REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1555/2025-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Rešu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar iz Zagreba, protiv tuženika NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO DR. ANDRIJA ŠTAMPAR, Zagreb, Mirogojska cesta 16, OIB: 33392005961, zastupanog po punomoćniku Petru Kriste, odvjetniku iz odvjetničkog društva Palatinuš i partneri, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27.¸svibnja 2026., u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika stranaka, objavljene 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Utvrđuje se da je nedopuštena, nezakonita i bez pravnog učinka tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 28.07.2023. godine, sukladno čemu tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika.

II Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 109/2017 zaključen dana 13.03.2017. godine između tužiteljice i tuženika te pripadajući Aneks Ugovoru o radu 109/17 od 12.05.2023. godine s danom 01.01.2024. godine.

III Nalaže se tuženiku na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu isplatiti tužiteljici iznos od 28.940,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.000, eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“ II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznos od 3.125,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se nalazi u radnom odnosu kod tuženika, temeljem Ugovora o radu br. 109/2017 od 13. ožujka 2017. te Aneksa Ugovora o radu 109/17 od 12. svibnja 2023. (dalje u tekstu: Ugovor o radu) na radnom mjestu doktor medicine specijalist – voditelj tima u Službi za školsku i adolescentnu medicinu.

2. Dana 28. srpnja 2023. tuženik je donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) (dalje u tekstu: Odluka o otkazu), kojom se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu te na temelju koje odluke radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od 7 dana. Protiv navedene Odluke o otkazu tužiteljica je izjavila pravodobni zahtjev za zaštitu prava 10. kolovoza 2023., koji je tuženik dopisom od 28. kolovoza 2023. odbio.

3. Tužiteljica pobijanu Odluku o otkazu smatra nedopuštenom i nezakonitom. Iz obrazloženja pobijane odluke o otkazu proizlazi da je radnica opetovano kršila obveze iz radnog odnosa (što se u cijelosti osporava), međutim u istoj uopće nije naveden točan datum kada bi navodne povrede obveza iz radnog odnosa bile počinjene što samo po sebi navedenu odluku o otkazu čini nerazumljivom i nezakonitom. Štoviše, u pobijanoj Odluci o otkazu tuženik se poziva na dva pisana upozorenja na obveze iz radnog odnosa koje su tokom 2022. izrečene radnici - 1. travnja i 22. srpnja 2022., čiju osnovanost tužiteljica osporava kako iz formalno-procesnih, tako i iz materijalno-pravnih razloga, s obzirom da niti jedno od navedenih pisanih upozorenja ne ispunjavaju pretpostavke iz članka 119. st. 1. Zakona o radu. Tužiteljica osobito osporava da bi u 2022. kršila obveze iz radnog odnosa, niti iz navedenih pisanih upozorenja, a niti iz pobijane Odluke o otkazu ne proizlazi točan datum kada bi uopće došlo do navodnih povreda obveza iz radnog odnosa koje se radnici stavljaju na teret.

