studenog 2023. podnio tužbu protiv radničkog vijeća tužitelja kojom traži donošenje presude kojom se nadomješta suglasnost tuženika za donošenje Odluke tužitelja o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme radniku EN te kada je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž-13/2025 od 30. rujna 2025. raspušteno radničko vijeće INA -INDUSTRIJA NAFTE d.d., time što je tužitelj u podnesku od 15. prosinca 2025. kao tuženika naveo JN kao sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća tužitelja koji je sukladno čl. 153. st. 3. ZR preuzeo sva prava i obveze radničkog vijeća, nije došlo do subjektivne preinake tužbe u smislu odredaba čl. 192. ZPP, u kojem slučaju bi za takvu preinaku bio potreban pristanak osobe koja treba stupiti u parnicu umjesto tuženika, već se radi o ispravci tužbe, a sindikalni povjerenik kao pravni slijednik raspuštenog radničkog vijeća ne može se protiviti takvoj ispravci tužbe.

8. Sud je tijekom ponovljenog postupka pročitao svu dokumentaciju koju su stranke priložile u spis, saslušan je svjedok SN te je saslušan tuženik kao stranka u postupku.

9. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

10. Uvidom u Ugovor o radu je vidljivo da je radnik SN zaključio sa tužiteljem Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a temeljem kojeg će radnik obavljati poslove radnog mjesta – pozicije: 50655992 Inženjer za transport 2, platni razred: E05, sistematiziran u organizacijskoj jedinici 50718262 Primarna distribucija.

11. Iz poziva na savjetovanje od 15. rujna 2023. proizlazi da je tužitelj uputio Radničkom vijeću INA-Industrija nafte d.d. poziv na savjetovanje namjeravanih organizacijskih promjena unutar organizacijskog dijela Rafinerije i marketinga uz dostavu Odluke poslodavca namjeravanih organizacijskih promjena unutar organizacijskog dijela Rafinerije i marketinga, a koje se planiraju implementirati s 1. listopada 2023.

12. Iz očitovanja Radničkog vijeća INA-Industrija nafte d.d. od 18. rujna 2023. proizlazi da Radničko vijeće INA-Industrija nafte d.d. nije suglasno i protivi se donošenju Odluke o organizacijskim promjenama unutar organizacijskog dijela Rafinerije i marketinga s danom primjene 1. listopada 2023., navodeći da je Radničko vijeće INA-Industrija nafte d.d. izvršilo detaljnu analizu razloga i posljedica namjeravane odluke, da će konačni rezultat namjeravanih promjena u organizaciji rada biti donošenje odluka o poslovno uvjetovanim otkazima ugovora o radu, što s pozicije Radničkog vijeća INA-Industrija nafte d.d., nije prihvatljivo pa stoga Radničko vijeće INA-Industrija nafte d.d. predlaže poslodavcu, ovdje tužitelju, da privremeno odustane od navedenih organizacijskih promjena.

13. Na navedeno očitovanje tužitelj je dao svoj odgovor u dopisu od 21. rujna 2023. dodatno pojašnjavajući činjenicu da je pokrenuo savjetovanje organizacijskih promjena nakon što je proveo niz detaljnih analiza poslovnih procesa i aktivnosti unutar predmetnih organizacijskih jedinica, naglašavajući da kao poslodavac ima obvezu donositi poslovno odgovorne odluke koje rezultiraju održivošću cjelokupnog poslovanja i konkurentnosti na tržištu. Stoga ostaje pri svojoj namjeravanoj odluci.

14. Iz Odluke o organizacijskim promjenama u unutar organizacijskog dijela Rafinerije i marketinga od 27. rujna 2023. razvidno je da su u istoj navedene sve organizacijske promjene koje se namjeravaju provesti. Tako je navedeno da budući da se želi postići usklađenje poslovnih procesa i aktivnosti sa procesima unutar Grupe, a sve s ciljem racionalizacije i optimizacije, postizanje bolje koordinacije i fleksibilnosti u odvijanju procesa te u konačnici bržem i efikasnijem izvršavanju radnih zadataka i postizanja ekonomski uspješnijeg poslovanja OJ Primarna distribucija briše se i dio aktivnosti kao što su procesi ugovaranja, upravljanja i praćenja potrebnih transportnih kapaciteta za opskrbu tržišta u željezničkom i duž-obalnom vodnom transportu i sl., premještaju se Operativne aktivnosti opskrbe proizvoda (L5) koja je u izravnoj podređenosti Optimizaciji i dinamičkom planiranju lanca vrijednosti (L4), a drugi dio aktivnosti kao što su procesi ugovaranja prijevoznih usluga, praćenja realizacije, izvještavanja, upravljanja troškovima ugovorene usluge prijevoza, održavanje i sl. premještaju se u Sekundarnu distribuciju (L5) koja mijenja naziv u Upravljanje ugovornim transportom (L5). Uslijed navedenog unutar OJ Primarne distribucije (L5) prestaje potreba za radom radnika te se ukida slijedeće radno mjesto: Inženjer za transport 2 (1 izvršitelj). Sva ostala radna mjesta će se transferirati u OJ Sekundarna distribucija (L5) koja mijenja naziv u Upravljanje ugovornim transportom (L5).

