REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-394/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednika vijeća, Gordana Zubaka, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BORAS d.o.o., Osijek, Zeleno polje 48, OIB: 72243059431, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukalović, odvjetnik u Varaždinu, Vladimira Nazora 14, protiv tuženika b.t.c. d.o.o., Nedelišće, Ulica Gorčica 6, OIB: 01260195608, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, Kalmana Mesarića 1, te umješača na strani tuženika Project Management d.o.o, Čakovec, Ulica ZAVNOH-a 35, OIB: 07691980475, kojeg zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik u Čakovcu, Ljudevita Gaja 6, radi predaje u posjed zadužnice, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv djelomične presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-80/2022-33 od 3. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje djelomična presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-80/2022-33 od 3. prosinca 2024.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 702,98 EUR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je u ovom postupku donio djelomičnu presudu kojom je tuženiku naložio predati u posjed tužitelju bjanko zadužnicu na iznos od 500.000,00 kn od dana 5. rujna 2018., solemniziranu od strane javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem ovjere OV-10684/2018 od 5. rujna 2018. i bjanko zadužnicu na iznos od 500.000,00 kn od dana 5. rujna 2018., solemniziranu od strane javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem ovjere OV-10685/2018 od 5. rujna 2018., sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Prvostupanjski sud je u obrazloženju naveo kako je utvrdio da je osnovan tužiteljev zahtjev za povrat zadužnica koje je on kao izvođač radova izdao za avans i za ozbiljnost početka radova. Sud nije prihvatio navode tuženika da su predmetne zadužnice nevaljane i da se odnose na drugi pravni posao jer tuženik u tu svrhu nije podnio nikakve dokaze, a u odgovoru je priznao da je zaprimio tri zadužnice od strane tužitelja od kojih je samo jednu vratio, što proizlazi i iz dokaza izvedenih tijekom prvostupanjskog postupka.
3. Tuženik je podnio žalbu protiv djelomične presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Mišljenja je da pobijana presuda nema razloga niti je sud naveo pravnu osnovu na temelju koje je donio djelomičnu presudu. Istaknuo je da je sud zapravo reproducirao sadržaj tužbe, odgovora na tužbu te pojedine dijelove iskaza svjedoka dok je u obrazloženju izostao dio o tome koje su sporne činjenice te analiza činjeničnog supstrata i njegovo podvođenje pod materijalno pravo. Žalitelj je naveo da su predmetne bjanko zadužnice izdane 2018. godine, a da je tužitelj ugovor s društvom Project managament d.o.o. zaključio 2020. godine pa da iz toga slijedi da su one očigledno izdane za neki drugi pravni posao i kao takve nisu valjano sredstvo osiguranja. Naveo je i da prvostupanjski sud nije obrazložio distinkciju između zadužnice i bjanko zadužnice. Predložio je preinačiti djelomičnu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan odnosno podredno ukinuti tu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim je osporio tuženikove žalbene navode s prijedlogom da ovaj sud odbije žalbu i potvrdi djelomičnu presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana presuda je ispitana sukladno odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Predmet spora ove pravne stvari je tužiteljev zahtjev za predaju u posjed dvije bjanko zadužnice i tuženikov protutužbeni zahtjev za predaju u posjed jedne zadužnice i njegov zahtjev da se tužitelju naloži izdati i predati tuženiku u posjed zadužnicu, kao garanciju za kvalitetu izvedenih radova, solemniziranu od javnog bilježnika na iznos od 40.279,88 EUR.
8. Prvostupanjski sud je djelomičnom presudom naložio tuženiku predati u posjed tužitelju bjanko zadužnicu na iznos od 500.000,00 kn od 5. rujna 2018., koju je solemnizirao javni bilježnik Mirjana Borić iz Osijeka pod brojem ovjere OV-10684/2018 od 5. rujna 2018. i bjanko zadužnicu na iznos od 500.000,00 kn od 5. rujna 2018., koju je solemnizirao javni bilježnik Mirjana Borić iz Osijeka pod brojem ovjere OV-10685/2018 od 5. rujna 2018. U odnosu na protutužbu, prvostupanjski sud je rješenjem odredio prekid ovog parničnog postupka sve do pravomoćnog okončanja parničnog postupka kod Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj
9. Prema podacima u spisu u ovoj pravnoj stvari nije sporno:
- da su tužitelj i društvo Project Management d.o.o. zaključili Ugovor o izvođenju radova broj: 101/2020 od 22. srpnja 2020. kojim je naručitelj Project Management d.o.o., ispred krajnjeg investitora B.T.C. d.o.o. (ovdje tuženika), naručio izvođenje građevinskih radova te vanjskog okoliša pri izgradnji zgrade B.T.C. d.o.o., Nedelišće, sve prema projektnoj dokumentaciji i važećoj građevinskoj dozvoli
- da je tuženik (investitor radova), među ostalim, primio 24. srpnja 2020. dvije bjanko zadužnice od tužitelja i to bjanko zadužnicu na iznos od 500.000,00 kn od 5. rujna 2018., koju je solemnizirao javni bilježnik Mirjana Borić iz Osijeka pod brojem ovjere OV-10684/2018 od 5. rujna 2018. i bjanko zadužnicu na iznos od 500.000,00 kn od 5. rujna 2018., koju je solemnizirao javni bilježnik Mirjana Borić iz Osijeka pod brojem ovjere OV-10685/2018 od 5. rujna 2018.
- da je tuženik kao investitor, kako je to tužitelj naveo u tužbi, preuzeo radove
- da je na temelju zapisnika o obavljenom tehničkom pregledu od 29. listopada 2021. u postupku izdavanja uporabne dozvole za predmetnu građevinu predloženo da se izda uporabna dozvola i dozvoli njezina uporaba.
10. Iz sadržaja ugovora od 22. srpnja 2020. proizlazi kako je ugovoreno da će krajnji naručitelj radova (tuženik) izvođaču radova (tužitelju) uplatiti avans u roku od jednog dana od dana potpisa ugovora u iznosu od 700.000,00 kn na ime predujma za radove po tom ugovoru, a kao garanciju za uplatu avansa tužitelj se obvezao tuženiku dostaviti bjanko zadužnicu s osobnim jamstvom na iznos od 700.000,00 kn i to prije uplate avansa. Nadalje, prema čl. 6. st. 4. navedenog ugovora tužitelj se obvezao, kao garanciju za ozbiljnost za početak radova, predati tuženiku zadužnicu s osobnim jamstvom u vrijednosti od 10% od vrijednosti ugovorenih radova i to u roku od sedam dana od dana potpisa ugovora.
11. Nadalje, tuženik nije osporavao tužiteljevu tvrdnju da je on iskupio avans, a također zbog činjenice da je investitor preuzeo radove, jasno je da su prestale osnove za zadržavanje sredstava osiguranja izdanih na temelju citiranih ugovornih odredaba. Činjenica da su navedene bjanko zadužnice iz 2018. godine, a da je ugovor zaključen 2020. godine, ne utječe na njihovu valjanost. Tuženik je uredno primio bjanko zadužnice, nije ih vratio već ih je zadržao u svom posjedu. Iako je tuženik tvrdio da su one izdane za neki drugi pravni posao, on tu svoju tvrdnju nije dokazao kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. S obzirom na to da su prestale ugovorne osnove po kojima bi tuženik mogao i dalje držati bjanko zadužnice u svom posjedu te on nije dokazao da su one izdane po nekoj drugoj osnovi, zbog toga tuženik drži predmetne bjanko zadužnice u svom posjedu bez ikakve pravne osnove. Pri tome je irelevantno to što je tužitelj, kao garanciju za ozbiljnost za početak radova, umjesto zadužnice, kako je to određeno čl. 6. st. 4. ugovora, predao tuženiku bjanko zadužnicu. Naime, bjanko zadužnica, jednako kao i zadužnica, može biti sredstvo osiguranja novčane tražbine s time da je tuženik mogao iznos tražbine, u odnosu na koju je tužitelj dao suglasnost za zapljenu i isplatu s njegovih računa, naknadno upisati u tu zadužnicu.
12. Iako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo materijalnopravnu odredbu po kojoj je tuženik dužan vratiti tužitelju navedene bjanko zadužnice, u konkretnom slučaju, tuženik više nema pravo na posjed predmetnih zadužnica zbog čega ih je dužan vratiti tužitelju na temelju odredbi čl. 161. st. 1., čl. 162. st. 1., čl. 163. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP).
13. Slijedom navedenog, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu djelomičnu presudu.
14. Prema ocjeni ovog suda tužiteljev odgovor na žalbu nije bio potreban pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke presude.
Zagreb, 21. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Lenka Ćorić