4. Nadalje, u toč. 5. obrazloženja Odluke o otkazu tuženik navodi da je 9. svibnja 2023. zaprimio pritužbu od majke maloljetnog pacijenta, dok u toč. 6. navodi da je ista dostavljena tužiteljici uz poziv na očitovanje „sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o radu“, da bi zatim u toč. 7. bio iznesen neosnovani zaključak da je tužiteljica počinila povrede obveza iz radnog odnosa, koji navodi se u cijelosti osporavaju kao neosnovani. Posebno se osporavaju navodi da bi tužiteljica počinila radnje opisane u toč. 7. obrazloženja odluke o otkazu, kao i da bi postupanjem tužiteljice došlo do ikakvih štetnih posljedica za tuženika kao poslodavca. Premda u toč. 8. obrazloženja pobijane Odluke o otkazu tuženik navodi da je povreda opisana u toč 7. „najteža do sada te je mogla imati znatne posljedice po maloljetnog pacijenta“ (što se u cijelosti osporava), valja istaknuti da tuženik ne navodi članke Pravilnika o radu temeljem kojih bi se opisano ponašanje moglo podvesti pod osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Uzimajući u obzir odredbu čl. 103. st. 1. tada važećeg Pravilnika o radu iz 2015., kojom je propisano (cit.): Radnik je odgovoran samo za one povrede radne obveze i druge povrede na radu koje su, prije nego što ih je počinio bile utvrđene ovim Pravilnikom, razvidno je da ni sam tuženik nije mogao svrstati opisano ponašanje (koje se u cijelosti osporava) niti u jednu od točki iz članka 101. Pravilnika o radu 2015, stoga je pobijana Odluka o otkazu nezakonita i iz razloga što navodna povreda obveze iz radnog odnosa nije bila utvrđena tada važećim Pravilnikom o radu. Da je navedeni razlog za otkaz u potpunosti neosnovan, jasno proizlazi i iz činjenice da je tuženik 12. svibnja 2023. (dakle tri dana nakon zaprimanja pritužbe od 9. svibnja 2023.) s tužiteljicom sklopio Aneks ugovora o radu kojim je tužiteljici povećana plaća. Zaista je nelogično da bi tuženik sklopio aneks ugovora o radu radi povećanja plaće tužiteljici da je smatrao da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Ukazuje se i da dopis koji je tužiteljici upućen od strane Ć i partneri odvjetničko društvo d.o.o. dana 7. lipnja 2023. u kojem se ista poziva „da u roku od 8 dana od primitka ovog Zahtjeva podnese očitovanje na pritužbu“ ni na koji način ne može predstavljati poziv na iznošenje obrane sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o radu, s obzirom da isti ne sadrži niti opis navodnog povrede obveza iz radnog odnosa, a niti upozorenje radniku da poslodavac može donijeti odluku o otkazu ugovora o radu. Štoviše, svrha takvog poziva je isključivo da se od radnika (koji je laik u pravnom smislu) pokuša „upecati“ nekakvo priznanje koje će opravdati odluku o otkazu. Da je tome tako, proizlazi i iz pobijane odluke o otkazu u kojoj tuženik neosnovano navodi da tužiteljica u svom očitovanju na pritužbu „ne poriče svoje neprofesionalno postupanje... dok se o drugim dijelovima pritužbe ne očituje“, što je potpuno promašeno budući da je tužiteljica u svom očitovanju porekla navode koje joj se Odlukom o otkazu stavljaju na teret. Osim toga, na poslodavcu je teret dokazivanja opravdanosti razloga za otkaz.

5. Tužiteljica navodi da joj se u posljednje dvije godine tuženik obraća putem raznih odvjetničkih društava vezano za njen radnopravni status i prava iz radnog odnosa, samo se tužiteljica nadzire, kontrolira se svaki njezin izlazak s posla (koji je opravdan terenskim radom), šalju joj se mailovi u 8:05 da raportira svoje radno vrijeme taj dan, te se čak od njenih pacijenata (roditelja) zahtijeva popunjavanje anketa o zadovoljstvu sve kako bi se istoj namjestio otkaz. Tužiteljica se u više navrata obratila tuženiku radi zaštite dostojanstva, kako u odnosu na šikanozno postupanje nadređene dr. RC (e-mail od 8. svibnja 2023.), tako i na ponašanje sestre BC (e-mail od 24. veljače 2022), tuženik nije pružio adekvatnu zaštitu već su prijave za zaštitu dostojanstva ostale u potpunosti ignorirane, a događaje koje je tužiteljica prijavila u svrhu da je zaštiti od uznemiravanja tuženik naknadno koristi kao opravdanje za donošenje pobijane odluke o otkazu. Tuženik je na opisani način postupio, najblaže rečeno, neljudski i nekorektno, pri čemu jasno pokazuje da nema nikakvo poštovanje prema radnici koja u svojih 29 godina i 8 mjeseci radnog staža uredno i savjesno obavlja svoje obveze iz radnog odnosa te da joj se pod svaku cijenu želi namjestiti otkaz bez prava na otpremninu.

6. Osim svega navedenog, otkaz je nedopušten i iz razloga što je tuženik protivno odredbi čl. 119. Zakona o radu propustio upozoriti tužiteljicu na eventualno kršenje obveza iz radnog odnosa (pisana upozorenja su neosnovana i nezakonita), pisano ju upozoriti na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze te omogućiti joj iznošenje obrane (dopis od 7. lipnja 2023. nema značaj poziva na iznošenje obrane), a da u konkretnom slučaju ne postoje opravdane okolnosti koje bi tuženika oslobodile ove obveze, jasno je da je u pokušaju neopravdanog eliminiranja tužiteljice kao radnika napravio greške u koracima, slijedom kojih nisu ispunjene niti formalne pretpostavke za dopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu.