15. Iz dopisa tužitelja od 18. listopada 2023. upućenog Radničkom vijeću INA- Industrija nafte d.d. proizlazi da je navedenim dopisom traženo suodlučivanje namjeravane Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu – za 1 radnika Logistike i to u odnosu na radnika SN uz dostavu namjeravane Odluke.

16. Iz dopisa Radničkog vijeća INA-Industrija nafte d.d. od 20. listopada 2023. proizlazi da je Radničko vijeće uskratio suglasnost na predloženu Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radniku SN, uz obrazloženje da je radnik SN star preko 60 godina te bi mu gubitak posla bio neprimjereno težak s obzirom na mogućnost zaposlenja u ovoj dobi i s obzirom na nedostatak uvjeta za odlazak u mirovinu. Radničko vijeće je stava da kod tužitelja nije prestala potreba za obavljanjem posla koji je obavljao navedeni radnik te posebice uzevši u obzir radnikovu starost, trajanje radnog odnosa i vjernost poslodavcu te obveze uzdržavanja koje radnika terete, pokušati pronaći i ponuditi radniku radno mjesto u kompaniji u skladu s njegovim sposobnostima, a minimalno do stjecanja uvjeta za mirovinu.

17. Svjedok SN je u svom iskazu naveo da je i dalje zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu inženjer za transport br. 2, a trenutno od svog poslodavaca ne dobiva nikakve radne zadatke. Poslovi njegovog radnog mjesta se i dalje obavljaju kod tužitelja, ali on ne zna tko ih obavlja. Naveo je da ima VSS, da tužitelj konstanto zapošljava nove zaposlenike, mlađe životne dobi, tužitelj mu nije ponudio nikakvo novo radno mjesto. Nema saznanja da ga je tužitelj uključio u internu burzu rada. Budući da je i dalje zaposlen kod tužitelj smatra da njegovo radno mjesto i dalje postoji, nema saznanja da je ukinuto.

18. Tuženik JN je u svom iskazu naveo da je bio predsjednik Radničkog vijeća tužitelja a koje je raspušteno pravomoćnom sudskom presudom, sada je imenovan kao sindikalni povjerenik sa ovlastima i pravima Radničko vijeće tužitelja. Ne može se sjetiti je li Radničko vijeće u nekom trenu zaprimio zahtjev za davanje suglasnosti za namjeravani poslovno uvjetovani otkaz za radnika SN zbog proteka vremena, a iz istog razloga ne može odgovoriti je li Radničko vijeće u tom trenutku zaprimilo od poslodavca svu dokumentaciju koja je bila potrebna da bi Radničko vijeće moglo dati očitovanje. Također ne može odgovoriti je li Radničko vijeće bilo upoznato sa provedenom reorganizacijom kod tužitelja kao i da je u toj reorganizaciji došlo do ukidanja određenih radnih mjesta. Dokumentacija Radničkog vijeća ne nalazi se u njegovom posjedu, niti ima pristup dokumentaciji, a također smatra da nitko nema pristup dokumentaciji Radničkog vijeća budući je isto raspušteno.

19. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu sud se ograničio na ispitivanje činjenice je li predloženi razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu radniku SN predstavlja dopušteni razlog za otkaz ugovora o radu, postoji li osnovana sumnja da se isti ostvario te ujedno ima li razloga da se posumnja u to da je odluka o otkazu rezultat diskriminacije, odnosno šikane.

20. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da činjenica da je uslijed organizacijskih promjena prestala potreba za radom radnika te se ukida radno mjesto na kojem je radio upravo radnik SN predstavlja zakonom propisani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1 ZR. Nadalje, iz Odluke o organizacijskim promjenama unutar organizacijskog dijela Rafinerije i marketing sud je utvrdio da se u odnosu radnika SN ostvario razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, jer je došlo do ukidanja upravo njegovog radnog mjesta. Naime, iz činjenice provedenih organizacijskih promjena unutar organizacijske jedinice Primarna distribucija (L5), odnosno unutar organizacijske jedinice Sekundarna distribucija (L5) koje je promijenilo naziv u Upravljanje ugovornim transportom (L5), proizlazi utvrđenje suda da postupanjem tužitelja radnik SN nije stavljen u nepovoljniji položaj naspram drugih radnika tužitelja zbog svoje dobi. Navedenim promjenama kojima tužitelj želi postići usklađenje poslovnih procesa i aktivnosti sa poslovima unutar Grupe, sa ciljem optimizacije i racionalizacije, i to unutar organizacijskog dijela Rafinerije i marketing, došlo je došlo do ukidanja radnog mjesta „Inženjer za transport 2“, te je stoga prestala potreba za radom radnika SN na navedenom radnom mjestu. Obzirom da je radno mjesto „Inženjer za transport 2“ ukinuto, nije postojala obveza provođenja izbora između izvršitelja tog radnog mjesta jer je na navedenom radnom mjestu bio zaposlen samo 1 izvršitelji to upravo navedeni radnik. .

21. Okolnosti koje tuženik ističe da tužitelj nije tuženiku dostavio sve potrebne informacije i isprave u pogledu utvrđivanja viška radnika i otkazivanja ugovora o radu radniku SN iz poslovno uvjetovanih razloga sud ocjenjuje neosnovanim i paušalno iznesenima.

21.1. Naime, iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da se tužitelj savjetovao sa Radničkim vijećem INA-Industrija nafte d.d. ne samo u pogledu individualne odluka o otkazu, već su savjetovane i organizacijske promjene unutar organizacijskog dijela Rafinerije i marketing, a koja je sadržana u Odluci o organizacijskim promjenama od 27. rujna 2023. Iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je Radničkom vijeću pravodobno dostavljena sva potrebna dokumentacija s informacijama vezano za provođenje organizacijskih promjena. Pri tome se ističe kako Radničko vijeće u postupku suodlučivanja nije zatražio niti dodatne podatke niti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja. Naime, iz očitovanja Radničkog vijeće INA-Industrija nafte d.d. od 18. rujna 2023. jasno proizlazi kako su Radničkom vijeću prezentirani svi i potpuni podaci te da Radničko vijeće INA-Industrija nafte d.d. nije imalo nikakvih zamjerki u pogledu dokumentacije i/ili manjkavosti iste. Također prilikom davanja očitovanja od 20. listopada 2023., Radničko vijeće INA-Industrija nafte d.d. niti jednom riječju ne navodi, niti se referira da bi istome nedostajala bilo kakva dokumentacija i/ili podatak potrebna za donošenje informirane odluke. Radničko vijeće INA-Industrija nafte d.d. je u očitovanju vrlo detaljno obrazlaže razloge svoga protivljenja namjeravanoj odluci o otkazu, međutim kao razlog protivljenja ne navodi nedostatnost podataka ili dokumentacije.

22. U postupku koji prethodi otkazivanju ugovora o radu u kojem poslodavac traži suglasnost Radničkog vijeća u smislu odredbe čl. 151. st. 4. Zakona o radu potrebno je ocijeniti namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje Zakon o radu propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, radi li se o zaposleniku kojem se može otkazati ugovor o radu te je li poslodavac navodima i predloženim dokazima ukazao na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu. Dakle, pribava suglasnosti Radničkog vijeća sukladno odredbi čl. 151. Zakona o radu prije donošenja odluke o otkazu (umjesto provođenja uobičajenog postupka savjetovanja) predviđena je za određene skupine radnika kako bi isti bili dodatno zaštićeni, odnosno kako isti ne bi zbog svojih svojstava bili stavljeni u nepovoljniji položaj naspram drugih radnika. Predmet ovog postupka nije dokazivanje da je ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu, kako to pogrešno drži tuženik, već samo, kako je ranije navedeno, postojanje osnovane sumnje.

23. U odnosu na uputu drugostupanjskog suda ovaj sud ističe da je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr 984/16-2 od 29. studenog 2016. navedeno da se u postupku nadomještaja suglasnosti utvrđuje i ocjenjuje namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje Zakon o radu ocjenjuje kao dopuštene, je li navodima i predloženim dokazima učinio vjerojatnim razloge otkazivanja ugovora o radu te je li radnik radi svog statusa iz kojeg izvodi povećanu zaštitu doveden neravnopravan položaj naspram ostalih radnika koji nemaju taj status. Stoga nisu od utjecaja navodi tuženika kojima tuženik ukazuje da ne postoje razlozi za otkaz ugovora o radu, budući se u ovom parničnom postupku ne može raspravljati i odlučivati o zakonitosti i dopuštenosti eventualne odluke o otkazu ugovora o radu. Isti stav je zauzet i u presudi Županijskog suda u Splitu, Broj: Gž R-481/2023 od 27. ožujka 2025. u kojoj je navedeno da nisu osnovani tuženikovi navodi da bi poslodavac već u postupku prije otkazivanja ugovora o radu (u parnici radi nadomještanja suglasnosti na odluku o otkazu ugovora o radu) morao dokazati da je ostvaren razlog za namjeravani otkaz ugovora o radu, jer bi takvo tumačenje dovodilo poslodavca u situaciju da vodi dva postupka - i to jednom u odnosu na Radničko vijeće, a drugi put u odnosu na zaposlenika, te u oba postupka morao dokazivati ostvarenje istog razloga za otkaz ugovora o radu. Stoga je ovaj sud i dalje stava da u postupcima kakav je predmetni sud nije ovlašten utvrđivati postojanje opravdanog razloga za otkaz iznad razine vjerojatnosti.

24. Također valja reći da u ovom parničnom postupku kojeg je predmet nadomještaj suglasnosti na odluku o otkazu Ugovora o radu nije odlučno je li tužitelj kao poslodavac zapošljavao nove radnike, niti je li radniku SN ponuđeno novo radno mjesto, jer navedeno ne predstavlja odlučne činjenice u ovakvom postupku.

25. Sud je iskaze svjedoka SN i tuženika ocijenio irelevantnim za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja.

26. Stoga okolnosti koje Radničko vijeće ističe u svom očitovanju kojim se protivi davanju suglasnosti na namjeravanu Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu za radnika SN, sud ne utvrđuje u ovom postupku, već to može biti predmetom ispitivanja u postupku o dopuštenosti odluke o otkazu, što nije predmetom ovog spora. Naime, Radničko vijeće u svom očitovanju nije istaknuo nikakve posebne okolnosti radi kojih uskraćuje suglasnost na predloženu odluku o otkazu radniku SN, a tužitelj je okolnosti koje Radničko vijeće spominje u očitovanju ionako uzeo u obzir jer je iz navedenih razloga i zatražio suglasnost Radničkog vijeća za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu za radnika SN. Okolnosti koje Radničko vijeće ističe glede primjene zakonskih kriterija iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu, nisu predmetom ispitivanja u okviru ovog postupka, budući se postojanje razloga za otkaz i zakonitost provedenog postupka ocjenjuje u parnici koja se vodi radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, što ovdje nije slučaj.

27. Slijedom navedenog, budući je iz dokaza koje je tužitelj dostavio u spis utvrđeno postojanje osnovane sumnje da se ostvario zakonom dopušteni razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu radniku SN te da nisu utvrđene okolnosti koje bi ukazivale na to da je radnik SN stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike zbog svoje dobi, nego se istom namjerava otkazati ugovor o radu zbog činjenice provedenih organizacijskih promjena unutar organizacijskog dijela Rafinerije i marketing i to uslijed donošenja Odluke o organizacijskim promjenama od 27. rujna 2023., valjalo je nadomjestiti uskraćenu suglasnosti tuženika.

28. Sud je odbio dokazni prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka IN i NN, kao nepotrebne, budući isto ne bi bilo od utjecaja na već utvrđeno činjenično stanje jer je činjenice relevantne za rješenje ovog spora sud već utvrdio uvidom u isprave koje su parnične stranke dostavile u spis, čime je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke. Naime, kao što je već navedeno, predmet ovog spora nije odlučivanje o nedopuštenosti otkaza kada bi personalni dokazi bili od utjecaja pa bi provođenje daljnjih dokaza bilo neekonomično i dovelo bi do bespotrebnog odugovlačenja ovog postupka, a što bi bilo protivno odredbi čl. 10. ZPP-a.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, koja propisuje da je strana koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove parničnog postupka te da se uzimaju u obzir samo oni troškovi koji su potrebni za vođenje parnice. Visina troškova određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema priloženom troškovniku.

30. Tako je tužitelju sukladno Tbr. 7. t. 2 OT priznat zatraženi trošak na ime jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 250 bodova, za najviše četiri radnje i to za sastav tužbe, sastav podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu od 15. ožujka 2024., za zastupanje na ročištu održanom 7. svibnja 2024. te za zastupanje na ročištu održanom 3. lipnja 2025. kao i za svaku daljnju radnju i to za zastupanje na ročištu održanom 4. studenog 2025., za sastav podneska od 15. prosinca 2025. te za zastupanje na ročištu održanom 18. lipnja 2026. po 50 bodova za svaku radnju, dakle ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25%, sveukupno trošak tužitelja iznosi 1.000,00 eura.

30.1. Tužitelju su temeljem su temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23, dalje: ZOO), tekućima od presuđenja do isplate.

31. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 3. prosinca 2025. jer se isti ne smatra potrebnim za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP- a, budući da tužitelj u istome iznose iste navode kao i u podnesku od 15. prosinca 2025. za koji je tužitelju priznat trošak. Temeljem iste odredbe tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 16. siječnja 2026. i 15. lipnja 2026., kojima se očituje na podneske tuženika, jer se isti ne smatraju potrebnim za vođenje parnice. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

32. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, sud je njegov zahtjev za naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

33. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika