P-230/2026-9
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĐM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Solvera stambena štedionica d.d., Zagreb Heinzelova 33a, OIB: 07942675532 (ranije Wustenrot stambena štedionica d.d., Zagreb, Heinzelova 33a, OIB: 07942675532, zastupan po punomoćniku NM, dipl.iur., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene 11. lipnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja SM, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom uredu odvjetnice Željke Radoš Radičević i punomoćnika tuženika NM, dipl.iur., **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 8. Ugovora o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje i ugovora o kreditu stambene štednje s ugovorom o založnom pravu br. 70054037, broj kreditne partije 0007197 br. od dana 24.01.2013. godine sklopljenog između tužitelja IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika Wüstenrot stambena štedionica d.d., Heinzelova 33a, Zagreb, OIB: 07942675532, a koja glasi: „Naknada za stavljanje kredita stambene štednje na raspolaganje iznosi 0,50 % (slovima: nula cijelih pet posto) od iznosa kredita stambene štednje i uračunata je u dospjele otplatne rate kredita.“.
II. Nalaže se tuženiku: Solvera stambena štedionica d.d. ,Zagreb Heinzelova 33a, OIB: 07942675532 (ranije Wustenrot stambena štedionica d.d., Zagreb, Heinzelova 33a, OIB: 07942675532) da tužitelju: IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 280,82 EUR (dvjestoosamdeseteuraosamdesetdvacenta), s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 30.rujna 2022. godine po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 30.prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Solvera stambena štedionica d.d. ,Zagreb Heinzelova 33a, OIB: 07942675532 (ranije Wustenrot stambena štedionica d.d., Zagreb, Heinzelova 33a, da tužitelju IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 276,54 EUR,sa zateznim kamatama tekućim od 21.srpnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 13.veljače 2026. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da dana 24.01.2013.god. tužitelj: IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik: WÜSTENROT STAMBENA ŠTEDIONICA d.d.,HEINZELOVA 33A, ZAGREB, OIB: 07942675532 sklopili su Ugovor o kreditu za
međufinanciranje kredita stambene štednje i ugovor o kreditu stambene štednje s ugovorom o založnom pravu br. 70054037, kreditna partija 0007197 a prema kojem tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 86.000,00 EUR. Predmetnim ugovorom ugovoren je rok otplate od 18 godina i 9 mjeseci. Tuženik je u članku 8. predmetnog ugovora o kreditu ugovorio odredbu prema kojoj naknada za stavljanje kredita stambene štednje na raspolaganje iznosi 0,50 % (slovima: nula cijelih pet posto) od iznosa kredita stambene štednje i uračunata je u dospjele otplatne rate kredita. Tužitelj ovakvu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom iz razloga što je takva odredba potpuno nejasna, općenita i uopće ne ukazuje na bilo kakvu potrebu plaćanja troškova obrade kredita te tužitelj niti danas ne zna koji su to točno troškovi plaćeni tim iznosom, jer sve troškove javnog bilježnika i ostale administrativne troškove i slično je snosio sam tužitelj mimo toga. U nijednom dijelu predmetnog ugovora se ne spominje nijednom riječju bilo što o stvarnim troškovima zaključenja ugovora. Prema odredbi članka 96. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007.g. (dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Nadalje je propisano da se nepoštena ugovorna odredba posljedično smatra ništetnom. Nadalje, Vrhovni sud RH je u presudi poslovni broj Rev-673/2023-2 odbio reviziju tužene banke i po pitanju poštenosti ugovorne odredbe o naplati troškova obrade kredita zauzeo stav da je takva odredba nepoštena i ništetna, citirano: „to stoga jer se o odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), posebice imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o promjenjivoj kamatnoj stopi, o valutnoj klauzuli, te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita).“ .Za istaknuti je da je Sud Europske Unije u svojim presudama broj C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni i konačno koji su neproporcionalni. Dakle kreditor svoje troškove obrade kredita namiruje kroz ugovorne kamate koje je ugovorio s tužiteljem i to je jedina realna cijena i činidba ovih ugovornih odnosa, dok ovi troškovi predstavljaju samo dodatan namet tužitelju kao potrošaču oko kojeg tužitelj nije mogao pregovarati, niti na isti utjecati. Iz odgovora tuženika i otplatne tablice koji se prilažu uz tužbu proizlazi da je tuženik tužitelju 30.09.2022. godine naplatio navedenu naknadu, trošak obrade kredita u visini od 280,82 EUR prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR= 7.53450 HRK. Uzimajući u obzir odredbe članka 96. i članka 102. ZZP-a, te povrh svega odredbu članka 3., 4. i 10. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Vrhovnog suda RH, jasno se da zaključiti da je tuženik ugovaranjem odredbe o naknadi za troškove obrade kredita postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj. Uvažavajući stav sudske prakse Vrhovnog suda RH, Ustavnog suda RH i VTSRH-a kao relevantnih i u ovom predmetu, a posebice pravno shvaćanje doneseno na sjednici Građanskog odjela VSRH dana 30. siječnja 2020.g. o zastarijevanju restitucijskih zahtjeva temeljem ništetnog ugovora, odnosno odredbi, tužitelj smatra da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. ZOO -a o stjecanju bez osnove, s time da zastara restitucije nije ni počela teći. Tužitelj ističe da je prethodno od tuženika pribavio potrebnu kreditnu dokumentaciju iz koje se vidi iznos naplaćene naknade (otplatna tablica, odgovor tuženika,ugovor o kreditu), no ukoliko tuženik bude osporavao visinu tužbenog zahtjeva tužitelj ipak pridržava pravo postavljanja točne visine tužbenog zahtjeva nakon izvođenja dokaza financijskim vještačenjem na okolnost koliko i s kojim datumom je tužitelju naplaćena naknada za troškove obrade kredita s tim da sud vještaka ov lasti da po potrebi pribavi dodatnu kreditnu dokumentaciju od tuženika. Slijedom navedenog tužitelj podnosi ovu tužbu i predlaže Naslovnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom da nakon provedenog postupka donese slijedeću presudu:
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 8. Ugovora o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje i ugovora o kreditu stambene štednje s ugovorom o založnom pravu br. 70054037, broj kreditne partije 0007197 br. od dana 24.01.2013. godine između tužitelja: IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika: WÜSTENROT STAMBENA ŠTEDIONICA d.d., HEINZELOVA 33A, ZAGREB, OIB: 07942675532, a koja glasi: „Naknada za stavljanje kredita stambene štednje na raspolaganje iznosi 0,50 % (slovima: nula cijelih pet posto) od iznosa kredita stambene štednje i uračunata je u dospjele otplatne rate kredita.“
II.Nalaže se tuženiku: WÜSTENROT STAMBENA ŠTEDIONICA d.d., HEINZELOVA 33A, ZAGREB, OIB: 07942675532, da tužitelju: IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 280,82 EUR odnosno trošak obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 30.rujna 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.
III.Nalaže se tuženiku: WÜSTENROT STAMBENA ŠTEDIONICA d.d.,HEINZELOVA 33A, ZAGREB, OIB: 07942675532, da tužitelju: IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska sred išnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti ,te da radi istoga valja ih odbiti kao neosnovane. Prije svega tuženik naglašava da se temelj za naplatu gornje naknade nalazi u Općim uvjetima poslovanja koji su stupili na snagu 15.10.2010. godine i bili važeći na dan zaključenja Ugovora o kreditu, pa da se svakako ne radi o stjecanju bez osnove. Ove Opće uvjete poslovanja odobrila je Hrvatska narodna banka svojim rješenjem broj O.br.: 353-020/09-10/ŽR od 01.09.2010.. S tim u vezi tuženik navodi da je Zakonom o stambenoj štednji i državnom poticanju stambene štednje (Narodne novine broj: 117/1997, 109/1997, 76/1999, 10/2001, 92/2005, 21/2010) u članku 11. stavku 2. propisano da: ˝Opće uvjete poslovanja stambene štedionice odobrava Hrvatska narodna banka.˝. Dalje, Zakonom o stambenoj štednji i državnom poticanju stambene štednje propisano je u članku 20. stavku 3.: ˝Opći uvjeti poslovanja stambene štedionice koji se odnose na stambene kredite sastavni su dio ugovora.˝.Tako je Općim uvjetima poslovanja u članku 14. stavku 10. koje su bile važeće u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu propisano sljedeće: Za odobravanje kredita stambene štednje Stambena štedionica zaračunava naknadu za stavljanje kredita na raspolaganje u visini 1% kredita stambene štednje (0,5% u tarifi spore štednje, tarifi K100, tarifi K101 i tarifi K102).Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o tarifi K100 naplaćena je naknada u iznosu od 0,50% kredita stambene štednje. Iz gornjih navoda je vidljivo da i sama Hrvatska narodna banka kao regulator poslovanja Štedionice, odobravanjem Općih uvjeta poslovanja priznala predmetnu naknadu, odnosno troškove koji postoje za Štedionicu u kreditnom postupku. Dakle, praksa u vezi naknada koja je primjenjiva na bankarsko poslovanje nije primjenjiva i na poslovanje stambenih štedionica, čije je poslovanje uređeno i posebnim (lex specialis) odnosno Zakonom o stambenoj štednji i državnom poticanju stambene štednje. Tuženik ističe da se ne može smatrati nepoštenom odredba koja je propisana Općim uvjetima poslovanja važećim u trenutku zaključenja ugovora, a koje Opće uvjete poslovanja je u skladu sa zakonom i svojim ovlastima odobrila Hrvatska narodna banka. Tužitelj navodi da mu navodno nije prezentirana struktura troškova obuhvaćena predmetnom naknadom. Jasno je, a i po prirodi stvari razumljivo da predmetna naknada svakako obuhvaća radnje kao što su administrativna obrada kredita, troškove procjene kreditne sposobnosti, obrade dokumentacije i upravljanja kreditnim rizikom. Tuženik vjeruje da je ovo jasno i samom tužitelju odnosno da mu nije moglo ostati nepoznato da tuženik kao kreditna institucija ima troškove vezane uz obradu kredita. Na ovom mjestu tuženik će naglasiti i da nijedna pravna odredba koja je bila na snazi na datum sklapanja Ugovora o kreditu nije obvezivala tuženika na to da se konkretno navedu usluge pružene u zamjenu za naknadu. Obzirom na navedeno tuženik ne smije trpjeti štetne posljedice. Također, treba imati u vidu i uvažiti cijelu narav pravnog posla kojeg je tužitelj zaključio s Štedionicom. Valja spomenuti da je kredit Štedionice odobren i isplaćen s fiksnom kamatnom stopom što znači da klijent tijekom cijele otplate kredita uvijek ima jednaku otplatnu ratu kredita. Znači Štedionica, nema promjenjivu kamatnu stopu koja može uzrokovati nesigurnost u pogledu visine otplatnih rata i ukupnog troška kredita. Kod Štedionice otplatne rate su uvijek iste. U tom smislu govori i Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. godine kada u svojem članku 98. propisuje: ˝Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.˝.Tuženik posebno naglašava da je u članku 5 ugovora o kreditu ugovorena fiksna kamatna stopa. Dodatno, člankom 10. ugovora o kreditu ugovoren je način otplate kredita. Tim je člankom ugovoreno da se kredit otplaćuje u 225 jednakih (nepromjenjivih) mjesečnih rata u iznosu od 602,00 EUR-a. Znači, tuženik odobrava stambene kredite s fiksnom kamatnom stopom, čime se potrošaču ovdje tužitelju jamči potpuna predvidljivost financijskog opterećenja kroz cijelo razdoblje otplate. Posljedično, potrošač ima jednake otplatne rate tijekom cijele otplate kredita i nije izložen riziku rasta kamatnih stopa na tržištu. Za razliku od kredita s promjenjivom kamatnom stopom kod kredita s fiksnom kamatnom stopom sav rizik promjene tržišnih kamatnih stopa snosi tuženik kao kreditna institucija. Time se potrošač štiti od nepovoljnih makroekonomskih kretanja, inflacije, promjena kamatnih stopa, a što predstavlja značajnu ugovornu korist za potrošača. S obzirom na to da tuženik preuzima dugoročni kamatni rizik i ovakvim ugovornim odredbama osigurava stabilnost otplate potrošaču, naknada za stavljanje kredita stambene štednje na raspolaganje predstavlja legitimnu protučinidbu za administrativne troškove, troškove procjene kreditne sposobnosti, obrade dokumentacije i upravljanja rizikom. Ugovor o kreditu treba promatrati kao cjelinu. Budući da potrošač ovdje tužitelj ostvaruje značajnu korist kroz stabilne rate i zaštitu od promjene kamatnih stopa, postojanje jednokratne naknade ne dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Valja još jednom naglasiti da tuženik u konkretnom ugovornom odnosu nije ugovorio promjenjivu kamatnu stopu, kojom bi tijekom trajanja kredita mogao kompenzirati troškove obrade kredita kroz buduće povećanja kamatne marže. Kod promjenjivih kamatnih stopa banka ima mogućnost prilagodbe prihoda sukladno tržišnim kretanjima. Budući da je u ovom slučaju ugovorena fiksna kamatna stopa, tuženik je prihvatio ograničenje vlastitog prihoda tijekom cijelog trajanja ugovora o kreditu te preuzeo rizik tržišnih promjena bez mogućnosti naknadne korekcije. Stoga je jednokratna naknada za obradu kredita instrument pokrića stvarnih troškova odobrenja kredita, a ne prikriveni oblik kamate niti sredstvo jednostranog povećanja cijene kredita. Suprotno tvrdnjama tužitelja jasno je da tuženik nije imao za cilj ekstra profit. Dodatno, pravilnom primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača nije uopće dozvoljeno ocjenjivati ovu ugovornu odredbu nepoštenom. Naime, u konkretnom predmetu svakako treba uvažiti odredbe Zakona o zaštiti potrošača koji je bio važeći u trenutku zaključenja ugovora, a koji u članku 99. propisuje sljedeće:˝Nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.˝ Ovu odredbu nalazimo i u članku 4. stavku 2. DIREKTIVA VIJEĆA 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima:˝Procjena o tome jesu li neke odredbe nepoštene ne odnosi se na definiciju glavnog predmeta ugovora ni na primjerenost cijene i naknade na jednoj strani, i isporučene usluge i robu, na drugoj, sve dok su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene.˝ Tuženik navodi da je samim uvidom u odredbu članka 8. ugovora o kreditu jasno da se radi o jasnoj, lakoj razumljivoj i uočljivoj odredbi ugovora o kreditu. Odredba ugovora o kreditu kojim je propisana naknada ne samo da je gramatički jasna i lako razumljiva već je tužitelj mogao jasno izračunati i ekonomski efekt te naknade. A ukoliko nije mogao izračunati ovaj efekt svakako ga je mogao vidjeti u otplatnoj tablici dostavljenoj uz ugovor o kreditu. Dodatno, očito je da se ne radi o stjecanju bez osnove u smislu članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, obzirom da prijelaz imovine u konkretnom slučaju ima osnovu u odluci tijela nadležne vlasti odnosno u odluci Hrvatske narodne banke. Slijedom svega navedenoga, predlažemo Naslovnom sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naloži tužitelju da nadoknadi parnične troškove tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude, pa do isplate.
3. Tuženik je naveo da je u lipnju 2025. došlo do promjene tvrtke tako da naziv tuženika glasi Solvera stambena štedionica umjesto prijašnjeg naziva Wustenrot stambena štedionica. Punomoćnik tužitelja učinio je nespornim navedeno, te kao tuženika označio Solvera stambenu štedionicu Zagreb, Hainzelova 32 a,OIB:07942675532 (stranica 52,59 spisa).
4.Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u dopis tuženika punomoćniku tužitelja, Ugovor o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje i ugovor o kreditu stambene štednje s ugovorom o založnom pravu broj 70054037,Opći uvjeti poslovanja važeći od 15.10.2010. Rješenje Hrvatske narodne banke O.br.: 353-020/09-10/ŽR od 01.09.2010.,saslušao svjedokinju FM, te tužitelja u svojstvu stranke.
5.Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o naknadi za stavljanje kredita stambene štednje na raspolaganje, te zahtjev za isplatu iznosa koji je tužitelj platio po navedenoj osnovi.
6. Nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Wüstenrot stambena štedionica d.d.,Heinzelova 33a, Zagreb, OIB: 07942675532 ,kao kreditor sklopili 24.siječnja 2013. Ugovor o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje i Ugovor o kreditu stambene štednje s ugovorom o založnom pravu br. 70054037, kreditna partija 0007197 a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 86.000,00 EUR. (čl.1.i 2.)
Namjena kredita je otplata stambenog kredita - Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb i rekonstrukcija - adaptacija i popravak stana (čl.3.)
Rok otplate kredita je 18 godina i 10 mjeseci (čl.4.)
Člankom 8. predmetnog ugovora o kreditu ugovoreno je da naknada za stavljanje kredita stambene štednje na raspolaganje iznosi 0,50 % (slovima: nula cijelih pet posto) od iznosa kredita stambene štednje i uračunata je u dospjele otplatne rate kredita
7. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika.
8.Nije sporno da je naknada za stavljanje kredita stambene štednje na raspolaganje iz čl.8. ugovora o kreditu naplaćena 30.rujna 2022. u iznosu od 280,82 EUR.
9.Svjedokinja FM, izjavila je da je zaposlena kod tuženika od 1998. odnosno radila je kod pravnog prednika tuženika Wusternot stambena štedionica d.d. od 1998., a od 2010. je voditelj kreditnog odjela. U opisu njezinog posla najčešće ne razgovara sa klijentima, već joj se dostavlja kreditna dokumentacija na razmatranje i odobravanje. Ne poznaje klijenta ĐM, niti je s navedenim ikada bila u kontaktu. Naknade za stavljanje kredita stambene štednje na raspolaganje su određene internom odlukom tuženika o visini naknada. Na pitanje svjedokinji da li se navedena odluka tuženika predočava klijentu pri sklapanju ugovora o kreditu, svjedokinja je izjavila da ako taj akt nije predočen da tada klijent može naknadu razabrati iz teksta ugovora koji se dostavlja klijentu izravno prije solemnizacije. Sa klijentima razgovaraju prilikom sklapanja ugovora o kreditu djelatnici prodajne mreže tuženika po poslovnicama. 0,50% iz predmetnog ugovora o kreditu je naknada koja se naplaćuje kod prijelaza kredita iz faze međufinanciranja u fazu redovnog kredita stambene štednje, kada dolazi do preknjižavanja iznosa prikupljenog sa računa štednje na račun kredita i do izrade novog plana otplate koji se upućuje klijentu. Tada nastaju za štedionicu troškovi koji su povezani sa tim preknjiženjem i izradom dokumentacije koja se dostavlja klijentu. Klijent dobiva ugovor o kreditu i plan otplate u kojem je ta naknada iskazana. Na pitanje svjedokinji da li klijent dobiva specifikaciju obračuna troškova svjedokinja je izjavila da klijent takvu specifikaciju ne dobiva, već je naknada određena u postotku prema iznosu kredita stambene štednje. Na pitanje punomoćnika tužitelja da li klijent ima mogućnost ne platiti tu naknadu, svjedokinja je izjavila da ako bi klijent uložio prigovor tada bi se uputio zahtjev na upravu koja bi onda razmotrila ukidanje naknade. Na pitanje punomoćnika tužitelja da li je u praksi bilo slučajeva da su prigovori bili uvaženi svjedokinja je izjavila da vjeruje da jesu, ali ne može navesti konkretan slučaj. Na pitanje svjedokinji da li bi kredit bio klijentu isplaćen ako ne plati naknadu, svjedokinja je izjavila u slučaju da uprava štedionice donese odluku o ukidanju naknade tada bi kredit bio isplaćen. Štedionica odobrava kredite isključivo sa fiksnom kamatnom stopom,te tijekom cijelog roka otplate klijent ima zajamčenu nepromjenjivu ratu kredita. Svjedokinja je izjavila da u cijelom procesu koji je vezan uz kredite sudjeluju i djelatnici kreditnog odjela a jednako tako i djelatnici iz odjela informatičke podrške, s time da se to odnosi na izradu kreditne dokumentacije kao podlogu izradu izračuna, planova otplate, dostavljanje cijele dokumentacije klijentu i sl. (stranica 58 spisa).
10.Tužitelj IM izjavio je saslušan u svojstvu stranke da 2013. trebala su mu sredstva za otplatu stambenog kredita koji je imao podignut kod Hypo Alpe Adria banke, te se odlučio na podizanje kredita kod Wüstenrot stambene štedionice. Ponuđen mu je kredit u Wüstenrot stambenoj štedionici. Ugovor koji mu je navedena štedionica predočila je pročitao i razumio ga koliko ga je mogao razumjeti. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio je zaposlen u privatnoj firmi na radnom mjestu medicinski predstavnik. Nije imao privatnu firmu, niti obrt. Po struci je inženjer prehrambene tehnologije. U ugovoru je uočio da treba platiti neki iznos prilikom sklapanja kredita te se sjeća da je platio nekih 200,00,300,00 eura. Naravno da mu nije objašnjeno što plaća niti mu je objašnjeno po kojim parametrima se računa naknada. Naknadu je morao platiti. Predmetni kredit još otplaćuje, te ga sam otplaćuje. Sredstva ovog kredita utrošio je u svrhu u koju je podignut. Prilikom sklapanja ugovora nije mu uopće objašnjeno na što se naknada odnosi i kako se izračunava. Ne može se točno sjetiti kada je platio ulaznu naknadu zbog proteka vremena, kredit je podignut 2013. godine. Platio je sve što se od njega tražilo. Na pitanje pun. tuženika da li je izrazio želju za pregovorima, tužitelj je izjavio da ga nije nitko pitao da li želi pregovarati. Napominje da nema stručna znanja iz bankarstva. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je fiksna kamatna stopa tijekom otplate kredita bila razlog zašto je podigao kredit kod Wüstenrot stambene štedionice, tužitelj je izjavio da je već rekao zašto je kredit podigao kod Wüstenrot stambene štedionice, navedena štedionica nudila je kredit sa manjom kamatnom stopom i povoljnim vremenskim rokom. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je do sada prigovarao visini naknade štedionici, tužitelj je izjavio da nije. Na pitanje punomoćnika tuženika kada je shvatio da je ova naknada uzrokovala neravnotežu između njega i štedionice, tužitelj je izjavio da je od trećih osoba dobio informacije koji su reagirali na nepravdu (stranica 53 spisa).
11.Odredbom čl.322. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva,osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
12.Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe , i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).
13.Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.
14.Odredbom čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN - 79/2007) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Člankom 102. stavak 1. navedenog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
15.Dakle, u konkretnom slučaju imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 8. predmetnog ugovora o kreditu kojom je određeno da naknada za stavljanje kredita stambene štednje na raspolaganje iznosi 0,50% od iznosa kredita stambene štednje i uračunata je u dospjele otplatne rate kredita, za navesti je da navedenim ugovorom nisu ugovoreni parametri za procjenu i izračun troškova za odobravanje kredita, a koja naknada je određena paušalno kao postotak od iznosa kredita stambene štednje,te je evidentno da plaćeni iznos u konkretnom slučaju nije odraz stvarnih troškova odnosno štete koju je tuženik navodno trpio u svezi stavljanja kredita stambene štednje na raspolaganje, te tuženik te troškove odnosno navodno postojanje štete nije uopće izračunavao,niti procjenjivao tj. njezino postojanje, stvarni obim i v isina nisu niti bili utvrđeni, u plaćenom iznosu evidentno nije obračunata stvarna šteta,te tuženik nije dokazao da je pojedinačno pregovarano o spornoj odredbi, niti da plaćeni iznos odgovara stvarno pruženim uslugama i eventualno nastalim troškovima.
16.S obzirom na izloženo, te da je predmetni Ugovor sačinjen na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik,te da iz provedenih dokaza proizlazi da se o predmetnoj odredbi o naknadi za stavljanje kredita stambene štednje na raspolaganje nije pregovaralo, niti je tuženik dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na njezin sadržaj, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedene odredbe, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, pa stoga i ništetna, s napomenom da tuženik nije dokazao da je u konkretnom slučaju imao ikakve troškove za stavljanje kredita stambene štednje na raspolaganje,a priloženi . Ugovor o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje i Ugovor o kreditu stambene štednje s ugovorom o založnom pravu,kao i Opći uvjeti poslovanja za stambenu štednju nedvojben su dokaz da je naknada za stavljanje kredita stambene štednje na raspolaganje određivana paušalno od iznosa kredita stambene štednje (čl.14.t.10),s napomenom da tuženik nije dokazao da je pri sklapanju predmetnog ugovora ikakvu dokumentaciju u svezi plaćanja predmetne naknade uručio tužitelju. Za navesti je i to da saslušana svjedokinja FM ,djelatnica tuženika koja je iskazivala kako je naprijed navedeno je izjavila da ne poznaje tužitelja ĐM,niti je ikada s njim bila u kontaktu odnosno nema neposrednih saznanja o sklapanju predmetnog ugovora o kreditu.
17. Stoga je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa koji je tužitelj platio na ime naknade za stavljanje kredita stambene štednje na raspolaganje, sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja do isplate (čl.1115. ZOO; čl.29. ZOO). Naime, s obzirom da je u postupku utvrđeno da je predmetna odredba ugovo ra o kreditu u dijelu o obvezi naknade troškova za stavljanje kredita stambene štednje na raspolaganje ništetna, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3. Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja (VSRH broj Rev-1051/2023-2 od 3.travnja 2024.,Županijski sud u Splitu broj Gž-3322/2024-2 od 1.prosinca 2024.).
18.S obzirom na izloženo naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju neosnovano naplaćeni iznos naknade za stavljanje kredita stambene štednje na raspolaganje sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja do isplate (čl.1115. ZOO; čl.29. ZOO ; Županijski sud u Bjelovaru broj Gž198/2026-2 od 23.travnja 2026.).
19.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1 ZPP.
19.1.Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 276,54 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe (Tbr.7.t.1.) 25 bodova,
sastav pisanog podnesaka od 25.3.2026. (Tbr.8.t.1.) 25 bodova
i za zastupanje na ročištima kod suda 20.4.2026. i 11.6.2026. po Tbr.9.t.1. u visini od po 25 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV, te troška sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 13,27 EUR.
20.Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl. 29. ZOO).
21.S obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 21.srpnja 2026.
SUDAC
Spomenka Rodić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DOSTAVITI:
-punomoćniku tužitelja
-tuženiku