7. U uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 18. prosinca 2024. tužiteljica uz proglašenje odluke nedopuštenom, nezakonitom i bez pravnog učinka, traži utvrđenje sudskog raskida radnog odnosa s danom 1. travnja 2024., uz naknadu štete u visini osam mjesečnih plaća, zbog sudskog raskida u visini od 28.940,70 eura te naknadu parničnih troškova, sve sa zateznim kamatama.

8. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći da je tužiteljica zaprimila Odluku o otkazu i protiv iste ustala je Zahtjevom za zaštitu prava iz radnog odnosa koju je tuženik zaprimio 14. kolovoza 2023., na koji je ravnatelj odgovorio dopisom 28. kolovoza. 2023. i u kojem je sukladno Statutu i čl. 111. st. 2. Pravilniku o radu jasno dana uputa o pravnom lijeku koja glasi: „Radnik ima pravo podnijeti prigovor upravnom vijeću u roku od 15 dana računajući od dana primitka odgovora na Zahtjev za zaštitu prva.“. Tužiteljica nije poštovala opće akte tuženika kojima je jasno propisana procedura ostvarenja prava iz radnog odnosa te ujedno predstavljaju proceduralnu pretpostavku za ostvarenje prava pred sudom. Naime, tužiteljica je podnijela tužbu sudu 7. rujna 2023. bez da je prethodno pokušala ostvariti svoja prava pred drugostupanjskim tijelom tuženika. Time je tužbeni zahtjev tužiteljice preuranjen odnosno nisu ostvarene pretpostavke za ostvarenja prava pred sudom, sukladno članku 133. stavak 4. Zakona o radu, te se predlaže odbaciti tužbeni zahtjev tužiteljice.

9. Tuženik nadalje navodi da je, radi postupanja tužiteljice, bio prisiljen istoj uputiti dva pisana upozorenje od kojih je drugo pisano upozorenje od 22. srpnja 2022. sadržalo i ukaz na mogućnost otkazivanja ugovora o radu , tužiteljica je bila svjesna, ili je morala biti svjesna, da ukoliko nastavi činiti povrede iz radnog odnosa sljedeći razuman i očekivani postupak tuženika je otkazivanje ugovora o radu. Tužiteljica je zaprimila oba pisana upozorenja tuženika, protiv istih nije poduzela mjere propisane Pravilnikom, Statutom ili Zakonom o radu, te je stoga osporavanje osnovanosti predmetnih upozorenja kao i osporavanje samog čina kršenja obveza iz radnog odnosa (a opisanog u predmetnim upozorenjima) u potpunosti zakašnjelo te pravno i životno neozbiljno. Dakle, iz predanih prijašnjih upozorenja na obveze iz radnog odnosa jasno proizlazi kako nisu istiniti navodi tužiteljice kojima opovrgava notornu činjenicu – da je recidivist u kršenju obveza iz rada i radnog odnosa, s obzirom da su istoj samo u 2022. uručena dva pisana upozorenja Poslodavca na obveze iz radnog odnosa.

10. Tuženik je 9. svibnja 2023. zaprimio pritužbu na ponašanje tužiteljice od majke maloljetnog pacijenta i sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o radu, dostavio tužiteljici pritužbu uz poziv na očitovanje. Napominje se kako tužiteljica u svome očitovanju, u bitnome, ne poriče svoje neprofesionalno postupanje prema maloljetniku, već postupanje opravdava prehlađenošću i uzrujanošću postupanjem nadređene joj osobe, dok se o drugim dijelovima pritužbe ne očituje. Stoga je tuženik utvrdio da je tužiteljica, koja je već dva puta pismeno upozorena na obveze iz radnog odnosa, počinila povrede obveza iz radnog odnosa izrazito nepristojno i povišenim tonom se obraćala maloljetnom pacijentu; izvršila pregled maloljetnog pacijenta na grubi i neprimjeren način što je rezultiralo (zajedno s grubom komunikacijom) stvaranjem straha i uzrujanosti kod maloljetnika te maloljetnika natjeralo u plač; opravdavala gore opisano postupanje na način da je podnositeljici pritužbe obrazložila svoje ponašanje uzrujanošću radi postupanja njoj nadređene djelatnice Zavoda koju je tom prilikom grubo izvrijeđala, pred maloljetnim šestogodišnjim pacijentom na potpuno neprimjeren način, bez savjetovanja s roditeljima te bez ovlaštenja roditelja, potpuno nepotrebno i neprimjereno pokrenula temu tragičnog događaja u Srbiji u kojem je maloljetni dječak pobio školske prijatelje i prijateljice te zaštitara škole. Dakle, nisu istiniti navodi tužiteljice da joj nije omogućeno iznošenje obrane sukladno odredbi članka 119. Zakona o radu jer je ista zaprimila Poziv na očitovanje na pritužbu te predala očitovanje u kojem, u bitnome, potvrđuje svoje neprofesionalno i neprihvatljivo postupanje prema pacijentu. Nadalje, potpuno je jasno da gore opisano postupanje tužiteljice predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa definirane tada važećim pravilnikom o radu, glava XVI. Povrede obveza iz radnog odnosa i mjere poslodavca.

11. Vezano za sklapanje aneksa ugovora radi povećanja plaće, tuženik ističe da je pristupio potpisu aneksa ugovora o radu s tužiteljicom radi usklađenja njenog ugovora o radu s Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (»Narodne novine«, br. 25/13., 72/13., 151/13., 9/14., 40/14., 51/14., 77/14., 83/14. – ispravak, 87/14., 120/14., 147/14., 151/14., 11/15., 32/15., 38/15., 60/15., 83/15., 112/15., 122/15., 10/17., 39/17., 40/17. – ispravak, 74/17., 122/17., 9/18., 57/18., 59/19., 79/19., 119/19., 50/20., 128/20., 141/20., 17/21., 26/21., 78/21., 138/21., 9/22., 31/22., 72/22., 82/22. , 99/22., 26/23, 46/23) i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 151/22). Nadalje, Aneks je sklopljen prije zaprimanja očitovanja tužiteljice na Pritužbu te tada tuženik nije mogao znati je li tužiteljica ovim ponovljenim kršenjem obveza iz radnog odnosa dovela tuženika do čina da nema daljnjih mjera nego istoj uručit Odluku o otkazu radnog odnosa.

12. Dana 24. travnja 2025. u ovom predmetu donesena je presuda Pr-1228/2023- 22 kojom je utvrđeno: da je Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 28. srpnja 2023. nedopuštena, nezakonita i bez pravnog učinka, sukladno čemu tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika; sudski raskid Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 109/2017 zaključen 13. ožujka 2017. između tužiteljice i tuženika, te pripadajući Aneks Ugovoru o radu 109/17 od 12.0 svibnja 2023. s danom 1. siječnja 2024.; obveza tuženika naknade štete tužiteljici zbog sudskog raskida Ugovora o radu u iznosu od 28.940,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom, uz nadoknadu tužiteljici troškova parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

13. Postupajući po žalbi tuženika Županijski sud u Varaždinu svojim rješenjem Gž R-83/2025-2 od 3. srpnja 2025. ukinuo je navedenu prvostupanjsku presudu i predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obrazloženje da sud prvog stupnja u ponovljenom postupku otkloniti bitne povrede na koje je ukazano drugostupanjskom odlukom, provede predložene dokaze i iste analizirati i ocijeniti kako to nalaže čl. 8. ZPP u okviru predmeta spora koji je određen zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu, za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete, te u novoj presudi iznese razloge o odlučnim činjenicama koji će omogućiti ocjenu njezine zakonitosti u eventualno novom žalbenom postupku.

14. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju u spisu, saslušao svjedoke LC, ĐC (strana 330-331 spisa), UC (strana 358-359 spisa), BC, ČC,

ĆCJ (strana 427-432 spisa) i tužiteljicu (strana 359-361 spisa).

15. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

16. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu dr. medicine specijalist i dr. dentalne medicine specijalist. Nesporno je da je 28. srpnja 2023. donesena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika (u daljnjem tekstu Odluka), da je protiv navedene Odluke tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava, da je tuženik odbio navedeni zahtjev za zaštitu prava.

17. Među strankama sporna je dopuštenost i zakonitost navedene Odluke.

18. Izvršenim uvidom u Odluku tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 28. srpnja 2023. razvidno je u obrazloženju odluke da se tužiteljici stavlja na teret opetovano kršenje obveza iz radnog odnosa nakon dva pisana upozorenja, i da je počinila povredu obveza iz radnog odnosa obraćanja maloljetnom djetetu izrazito nepristojnim i povišenim tonom, i zbog osobito grubog i neprimjerenog načina pregleda kod djeteta se stvorio strah i uzrujanost te je maloljetnika natje ralo u plač, koje ponašanje je utvrđeno kao teška povreda obveza iz radnog odnosa, vodeći računa da se radi o opetovanom kršenju obveza iz radnog odnosa, a radnica u svom očitovanju potvrđuje dio neprimjerenog postupanja, a i sama radnica navodi da ne želi biti u radnom odnosu u službi Školske i adolescentne medicine.

19. Saslušani svjedok LC, zamjenik ravnatelja tuženika, iskazao je da je bilo više prigovora od strane roditelja na tužiteljicu koja je bila liječnica u dječjoj ambulanti za školsku djecu i zbog čega je više puta opomenuta i pisano upozorena, ali nema potpuna saznanja. Prije otkazivanja ugovora o radu bio je sastanak s radničkim vijećem i predsjednicom sindikata dr. ĐC koji su se suglasili s otkazivanjem ugovora o radu tužiteljice. Nije upoznat s pritužbom tužiteljice na dr. RC i ne sjeća se je li se o tome raspravljalo na radničkom vijeću.

20. U svom iskazu svjedokinja ĐC iskazala je da je 11. svibnja 2023. bila prisutna na razgovoru tužiteljice s povjerljivim savjetnikom kao sindikalna povjerenica, na kojem je tužiteljica pričala o pritužbi od 9. svibnja 2023. u vezi incidenta 8. svibnja i nije bilo vezano za otkaz. Nije prisustvovala sastanku s radničkim vijećem, 21. srpnja 2023. dobila je mail uprave gdje ju obavještavaju da imaju namjeru otkazati tužiteljici ugovor o radu i dostavili su savjet nacrta odluke o otkazivanju ugovora o radu to je dobila na službeni mail, a nalazila se cijeli srpanj na godišnjem i za isti nije znala i nije se očitovala. Nadalje, navodi da je sindikalna predstavnica ĐC znala prisustvovati sjednici RV, ali da se ne sjeća da bi bila na sjednici kada je odlučivalo za tužiteljicu, ali sigurno nije bila na sjednici RV vezano za tužiteljicu.

21. Svjedokinja BC, prvostupnica sestrinska u školskoj ambulanti, iskazala je da je s tužiteljicom radila 4 godine od 2018. do 2022. , ne i u vrijeme otkazivanja ugovora o radu te joj nisu poznati razlozi otkaza ugovora o radu, kao niti je li tužiteljica upozoravana, ona je tužiteljicu prijavila za mobing, ali ne zna je li bilo pritužbi korisnika na tužiteljicu, niti da je tužiteljica podnijela pritužbu na nju. U odnosu na ankete izjavila je da iste izdaje Zavod za potrebe certifikata, da su ih dobili od Službe kvalitete Zavoda i to svi timovi u Laginjinoj, i bilo je sukoba između tužiteljice i nje pred punom čekaonicom jer tužiteljica nije htjela da se te ankete dijele, iste je poderala i bacila, a stajale su na stolu gdje su ih korisnici mogli ispunjavati i trebale su se vratiti u Zavod, a ispunjavaju se i danas. U odnosu na evidenciju dolaska i odlaska tužiteljice, izjavila je svatko ima karticu za prijavu dolaska i odlaska i nije vodila njenu evidenciju, ne zna tko je SC.

22. U svom iskazu svjedokinja ČC iskazuje da joj nisu poznati razlozi otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, nisu radile u istom odjelu, zajedno su radile do kraja siječnja 2025., jedno vrijeme joj je bila nadređena - od 2018. do prelaska tužiteljice na novu lokaciju i drugi odjel, ali ne sjeća se kad je to bilo, a razlog je bio problem u komunikaciji između tužiteljice i medicinske sestre BC, koja je taj odnos prijavila i po prijedlogu povjerenika preporuka je bila da se tim razdvoji u suprotne smjene. Poznato joj je da je tužiteljica bila upozoravana na obveze iz radnog odnosa u veljači 2022. u odnosu na praćenje kvalitete, što je rješavano u Službi za praćenje kvalitete i voditeljici službe tada dr. ĆCJ (Služba za školsku i adolescentnu medicinu) i dok je bila nadređena tužiteljici bilo je pritužbi od korisnika, XVI. gimnazije koji su se žalili na razgovor koji je obavljen u gimnaziji nakon jednog suicida učenika, za koji su smatrali da je neprimjeren; jedna nastavnica je to prijavila voditeljici službe koja ju je s time upoznala. Rad ambulanti je bio u dvije smjene, u razdoblju od 13,00 do 15,00 kada bi doktor obavio poslove svoje smjene koristio je zajednički prostor, u kojem se odvijaju i administrativni poslovi, a posao je bio i terenski (po školama) te su mogli organizirati rad tijekom tog vremena izvan ambulante, bilo bi joj poznato da tužiteljica nije poštivala radno vrijeme, kada bi tužiteljica radila na terenu postojala je procedura na koji način se ti poslovi obavljaju. Nije bila prisutna pregledu djeteta SC, jer je to bilo u drugom odjelu i lokaciji.

23. U svom iskazu saslušana svjedokinja ĆCJ, voditeljica službe i neposredno nadređena, iskazala je da tužiteljica bila upozoravana na obveze iz radnog odnosa, prvi put 2022. ili 2023., od sestre BC dobila je mail da tužiteljica odbija sudjelovati u procesu auditiranja, što je bila dužnost da se omogući korisnicima da ocjene kvalitetu rada i to je ulazilo u certificiranje i bilo je uobičajeno i putem maila je opomenula tužiteljicu, mail je došao do uprave i do službe za kvalitetu i tužiteljica je pozvana na očitovanje i upozorena je putem odvjetnika. Bio je i sukob u timu (između tužiteljice i sestre), što je završilo i na povjerenstvu koje je dalo preporuku, i tužiteljica je preseljena na drugu lokaciju u Maksimir, što je prihvatila iako je tužiteljica tražila da ju se premjesti izvan službe, što nije prihvaćeno; tada je tužiteljici bila voditeljica RC. Voditeljica ju je obavijestila da tužiteljice u 8,00 sati nije bilo na radnom mjestu (radno vrijeme je od 7,00), od 7,00 do 8,00 se nema što raditi u školi, od tada do 1. siječnja 2022. kontroliralo se radno vrijeme tužiteljice putem elektroničke evidencija ulaska i izlaska, vidjelo se da ima veliki broj kašnjenja i neopravdanih izostanaka, za što je tužiteljica pozvana na očitovanje, privatni izlasci nisu bili najavljeni i nije ih odobrila, a izvršene aktivnosti nisu bile u sladu s izvještajima o radu za terenski rad i ostale aktivnosti i koji idu HZZO. Nakon toga je tužiteljica opet upozorena. Na isti način se provjeravaju i drugi radnici. U isto vrijeme je bio i događaj s gimnazijom kada je od škole dobila mail, misli u 3. mjesecu, o komunikaciji tužiteljice u školi gdje je već postojao interventni tim (radi suicida jedne učenice) koji je proslijedila upravi, i tužiteljica je pozvana na očitovanje. U odnosu na događaj s djetetom SC , isto je bilo u 5. mjesecu 2023., dobila je mail od majke u kojem je napisala da je sin nakon pregleda tužiteljice bio uznemiren, da ne želi razgovarati s majkom, plakao je; gđu. SC je pozvala na razgovor u kojem je ista dodala da je i ona bila uznemirena u odnosu na komunikaciju koju je imala s tužiteljicom, koja je spominjala svoju voditeljicu i događaje koji su taj dan bili u Srbiji i tražila je da dijete više ne ide kod nje. Zbog toga je i sama bila uznemirena i otišla je u upravu i to prijavila i tražila pomoć, čak i ako je moguće da tužiteljica ode u neku drugu službu. Poznato joj je da je tužiteljica u svom očitovanju navela da su neke stvari točne koje su rečene, ali da je i ona taj dan bila uznemirena, svjedokinja smatra da to ne smije utjecati na rad s pacijentima. Koliko zna nakon toga je uslijedio otkaz. Tužiteljica je prijavila i svoju sestru i ta prijava je išla pravnoj službi i povjerenstvu, a prije povjerenstva tužiteljica i njena sestra su bile kod nje na medijaciji koja nije išla, i odvojene su. U odnosu na ankete iskakuje da se one stavljaju u čekaonicu, pacijenti se obavještavaju o provođenju ankete i nakon ispunjenja se stave u kutiju, ne zna da li je tužiteljica prije prigovarala, a deranje anketa pred korisnicima u čekaonici smatra nedopustivim.

24. Tužiteljica i svom iskazu navodi da kod tuženika nije bilo problema do odlaska medicinske sestre ŠC i odlaska voditeljica službe, nije imala profesionalnih grešaka, a odlaskom sestre ŠC počinju odnosi koji su njoj stručno neprihvatljivi, dobila je medicinsku sestru koja nije bila voljna i stručna obavljati posao za koji je plaćena, pokušavala ju je osposobiti za timski rad, u jednom momentu došlo je do situacije da je zamolila kao liječnica medicinsku sestru da se ponaša prihvatljivo i dobila je odgovor da ona nije njen šef. Osporava sve tri točke otkaza, smatra da se odgovorne školske liječnice ne može birokratski mjeriti radno vrijeme, izvještaje je radila redovito, radila je prekovremeno, ako se uzme minutaže, trudila se da cijepljenje provede na što bezbolniji način, nije dijete cijepila na silu, nikada dijete nije s hitnom pomoći odvođeno u bolnicu zbog cijepljenja, protivila se cijepljenju na silu i smatra da anafilaksama neće nastati od samog cijepljenja, koliko od načina aplikacije. Nije joj prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika; u vrijeme otkaza imala je 55 godina života i 8 mjeseci te preko 29 godina radnog staža u struci , s volontiranjem preko 30 i nešto, nema uzdržavanih osoba. U odnosu na pisana upozorenja iskazuje da do dolaska nove voditeljice ĆCJ nije imala nikakvu primjedbu od strane uprave na svoj rad, i ne sjeća se koliko je imala opomena i je li ih imala, kao ni da je imala pisano upozorenja na težu povredu radnog odnosa 22. srpnja 2022. Dijete OC pregledala je kao treće vezano za upis za I. razred, bio je uobičajen dan bila je prehlađena i bolesna, jako je padala kiša, nije uzela bolovanje jer joj je bilo neugodno četvrti put odgađati isti pregled, dobila je mladu i neiskusnu sestru, dočekao ju je neprikladan e-mail naslovljen na nju, voditeljsku upravu i usprkos tome nastavila je raditi svoj posao i smatra da je profesionalno postupala prema sinu gospođe SC i nije istina da se "izderala" na maloljetno dijete, nije rasplakala dijete, nije se grubo ponašala niti mu se grubo obraćala, radi se o laži koja ju je duboko povrijedila, dijete je procijenila kao uplašeno i bolesno, pokušavala je s njim uspostaviti kontakt koliko je mogla s takvim djetetom, smatrala je da mu treba pružiti podršku pa ga je zagrlila, vjerojatno je dijete osjetilo i njen unutarnji nemir, nije bila ljuta ni frustrirana već razočarana zbog radne okoline . Nakon pregleda djeteta pozvana je i majka u ambulantu koja je odmah rekla da je dijete bolesno i da ga danas neće cijepiti i složila se s majkom, majka je bila terapeut i otvoreno joj se obratila i rekla da je pod stresom, pitala vidi li što se dešava oko nas, kakvo je društvo i kakva se agresija javlja i kavi su odnosi među ljudima i ne sjeća se da je koju nadređenu pred djetetom nazvala "kozom" i da je majci rekla da se nadređena vozi motorom i da se bavi penjanjem i da je stalno na bolovanju jer se slomi; u odnosu na situaciju u Srbiji nije precizirala već je govorila općenito i nije istina da je majci rekla kako se ispričava na svojoj grubosti jer ima groznu šefici koja je koza i ne sjeća se da je spominjala događaj u Srbiji.

25. Sud je poklonio vjeru iskazu saslušanih svjedoka i djelomično iskazu tužiteljice, čiji su iskazi sukladni ostalim provedenim dokazima u odnosu na osporavanu Odluku. Nezadovoljstvo radnika organizacijom rada poslodavca i neposredno nadređenih irelevantno je za ovaj spor, u kojem smislu sud nije ocjenjivao iskaze saslušanih svjedoka i tužiteljice, budući isto nije razlog otkazivanja Ugovora o radu.

26. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/2022, 64/2023 - u daljnjem tekstu ZR), propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

27. Odredbom čl. 119. ZR-a st. 1. propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini; st. 2 . propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Slijedom navedenih zakonskih odredbi otkaz ugovora o radu uvjetovan radnikovim skrivljenim ponašanjem specifična je sankcija radnog prava za neispunjenje obveze iz ugovora o radu i predstavlja ponašanja u smislu ustrajnijeg neizvršavanja obveza iz radnog odnosa.

28. U odnosu na navedenu odredbu čl. 119., činjenica je da je tuženik tužiteljicu više puta pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa i ukazao joj na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, i to 22. travnja 2022. (dostavljeno upozorenje od 1. travnja je nacrt odluke), 22. srpnja 2022. iako se tužiteljica ne sjeća tih upozorenja. U odnosu na upozorenje od 1. travnja 2022. (strana 198-200 spisa) razvidno je da je tuženik upozorio tužiteljicu na lakše povrede obveze iz radnog odnosa iz čl. 102. toč. 2. tada važećeg Pravilnika o radu što je evidentno iz sadržaja pisanog upozorenja a u odnosu na neispunjavanje anketa, a drugo upozorenje od 22. srpnja 2022. (strana 202-204 spisa) odnosi se na tešku povredu obveze iz radnog odnosa iz čl. 102. toč. 2 tada važećeg Pravilnika o radu, odnosno na nepoštivanje radnog vremena (dolaska i odlaska s posla) kojim je tužiteljica upozorena i na mogućnost otkazivanja ugovora o radu i to putem redovitog otkaza skrivljenim ponašanjem radnika, odnosno izvanrednim otkazom, ukoliko nastavi činiti povrede ugovora o radu. Posebno je za istaknuti da razlozi iz navedenih upozorenja, iako su navedena u Odluci, nisu i otkazni razlozi, nego dokaz da je tuženik postupio sukladno čl. 119. st. 1. ZR prije no što je donio Odluku o otkazu, to sud nije posebno ocjenjivao opravdanost navedenih upozorenja.

29. Nadalje, tuženik je postupio i u skladu s odredbom st. 2. istog članka omogućivši tužiteljici davanje obrane, odnosno očitovanja (strana 176 spisa), koja formulacija ne znači i nezakonitost odluke o otkazu, a povodom pritužbe majke maloljetnog pacijenta na ponašanje od 9. svibnja 2023. (strana 174-175 spisa), koje je tužiteljici i dostavljeno, dakle imala je saznanja o čemu se mora očitovati u kojem tužiteljica uglavnom navodi nezadovoljstvo organizacijom rada i privatne zdravstven probleme, a tek u kratko se očituje o pritužbi ne poriče svoje ponašanje, već isto opravdava prehlađenošću i uzrujanošću, iako u svojem iskazu navodi da smatra da je profesionalno postupila.

30. U odnosu na iskaze saslušanih svjedoka HC i ĐC proizlazi da je tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici postupio u skladu s odredbom čl. 150. ZR-a u odnosu na savjetovanje prije donošenja Odluke, te sud nije posebno ocjenjivao njihove iskaze.

31. Prema stavu ovoga suda tuženik je tijekom postupka dokazao da je imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja temeljem odredbe čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a. Pretpostavka za dopuštenost redovitog otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika je da su sve propisane pretpostavke kumulativno ispunjene: da je radnik kršio obveze iz radnog odnosa, da je upozoren od strane poslodavca na kršenje obveza uz upozorenje na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza i da je radnik unatoč upozorenju ponovno prekršio radne obveze. Za redovito otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika dovoljno je i jedno skrivljeno ponašanje radnika, a može se uzeti u obzir i ukupno ponašanje radnika za vrijeme trajanja radnog odnosa.

32. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tužiteljica počinila više povreda radnih obveza, za što je i pisano upozorena, kao i na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza i da je tužiteljica ponovno prekršila radne obveze nakon koje se tuženik odlučio na najstrožu sankciju, odnosno nakon pritužbe majke malodobnog djeteta. U situaciji kad se radnik nedolično ponašao, obraćajući se na neprimjeren i nedopustiv način, posebno prema malodobnom djetetu (neovisno o tome u kakvom je stanju dijete) a iz kojih razloga je pisano pritužbom reagirala i majka djeteta, a niti sama tužiteljica nije osporila većinu navoda iz pritužbe, zaključuje se da to predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja opravdava otkaz ugovora o radu, čime su ispunjene pretpostavke iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a.

33. Odbijeni su dokazni prijedlozi za saslušanjem svjedoka, iz razloga jer isti nemaju neposrednih saznanja o razlozima otkazivanja ugovora o radu.

34. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci i u cijelosti je odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), tuženiku priznat trošak jednokratne naknade od 250 bodova (Tbr.7.2.), ročišta 17.3.2025., 9.4.2026. 27.5.2026. svako po 250 bodova, trošak žalbe 250 bodova, ukupno 1250 bodova odnosno 2.500,00 eura, uvećano za 25% PDV u iznosu od 625,00 eura. Ukupno je tuženiku priznat trošak u iznosu od 3.125,00 eura.

36. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. t. 3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih.

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika